Svijet

Borba za Arktik

Naftaki juri na sjever

ko Arktika se stee sve agresivniji obru vojnih sila gonjen uzbuenjem koje u krvi nekih vladinih inovnika vrije velikim brojkama. "I u tom cilju moramo uraditi sve to je potrebno", glasi reenica koju znaju ispaliti vladini anonimni analitiari srednjeg ranga. Prvih dana lipnja amerika nevladina neprofitna organizacija Centar za klimatska i energetska rjeenja (C2ES) objavila je izvjee koje podupire upravo tako zamiljenu sliku: "Klimatske promjene i meunarodna sigurnost: Arktik kao ovan predvodnik". Glavni zakljuak u izvjeu je ope mjesto (kad se ne radi o naoj koi) o tome da "vojno jaanje nije preporuljivo, a ni osjetljiva mjera za ouvanje mira, jer ono to sve vie sreemo dizajnirano je za borbu, a sve je manje oruja koje slui ouvanju reda". I dalje: "Svi javno tvrde da se zauzimaju za suradnju kao vrhunski prioritet, a veina je arktikih drava u regiji poela rekonstruirati i modernizirati svoje nao-

Globalno zatopljenje i dostupnost etvrtine svjetskih zaliha nafte i plina u arktikim krajevima dovoljan su razlog svjetskim silama da oive teritorijalne pretenzije na podruja oko Sjevernog pola
tekst MIROSLAV AMBRU KI foto NCL

Organizacija C2ES izvijestila je o pet vojnih vjebi odranih iznad sjeverne polarnice od 2006. godine

ruanje. A vrsta naoruanja sve vie je borbenog karaktera, a sve manje onoga za dranje reda ili barem odvraanje." IZVJEE AMERIKE UDRUGE izrijekom spominje da Norveka i Rusija razvijaju ratne mornarice za sudjelovanje u borbenim sukobima visokoga intenziteta. "Ako se izgradnja tih vojnih snaga i profinjenih oruja gleda tek kao potpora pregovarakoj poziciji u buduim pregovorima, ona isto tako mogu, budu li upotrijebljena, posve umanjiti svaki diplomatski napor i poljuljati stabilnost regije." Dokument je za ameriku civilnu udrugu sroio autorski tim koji su predvodili Bob Huebert sa Sveuilita u Calgaryju i Heather Exner-Poirot sa Sveuilita Saskatchewan. Pa iako autori pokazuju vrlo ozbiljnu zabrinutost za mir u sjevernom polarnom podruju, iako se osjea kako su sve uznemireniji enormnom neizvjesnou svih procesa - od otapanja ledene kape Sjevernog oceana do cijene energetskih sirovina koje mogu ubrzati stampedo na Arktik, jedna je stvar izvjesna: sve to moe se jednako primijeniti i na nespomenute Kanadu i SAD. Posebno se spominje izvjee MMF-a koje predvia da bi krajem desetljea s dananjih 110 dolara cijena barelu mogla skoiti na 200 dolara, te da je vrak crpljenja nafte nedavno dosegnut i sad tempo moe ii samo prema smanjenju. Tome se pridodaje nedavna procjena Amerike uprave za geologiju i topografiju (USGS) o tome da na arktikim krajevima lei etvrtina svjetskih zaliha nafte i plina. Upravo ta procjena potie novi naftaki juri na sjever. Tako je Shell ve izrazio elju za novim lokacijama na kojima bi istraivao i, pronae li naftu, eksploatirao je, a multinacionalki je potpuno svejedno od koje bi drave traio koncesiju. Multinacionalku posebno zanimaju sjeverna obalna i puinska nalazita Aljaske u Yukonu u Kanadi, ali i pokusna buenja sjeverno od Grenlanda (koji i Dansku dri kao petu zemlju koja juria na sjever) ili na teritorijima koje kontrolira Rusija. Bivi ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev izjavio je 2008. Seattle Timesu da je "na prvi i glavni zadatak pretvoriti Arktik u rusku bazu resursa za 21. stoljee". A

42

Platforma Molikpaq specijalno je sagraena tako da odolijeva tekim uvjetima hladnog sjevera
1 2 /6/2 0 1 2 43

Svijet

bio je to komentar na rusku akciju s nuklearnom podmornicom iz ljeta 2007., kad su na dno Sjevernoga oceana, na mjestu Sjevernog pola, poloili uteg s ruskom zastavicom. Njegov prethodnik i nasljednik Vladimir Putin upravo je objavio plan o oslobaanju od poreza kako bi ohrabrio kompanije da istrauju i iskoritavaju obilne zalihe nafte i plina u tokmanovu polju usred Barentsova mora. RUSIJA I NORVEKA nedavno su potpisale sporazum o granici koja je po meridijanu provuena prema Sjevernom polu na pola puta izmeu Svalbarda i najblieg ruskog otonog kopna. Organizacija C2ES u svom istraivakom izvjeu spominje da je visoko iznad sjeverne polarnice od 2006. izvedeno pet vojnih vjebi pod kodnim nazivom "Hladni odgovor". Isto to izvjee, meutim, ne prenaglaava uvjebavanje kanadskih, amerikih i danskih snaga, kako stratekih tako i sastavljenih od mjetana polarnih krajeva pod nazivom "Operacija Nanuk" koja je angairala pomorske, zrane i teritorijalne snage. SAD, iako sa sjevernom obalom Aljaske ima

Dokaz militarizacije sjevera: bliski susret nuklearne podmornice i bijelih medvjeda

Dmitrij Medvjedev izjavio je 2008. za Seattle Times da je Rusima glavni zadatak pretvoriti Arktik u rusku bazu resursa za 21. stoljee
izlaz u sjeverni polarni ocean, beznaajan u odnosu na kanadsku ili rusku obalnu crtu, postaje napadno nazoan nuklearnim podmornicama, a Kanada je objavila planove da podigne svoj vjebovni polarni centar u arhipelagu zaljeva Resolute. Autori izvjea o "ovnu predvodniku" preporuuju dravama da uine prvi korak prema poputanju vojne napetosti tako da ponu pregovore. Zauzimaju se da sadanje zajedniko tijelo Arktiko vijee dobije i prerogative za razgovore i pregovore o vojnim pitanjima, koje ono danas nema. Stvarnost pokazuje sasvim suprotne namjere i poteze kojih se svaka od drava uhvatila vezano uz Arktik kao novu strateku nadu od koje oekuju da zemlju uvrsti kao ekonomsku i vojnu velesilu. ak i Norveka od koje po uobiajenim stereotipima ne bismo takvo to oekivali. to je, dakako, pogreno. Pitajte Norveane za kitolov pa ete ih vidjeti samo malo manje razljuene od Japanaca. A ovdje nije rije o folkloru nego o nafti. Poznati su podaci o zalihama od 174 milijarde barela samo u pijescima uz rijeku Athabascu na sjeveru kanadske drave Alberte na polju
44

dokazanom kao nalazite koje se prostire preko 140.200 etvornih kilometara sjevernjake divljine. Samo po tom nalazitu Kanada bi bila vlasnik drugih najveih dokazanih zaliha sirove nafte, odmah poslije Saudijske Arabije. Druge procjene, pogotovo na temelju sondaa prema sjeveru zapoetih u Rusiji, Aljasci i na tragu katranizirana pijeska uz Athabascu, govore o tome da se pod zimsko-proljetnim ledom Sjevernog oceana krije etvrtina svjetskih rezervi nafte. Nekima su jako porasli apetiti, a predodbe o Norvekoj doista ne valja uzdizati na razinu mita zna li se da njihov Statoil osim u Sjevernom moru ima i dubokomorske platforme u Meksikom zaljevu. ini se da je doista u jednoj usporednoj stvarnosti proglaena bonanza prema sjeveru. SJEVERNI POLARNI KRAJEVI podlijeu meunarodnim propisima o moru. Za Arktik nema ni priblino neto slino Sporazumu 49 zainteresiranih zemalja o Antarktici iz 1961. Taj je sporazum prvi mirotvorni sporazum nastao u eri hladnoga rata u kojemu sve zemlje potpisnice odustaju od teritorijalnih pretenzija na peti najvei kontinent, zaleeno kopno povrinom dva-

put veem od Australije na dnu (ili vrhu) june Zemljine polutke. Iako se prethodne teritorijalne pretenzije ondje estoko preklapaju, a neka povijesna rivalstva (poput ilea i Argentine, Argentine i Velike Britanije, Rusije, Indije, June Afrike, Japana) bude jezu. Sjetite se samo ogorene bitke izmeu Velike Britanije i Argentine za Falklande/Malvine. I emocija koje bude nae nedavne teritorijalne mikrobitke oko Prevlake i morske granine crte koja se povlai iz Bokokotorskog zaljeva, Piranskog zaljeva, punoga prava na gospodarski pojas koji nije proao ni kao ZERP. Upravo po tom meunarodnom pomorskom pravu i prema sjeveru drave imaju pravo na prisezanje na gospodarski poloaj. Ta se prisezanja ve danas estoko preklapaju, a orujem se zvecka, iako to ne uje najira javnost sve dok spindoktor neke velesile ne pritisne medijsku tipku. Tada e ve biti jasno kako netko ozbiljno rauna i na ratnu opciju. Rusi su onom gestom polaganja zastavice na dno Sjevernog oceana poslali pomalo zaboravljenu poruku da raunaju na pravo koje bi im davalo prostiranje euroazijskog podmorskog kontinentalnog grebena daleko na sjever.

Sporazumom 49 iz 1961. godine zemlje potpisnice odustale su od teritorijalnih pretenzija na Antarktiku, ali za Arktik takav dokument ne postoji

GEOSTRATEZI UPRAVO revidiraju stare teritorijalne doktrine iz sredine 19. stoljea. Po tom krutom pogledu Rusija ima stalne "prirodne kontinentalne tenje prema toplim morima", a "ruskog medvjeda" u tim tenjama konkurentske velesile trebaju spreavati svim raspoloivim sredstvima. Crno more je lako zatvoriti u Bosporu, Baltik jo lake. Vladivostok strateki zatvara Japan. Titova je Jugoslavija dugovala svoj geopolitiki poloaj "negdje izmeu" takoer temeljen na spreavanju Rusa da imaju slobodan izlaz, makar u Sredozemlje. Kad Zapad ve ne dri Suez, vano mu je da Egipat i ostale Arape stalno geostrateki dri pod napetou s partibrejkerskom ulogom Izraela, a Sueski kanal daleko od mogue "samovolje" nekog suverenog subjekta u Egiptu. Jasna je i suverenost Paname kolikog je vijeka bila i suverenost karipskog otoia Grenade. U tim razmatranjima koja se u modernom svijetu doimaju somnambulnima ne treba zanemariti ni dva "povijesna sna", ponovo iz 19. stoljea, o sjevernim pomorskim putovima. Jedan je Sjeverozapadni prolaz, kratak sjeverni put koji bi hipotetski spajao Pacifik na zapadu i Atlantik na
1 2 /6/2 0 1 2

istoku kroz Beaufortovo more, tjesnace kanadskog arhipelaga Nunavuta izmeu Beringova tjesnaca u Baffinov zaljev. Drugi je Sjeveroistoni ili Sjeverni morski put od Nordkappa kroz Barentsovo more du sjeverne sibirske obale do Beringova tjesnaca. Oba morska puta imali su svoje povijesne epopeje, junake i tragiare u potrazi

i 500 kilometara po zaleenom Sjevernom oceanu. A sve to uoi sovjetsko-japanskog rata 1932. - 1939. ije posljedice nisu raiene nad Kurilskim otojem uz Kamatku ni do danas. Meutim, sjeverni pomorski putovi bili su snovi - sve do globalnog zatopljavanja. Runo je rei, ali ti geostrateki prolazi, posve neprohodni veinu godine, posljednjih su desetljea sve prohodniji, a mnoge zbog toga veseli sve tanji sjeverni polarni led. Nema toga globalnog prosvjeda koji bi svjetske sile zaustavio da na sjeveru organiziraju neprekinute konvoje tankera s naftom. Za svaki sluaj, to je sjeverni ocean prohodniji, to su jae sjeverne ratne flote i druga ratna mainerija. Sve se flote moderniziraju. I nije samo rije o nuklearnim podmornicama koje se ispod leda u samu blizinu obala potivnike zemlje mogu douljati nosei interkontinentalne balistike projektile, nego i o puno konvencionalnijim snagama koje mogu rastjerati ribarske flotile, unititi naftake platforme koje su poele svrdlati "predaleko" po proizvoljnom miljenju savjetnikog think-tanka nekog monog predsjednika. Da i ne govorimo o krizama slinima kubanskoj raketnoj krizi 1962., kada je ameriki predsjednik Kennedy "zabranio" Sovjetima da plove Atlantikom s posljednjom isporukom raketnih sustava S-75 Dvina koji su se trebali instalirati na Kubi. S BLAGOSLOVOM U UN-U ili bez njega, uz potivanje ili nepotivanje UN-ova sporazuma o pravu mora koji vrijedi od 1982. - svejedno - tvrdoglave su sile sposobne prijetnjom sukobom s neizvjesnim ishodom ponoviti takvu igru ivaca samo ako procijene da i tako mogu postii ono to im je cilj. Sjever sa sve tanjim ledom i sve bogatijim procjenama o zalihama nafte upravo su takav idealan zalogaj za stratege koji ne mare za oprezan diplomatski rjenik u meunarodnim odnosima. Jesmo li paranoidni? Ima li doista nekoga da se veseli globalnom zatopljavanju? Dovoljno je proitati u Nacionalu 838 i 839 o fijasku konfe-

Po nalazitima na sjeveru kanadske drave Alberte, Kanada je vlasnik drugih najveih dokazanih zaliha sirove nafte, odmah iza Saudijske Arabije
za komercijalnom pomorskom kraticom koja bi uinila deplasiranima i Sueski i Panamski kanal jer je onuda najkrai put. Rusi i danas slave kao junake eljuskince, preivjele lanove ekspedicije mlade sovjetske drave koja je oajniki 1933. traila pomorski put na sjeveru, a iji je brod zdrobljen ledom ne dohvativi eljuskinov rt. Hrabrih je 55 brodolomaca preivjelo marirajurencije UN-a o klimatskim promjenama od 28. studenoga do 11. prosinca lani u Durbanu u Junoj Africi. Tko su ondje bili partibrejkeri? SAD, Rusija, Kanada koji su unitili zahtjeve koalicije pedesetak zemalja koje klimatske promjene egzistencijalno ugroavaju i koje su traile da se uspostavi meunarodni fond za njihov opstanak pred posljedicama klimatskih promjena.
45