BISERNA ZRNCA

NADA LANDEKA

Zagreb, 2012

ANELI OSJETE Aneli uvijek osjete kome pomo treba pa odmah raire krila i dolete sa plavog Neba. Kom osmijeh fali Aneo osmijeha mu ga pokloni, a tko za drutvom udi Aneo prijateljstva poalje ga onamo gdje borave ljudi. Kom malo vie treba obilja tom Aneo blagostanja iza lea stane i bude mu vjerna pratilja. Za sjajem kad udimo, u naem ivotu odjednom sve zabljeti to Aneo svjetlosti iznad nas istog trenutka preleti. I kad ti topla ruka treba da te primi, da te vodi Aneo bliskosti istog te trena pohodi.

Da bi sve ovo stvarno bilo to nam je initi? Jednostavno je! Treba samo vjerovati!

BOL
O boli to ivotni suputnik u tiho jutro ti si, sa prvim zrakama sunca i ti se budi, kroz vene moje tee i ubori, ne da mi mira. Poput maa srce mi para, nesmiljeno gazi, tue, udara, i ne ali ni jedan djeli tijela moga, a pogled moj uprt je svakog dana u Nebo, u Boga i eka, jo uvijek eka Njegov znak
4

kojim e onako, samo nijemim pokretom ruke svu bol odnijeti, a ja u, ili nastaviti bez bola ivjeti, ili negdje na nekom pustom mjestu mirno umrijeti!

IMA DANA
Ima dana kad su ti jutra poput sunca topla i arka, koja te naprijed vuku. Ima dana kad sve je sjajno, blistavo i kad ne misli na bol, ni muku. Ima i dana kad te neto oko srca stisne i ne da, ne da ti naprijed, da stvara, da radi, skupi se u neki kutak i usamljen pati. Ali ima i dana kad ti je vjera jaa od svega! Vjera u Boga,
6

vjera u ljude, vjera u ivot, kad zna da nekako ve bude, ma kako teko bilo, i koliko te god tuge pritislo. Ima i dana kad nita ti se ne da, kad te ba briga to e se zbiti, i kako sve izgleda, kad ti se problemi ine kao neka starinska bajka. To su dani, kad treba oko sebe ljude. Dovoljno ti je samo da te za ruku uzme prijatelj, sestra, majka, i da ti odmah sve lake bude. Ima i dana kad samo ti mrvica treba osmijeha,
7

topline, rijei, kad prijatelj ti drag sve rane, tek jednostavnim toplim pogledom izlijei. Ima i dana, kad srce ti igra od radosti to si tu, jer ivi, pa makar i prepun briga, radostan, to i ovaj dan opet pred sobom ima, i shvati, da ivot je samo igra! Tad sjedne, veseo, i neke arobne snove i ovog dana, budan sniva.

IN MEMORIAM
Na tebe me sjea cvijet u kosi i latice rua to ih, po cesti, vjetar nosi. Jesen je bila onda, jesen je i sada u mojoj dui. A to e? Netko ivot zna graditi, a netko ga rui, al' nitko kriv nije ako mu srea iz ruke bjei! Jesen je, vjetar hui, i ve polako snjei, a iza mene godine, tamo neke, koje se protekle kao nabujale rijeke. Prepune briga , prepune patnje, tuge!
9

Ali ne, nisu brige te koje me lome, nije ni problem to to esto nije po mome, problem je samo jedan; to ivot u mojim oima nije tako vrijedan da se za njega isplati boriti, puno je lake bitku predati, pokleknuti, i dopustiti problemima da budu pobjednici!

10

JEDAN IVOT ivotna oluja nosila je dine s jedne strane ivota na njegov kraj, i dooh evo, ve do puta u raj, a ivotna patnja ne prestaje, ode u beskraj. A to vie da mu dam? Dala sam svoje djetinjstvo, i mladost ranu, neizigranu, nedoivljenu, i djevojatvo u vrijeme kad djevojke tek pupaju. Sve to sam imala bez puno razmiljanja sam nesebino davala. Kroz ivot hodajui koraala sam, sve poklanjajui, srce, duu, sve to imam, ne gledajui pri tom da li neto primam. A primila nisam puno; prijekore, batine,
11

uvrede, ismijavanje, poniavanje, pa i prijetnje, i kad sve skupa zbrojim i dane sve saberem, pitam se u koliko vremena jedan ivot stane. Jer ako je ivot srea, a sveg ovog to nije ivot puna je vrea, zar nije dovoljno samo kratko ivjeti, potom sreu upamtiti, i miran umrijeti? Il' moram sve dati? I ovaj zrak to diem? I ovu pamet to mi ostala? I srce to jo kuca, i snagu to me ve skoro izdala? to jo da dam? Boe moj, vritala bih, jer sva sam se potroila
12

dajui sebe nesebino i cijelu! Vidio si me bezbroj puta na djelu, uzvratio si mi nazad, kratko s osmijehom, tek da primijetim da si tu, dok mnogi su mi se obraali s podsmijehom. Boe dragi, sad treba mi Tvoja ruka, ne samo Tvoj pogled s Neba, ne mogu sama, velika mi je tegoba i muka, zna da su mi kroz ivot trebali i tata i mama ali ja nemam nikoga, jer svi oko mene samo na novac gledaju. Ako novac ima tad te u drutvo primaju, i ljubav daju na mrvice, ne oprataju ni najmanje sitnice. Odakle onda mi snaga da ivim ivot dalje

13

kad sve to loe nikad ne prestaje? Ne boj se, nisam izgubila vjeru u Tebe, samo me malo oko srca zazebe kad vidim kakvo sve zlo vlada, a ja sam malo umorna, Boe, bol me naela sve do koe, pee i boli i disati ne da! I on je tu, u blizini, sve to gleda, i smije se mojoj boli, jer njegovo srce ne zna da voli, al' zato izrei zna sve to se duboko u srce uree
14

i nikad ne prizna da nas ita u ovom ivotu vee! Opet ivot dalje tee, iz jutra u dan, iz dana u vee, i svakog dana sve je jednako napeto, teko, uvredljivo, bolno, o Boe moj, do kad tako? Hoe li ikad biti ovo srce zadovoljno?

15

BRIGE
Mili moj Boe! Ve dugo preda mnom papir prazan stoji, a dane za danom ispunjene brigama gotovo nitko i ne broji. Tegobe nas stisle sa svih strana, 21 stoljea zaboljela nas rana. Visok nam je PDV, skup nam je benzin skupa nam je hrana. Teko se ivjeti moe! Reije su sve vee i vee a ne moe se iz ove koe. Svakim smo danom zabrinutiji i sve se vie, Boe, Tebi okreemo. Jer tko nama uope moe pomoi, osim Tebe moj Boe?

16

Danima radimo za malo novca! Posluno trimo, plau rijetko dobivamo, glumimo da smo ovca zadovoljna sa malo soli i trave. I vidi sad Boe i ove krave, to se sa njima dogaa? Mlijeko se baca, poklanja, ljudi su duboko zabrinuti, a ne zna nitko to je dobro, i kako najbolje uiniti. Molimo te Boe, nemoj dignuti od nas ruke! Ne zamjeri nam ni nae loe navike! Boe, budunost je pred nama, budi molim Te sa mnom, budi sa mojim prijateljima, pomozi nam da budemo snani, da se sa svakom tegobom znamo i moemo nositi, a mi Te, mili Boe, za Blagoslov, ljubav, mir neemo prestati moliti!
17

DAN KAO I SVAKI DRUGI

Ne nije danas drugaiji dan od svakog dana prije. Juer, prekjuer, sutra. Nije ni nita zabrinutiji, ni tei, ni laki, ni bolniji, ista su ovo jutra. Jednostavno je isti kao i svaki dan prije a opet, sve je nekako drugaije. Danas mi treba puno vie molitve nego inae. Puno vie lijepih rijei nego li to ih ujem obino. Danas mi treba osmijeh prijatelja, brata, susjeda. Danas mi treba zagrljaj, topla ruka da me zagrli.

18

Treba mi dokaz da jo smo ljudi s osjeajima, sa obinim potrebama. Trebam snagu vodilju koja e pokazati da nije prekasno za nas, i da tamo negdje pred nama, stoji Svjetlo eka nas spas, i da sve te poremeene vrijednosti kojima ovjek svakodnevno udi postaju nebitne, nevane ako na tom putu PRESTANEMO BITI LJUDI!

19

MAJKA Teko je objasniti, ili u samo par rijei izrei koliko se majka veseli srei kad njena djeca narastu, budu sve vei, i postanu odrasli ljudi. Tad osmijeh na njenom licu blista, i ponosita je, i vrsta kao bronzana bista to na najprometnijem mjestu stoji, od nieg ne strahuje, nieg se ne boji. Ta MAJKA je!

20

A samo majka moe sve patnje prebroditi, sve boli zaboraviti, sve nedae premostiti, i uvijek, ba uvijek, nesebino djecu svoju voljeti!

21

DOBRO I ZLO Nikad nije bilo gore vrijeme. Zlo sve jae udara tu nema dileme. Gdje god dobro samo malo zasjaji tu se sotona odmah pritaji. Dahe za vratom i lakomo zijeva, poput munje i gromova iz daleka sijeva. Ne da Dobroti da u miru ivi stalno radi na tome da ju uznemiri. Al' ne da se Dobro jae je od svega, odupire se snano ne boji se niega.

22

Isus je Taj koji Dobro uva, nad njim stalno bdije pazi ga i titi od svake nevolje. Samo Isus znade to je za Dobro najbolje!

23

IVOTNI SCENARIJ
Ponekad smo njeni kao najnjenije cvijee, sjednemo jedno pored drugog, ili se proeemo u kasno vee! Ponekad malo ton dignemo, i onako, poprijeko se pogledamo, tad shvatimo da imamo razliite misli i da se ve dugo nismo, jedno uz drugo stisli. A ponekad, o Boe, sve bodlje naotrimo, i umjesto da se lijepo i toplo gledamo, mi samo jedno na drugo reimo. Brzo shvatimo da sva je njenost nestala i toplina se vie ne moe osjetiti ni u zraku, a umjesto nekadanjeg toplog i dragog bia samo moe vidjeti otru i bodljikavu dlaku!

24

PRIJATELJSTVO
Kako je lijepo znati da na prijatelja svog, na druga dragog uvijek moe u svemu raunati. Jo je ljepe i vie osjetiti kako prijatelj na tebe misli, i zna, da je srcem uz tebe i kad ti se ne javi, kad ti ne pie. Osjeti tad, da tu negdje, pod istim nebom vae srce jednakim arom kuca. Tad ljubav prijateljska, srce radosno u trenu dovedu do najvieg vrhunca.

25

SVETI BENEDIKTE ZATITI ME OD ZLA

Sveti Benedikte zatitnie od svega Zloga i Isuse dragi nositelju svega Dobroga, sauvajte mene i prijatelje moje od Zla svakoga. Sveti Benedikte graditelju temelja crkve kranske, svee vrstog karaktera, duo dobrotvora, Ti koji se nisi bojao i u trnje baciti da bi se od Zla uspio odbraniti budi mi u pomo. uvaj me kad dan svane i kad padne no. Budi uz mene svakog trena jer Zlo ne spava, ono uvijek vreba i rtvu trai
26

kojoj e nauditi, stoga mi tvoja zatita neprekidno treba! Nikad te neu prestati moliti da me od svakog Zla odbrani i da mi duu istu, bijelu, karakternu sauva! Hvala!

27

DO TEBE.....
Do tebe bilo je proljee, poslije tebe ostala samo zima. Oko mene sve sami led, na livadama ne cvate cvijee! Do tebe nebo je bilo plavo, poslije tebe ni zvijezda vie nema. Oblaci sve su natkrili plavo se prelijeva u sivo. Do tebe na mom licu prebivao je samo osmijeh, sad ostao je gr tuge. O Boe, pitam se zar je to bio tako veliki grijeh? Do tebe sve je bila radost sad vie nita isto nije, prohujala je mladost a uzdrhtalom srcu starost se izruguje!

28

PITANJE
Oduvijek sam se pitala zbog ega mnogi vole ogovarati i svima oko sebe pronalaziti manu dok tuu bol, nesreu i patnju doivljavaju kao najukusniju hranu. Tek, jedno rekla bih samo nitko nee ivjeti vjeno. Svi emo doi na kraj svog puta, krenuti k Nebu lagano, i oni poteni, i oni koji ive greno. Pa to ako i vodim svakodnevno neke moje bitke kad nitko nikad nije zauo moje krike? I koliko god u mom ivotu bilo patnje, bola, suza il' plaa nikad nisam dozvolila nikom da se problema mojih laa. Oduvijek sam granicu znala koju postaviti treba a mijeati se, dozvolila sam samo Bogu i Anelima s Neba.
29

I jo mi nije jasno; Ako nitko nije mogao moj bol osjetiti, niti mi je itko pomogao umjesto mene teret nositi, emu predbacivanja? Zar mi nije dovoljna vlastita patnja? I umjesto podmuklog smijeha i zluradih misli bolje bi bilo, kad bi se, svi mi ljudi, jednostavno u topli zagrljaj stisli.

30

PORUKA NEBA
Zrnce nade to se u daljini nazire poput zvijezde najudaljenije, u nama sjaji, pa se zaari, onda se rasplamsa, iznenada bukne. I znamo da nita u ivotu nije sluajno niti nam netko neto tek tako natukne. Sve je poruka s Neba! Kako to znamo? Pa lijepo! Zato, jer utjeha doe upravo kad nam najvie treba. Stoga se ne trebamo pitati; Kako? Zato? Zbog ega oko nas ponekad samo nesree ima,
31

dok ponekad nema niega. Meutim, NITA nije praznina ve se kroz nita zapravo nazire sva Njegova veliina.

32

SVE BOANSKO
Boanskom rukom voena svaka je rana brzo zacijeljena, pa i ona koja najvie boli, rana na srcu, onog tko nesretno voli. Boanskim sjajem i svjetlou obasjan svaki je put ravan i vodi k jednom cilju. Posustane se ponekad na putu tom pogled ti skrene zlatu, obilju, ali ako ima u sebi vjeru snano hrli ka cilju svom.

33

Boanskim pozivom esto si voen i glasom s Neba koji te doziva. Tad nijedno zlo koje na te vreba nije jae od ljubavi snage i vjere koja u srcu tvom prebiva. Boanskom snagom sve pobjeuje. Nikad zabrinut ne zastajkuje, svjestan uvijek Boje snage koja uva tebe, tvoje drage, svjestan ljubavi Boje, koja je s tobom zauvijek!

34

ANEO UVAR
Jutrom, ranom zorom, nevidljivom svojom svetom rukom brie mi suze, brie mi brige, rane mi zavija. Svjetlou me svojom i snagom obavija kako bi uvijek i svugdje spremna bila na sva blata i sva sivila ovozemaljskog ivota. U tebi je Boe sva ljepota! I kad sve je oko mene tuno i blijedo, kad obaviju me prolost i uspomene tad poalje Anela svoga da me brani od tuge i od svega Zloga.
35

Da mi rukom mekom, njenom i prozranom svaku suzu sa lica skloni, osmijeh da mi na lice mami, bezbrinou da mi duu hrani, od Zla svakoga da me uvijek brani moj Aneo uvar sa Neba! I to mi vie uope treba?

36

CILJ
Sjedim za radnim stolom preda mnom mapa ivota. Na njoj ucrtani mnogi putevi, ugaene staze, osvojeni dvorci, naputene brvnare. Idem dalje..... Krim ipraje i grmlje, izvadim trn, ne zaustavljam se..... Preda mnom zvijezda vodilja, obasjava mi put. Svjetlost tek dovoljna da s puta ne skrenem...... Drim se ucrtane staze i svoga puta. Ponekad me poguraju, ponekad nagaze..... Poput feniksa ja se uzdignem i idem dalje, dalje.... Ne zaustavljam se i ne okreem. Znam cilj, ucrtan je na karti. Oznaavam stanicu po stanicu ivotnog putovanja i na kraju tog lutanja
37

pred samim ciljem nakon to sam prola mnoge ulice zastanem, sretna zadovoljna jer konano gledam Njegovo lice.

38

MISLI
Misli moje kao rijeka su. Teku i teku, vrludaju valovitim koritom, burkaju se i mekolje, naviru i poniru. Ali Izvor rijeke je uvijek ist i postojan. Pripada Njemu, mome Stvoritelju, i nita ne moe Izvor okaljati. Rijeka e uvijek tei, misli e uvijek navirati, ali Izvor e uvijek sa istog mjesta izvirati i jednako ist i bistar zauvijek e ostati.
39

ISUSE MOJ!
Kleim pred Tobom, gledam Tvoje milo lice i probodeno Tijelo. Sakrivam svoje uplakane oi dok suze pronalaze put kroz mokre trepavice. Prihvaam teret ivota, ni jedan kri mi nije teak. Nema te boli, ni tereta da bi za njega moja lea bila preslaba. elim biti dostojna Tebe koji si krv svoju za nas prolio. ivot svoj si za nas dao velike muke proao, jer si sve nas beskrajno volio. A kako ti uzvratismo?

40

Okrenuli smo lea od Tebe, ne putamo te u svoje domove samo kad nas nane bol il' kad nas oko srca zazebe sjetimo se molitve i Tvoga imena. Tako mi je teko, Gospodine! Sram me je nae izdaje. Sad klekla sam pred Tebe, umorna, bolna, srce Ti se moje predaje. Dajem Ti svoj ivot, dajem ti cijelu sebe! Nikada Te vie neu zaboraviti. Vrata svoga srca zauvijek u Ti otvoriti! Molim Te mir u srcu! Molim Te radost! Molim Te ljubav! Molim Te za sve one male darove koje smo mi ljudi ve odavno prestali cijeniti.
41

Za samo jedan osmijeh, za samo malo mira, za samo malo radosti itav u Ti ivot zahvaljivati i nikad neu prestati u Tebe, Isuse moj vjerovati!

42

FACA
Bio je glavna faca u kvartu. Imao je Harley i konu jaknu, puio je cigare poput najboljeg filmskog junaka i bio je toliko lijep da je za njim ludovala ba cura svaka. Kosa mu je sezala sve do ramena, dok su mu ikice padale na oi plave, Najvie je volio voziti motor, igrati nogomet i leati pokraj Save. Svaka djevojka u selu htjela je biti njegova; nabacivale mu se, Namigivale mu, smjekale se kad god bi ga srele bar dotaknut mu ruku strano su eljele.

43

Skromnost mu nije bila jaa strana, osim nekoliko vrlina imao je i par skrivenih mana. Volio je cure ljubiti ali ni jednu nije elio due od par dana zadrati. Cure su uskoro shvatile da im je bolji vrabac u ruci nego golub na grani, puno su sretnije bile uz nekog jednostavnijeg tipa koji bi uvijek pokraj njih bio da ih od svega odbrani. A on, glavna faca ostao je sam da se sebi divi jer odavno ve je bujna kosa s njegove glave postala samo uspomena a od slatkog mladia ostala samo sjena.

44

Godine su prolazile, faca je postao uspomena. Sjedio je sam na obali, u sumrak dok se iza njegovih lea i mjesec sakrio a drutvo mu pravila samo vlastita sjena.

45

MOLIM TE BOE.....
Na polovici puta stadoh gledam iza sebe, a ne vidim ispred sebe, lutam u mraku. Pipam, traim, nazirem sjene dok oi su pune suza, usne stisnute i nijeme, trae Tvoju ruku. Prolo je toliko ve godina, iza mene iskustvo, znanje, ivot isprepleten smijehom i suzama a ipak dooh u jedno udno stanje. Prepustila sam se Tebi u potpunosti, ve dugo ne brinem kojim smjerom krenuti. Odavno ve sam prestala o budunosti brinuti, a ipak ponekad me sumnja mui.

46

I oaj, i tuga, i bol mi raskida duu iako znam da si uz mene i da me vodi za ruku, ipak, ponekad, onako u strahu osjetim paniku. Molim Te utjei me, hrabrosti mi daj, i nade, i ljubavi prema svim biima oko mene, i dobrima, i bolesnima, i licemjernima, pokvarenima, zluradima, svima ljubavi treba. Iako su oni odavno ve ispustili Tvoju ruku iz svoje i niega ba, niega se ne boje, molim Te, daj mi snage da se ne predam, da ih ljubim usprkos njihovoj zloi,
47

jer iskreno, ne znam, kako u bez Tvoje podrke njihovo licemjerje oprostiti im moi.

48

TREBAM TE......
Pod teretom ivota saginjem glavu. Gubim nadu, gubim snagu, ali jo uvijek vjerujem u Tebe. Polako ve epam, postajkujem putem. Ve dugo ne znam kamo ni kuda i sve sam nade u Tebe poloila. Dala sam Ti svoju vjeru, dajem Ti svu svoju ljubav, dajem Ti i ovo malo slobodnog vremena to nam ovaj ludi ivot ostavlja. A Ti? Kad e uti moj glas? Zar je od gubitka snage postao tako tih da ne prodire dalje od okvira ovozemaljskog?
49

Kako moe biti daleko da ne uje, ne osjeti, koliko Te trebam, a uvijek si tu, u mom srcu? Molim Te, zaista Te molim, povedi me. Treba mi Tvoja ruka da me vodi kroz ivot, da me usmjeri kako ne bih poput rijeke krenula nekim krivim brzacima. Trebam Tvoj glas da me tjei u dugim danima, besanim noima. Trebam Te, silno Te trebam jer osjeam se tako sama. Molim Te, evo otvaram Ti irom svoja vrata i svoje srce,
50

i duu Ti svoju cijelu predajem ui, budi tu, uz mene, i samo mi podaj maleni znak svoje prisutnosti. Jednostavno samo jedno Te danas molim, osui mi ovu suzu i navedi me da se nasmijeim. Molim Te! Hvala Ti!

51

TREBA VJEROVATI
Tuno je gledati licemjere, varalice kako nam lano gledaju u lice i smjekaju se podlo. Eh, kad bi samo prepoznat mogli, na vrijeme, sve te ulizice, koliko bi nam ivot laki bio. I kad nas ne bi svatko, onako sladak, na prvi pogled prevario. Nije lako prepoznati tko je dobar a tko je zao, i ponekad bi cijeli ivot pro' mogao u raspoznavanju.

52

Ali drimo se svojeg puta, na kojem Isusa drimo za ruku, ma kako teko nam bilo lake emo podnijeti muku. I nestaicu, i glad, i to to nam je sve tee pronai neto za rad, i to plae nema, i tko zna kad e je biti. Lake je izdrati, ako vjeru uspijemo svoju sauvati. Isus se brine o svojoj djeci pa kad nam teko bude prisjetimo se Njegovih rijei Ja sam uskrsnue i ivot: Tko u mene vjeruje, ako i umre, ivjet e. I tko god ivi i vjeruje u mene, nee umrijeti nikada.

53

Vjerujmo, da svi kroz ivot imamo uspone i padove, ali da su runa vremena ipak pri kraju. Znajmo da je najljepe tek pred nama, a na putu ivotnom ipak nismo sami, Isus je s nama.

54

CVJETNICA
Cvjetnica nam dola, na misu sam pola, U ruci mi uti cvijet spreman za blagoslov. pokorno ulazim u crkvu, Bogu se dragom pomolit. Evo me Isuse, pred tobom stojim, klanjam Ti se smjerno. kad sam s Tobom, zla se ne bojim. Isuse moj, budi mi snaga, budi mi potpora i ivotni stup. Tvoja ruka draga, nek uzme me i vodi, voli me i pazi, Isuse moj, ko' majka to me rodi.

55

Ti si mi sve u ivotu, Ti si mi ljubav, i snaga, brani me i uva i dan, i no! Podari Isuse, meni i hrvatskom narodu mir, radost, sreu, budi nam zatita, budi nam pomo. Amen!

56

PJESMA O PROBLEMIMA
Stiglo je doba promjena. A imamo li mi za velike promjene jo uope vremena? Ulice su pune prosjaka, ljudi nemaju ni posla, ni plae. Krediti stigli na naplatu a kod kue mi ena jaue, dijete plae. S im emo im kupiti knjige i teke? Odakle da im damo za prijevoz i hranu? U kui imamo tek sitnice neke, a od hrane, brano eer i pokoju bananu. Niti moemo mi ovako, a niti djeca naa ivjeti. Dok god ne isplauju plae ne isplati se niti raditi. Da bi na posao otiao mora kredit dignuti, podmiriti prijevoz, gablec a plau mjesecima ekati.
57

Za to vrijeme treba sve plaati i krediti su doli ve odavno na naplatu noima i noima razbijam glavu odakle novac za struju, vodu, za ratu. Htio bih biti poten ovjek i uiti djecu jednakom potenju a rije mi zastaje u grlu dok gledam u praznu zdjelu.

58

KAD IVOT UVENE

Kad ivot uvene poput cvjetova maslaka, pretvori se u pauinu, i u sjemenke to ih prvi ljetni vjetar moe odnijeti, tad tek pone razmiljati, aliti, za djelima koja nisi zavrio. Tada se prisjea svega proputenog, i mnogi oko tebe znaju ti predbaciti da nisi uvijek potrudio se uiniti sve to si mogao. A ti? Poput starog maka najprije pone frktati, zatim presti, malo se i maziti, i samo pogledom trai tko bi te mogao lijepo pogledati ili gdje bi se lijepo uz toplu pe smjestio.
59

RAZLIITI DANI
Postoje dani suncem obasjani! Postoje i oni kad trebaju kiobrani. Postoje dani mrazni i oni koji su potpuno prazni. Postoje dani kad srce je puno i dani kad sve je oko nas udno, postoje dani ljubavi puni kada nas svaka lijepa rije ispuni. Postoje i teki dani, tad svaka rije je sol na rani i nita ne ide kako treba, a pomo stie jedino s Neba. Dani su to s oblacima, ispunjeni patnjom i jaucima, al' srea je da oblaci kratko traju i vrlo brzo s obzora nestaju. Tad sunce opet veselo sije i sve je kao prije!
60

RAZMISLI DVAPUT
Razmisli dva put kad i kojim smjerom e krenuti, odabrati koji e put? Dobro promisli kome e dati ruku, ima li oko tebe ljudi od kojih moe oekivati da razumiju tvoju muku. Pogledaj oko sebe! Ima li iskrenih, dobronamjernih? Ili najvie licemjernih i pokvarenih ljudi? Promisli dobro smije li biti iskren, i kakve su ljudi zapravo udi! Srce im otvori, ruku prui, na ranu im melem privije,
61

a onda se poput uspavanog lava probudi u njima neka udna snaga koju usmjere protiv tebe. Naravno da te od svega zaboli glava, i oko srca te zazebe. Tad razmilja: Isplati li se? Vrijedi li? Moe li izdrati? Postoji li netko kom moe bez straha srce otvoriti, ruku pruiti, bez da te za nju ugrize! esto primijeti da je ponekad lake divlje zvijeri ukrotiti nego li zloestog ovjeka promijeniti.
62

Svakim danom postajemo treneri koji u zvjerinjaku ivota moraju spremni biti obraniti se, opravdati se. A gdje je nestalo ono to nas ljudima ini? etamo sami po umskoj stazi, putem posutim liem. Gledamo prema mjeseini traei negdje gore Boga, molei Ga da poalje sina Svoga i povede nas. Sami oito ne znamo! Neprekidno padamo. A da li se poslije pada moemo dii, i imamo li snage za dalje ii, to je pitanje.
63

Razmisli dvaput o tome, je li bolje biti sam ili rei Ja prijatelja imam!

64

RAZMILJANJE
Sjedim tako u tami sama, pitam se; to li e biti sa nama? Sunce upeklo sa neba plava, potoi ubori dok ptica pjev odzvanja kroz grane, a mene, mene boli glava od briga, od misli, od strahova. Boli me srce od rana, od uboda brojnih otricama zlih rijei. ekala sam, oekivala da vrijeme rane lijei, a nisam uspjela doekati, i uzalud sam se trudila
65

s bolom na licu ipak krto nasmijati, ne pokazati bol, sakriti patnju, pritajiti tugu. Bog me voli ponavljala sam stalno! Bog je uz mene, ne prestadoh recitirati! Bog je moj otac, a otac voli svoju djecu, kroz glavu mi stalno prolazi, ali uzalud. Bol ne nestaje, ne prolazi. Sve vea je i jaa, i srce krvari gledaju' kako zemlja tue dugove plaa. Narod je gladan, narod je tuan, narod je nezaposlen, narod je duan.
66

Narod je sav u brigama, stisle nevolje sa svih strana, ovrhovoditelji, razni namiritelji koji s raunom u rukama, sa sudskim rjeenjima dugove naplauju, i bez imalo samilosti, ni okom ne trepu dok nevine ljude na ulice izbacuju.

67

LJUDI
Milijarde ljudi na svijetu postoje, jedni su na dnu, neki se jo bore, a poneki vrsto dre zauzeto prijestolje. S visoka gledaju ljude koji im slue, bahati su, galame, poniavaju ih i rue. U elji da im ubiju svako dostojanstvo, i da samopotovanje u njima zatuku, ne prezaju od ni jednog ponienja, ne biraju ni teror, ni muku. Mali obini ljudi sve to onako staloeno gledaju. Iako u njima sve kuha, ipak mirno izgledaju.
68

Ne ele pokazati nemo, i gubitak snage kriju, visoko dignutu dre glavu, svoju bol vjeto prikrivaju. I nadaju se! I Boga mole! ekaju neto bolje, neto to e im nadu dati da nee ovako, zauvijek ostati. Misle; Toliko ljudi na svijetu ima, nije mogue da nee biti bolje, da svijet pripada zlima, DOBRO ipak uvijek pobjeuje. A dobar ovjek za sreom udi, uspjeh i mir zavreuje! Nai e se ipak dio dobrih ljudi koji nee dozvoliti da zlo u potpunosti zavlada. Moda to nee biti danas, ni sutra, ne moe biti ni sada, ali sigurno je, ako se ustraje, da zlo pred dobrim ipak, gubi snagu, posustaje!
69

ISUSE MOJ
Isuse, gledam Te kako pati, znoj Ti i krv niz lice se slijeva, a ipak ekam da na me pogled svrati. I dok trpi veliku patnju, i teku bol, i svoj Ti teret na lea stavljam, na otvorene rane sipam Ti sol. Isuse moj, nisam dostojan da pred tebe kleknem, niti da Te oprost molim, nemam ni snage da sve svoje patnje izreknem.

70

Jedino, evo ti kaem, JAKO TE VOLIM! Oprosti mi za moju nemo, i za to to nemam snage, niti nade vie nemam. Svako novo jutro budan doekujem, a ne znam kamo se spremam. Gledam te tunog, lica ispaenog, a jo ne utim Tvoje rane. Uzalud to znam kako Ti pati kad volio bih da si uza me, i da mene moje rane ne bole toliko, jer oprosti mi Isuse,
71

ja nemam toliko snage, na tako veliku bol kakvu Ti trpi ja nisam naviko'!

72

AH, BOE!
Ah, Boe koliko puta gledamo u oi licemjera, laova, probisvjeta, prevaranta, a umjesto sjaja koji mu u oima svijetli mislimo da je to sjaj istine a ne sjaj lai i tmine. Ah, moj Boe, zato nam snagu nisi dao da uvijek i svugdje moemo znati tko nas je
73

u stanju voljeti a tko podmuklo muljati i varati. O Boe, zato si nas ljude stvorio takvim jadnicima da smo imuni prema ljudskim zapomaganjima i kricima. Uvijek gledamo samo sebe tua nas sudba za srce rijetko zazebe. O Boe, milosra nam fali da ljubav znamo iriti pozitivu da moemo
74

osjetiti, brau i sestre svim srcem voljeti, o bolesnima se skrbiti, ranjene utjeiti tune razveseliti svim ljudima pravi prijatelj biti.

75

SUDBINA KROZ VJENOST

Ljudi uvijek svoju pokoru imaju. Neki se cijeli ivot pate, kopaju, a neki, na galijama veslaju. Dok istovremeno mnogi u tuim mukama uivaju, drugi se, ponekad nasmiju, nekad nerviraju, ali uvijek sve na isto doe jer svaki problem prije ili kasnije proe. Tako, i svakoj muci doe kraj! Kao ptica u ruci koja odleti u nebeski beskraj,
76

teko nestane, zatomi se bol. Tek ostane trpak okus koji ponekad zapee, kao na rani sol. Svatko od ljudi, svoju muku ima! Netko ju gleda kao sudbinu, netko ju s tugom prima, Ali Isus je taj koji snage daje s vjerom u Njega ni jedna muka dugo ne traje.

77

SVE JE MANJE UDA

Sve je manje uda a sve vie Juda! Ne treba mi novca, postao sam ovca! esto pognem glavu, mjesto kruha jedem travu! Smjekam se svemu, nemam ak ni tremu! Zaboli me don u depu mi bonbon i ZET-ova karta. Kerka vozi SMART-a i na posao ide, bolji smo od onih koji trijebe gnjide! Ima ak i plau, odvaja za dau ministrima, poreznicima,
78

kao i svi drugi prava je umjetnica! Preivjeti znade, i ima jo nade da e biti bolje. Za rad ima volje i za pie neko eto, to je ivot sve sam vam sad reko'.

79

TEBI, MOJ ISUSE

Danas, kad o ljubavi se pria I Tebi evo kaem volim te svim srcem. S Tobom ustajem, S Tobom spavati odlazim, od jutra do mraka izgovaram Tvoje ime. Sve ljubavi mogu nestati, sve moe dobiti drugaije ime. i ljeto moe biti hladnije a toplije doi zime ali ljubav prema Tebi uvijek e biti ista. Moe biti samo jaa i vea, jer ivot bez Tebe nije ivot, srce bez Tebe nije ljubav, dua bez Tebe nije radost, Ti si moja najvea ljubav, mir, zadovoljstvo i radost najvea!
80

TO REI?
to rei kad u tami pone nazirati traak sunca koje kao najljepa zvijezda onako u daljini treperavo svjetluca? Nita! Oduevljen stremi prema tom sjaju i prepusti se sretan, zvjezdanom zagrljaju!

81

KAP MORA
Gle, u mojoj ruci, na pruenom dlanu, kap mora se njie. U strahu da kap ne ispari srce mi je na tren stalo, tijelo i ne die. Zadrati elim samo jo na trenutak taj arobni osjeaj dok ljulja se kap na mom dlanu. A onda, kad sunce uari, i ponese kap put neba, oblacima bijelim, u najvie vrhunce, opet u
82

nastaviti disati, sanjarei o danu kad u je opet u dlan primiti!

83

MIRIS
Odnijeli me vjetrovi negdje daleko, u neku drugu zemlju, u neki novi kraj. Uveer kasno, gled'o sam dugo u nebo, zvijezde, mataju' kako oblacima plovim nazad u zaviaj. Stazom sam seoskom trao uveer kasno, dok su se djeaci vraali s pae a momci, fakini, stajali na kraj sela, pjevali, smijali se, i zadirkivali snae.

84

Na stolu nisu bila neka bogatstva, tek komadi kruha, suha slanina, i sir kravlji, to ga je jutrom majka napravila, a mjerit' se ne mogu s okusom njihovim ni najvea carstva. I onaj zalogaj kruha to na njemu je namazana mast slasno je klizila niz gladno grlo. O' kako nam je ila u slast, kako je sve ukusno bilo. I sad, dok obilje svega imam sve ee uhvatim sebe kako budan snivam.
85

Sanjam kuicu s podom od blata i majku staru, koja onako, odmah s vrata. nosi mi vrui kruh. Dok nosnice eljno dru na miris zamamni, i ovdje daleko, miris taj povijesni na lice mi osmijeh izmami!

86

MOLBA
Ve dugo zurim u toku samo meni znanu. Iz daljine ujem zvuk violine ija melodija tuno jeca. Zrakom se prelamaju topli tonovi, mijeaju se s otkucajima srca. Odluno prinesem svojim ustima zadnju au otrog pia, osjeajima zanesena obuzeta bolnim mislima, i ivotom bez voljenog bia. U spomenu na ljubav vjenu pokapam ljubav nau.

87

Ne, za nas nade vie nema! Ni pokuaju vie ne dam ansu. Odavno ve su jesenske kie odnijele svaki trag ljubavi jedine. Kao proljetni vihor proletjee godine. U srcu zakorijenjena zarasla ogromna bol, na glavi se nagomilale sjedine. Kao da juer je bilo ono vrijeme kad svi su sa zaviu u nas gledali. Oni se ludo vole! govorili su ljubomorno. Mi nikoga nismo vidjeli, samo smo
88

zagrljeni etali, etali i zaljubljeno se stisnuli. Odluih vrsto sve pada u zaborav! Ali eto, ponizno molim ivot da mi samo jednu jo priliku da, da mu iz daljine mahnem, da mu sjenu tek ugledam, da mu kao nekad uputim topli pozdrav. Da se ipak nasmijeimo.. Ne boli me ni rastanak ni odlazak ve to, to na ulici glavu jedno od drugog okreemo.

89

NA OTOKU
Na otoku sree sjedimo, oko nas more! ume valovi, zapljuskuje nas morska pjena. Ruke se dodiruju, dok su usta zatvorena, nijema. Ne treba rijei! Tek jedan pogled uperen prema Njemu, a potom u svu tu ljepotu dovoljan je da se zahvalimo Njemu na ovom daru, na ivotu!

90

ZAHVALA BOGU NA PLODOVIMA ZEMLJE Hvala Ti Boe na ivotu! Hvala ti za radost i ljepotu, za tugu i bol to ju povremeno proivim, hvala ti to jednostavno ivim. Hvala na itu to u polju rodi, hvala na kruhu, pticama, vodi, hvala na svemu to je oko nas, hvala to nas voli i nudi nam spas.

91

VJETAR
Poput pustinjskog vjetra nosilo me vrijeme. Kroz sunu pustinju, bez mrvice sree i bez kapi vode. Dugo je trebalo svijetom putovati. Lebdjeti iznad pjeanih dina padati i uzdizati se sve do nebeskih visina. Onda, jednog dana ugledah traak svjetla to me mami. Na dnu toga puta ekali me ljudi koji su put ovaj teak ve jednom proli. Shvatih, nismo sami.

92

TIHA PJESMA
Napisala bih pjesmu tihu, neku za koju ne trebaju rijei, pjesmu koju prepoznaje ve po mirisu, po njuhu, pjesmu koja sve rane lijei, koja dui daje smiraj i radost, pjesmu koja u sebi nema gorine, ni mrnju, ni pakost, ve samo osjeaj sree. Pjesmu u kojoj nitko nikome nita runo rei nee, i u kojoj je sve sama milina. elim pjesmu u kojoj je ljubav najjaa vrlina.

93

TRBUHOM ZA KRUHOM
Brzo je prolo moje djetinjstvo u kojem sam unato siromatvu i brojnoj brai bezbrino nabijao loptu, igrao se skrivaa i jahao trn po zapraenim seoskim putevima. Ni okrenuo se nisam a iz onog malog golobradog dekia izrastao sam u vrstog, miiavog, dodue nezrelog, ali spremnog na sve izazove, hrabrog mladia.

94

Kao i sve druge ekala me ista sudbina. Putna torba u njoj nekoliko najnunijih potreptina, autobusna karta u jednom smjeru a preda mnom neizvjesnost i tko zna kakva budunost. Godine su prole a da ih nisam bio ni svjestan. Uz junetinu i juhu prolazili su mi dani. Ubrzo mi se rodila djeca. U istom gradu okupili se i ostali suseljani. ena koju sam u tuini oenio, i ja, vie nismo bili sami.
95

U noima besanim dok smo brinuli to i kako sutra znali smo razgovarati o Domovini. esto smo priajui znali doekati jutra. Pred oima nam je stalno bila ista slika selo u daljini sa blijedim svjetlom na prozorima. Iza heklanih zavjesa nazirali se plameni petrolejka. U daljini kao da smo uli lave pasa, i blejanje ovaca nas iz oblinjeg tora iz sna prene. Miris kajmaka i vrue pure kao da je ispunio cijelu spavau sobu.
96

Djevojke nakiene ponosno digoe glave iekuju udvaranje seoskih momaka. A momaka nema, svi su odavno ve otili trbuhom za kruhom, i odavno ve je u stranoj zemlji trbuh mnogima narastao, Ve se i ne sjeamo kako su nam bake pekle kruh u krunoj pei a voljeli bi da ne zaboravimo, kako bi jednog dana djeci svojoj mogli sve to rei. Svake noi snujemo povratak i jednaku sliku imamo pred oima, kao da nae snove budunost nije ni dotaknula.
97

Tek ponekad nas surova stvarnost iz snova prene pa shvatimo da nas je ipak pregazilo vrijeme.

98