Ronald David Laing i umjetnost terapije...

Adi Hasanba{i}

...pedeset godina od izlaska knjige The Divided Self

The original fire has died and gone, but the riot inside moves on. Audioslave, Original Fire, Revelations, 2006.

redinom 1960-tih godina i sve do kraja te decenije, Ronald David Laing je bio najutjecajniji i najitaniji psihijatar na svijetu koji je ru{io sve fiktivne umne barijere u ljudima dopirui tako do svake osobe razumljivim rjenikom. Njegove ideje pedeset godina nakon izdavanja prve knjige The Divided Self (1960), i preko dvadeset godina od smrti, jo{ uvijek su u fokusu slaganja i neslaganja, jo{ uvijek su taka spoticanja i zbliavanja. Laing je tokom svog ivota, ali i poslije njega, opisivan kao genije, {aman, guru, reformator, {arlatan, pijanica i sl., ali niko, ko ga je poznavao ili itao njegove pisane redove, nije ostao imun na njegovu energiju i strast. Krenimo od toga. Pedeseta godi{njica od izlaska njegovog uvenog, ujedno i prvog djela je dobar razlog da se ukae na znaajnost i vanost Laingove misli. Povodom toga International Journal of Psychotherapy (IJP) 2011. godine je tematski posvetio izdanje prisjeanja na Lainga i pedesetogodi{njicu izdavanja njegove prve knjige. Journal poinje sljedeim rijeima: Ovaj broj je posveen ivotu, djelu i iznimnoj osobi kakva je bio R.D.Laing (IJP 2011: 3). Vanost i savremenost njegovog djela, posebno The Divided Self nalazimo i u injenici da je Tom ButlerBowdon uvrstio ovo djelo meu 50 klasika psihologije (Tom Butler-Bowdon 50 Psychology Classics: Who We Are, How We Think, What We Do Insight and
350

Zenike sveske

Inspiration from 50 Key Books, 2007), kao i injenice da je tim povodom snimljen i devedesetominutni film o Laingu All Divided Selves (2011) koji u naslovu ima aluziju na njegovo najpoznatije djelo. Dakle, iako je pro{lo dvadeset dvije godine poslije njegove smrti, za njega ne jenjava zainteresovanost. Autentinost njegove misli prepoznao je i Oxford English Dictionary uvrstiv{i rije Lainganian kao pojam. Ronald David Laing roen je u Govanhilu, Glazgov, u oktobru 1927. godine u prezbiterijanskoj porodici srednje radnike klase. Iako nije odrastao u siroma{tvu, bio je svjedok emocionalno hladnog odnosa izmeu svojih roditelja, ali i roditelja prema njemu. Njegova majka je bila distancirana i emocionalno hladna, a s ocem se jedino mogao povezati preko muzike i sviranja klavira. Laing je bio nesueni muziar. Kao talentovani muziar i pijanista slomio je ruku igrajui ragbi {to ga je odmah udaljilo od ozbiljnijeg bavljenja muzikom. Ve kao mali djeak pokazivao je neobinost u svom mi{ljenju pa je tako veoma rano stekao sumnju o onome emu ga stariji ue. Kao tinejder se poeo zanimati za djela egzistencijalnih filozofa, a posebno su ga privlaila djela Heideggera i Sartrea. Ve u tom dobu je teio ka karijeri mudrog ovjeka, a sebi je dao obeanje da e napisati svoju prvu knjigu do tridesete godine ({to je zaista i uradio). U rodnom Glazgovu je zavr{io Medicinski fakultet, te od 1951-1953 godine radi kao psihijatar u britanskoj vojsci (inae poziv u vojsku ga je sprijeio da studira pod Jaspersom), gdje ve poinje da preispituje svoje stavove spram psihijatrije. Nakon vojske vraa se u Glazgov i zapo{ljava se u Gartnavel Royal Mental Hospital gdje ve poinje da svoje sumnje o psihijatrijskoj praksi i teoriji sprovodi u djelo. Zajedno s kolegama na odjelu provodi The Rumpus Room, eksperiment koji je hronine shizofrene pacijente s odjela stavio u posebno opremljenu sobu (istu, prozranu, udobnu s priborom za rad, i sl.), a iji je cilj bio da se osoblje pona{a prema tim pacijentima kao i prema bilo kojim drugim osobama (socijalna interakcija, rad, pokret, komunikacija i emocionalna angaovanost). Eksperiment je pokazao izvrsne rezultate ime su do tada statini pacijenti poeli da priaju s osobljem, zanimaju se za rad, za pravljenje aja, jela... Kada je specijalizirao psihijatriju i radio kao psihijatar u Glazgovu, Laing poinje osjeati da je vrijeme da pree u vei grad. Gladan znanja i prakse odlazi u London 1956. godine i upisuje se na edukaciju iz psihoanalize, provodei vrijeme privatno i profesionalno s najistaknutijim britanskim psihoanalitiarima (Marion Milner, Donaldom Winnikotom, Charlesom Rycroftom, Johnom Bowlbyem i dr.). Na Tavistoc klinici u Londonu postaje
351

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

direktor odjela za istraivanje shizofrenije i porodice. Decenija1 nakon izdavanja The Divided Self predstavlja intelektualno najznaajniji period Lainga nakon ijeg zavr{etka se bavi temama koje nisu psihijatrijske ili antipsihijatrijske prirode, prona{av{i se u knjievnoj formi i humanistikoj psihologiji kao i pitanjima ljubavi, smrti i ivota. Umire 1989. godine na francuskoj rivijeri igrajui tenis. Iza sebe je ostavio 15 knjiga, desetine lanaka i filmova inspirisanih njime, tri braka i desetero djece. Njegove zadnje rijei su bile odraz njegove pobunjenike prirode, upitan da li treba doktora rekao je: Doktor? Koji jebeni doktor? (Laing A.: 237) Raanje kritikog pogleda na psihijatriju i dru{tvo Kao mladog intelektulaca i osobu koja je bila na pragu svoje karijere u onome {to se smatra humanistikim pristupu ovjeku, Lainga je zabrinjavalo stanje ljudskog uma poslije Drugog svjetskog rata. Nakon rata, nasilja i ubistava ljudi su bili izgubljeni, u gru i potrazi za osloboenjem, iako jo{ uvijek pod prismotrom pro{lih iskustava. Laing poslije toga nije mogao tolerisati ono {to se de{avalo u psihijatriji. Smatrao je da je psihijatrija bila samo dio problema, iako bi trebala biti dio rje{enja. Kao mladi psihijatar uvidio je da je ne{to trulo s njegovom strukom. Smatrao je da se iza onoga {to su bili svakodnevni i, psihijatrijskim rjenikom reeno, korisni tretmani, krilo nepotrebno nasilje (elektro-{okovi, inzulinske kome i sl.). Ono {to ga je moda i vi{e od toga uznemiravalo jeste {to se iza humanistike etikete psihijatrije krio hladan, neuravnoteen (kada je pozicija moi u pitanju), neterapeutski pristup psihijatara i osoblja psihijatrijskih bolnica prema onima koji su u du{evnoj patnji, kao i injenica da se dijagnostiki tragalo za simptomima, a ne za ovjekom. To ga je onda navelo da se okrene fenomenologiji i iskustvenim traganjem za smislom u onome {to je psihijatrija smatrala poremeajem i bole{u. On nije upotrebljavao termine koji e diskreditovati i alijenizirati osobe i njihovo ivotno iskustvo, naprotiv, on je smatrao da je svako iskustvo razumljivo, smisleno i znaajno s take gledi{ta te
1

U periodu od 1960. do 1970. godine Laing izdaje svoje najznaajnije knjige i to: The Divided Self (1960.), Self and the Others (1961.) Sanity, Madness and the Family s kolegom Aaronom Estersonom (1964.) , Reason and Violence, s kolegom Davidom G.Cooperom (1964.), Interpersonal Perceptions, s kolegama H.Phillipsonom i A.R.Leeom (1966.), The Politics of Experience (1967.), The Knots (1970.). U ovom periodu je osnovao Philadelphia Association s kolegama, pokrenuo antipsihijatrijsku komunu Kingsley Hall i bio na elu istraivakog tima u Tavistoc klinici tri godine. Ova decenija se smatra najplodijom i intelekualno najvalidnijom u Laingovom ivotu. 352

Zenike sveske

osobe koja to doivljava. Time je Laing stvarao povjerenje izmeu njega i klijenta poku{avajui ui u klijentov doivljajni svijet. Ovako zauzetim stavovima bilo je jasno da se on trebao rastati s psihijatrijskim establi{mentom, {to i ini 1962. godine otvarajui svoju terapeutsku ordinaciju u Wimpol Street 21 u Londonu. Uvidio je da ono {to osobe u psiholo{koj patnji poruuju dru{tvu i pojedincima psihijatrija ne uje pa stoga i ne pomae u iscjeljenju iste. Laing je stoga svoj ivot i poziv posvetio razumijevanju i davanju glasa ljudskim patnjama tj. uspostavljao je most izmeu razuma i ludila. Uporedo s njegovim kritikim promi{ljanjem stvara se povoljnija atmosfera u dru{tvu (kako u Britaniji tako i u drugim krajevima Evrope i Amerike) poetkom 1960-tih, gdje su slina razmi{ljanja imale i druge osobe2. Tako se stvara antipsihijatrijski pokret3 koji e biti dominantan i glasan stav protiv ortodoksne psihijatrijske misli narednih dvadesetak godina. Antipsihijatri su u svojim kritikama bili skloni prevrednjavanju tradicionalne psihijatrije, njene uloge u dru{tvu, kao i uloge njena pacijenta, zatim odnosa pacijent psihijatar, te pacijent dru{tvo (Filipovi,1990:23). Predstavnici antipsihijatrijskog pokreta su svojim radikalnim istupima htjeli da pro{ire fokus shvatanja pacijenta4, prenijeti ga na porodicu u kojoj ivi, a potom i na dru{tvo, smatrajui upravo da su oni ti koji dodjeljuju du{evno bolesne osobe, u sluaju kada se radi o pona{anju neprilagoenu onom konvecionalnom, {to uznemiruje formalistike odnose malograanskog dru{tva (Filipovi, 1990). Ovim stavovima su se pomjerile granice shvatanja odnosa pojedinac psihijatar, pojedinac porodica, pojedinac dru{tvo i time optuuju tradicionalnu psihijatriju za ulogu za{titnika sistema u kojem se u konformistikoj normalnosti ovjek sve vi{e udaljuje od samoga sebe, te posredno ukazuju na potrebu osloboenja od takve
2

Prije svih David G. Cooper - tvorac kovanice antipsihijatrija - u Engleskoj, Thomas Szasz u Americi, Franko Basaglija u Italiji, W.Huber u Njemakoj, Foucault i Sartre u Francuskoj i dr.
3

David G. Cooper je definisao antipsihijatrijski pokret kroz sljedee stavke: okretanje pravila psihijatrijske igre i protivljenje medicinskoj moi utjelovljenoj na dijagnozi, napu{tanje autoritativne psihijatrijske strukture prepoznavajui da ludak moe biti centralni autoritet, obraanje panje na namje{tanje u cilju razvoja doivljaja, a ne njegovog blokiranja i prestanak svih formi seksualne represije izmeu pacijenata.
4

Antipsihijatri, za razliku od tradicionalnog psihijatrijskog shvatanja, nisu ljude shvatali kao objekte u kojima su traili entitet - bolesti i smatrali ih pasivnim, nego osobe sa ivotnim problemima (Thomas Szasz), koji su jednakopravni i aktivni u tretmanu kao i ostalo osoblje. 353

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

normalnosti (Filipovi, 1990 :23). Svim navedenim stavovima antipsihijatara se preispituju pojmovi du{evne bolesti, du{evnog bolesnika i du{evnog zdravlja koje se smatra za prilagoenost op{te priznatom nainu ivota (Filipovi, 1990 :23). Utjecaji na Laingovu misao Laing je u svom prvom i najutjecanijem djelu The Divided Self naglasio da, iako inspirisan i pod utjecajem raznih egzistencijalistikih filozofa, njegov pristup unutar egzistencijalizma ipak je drugaiji od svih. On je zanimanje za ovu misao prona{ao jo{ u adolescentskom dobu itajui Nietzschea, Kierkegaarda, Heideggera, Bubera, Jaspersa, Sartrea, Merleaua-Pontya, Tillicha. Posebno Laing je ponesen Husserlovom fenomenologijom da bi u potpunosti razumjeli proivljajno iskustvo drugoga, dakle, moramo staviti po strani sve poku{aje i kategorizacije, oznaavanja i dijagnosticiranja, te da bi trebali ostati s proivljenim iskustvom te osobe na isto deskriptivnom nivou (Cooper 2003 : 92). Sartre5 je na Lainga utjecao najvi{e svojim djelima Bi}e i ni{tavilo (Ltre et le nant) i Kritika dijalektikog uma (Critique de la raison dialectique) posebno kada je rije o socijalnim procesima. Pod utjecajem Sartrea, Laing je istraivao tendenciju ljudi da objektiviziraju i dehumaniziraju druge, dok je u kasnijim djelima, a posebno u svojoj terapeutskoj praksi Laing vi{e teio Buberovom Ja-Ti odnosu. Laingova fascinacija Sartreom dolazi do izraaja u prvoj njegovoj knjizi, gdje na stvaranje konstrukcije sistema lanog ja, utjee Sartrov pojam samoobmana, a takoer, u istoj knjizi, kada govori o treem obliku tjeskobe, okamenjenosti i depersonalizaciji, istie se utjecaj Sartreovog pojma bivstvovanja za drugog (Filipovi, 1990). Laingovo shvatanje komplementarnosti identiteta nastaje pod utjecajem Sartreovog odreenja drugim, gdje je za nastanak identiteta potreban drugi (ena ne moe biti majka ako nema dijete-identitet majke). Tako nama drugi ljudi postaju sredstvo za identifikaciju, prepoznajemo se u poznatom osmjehu prepoznavanja starog prijatelja (Self and the Others) (Filipovi, 1990, str. 73). Najoiglednije prisustvo Sartrea se ogleda u knjizi Sanity, Madness and the
5

Sartre je bio Laingov junak jo{ od srednjo{kolskog doba, a u vojsci je nebrojeno puta proitao Sartreovu knjigu Bi}e i ni{tavilo. Kada su se upoznali Laing i Sartr u Parizu, Laingovi snovi o njegovom junaku se su razbili jer Laing tada nije znao dobro francuski, a Sartre engleski jezik, stoga je komunikacija izmeu njih bila dosta slaba, a situaciju pogor{ava injenica da Sartre nije tada proitao Laingovu knjigu The Divided Self. 354

Zenike sveske

Family, gdje Laing i Esterson koriste Sartrove pojmove praksisa, procesa i inteligibilnosti. Sartre je jo{ prisutan u Laingovom djelu The Politics of the Family, kao i u The Politics of Experience. Laingova preokupiranost ontolo{ki nesigurnom osobom ima veze s pojmom nebivstvovanja (non-being) Paula Tillicha, takoer i s utjecajem knjige Lionela Trillinga The Opposing Self. Laing ontolo{ki nesigurnu osobu smatra etvrtim oblikom nebivstvovanja, nadovezujui se na tri tjeskobe koje u nama bude nebivstvovanje 6 (Tillich). Heidegger 7 je takoe snano utjecao na antipsihijatre, posebno na Lainga i kostrukciju pojma lano sopstvo-neautentian nain ivljenja, kao i Kierkegaard svojim razumijevanjem oajanja. Laing je smatrao kako da bismo razumjeli psihotinu osobu neophodno je da razumijemo njeno oajanje, pozivajui se na djelo Bolest na smrt. Ovi prethodno spomenuti mislioci koji su mogli i/ili su imali utjecaja na Laingovu misao, ali svjetonazorski gledano, pravac u kojem je Laing gledao je najvi{e bio pod utjecajem liberalne, socijalistike i humanistike misli. Iako se nikada nije deklarirao kao marksista, Laingove pojedine ideje su svakako dijelile zajednika utemeljenja s Marxom - recimo da se mikro kontekst ne moe razumjeti bez makro konteksta. To se odrazilo na na Laingova djela gdje je smje{tao pojedinca u porodini i dru{tveni kontekst, nalazei tako smisao i znaajnost u onome {to je ortodoksna psihijatrija smatrala simptomima bolesti. U Laingovim djelima pojmovi normalnosti i abnormalnosti su uzimali veliki prostor, oito je tu bio inspirisan Heideggerom, smatrajui normalnost kao dru{tveni ideal, a u stvari otuenjem od sebe, svojih elja, potencijala, autentinosti u svrhu statistike. Psihijatri koji su utjecali na Laingovu misao su bili oni koji su poku{ali da psiholo{ke patnje odmaknu od naune kategorije objektivnosti, okreui se ka doivljaju osoba koje imaju, iako psiholo{ki te{ke i naizgled udne i bizarne, ipak razumljive i smislene reakcije. To su prije svih bili Karl Japers i Eugne Minkowski. Iako ga ne spominje direktno Ludvig Binswanger je utjecao na Lainga u tome {to je jedini prije njega pronikao u znaajnost veze dru{tva i pojedinca, kao i toga da ludilo ima svoj metod i znaanje te da nije bez reda.

Prvi oblik anksioznosti je ontika tjeskoba ili tjeskoba pred sudbinom ili smru, druga je moralna tjeskoba ili tjeskoba pred grijehom ili osudom, trea je duhovna pred isprazno{u, besmrtno{u (Filipovi, 1990).
7

Heideggerovo djelo Sein und Zeit je imalo najvei utjecaj na antipsihijatre. 355

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Psihoanaliza je prirodno utjecala na Lainga, posebno Britanska {kola objektivnih odnosa, jer ju je i zavr{io. Laing je uio i bio blizak s najznaajnijim psihoanalitiarima tog doba i to sa Donaldom Winnikotom, Charsom Rycroftom, Johnom Bolbyjem i Marion Milner. Posebnu vanost na njega je ostavio Winnikot, tj. vanost iskustva iz djetinjstva na pona{anja u zrelom dobu, pogotovo kada je rije o nedostatku ljubavi, a i pojmovi o lanom i vlastitom ja dolaze dijelom iz Winnikotovog promi{ljanja. Vjeruje se da je Laing u svom terapeutskom radu ponekad koristio slobodne asocijacije i analizu transfernih odnosa. Nagla{avanje vanosti interpersonalnih odnosa mogue je da je uzeo od Harrya Stacka Sullivana, a veliki znaaj na izuavanje ovih odnosa i fenomenologije vienja drugih na Lainga je ostavila teorija amerikog antropologa Gregory Batesona o paradoksalnoj komunikaciji, double bind, kao uzroku nastanka shizofrenije. Ostali savremenici, pored Sartrea i Batesona, koji su utjecali Laingovu misao su prije svih Michel Foucault8 svojom knjigom Istorija ludila u doba klasicizma (Histoire de la folie l ge classique), kao i ameriki sociolog Erving Goffman sa svojom knjigom Azili (Asylums) o shvatanju psihijatrije kao totalne institucije. ivot Antonina Artauda, teatrologa i glumca, koji je i sam devet godina bio rtva psihijatrijske opresije je svakako utjecao na Lainga. Iako moda ne direktno, kroz lanak Van Gogh, The Man Suicided by Society navodi da su psihijatrija i dru{tvo odgovorni za smrt Van Gogha. Meu najznaajnijim utjecajnim periodima na misao Lainga izdvaja se njegovo djetinjstvo. Naime, kada su mu roditelji rekli da su se oni ustvari pretvarali kako su Djeda Mraz on je doivio svoju prvu egzistencijalnu krizu sumnjajui u sve {to mu drugi govore, pogotovo pod krinkom ljubavi. Ova epizoda kao i njegovo odrastanje u emocionalno hladnom domu e imati velikog utjecaja na njegovu misao. Majka mu je govorila da ga voli iako je bila emocionalno hladna i gotovo nemarna prema njemu, dok je s ocem komunicirao

Michel Foucault se nikada nije izjasnio kao antipsihijatar, ali je neosporno utjecao na antipsihijatrijsku misao samom injenicom {to je bio savremenik antipsihijatara i {to su im se svjetonazorski stavovi poklapali. Iako su se Laing (kao najznaajniji predstavnik antipsihijatrije) i Foucault sreli samo jednom u ivotu i pritom nisu imali pohvalno mi{ljenje jedan o drugom (na linoj, a ne intelektualnoj razini), Laing je o Foucaultu rekao da je fasciniran njegovim djelima, te da su ga ta djela obiljeila i inspirisala. Smatrao je i da Foucault ima mo da podijeli ljude na one koji mogu razumjeti i po{tovati njegovo djelo i one koji ga smatraju {arlatanom zatrpanim u logici kojoj fali kredibiliteta (Laing, A., 2006). 356

Zenike sveske

gotovo samo preko muzike. Tako da moemo rei da je on da svojoj koi proivio neke od koncepata koje je istraivao: paradoksalna komunikacija (double-bind), manipulacija u ime ljubavi i sl. Podjeljeno Ja i smisao ludila Nakon {to je napisao The Divided Self, Lainga je odbilo osam izdavakih kua, dok su kolege, koje su bile upoznate s njegovim rukopisom, smatrale da knjiga nije ni po emu znaajna (recimo John Bowlby je rekao da prva dva poglavlja sadre previ{e dugakih rijei te da bi se mogla prodati u svega 2 000 primjeraka prema Laing A. 2006). U prvom izdanju pomenuta knjiga je prodata u 38 000 primjeraka, a do njegove smrti prema{ila je 700 000 i prevedena na gotovo sve svjetske jezike. I dan danas se prodaje i {tampa s velikim zanimanjem kako profesionalaca tako i laika. The Divided Self nesumnjivo predstavlja jedinstveni egzistencijalnofenomenolo{ki pregled osobe u psiholo{koj patnji koji nema svoga konkurenta, barem kada je englesko govorno podruje u pitanju. U ovoj knjizi je predstavljen egzistencijalistiko-fenomenolo{ki pogled na psihijatrijsku kliniku sliku onoga {to se smatra psihozom i {to se podvodilo pod shizoidnu normalnu osobu. Njime se napada sama sr psihijatrije, njen jezik i terminologija. Iako se slui terminima razum, ludilo, psihoza, shizofrenija i sl., ono to ne radi da bi alijeniziralo ljudski doivljaj obiljeavajui ga kao bolestan, naprotiv, poku{ava razumjeti pona{anja ljudi i pronai smisao iza simptoma i termina i to radi kroz deskripciju. Vanost djela lei i u tome {to, iako spada u kliniku sliku, ono daje glas osobama s margine. Ovdje Laing progovara u ime ludila koje se nalazi u osobi i nastoji uspostaviti dijalog izmeu ludila i razuma. Moda i po prvi put jedna struna osoba progovara u ime onih iji glas se nije uo do tada, te, uz razumijevanje i priznanje, tvrdi da je iskustvo ludila iskustvo ovjeka. The Divided Self predstavlja ontolo{ki sigurnu osobu (s osjeajem za vlastiti identitet i identitet drugoga) koja je stvarna, iva i u vremenskom smislu kontinuirana linost (Laing, 1977 :33) nasuprot ontolo{ki nesigurnoj osobi. Upravo je ontolo{ki nesigurna osoba u fokusu ovog djela kako je Laing karakteri{e kao ivot bez osjeaja da ste ivi (Laing,1977:35). Takva osoba u svom odrastanju i susretanju sa svijetom se osjea nedovoljno odjeljenom od
357

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

ostatka svijeta, nedovoljno svojom, osobom prekinutog vremenskog identiteta. Takva osoba ne osjea stvarnu sebe zbog ega joj je veoma te{ko da ivi u stvarnom svijetu. Ontolo{ka nesigurnost je vezana za sami odnos s bivanjem. Osoba se fragmentisala na dio koji osjea i dio koji je otuen, osoba takoer pravi distancu izmeu sebe i drugih koje doivljava kao potencijalno opasne po nju. Ovakvo stanje Laing naziva normalnim shizodinim stanjem koje jo{ nije pre{lo u psihotino stanje. Svi se ponekad nalazimo u ovom stanju, samo je pitanje stepena doivljaja. Laing nikada nije romatizirao ludilo, niti zanemarivao bol kroz koju prolazi osoba u stanju psiholo{ke dezintegracije, on je samo bio izriiti protivnik toga da se alijenizira ljudski doivljaj koji nije razumljiv drugim ljudima. Uvijek je traio smisao i znaaj takvog doivljaja smatrajui ga razumnim i istinitim iz perspektive osobe koja to doivljava. Ono {to se smatra simptomima su stoga za{tita od nelagode, a ne bolest. Ernesto Spinelli smatra da Laingova ontolo{ki nesigurna osoba ne uzima zdravo za gotovo {to se nalazi na ovome svijetu, nego da propituje tu baenost u svijet na tri nivoa: nivo egzistencije (da jeste), esencije ({to jeste) i identiteta (ko jeste). Stoga je veoma te{ko da takva osoba ostane u kontaktu sa sobom i drugima ako sumnjamo ko smo, {ta smo i otkuda uop{te ovdje gdje jesmo.Za osobe koje doive ovaj vid nesigurnosti doivljaj ivota postaje ne pitanje potvrde nego ouvanja sebe (Spinelli, 2005:159). Dakle, ontolo{ki nesigurna osoba vidi gotovo smrtnu prijetnju u uobiajenim ivotnim situacijama, te se sklanja u svoj vlastiti svijet kako bi se za{titila i gdje mogue, uprkos svemu, da svijet njenog iskustva postane takav da ga ona vi{e ne moe dijeliti s drugim ljudima (Laing 1977:37). Iza ontolo{ki nesigurne osobe prema Laingu nalaze se tri osnovna straha i to: Utapanje stanje u kome se individua uasava odnosa kao takvog s bilo im ili bilo kim, pa ak i sa samom sobom (Laing, 1977 : 38). Takvi bi odnosi, ukoliko do njih doe, mogli potvrditi strepnju osobe da gubi ili da je izgubila svoj identitet ili autonomnost. Individua jedino tako moe ouvati sebe napornim i konstantnim radom u ouvanju egzistencije. Pod strahom od utapanja, osoba se brani izolacijom. To je izvorna odbrana od pogre{nog shvatanja osobe (nje same i njenih postupaka) i bijeg od shvatanja koje dolazi u obliku utapanja u drugu osobu.
358

Zenike sveske

Implozija izvjesno gutanje osobe od strane vanjskog svijeta. Osoba osjea da je kao vakuum, prazna, ali njena praznina je ona sama (Laing, 1977 : 40). Takva osoba eli da se ispuni, ali jedini nain za to je dodir sa stvarno{u, kojeg smatra izvorom implozivnosti. Takva stvarnost proganja preostali identitet koji osoba ima. U ovom paradoksu osoba poku{ava pronai svoju egzistenciju. Okamenjenost i depersonalizacija prelazak iz ive u neivu stvarnost. Osobe koje se nalaze u ovom stanju su depersonalizovane od strane druge osobe, ali, ujedno, i one same depersonalizuju druge osobe. U strahu da ne bi bila depersonalizovana, ovakva osoba stalno traga i eli potvrdu svoje vlastite egzistencije od drugih. Takva osoba se boji da neka druga osoba (iva linost) kroz svoje iskustvo nju ne doivi kao stvar ili objekt. Dolazi do toga da ona ne eli druge osobe gledati kao linosti (depersonalizirajui ih) zbog straha od vlastite depersonalizacije. Spinelli daje lijep uvid kako su ova tri straha ustvari ukorijenjena u svima nama, te kako se mogu nai u horror filmovima kojima smo fascinirani i to utapanje (zaposjednutost avolom), implozija (kada se mijenjamo iznutra poput Dr.Jekylla i Mr.Hydea) ili okamenjenost (vampiri koji se smatraju ivim mrtvacima), te da na{a fascinacija tim temama lei u tome {to ih prepoznajemo kao dio nas, ali po{to su na dovoljnoj distanci onda smo mi sigurni da na{ ivot nee biti horror film. Jo{ jedna karakteristika ontolo{ki nesigurne osobe jeste nejedinstvo duha i tijela, tj. te osobe se osjeaju udaljenim od svoga tijela, stoga ne mogu doivjeti sebe.9 Tako ontolo{ki nesigurna osoba postaje neotjelotvorena (nasuprot otjelotvorenoj osobi koja osjea svoje tijelo) gdje individua osjea svoje tijelo prije kao predmet meu drugim predmetima u svijetu nego kao jezgro svog vlastitog bia (Laing 1977: 63). Na taj nain se vlastito ja sklanja od daljih napada izvana gdje koristi tijelo kao svojevrsan mamac ili oklop koji {titi vlastito ja od vanjskih prodiranja. Tijelo je u tom sluaju maneken i pozira i izvr{ava automatske socijalne radnje dok je vlastito ja u svom mikrokosmosu. Tijelo se u tom sluaju smatra sistemom lanih ja. Laing navodi da potonue u vlastiti svijet ima odreene
9

Laura Perls je ustvrdila: Ako moete doivjeti svoje tijelo onda ste neko ili izvorno If can feel your body thath you are somebody 359

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

prednosti koje se ogledaju u izolovanosti (kojom se uva vlastito ja), ali i da se, s negativne strane, ispoljava neizdrivost ove situacije i snaan osjeaj uzaludnosti jer osoba moe ivjeti samo mentalno (Laing 1977:69), osiroma{ena za vanjsko iskustvo. Povlaei se u unutra{njost vlastito ja nadzire sve {to moe utjecati na konstrukciju vlastitog identiteta, ono mora da ima kontrolu nad svakim i svaim ko ulazi u njega i nad svakim ko ga ostavlja (Laing 1977:78). Prelazak iz normalnog shizoidnog stanja u stanje psihoze obino je dug i postepen proces. Ono {to shizoidna osoba radi ogleda se u dvosmislenosti. Ona eli ouvati svoje vlastito ja stvarajui izvjestan kontakt sa svijetom, dok se u isto vrijeme povlai u svoje ni{tavilo. Upravo ova dvostruka tenja ka dubljem povlaenju u sebe i ka ponovnom uspostavljanju vlastitog ja poinje da djeluje u pravcu psihoze (Laing, 1977 : 134), time vlastito ja postaje svako u ma{ti, a niko u stvarnosti (Laing, 1977 : 138). Upravo tu lei, prema mi{ljenju Lainga, prelazak u psihozu. Vlastito ja bjei od stvarnosti koja ga proganja i koja mu prijeti gubitkom identiteta. Bjeei od takve stvarnosti vlastito ja postaje mrtvo (ne-bie). Sada svijet individue i vanjski svijet postaju dva razliita svijeta. Psihoza tada nastupa u pravom svjetlu i ogleda se u potpunom odvajanju vlastitog ja od tijela gdje vlastito ja sada posmatra kroz sopstveno tijelo kao da je tijelo nekoga drugoga (kao da posmatra neki objekat u daljini kroz dvogled koji je takoer objekat). To je izvjestan in gdje shizofrenik osjea da je ubio svoje vlastito ja, a ispada da je to uradio da bi izbjegao da bude ubijen (Laing, 1977:145). Tada se osoba osjea kao ne-stvar (no-thing), te biva niko (no-body). Parafrazirajui Lainga, ontolo{ki nesigurna osoba ispraa sada{nje trenutke bez da se nalazi u njima, ona se pona{a, a ne biva, a kada doe u stanje psihoze ona je niko. Etiologija shizoidnog cjepljenja - mi ne{to usvajamo o ovome svijetu ali i ne{to donosimo na ovaj svijet. Porodica i rani odnosi unutar nje se smatraju podlogom za razne stepene ontolo{ke nesigurnosti. Unutar porodice uimo {to su to dobra a {ta lo{a pona{anja i u skladu s tim budemo kanjeni ili nagraeni. Laing je pod dobrim pona{anjem smatrao ono {to porodica eli da pojedinac radi, a pod lo{im ono individuino pona{anje koje nije u skladu s porodinim nepisanim pravilima, ali koja su autentina za tu osobu. Njega je zabrinjavalo {to porodica esto ne pravi razliku izmeu initi lo{e i biti lo{. Akcije su blisko vezane za bivanje osobe. Recimo onda kada kaznimo odreeno pona{anje, desi se da se psiholo{ki taj dio osobe ne prizna, tj.
360

Zenike sveske

zanemari. Tu Laing vidi poetak fragmentacije kod shizoidne osobe. Recimo ako dijete uradi ne{to lo{e i roditelj djetetu kae ti si nevaljao i zbog toga te ne volim, dijete e naje{e razumjeti da nema pravo da to uradi, tj. da bude. Stoga da bi taj dio djeteta opstao ono razvija odbrane.Tako dijete u kasnijem dobu, kao odrasli, shvata da e ga drugi cijeniti po onome {ta radi. Porodica postaje izvor onoga dobrog {to radimo i prihvatamo dobri dio selfa, a lo{i odbacujemo. U suprotnom, ako bi iskazivali ili radili ono {to pripada lo{em dijelu selfa, onda to znai da nas porodica nee voljeti, a kako svako dijete eli i potrebno mu je da ga porodica voli, ono se naje{e odlui igrati po pravilima porodice. Poku{aj zanemarivanja lo{eg dijela selfa vodi ka fragmentaciji linosti. Radimo {ta ele drugi kako bi bili prihvaeni i voljeni, a ono {to osjeamo ili nam je potrebno kao dio samoaktualizacije zanemarujemo. Samoizraavanje i autentinost je negdje sklonjeno i spava. Onda kada doe do ispoljavanja lo{eg dijela selfa esto ga pripisujemo vanjskim silama ili se odmiemo od bilo kakvih vanjskih iskustava zanemarujui da je to ne{to {to zaista doivljavamo.Laing govori da u odraslom dobu kako god da izgleda zastra{ujue, potrebno je da se suoimo s lo{im dijelom sebe zbog stvaranja autonomnog identiteta. To znai, na konflikt koji dolazi od poku{aja da razumijemo autonomni identitet moe se gledati kao na poku{aj da se suoimo s lo{im selfom. Stepen uspje{nosti apsolviranja ovog zadatka vodi ka nezavisnoj ili shizoidnoj ontolo{ki nesigurnoj zreloj osobi (David G. Cooper ima slian uvid u ovu problematiku10).Laing je bio ubijeen da osnova za znaajnu simptomatologiju shizoidne osobe lei u nekontinuitetu razvoja autonomnog identiteta odrasle osobe (Spinelli 2005: 165) Kako bi dobili odobravanje od ostatka porodice da postoje, djeca se pona{aju onako kako je porodici prihvatljivo. Ova borba izmeu prihvatanja i odbacivanja dobrog i lo{eg selfa se esto moe od strane drugih okarakterisati kao

10

Od trenutka roenja veina ljudi napreduje kroz porodinu i {kolsku socijalnu situaciju u kojoj ui sve dok ne postigne stepen dru{tvene normalnosti. Kod veine ljudi, u stanju normalnosti, nastaje zastoj razvoja. Neki se na tom razvojnom putu slome i vrate na ono {to nazivamo ludilo. Manji broj drugih uspijeva se provui kroz stadij inertnosti ili zastoja, koji predstavlja otuenu statistiku normalnost, te napreduje na putu do zdravlja. Istovremeno, oni zadravaju svijest o kriterijima dru{tvene normalnosti, tako da su u stanju izbjei invalidaciju ({to je uvijek kockanje). Upozoravam da je normalnost daleko izvan, na suprotnoj strani, ne samo ludila nego i zdravlja. Zdravlje se pribliava ludosti, ali izmeu njih uvijek ostaje jedna vana pukotina ili razlika. (Cooper, 1980 : 29). 361

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

simptom mentalne bolesti. Osoba je tada u stalnom gru izmeu onog dobrog dijela kojeg ima i svoje lo{e strane koju ne osjea kao dio sebe (jer nije otjelotvorena u iskustvu), stoga osoba doivljava u manjoj ili veoj mjeri svijet kao intruzivan gdje razvija taktike odbrane. Laing je ovaj proces nazvao goodbad-mad, tj., dijete se pona{a kao dobro i poslu{no jer osjea ljubav i naklonost od roditelja, jer toga nije bilo kada je iskazivalo svoje potrebe. Stoga se vlastite potrebe sklone na izvjestan vremenski period. Onda kada vlastite potrebe ponovo ele da se ispolje dijete se doivljava kao lo{e, pokvareno, zlo i sl. (kao da je ne{to u{lo i njega, kao da to vi{e nije moje dijete), onda roditelji, ako konsultuju psihijatra ili psihologa, njegovo pona{anje moe poprimiti i psihijatrijske simptome mentalne bolesti. Pojedinac, porodica i dru{tvo ludilo shvaeno u kontekstu Nakon knjige The Divided Self gdje se posmatra intrapsihiko stanje (vi{e statino) osobe u psiholo{koj boli, on se okree interpersonalnom i kontekstualnom shvatanju onoga {to se naziva shizofrenija. Tako od definicije ludila i zdravlja u prvoj knjizi gdje smatra da: Zdravlje, odnosno psihoza, se provjerava stepenom slaganja, odnosno neslaganja izmeu dvije linosti od kojih je po op{te prihvaenim mjerilima11 jedna zdrava. (Laing, 1977 : 30), on se okree empirikoj interpersonalnoj fenomenologiji (Double, 2006: 24). Laing je poku{ao da pokae da je ludilo u najmanju ruku razumljivo i stoga da oni koji pate od shizofrenije pripadaju ostatku ovjeanstva, a ne da su druga kategorija ljudi (Double, 2006: 4). To je najbolje mogao po(do)kazati tako {to e koncept shizofrenog doivljaja staviti u kontekst porodice i dru{tva uop{te. Laing provodi istraivanja unutar Tavistoc klinike s osobama koje su oznaene kao shizofrene i njihovim porodicama. Ova istraivanja bila su nadahnuta amerikim antropologom Gregory Batesonom i Palo Alto grupom (posebno lankom iz 1956. godine Towards Theory of Shizophrenia), kao i istraivanjima koja su provoena u Americi kada je rije o porodicama shizofrenih osoba. Prema shvatanjima Batesona, komunikacija se de{ava na nekoliko nivoa (verbalnom, neverbalnom, humor, satira i sl.) i tvrdi : prema na{oj tezi, termin
11

Mjerila dru{tvene normalnosti i psihijatrijskog rjenika.

362

Zenike sveske

ego funkcija jeste upravo proces diskriminacije komunikacijskih modela unutar selfa ili izmeu selfa i drugih (Kotowicz, 2005 :37). Stoga osoba koja je obiljeena kao shizofrena je tokom odrastanja bila podvrgnuta odreenoj formi komunikacije paradoksalna komunikacija (double-bind). Ova situacija se naziva jo{ i no-win situacija, iz ega se jasno moe zakljuiti da osoba psiholo{ki pati u toj situaciji jer je za nju ista bezizlazna. To je situacija kada nam majka verbalno saop{ti da emo biti kanjeni ako ne{to uradimo, ali u isto vrijeme na neverbalnom planu nam po{alje poruku da emo isto tako biti kanjeni, ako to i ne uradimo. Frustracija je oigledna i ona dovodi do neizdrljivosti bivanja. Bateson navodi da u takvim situacijama osoba gubi povjerenje u druge i da komunikaciju svodi na metaforiki nivo, kako bi rekla i obratila se onim {to eli, ali da je ne stavljaju ponovo u bezizlaznu situaciju.Ono {to se ini kao povlaenje, paranoidno ili bizarno pona{anje, moe biti individualni poku{aj da se ouva razum u nerazumnom svijetu. (Cooper, 2003: 100 ). Porodina komunikacija esto zapada u nerazumijevanje, pogre{no tumaenje, lana znaenja, kontradikcije i mitologizacije. Pod utiskom ovih pronalazaka, Laing s kolegom Aaronom Estersonom istrauje shizofrene porodice smatrajui da se osoba koja je obiljeana kao shizofrena moe razumjeti u kontekstu porodinog neksusa. Ovo je bio i prvi poku{aj kontekstualnog shvatanja shizofrenije, jer porodica jeste dru{tvo u malom ili je barem priprema za izlazak u dru{tvo. U studiji Sanity ,Madness and the Family12 Laing i Esterson su intervjuirali dvadest i etiri enske osobe koje su oznaene kao shizofrene s njihovim porodicama - jedanaest porodica je predstavljeno u knjizi. Odnosi unutar porodica i sama interakcija nisu bili napisani patolo{kim rjenikom, nego iskljuivo fenomenolo{ki. Njihov stav se jasno ogleda u sljedeoj izjavi: Mi se interesujemo za osobe, odnose izmeu osoba, kao i sistema sainjenog od vi{e osoba. (Laing i Esterson. 1964 : 19) Osobu ne doivljavaju samo kao objekat u neijem drugom iskustvu (vienju), nego kao osobu koja u odreenom vremenu i mjestu djeluje unutar svog svijeta. Navode da svaka osoba ima svoje gledi{te, a ono {to se istrauje je lino gledi{te na situaciju koju dijeli s

12

Koristei kao teorijsku postavku Sartrove pojmove praksisa, procesa, inteligibilnosti i socijalne fenomenologije. 363

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

drugom osobom. Navode i da jedna osoba nema samo jednu poziciju13 ili definiciju unutar porodice (npr. samo da je majka i sl.). To je zbog toga jer se osoba koja je zavisna od uloge (kao dijela identiteta), moe drugaije pona{ati prema razliitim ljudima (razliito prema majci i ocu), ali moe i razliito doivljavati sebe unutar svake uloge. Ovim se dobiva cjelokupna slika pona{anja lanova unutar porodinog neksusa na koji se gleda kao trajan i reciproan utjecaj licem u lice, na iskustvo i pona{anje druge osobe. (Laing i Esterson, 1964 : 21) Laingu i Estersonu je bilo bitno da stvore ili rekonstruiraju sliku stvarnog pona{anja svih lanova unutar konteksta porodice. To su uradili pomou Sartreovih pojmova praksisa, procesa i inteligibilnosti. Ono {to se de{ava u bilo kojoj grupi ljudi moe se svesti na to {ta osobe rade ({to se defini{e kao praksis). Ono {to se de{ava u grupi ne mora pokrenuti bilo ko u grupi. Moe se ak desiti da niko ne shvata {ta se de{ava u grupi. Ono {to se de{ava u grupi se moe shvatiti, ukoliko se retrospektivno ispita {ta se desilo (proces), do toga {ta ko radi (praksis). Sluei se teorijom dvostruke veze, fenomenologijom porodine dinamike i Sartreovim pojmovima praksisa, procesa i inteligibilnosti, Laing i Esterson su vidjeli porodicu kao organizam koji je mistifikovan, te pomjeraju fokus shvatljivosti shizofrenije s indivudue na porodicu, ustvrdiv{i sljedee: Nije individua, nego je porodica jedinica bolesti, ne individua, nego porodica se stoga mora podvrgnuti klinikoj usluzi lijeenja. (Laing i Esterson, 1964 : 22) Izrekav{i ovu tvrdnju, Laing i Esterson su bili izvrgnuti velikoj kritici, koja je nastala na osnovu velike pogre{ke u interepretaciji, optuiv{i ih da je zakljuak studije da je porodica ta koja uzrokuje shizofreniju. Naravno da niti Laing niti Esterson nisu bili toliko intelektualno naivni da iskonski problem prirode ludila i prirode shizofrenije pripi{u jednostavno majci i porodici. Poenta studije i onoga {to su htjeli prikazati je odnos izmeu odreenih tipova interakcije unutar porodice i osobe koja je kliniki dijagnosticirana kao shizofrena, i uspjeli su u tome. Jedna od stvari koja je do{la kao indirektan rezultat ove studije jeste i vanost pro{lih utjecaja na sada{nja de{avanja u porodici. Obrazac pona{anja prija{njih generacija se prenosi na obrasce pona{anja u sada{njosti. To je jedna od znaajnih tema koja se ukazala nakon ove studije, ali koju ova studija nije imala za cilj da istrai.
13

Ako npr. Jill ivi sa mamom, tatom, bratom, da bi ostvarili potpunu sliku o njoj, moramo je sagledati u sljedeim iskustvima: Jill sama, Jill s mamom, Jill s tatom, Jill s mamom i tatom, Jill s bratom, Jill s mamom i bratom, Jill s tatom i bratom, Jill s mamom, tatom i bratom (Laing i Esterson, 1964 :20). 364

Zenike sveske

Istraujui porodice shizofrenih osoba i komunikaciju unutar njih, Laing je do{ao do zakljuka da porodice psiholo{ki sakate i uskrauju osobe da razviju svoje autentine potencijale gurajui ih u oblike pona{anja i pravila koji su pre{utne norme porodice kao grupe. Laing je vjerovao da svaka grupa, npr. porodica, ima pre{utna pravila po kojima se nesmetano odvija njena dinamika. Ukoliko se neka osoba zbog bilo kojeg razloga odlui uprotiviti tim pravilima, grupa se osjea ugroenom i/ili protjeruje osobu iz grupe, obiljeava je kao bolesnu ili nastoji da je ponovo uvue unutar tih pravila. Sve ono {to je unutar grupe je poznato i dozvoljeno, a sve ono {to je van te grupe je potencijalna prijetnja (misli, ideje, ljudi i sl.). To onda dovodi do toga da se ta osoba i njeno pona{anje obezvrijede, invalidiziraju ili zanemare. Na ovaj nain osoba biva nesigurna u svoje doivljaje, u ono {to je ispravno, a {to ne i sl. Ukoliko se ne priznaju vlastiti doivljaji osobe i grupa nametne svoje doivljaje kao ispravne, osoba se nalazi tada u lanoj poziciji gdje djeluje bez osjeaja da su to njene akcije i doivljaji - djelujui po uputstvima grupe da ne bi bila zanemarena ili odbaena. Laing ide i dalje navodei da se ne radi samo o zanemarivanju doivljaja osobe, nego da se zanemaruje zanemarivanje doivljaja, tj. negiranje doivljaja. Dakle, stvara se lani sistem vjerovanja. Tu on vidi toksinost nedostatka iskrenosti, povjerenja i komunikacije. Navodi jo{ jedan fenomen emocionalnog nasilja, navodei da porodica vrlo esto emocionalno i komunikacijski zlostavlja lanove svoje porodice u ime ljubavi. I u toj situaciji nemogunosti vlastitog doivljaja, zanemarivanje zanemarivanja vlastitog doivljaja, lane ljubavi, besmislene i isprazne komunikacije, lane neizdrive pozicije osoba vrlo lako moe da poludi. Oni znaju da su slagani ali ne znaju istaknuti la, znaju da ive lano, ali ne mogu ukazati na lanost svoje pozicije. (Cooper 2003 : 99) Pored teme porodinog neksusa i onoga {to se de{ava unutar porodice Lainga je interesovala i relacija odnosa dvoje odraslih ljudi. U knjizi Interpersonal Perceptions koju je napisao skupa sa H. Phillipsonom i A.R. Leeom Laing se fokusira na ono {to zovu meta-percepcije - [ta ja mislim da ti misli{ i [ta ti misli{ da ja mislim. Istraujui ove dijade Laing i kolege su se sluili metodom interpersonalne percepcije (IPM) i jedna od postavki knjige jeste da na{ nain gledanja na to kako nas drugi vide je veoma drugaiji (esto), nego kako nas zaista drugi vide. Ovdje se jasno vidi mogunost konfuzije i nesporazuma izmeu dvije osobe ili dvije strane. Tako je Laing smatrao da se dodatnim
365

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

izuavanjem ovih dijada i spirala u odnosima mogu otkloniti veliki nesporazumi na meunarodnom nivou. Kako Laing vidi razvoj ovih spirala, posebno kada je rije o nepovjerenju, on vjeruje da nam njihovo prouavanje moe pomoi da se suoimo s internacionalnim nerazumijevanjem (Spiegelberg, 1972:123). Produbljujui svoje shvatanje o zapetljanostima odnosa izmeu ljudi Laing pi{e literarno-filozofsko promi{ljanje o odnosima ljudi Knots 1970. godine. Kao primjer mogu posluiti sljedei stihovi : On ne misli da ne{to nije uredu s njim /Jer jedna od stvari /Koje nisu u redu s njim /Jest da on ne misli da ne{to /Nije u redu s njim......ne{to nije u redu s njim /Jer on misli /Da ne{to nije u redu s nama /Po{to mu poma`emo da uvidi/ Da ne{to nije u redu s njim /Kad misli da ne{to nije u redu s nama (preuzeto od Filipovi 1990 :53) Nakon ovih studija Laing prenosi svoje shvatanje normalnosti i ludila na jo{ vi{i nivo politiko-dru{tveni. U svojoj knjizi The Politics of Experience relativizira pojam normalnosti i ludila, navodei da ono {to normalni nazivaju ludilom moe otkriti vi{e ludila kod normalnih (IJP 2011:3). Koristei se direktnije socijalnom fenomenologijom govori kako smo otueni od vlastitog doivljaja zbog prividne normalnosti. Smatra da ukoliko je ne{to kvarno u osobi mora biti i kvarno u dru{tvu, prebacujui tako kontekstualno shvatanje na socijalnu situaciju. Takoer govori da osobe koje su u ontolo{koj nesigurnosti, psihozi i sl. mogu vidjeti istine jasnije nego ih to vidi normalan ovjek ime je izazvao kontroverze i nerazumijevanje onoga {to je mislio. Nije nuno da osoba koja se smatra ludom vidi istinu, nego da moe biti osjetljivija na istinu jer nema nikakvih odbrambenih okova, koje nose sa sobom normalni ljudi zanemarujui {ta se de{ava oko njih. Kada se fenomenolo{ki pristup psiholo{kim patnjama primjeni na socijalni kontekst onda se dolazi do zakljuka da se taj simptom nalazi koliko u osobi toliko i u socijalnom okruenju te osobe, te da i dru{tvo treba preuzeti svoj dio odgovornosti. Kolokvijalizmi kao {to su lud, bolestan ili psihijatrijski termini kao paranoidna shizofrenija ili manino-depresivni ine odmicanje dru{tva od zajednike odgovornosti u nastanku simptoma koji bi trebali da defini{u ove oznake (Spinelli 2005: 157) .Normalni su za Lainga bili oni koji su se adaptirali na situaciju oko sebe bez da to zaista i ele - ivei neautentinost .Shizofrene osobe su one koje simptome koriste kako bi se za{titili od prijeteeg svijeta. To se ogleda i u
366

Zenike sveske

sada uvenom Laingovom pitanju da li je opasnija 17-godi{nja djevojka koja kae da u sebi nosi atomsku bombu ili nuklearni specijalista koji trai nove naine za pravljenje bombe koja moe ubiti milione ljudi? Djevojka je oznaena kao shizofrena, a specijalist dru{tveno priznat i bogat pojedinac. Ne{to kasnije u filmu Did you used to be R.D.Laing iz 1988. godine ukazao je na to da je esta pojava kod ljudi psihofobija, strah od vlastitih doivljaja koji je po bilo kojoj kvaliteti/karakteristici drugaiji od konvencionalnog. U dana{njem vremenu se moe rei da je kvalitet doivljaja uop{te rijedak, jer dru{tvo zahtijeva od nas pseudo-doivljaje koji nas otuuju od nas samih. Jasno je da ako neko ima drugaiji doivljaj da to moe biti potencijalni simptom za dijagnozu mentalne bolesti i upravo je zbog toga Laing nastojao da politizira i spiritualizira, uslovno reeno, diskurs ludila, u procesu, u izvorno anarho stilu, da dovodi do pitanja, sumnji... (Kotowicz, 2005 :1). Nasuprot tome moda emo u budunosti kupovati doivljaje u pilulama! U posljednjem poglavlju The Politics of Experience Laing opisuje desetodnevno putovanje u ponore vlastite du{e i ponovni povratak svog prijatelja i skulptora Jesse Watkinsa. Ovo putovanje je u isto vrijeme stra{no i oslobaajue, navodei da je jedini ispravan put prirodan neprekinuti put doivljaja. Ovime je htio rei da ono {to se smatra psihotinim ili shizofrenim doivljajem ne mora uvijek biti breakdown, nego moe biti i breaktrough ka transcedenciji ega. Jesse Watkins svoje putovanje opisuje kao ne{to previ{e dramatino, iscrpljujue, ne{to toliko veliko da se ne moe podnijeti. Prilikom povratka iz unutra{njeg putovanja, navodi da mu je sve izgledalo ivlje, ljep{e i stvarnije. Laing zakljuuje kako je potrebno da u ovom procesu neko uvijek bude uz osobu na putovanju da je ne prekida u tom procesu, ali da joj ne treba dopustiti da p otone suvi{e duboko i izgubi se u sebi. Jasno je da ovakavo putovanje u okrilju psihijatrijskih bolnica moe biti dugo, iscrpljujue za osoblje, a i remetilo bi hijearhiju i red. Dakle, ludak svojom istinom mijenja protok vremena kakvim ga dru{tvo poznaje - jer unutra{nje putovanje zahtijeva strpljenje i svoje subjektivno vrijeme. Onda je jedini lijek zaustaviti taj proces da se sauva stvarnost onakva kakva jeste, ime se rtvuje pojedinac za dru{tvo. Dakle osoba koja ode na svoje vlastito putovanje istraujui svoje psiholo{ke dubine zapada u svoje subjektivno vrijeme koje nije relevantno u dru{tvu. Budui da u dana{njem modernom,
367

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

tehnolo{ki naprednom i brzom dru{tvu vrijeme je novac, stoga nije poeljno da osobe zapadaju u svoje subjektivne interpretacije vremena, pa ak iako e ih to osloboditi - posebno ako e ih osloboditi. Zbog toga je Laing uvijek stajao u ime pojedinca protiv dru{tva prije nego je bio za dru{tvo u ime statistike normalnosti. Zar ne moemo da uvidimo da ovo putovanje nije ono {to treba da lijeimo, ve da je ono samo po sebi prirodan nain iscjeljenja na{e sopstvene uasavajue otuenosti koju zovemo normalno{u? (Laing 1977: 302) Namee se pitanje kome treba priroda kada imamo civilizaciju koja proizvodi ludilo i otuenost? U zakljuku ovoga dijela moemo rei da pona{anje unutar grupe kao {to je porodica nije mnogo razliito od pona{anja u dru{tvu generalno gledano ...kako se nacija prisjea svoje pro{losti, i nain kojim se usmjerava prema budunosti u principu se ne razlikuje od toga kako manje grupe poput organizacija, institucija, komuna ili porodica organiziraju svoj identitet (IJP 2001: 71). Stoga, da nam se pro{lost ne bi ponavljala, vano je da uimo iz nje, ali ako se pro{lost i ono {to se desilo u njoj zanemaruje, onda je nemogue biti u sada{njosti. Umjesto toga ponavljat e nam se pro{lost kao na pokvarenoj traci iznova i iznova. Na globalnom planu de{avaju nam se krize i ratovi, a na individualnom ludila i dijagnoze. Drugaije reeno osoba koja eli izraziti svoje potrebe i istinu e biti gledana kroz simptome i biti progla{ena nepodobnom (jer eli naru{iti pravila porodice), onda kada joj se popravi stanje na psihijatriji doi e ponovo u sredinu u kojoj su se oglu{ivali na njene potrebe i u kojoj se ne obznanjuje njena istina. Time se stvara privremeno primirje pred novi rat. Laingov pristup ovjeku - disati sa... Ronald David Laing je gledao na terapiju i terapeuta u izvornom znaenju te rijei (attendant) - onaj koji je prisutan/nazoan. Stoga se moe rei da Laingovo shvatanje uloge terapeuta jeste da bude prisutan i svjestan onoga {to klijent proivljava, ali i njegovih potreba i oajanja ...psihoterapija primarno ima za zadatak panju i mogunost prisutnosti...mnogi koji su mi dolazili su rekli da je najznaajnije {to su dobili od mene to {to ih slu{am...ako dou do nekoga ko ih zaista vidi i uje, ko ih zaista prepozna, njihovu realnost, njihovo postojanje, to je samo po sebi oslobaajue. (IJP 2011 : 45)
368

Zenike sveske

Kao terapeut, Laing je vodio rauna o klijentovom doivljaju pruajui potporu svojim prisustvom kako bi zajedno istraivali i rje{avali se strahova koji stoje iza ontolo{ke nesigurnosti. Time klijent zajedno s terapeutom se rje{ava odbrambenih mehanizama kako bi se vratio integraciji i putu ka ontolo{koj sigurnosti. Ovo je suuesniki pristup terapiji. Laing je nastojao u svojoj terapeutskoj praksi osloboditi smisao koji je zarobljen u simptomima, nastojao je da biva i istrauje s osobom pruajui empatiju i podr{ku. Sve navedeno je radio kako bi mogao obuhvatiti klijentovu situaciju i razumjeti njihove strahove koji se kriju iza odbrambenih simptoma. On je smatrao da onda kada doe do nekog stanja ili oblika pona{anja koji bi drugi okarakterisali kao bizarno ili udno da bi uinkovita intervencija bila da se nae smisao, a ne da se prekine to pona{anje. Kao primjer moemo uzeti osobu koja je shizofrena i koja upa svoju kosu. Taj se in moe oznaiti kao bizaran i udan, simptomatian. Laing bi pitao tu osobu {ta to pona{anje znai ili bi i on to isto uradio (zrcaljenje), na taj nain se osobi stavi do znanja da postoji i da se njeno pona{anje vidi. Ukoliko prekinemo to pona{anje moemo dovesti u jo{ veu sumnju da ta osoba postoji. Prijedlog je da se po{tuje osoba i njeno pona{anje bez obzira {to je nerazumljivo.Kako god da su njena djela destruktivna i povreujua njihov cilj je da ouvaju ono {to je ostalo od njegovog ili njenog doivljaja svoga bia. (Spinelli 2005 :163) Stoga takvo pona{anje ima za cilj psiholo{ku samoprezervaciju. Iako je specijalizirao psihijatriju i zavr{io edukaciju iz psihoanalize Laing se rijetko, gotovo nikako, u praksi nije bavio ni jednim ni drugim. Njegov terapeutski pristup po mnogo emu je zanimljiv i autentian u svojoj neuhvatljivosti. Prije svega on se protivi bilo kakvoj dijagnostikoj kalkuliranosti u terapijskom postupku, kao i traenju simptoma. Fenomenologija i educiranost u polju egzistencijalizma je njegovo glavno oruje u terapijskom postupku, iako se nije libio da kombinuje, upoznaje i upotrebljava i druge konvencionalne, ali i ne tako konvencionalne metode. Ne{to od toga se moe nazvati psihoanalitikim, ne{to egzistencijalistikim, ne{to Gestalt, ne{to eklektikim, ne{to psihosintetizirajue, ne{to primalno svi ovi mali dijelovi su bili fragment integrirane cjeline mogunosti, ukljuujui realitetnu terapiju (IJP 2011: 43 prema B. Mullan Mad to be Normal).
369

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Laing bi uradio gotovo sve kako bi se pribliio doivljaju svoga klijenta, {to govori i injenica da je eksperimentisao s LSD-om u terapijske svrhe.14 Njegovi biv{i klijenti su izvje{tavali da su terapije LSD-om s Laingom bile kako zastra{ujue tako i oslobaajue i da su trajale satima (Laing A. 2006) kao i da su ove vi{esatne sesije s LSD- om bile mnogostruko uspje{nije, nego godine klasine psihoanalize. Tokom tog perioda njegova ordinacija u Wimpol Streetu u Londonu je stekla reputaciju mistine, nekonvecionalne i posjeene. Svakako da je kori{tenje halucionogenih tvari potencijalno opasno, ali Laing je uvijek elio biti svaki trenutak uz svog klijenta ili bi s njim zajedno uzimao LSD15, {to potvruje beskompromisnost i iskrenost u nastojanju da spozna iskustva svojih klijenata. Bio je zagovornik i konfrontacije kada je to bilo potrebno, kada ga npr. klijent uvue u svijet svoje fantazije, ili se pretvara da je bespomoan ili pak suvi{e kontroli{ui. On je u ovom vidu intervencije vidio proboj ka jo{ veoj povezanosti. Izvje{tavao je da je potrebno tolerisati izvjesni nivo ljutnje i frustracije koja proizilazi iz konfrontacije kako bi se do{lo do klijentovog uvida i vee interpersonalne povezanosti. Ovakakv vid pristupa ne dozvoljava bilo kakva ogranienja ili prepreke. U filmu Just Another Sinner (1994) rekao je jednom kolegi da je potrebno da izmeu klijenta i terapeuta ne stoji ni{ta; doslovno od uredskog stola do psiholo{kih barijera. Kao ilustraciju toga navedimo da se Laing nije pridravao terapeutskog sata, znao je biti s klijentima onoliko koliko je potrebno, u kriznim situacijama po nekoliko sati (takoer kada je uzimao LSD u seansama s klijentom Laing je bio do 6 sati u seansi), odlazio bi s klijentima u {etnje, pio pivo s njima i razgovarao u drugim socijalnim kontekstima. Time je ru{io obrise bilo kojih uloga. Za Lainga je ljekovito bilo susretanje ljudi u spontanosti i neplaniranosti, susret u trenutku koji je toliko znaajan da je izvan rijei. Jedan gotovo filmian momenat koji ovo potvruje se desio kada je Laing bio na turneji u Sjedinjenim Dravama. Naime njegov kolega je imao za klijenticu malu djevojicu koja je primljena
14

LSD je u doba {eszdestih godina pro{log stoljea bio legalan i mogao se koristiti u medicinske

svrhe.
15

Vanost LSD-a se ogleda u tome da su ga Laing i kolege (posebno David G. Cooper), smatrali najpriblinijim psihotinom iskustvu te su htjeli da doive psihotino iskustvo i priblie mu se koliko je to mogue. 370

Zenike sveske

na psihijatrijsku kliniku ne progovarajui mjesecima, samo bi sjedila u stolici i gledala ispred sebe - esto naga. Kada je Laing u{ao u sobu djevojice, ona je bila naga i ljuljala se na stolici. Bez razmi{ljanja Laing je skinuo svoju odjeu i gledao u pravcu u kojem je i ona gledala. Nakon nekog vremena su ostvarili komunikaciju i djevojica je progovorila. Vjerovao je u jednostavnu prisutnost, slu{ajui klijenta dopu{tajui mu da stekne povjerenje u terapeuta kako bi dopustio ulaz u svoj doivljajni svijet. Potrebno je mnogo usklaenosti i strpljenja da se osjeti osoba i njene potrebe. Pod pretpostavkom da je osoba povuena i upla{ena, neinvazivan i neagresivan pristup je vaan u uspostavljanju povjerenja da bi osoba bila u stanju doivjeti vlastito otkrovenje metanoia-u. Stoga bi nekada pre{utio s klijentom cijele sesije, nekada bi se sjeali u detalje pro{lih sesija, nekada bi ostajao satima, a nekada izlazio s njima u {etnju. Smatrao je da za istinski terapeutski odnos obje strane trebaju da iza sebe ostave sve maske i uu ogoljeni u sesiju u autentian susret i samo se na taj nain moe klijentu vratiti vjera u istinski odnos i povjerenje prema drugome. Laing je nastojao pruiti ljubav, ontolo{ku sigurnost, otkloniti obmanu, pruiti mogunost samoispunjenja, potvrdu od strane drugog i sigurnu mreu za duhovnu i psiholo{ku preobrazbu. Njegova najznaajnija terapeutska alatka izgleda bila je ta {to je bio svoj. Laing kao terapeut nije imao maske. On nije postajao neko drugi u terapeutskom odnosu; on bi jednostavno govorio ono {to misli, osjea i zapaa oslanjajui se na svoje uvide u ljudska stanja. (Cooper, 2003: 101) Iskrenost u nainu vienja klijenta esto je rezultirala da klijent bude prisutniji, ukljueniji u odnos, ak ako je to i bolno istinito za njega. Orijentisao se na istraivanje iskustva linog doivljaja svijeta i bivanja u tom svijetu. Smatrao je da se do psihotinog doivljajnog svijeta moe doi samo fenomenolo{kim uvidom. Jo{ jedan vid Laingove spontanosti i naina dopiranja do osobe se moe ilustrovati kroz primjer gdje otac dovodi svoju kerku kod njega jer ne progovara mjesecima. Laing sjeda na pod do djevojice i poinju da se dodiruju vrhovima prstiju, polako uz zatvorene oi. Vrijeme se izgubilo u inu komunikacije prstima i kada je Laing nakon 45 minuta otvorio oi u istom trenutku i djevojica otvara oi. Kada je otac pitao djevojicu {ta se desilo nakon seanse rekla je: [ta te
371

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

briga. Bile su to prve rijei nakon nekoliko mjeseci. Dvije du{e su se razumjele i spojile bez rijei. U knjigama o egzistencijalizmu, fenomenologiji, psihoterapiji, autori gotovo neizostavno navode Lainga kao nekoga ko je obogatio sve navedeno na originalan nain, iako je njegov stil te{ko uhvatljiv. Ovo nije sluajno jer se Laing pla{io da bi ga mnogi u budunosti mogli pogre{no tumaiti i raditi u ime njega, iako ne bi bili na tragu Laingove filozofije ({to se esto i dogaa). Laing nije nastojao da unificira svoj nain rada, gotovo da ne daje primjere svoje prakse, pri tome znaajno mijenjajui svoje ideje tokom vremena. (Cooper , 2003 : 98) Ipak Laingov pogled iz ugla terapeuta i iz ugla ovjeka ka drugom ovjeku poprima jasnu sliku itajui njegove knjige. On nam nudi svjetonazor u kojem svako treba pronai sebe. S obzirom na njegovu upuenost i pronicljivost, tako da njegov odnos spram pisane zaostav{tine u vidu smjerova, tehnika i odnosa prema klijentu u terapeutskom odnosu je dijelom namjeran. Bob Mullan u svojim razgovorima s Laingom (Mad to be Normal, 1995) je iznio da se Laing pribojavao kako e se njegov pristup shvatiti doslovno, fiksno i stoga neadekvatno upotrijebiti, {to bi onda vodilo ka gubljenju spontanosti u terapeutskom odnosu kojeg je Laing smatrao osnovnim za rad. Dakle, Laing bira ovjeka kao terapeutski instrument, a ne tehnike, pravila i upute16, bira bivanje ispred injenja. U prilog ovome ide i jedan od najznaajnijih, ali i najkontroverznijih Laingovih istupa. Na konferenciji o psihoterapiji 13. decembra 1985. godine u Phoenixu, Arizona, Laing je intervjuirao mladu enu Christy, koja je bila obiljeena dijagnozom paranoidne shizofrenije, bila je beskunik i nije pila lijekove. Taj intervju se odrao u zasebnoj prostoriji, a preko projektora nekoliko stotina terapeuta je posmatralo intervju u drugoj sali. Laing je uspostavio kontakt s Christy na jednoj transpersonalnoj razini, na razini koja je uvukla njih dvoje u iscjeljujui proces. Naime taj transpersonalni odnos je izazvao radikalno podjeljena mi{ljenja meu publikom. Oni koji su traili povezanost i iscjeljujui faktor odnosa bili su odu{evljeni, dok oni koji su traili alatke, tehnike i dokaze koji su rijeima obja{njivi nisu bili tako blagi p rema Laingu i Christy. Iscjeljenje se desilo u pokretu, usklaenosti i povezivanju izvan rijei. Naime Laing i

16

Ovo je inspirisano Buberovim Ja-Ti odnosom

372

Zenike sveske

Christy su stali pred nekoliko stotina terapeuta i odgovorali na pitanja. Jedan od dokaza uspje{nosti Laingovog poduhvata je bio i taj da paranoidni shizofrenik stoji pred nepoznatom gomilom, ne tako naklonom, i odgovara na pitanja. Povezanost je bila oigledna, ali rijeima nije bila izreciva. To {to se desilo na ovom intervjuu me vraa na moda i najljep{i komplimet koji sam uo za nekog psihoterapeuta naime da di{e sa shizofrenom osobom (prema Laing A. 2006). U ovoj konstrukciji se osjeti usklaenost dvije strane, razumijevanje onoga {to osoba pro(do)ivljava, iskrenost i sigurnost. Jo{ jedan faktor za{to Laing nije ostavio pisanu formu svog pristupa jeste i injenica {to ga je prije svega interesovala etiologija onoga {to se smatra shizofrenijom gdje jedino spontanost, iskrenost i nekalkuliranost kao i otvorenost pomau. Neki smatraju da njegova prerana smrt moe biti jedan od faktora {to se nije u pisanoj formi uspio posvetiti terapeutskoj zaostav{tini iz svog ugla. Pisac Clancy Sigal koji je bio jedan od stanara Kingsley Hall-a je rekao da je Laing imao potrebu da bude potreban. Moda tu lei njegova beskompromisnost, otvorenost, izloenost. Moda su klijenti preko puta njega osjetili povezanost po toj osnovi, da oboje imaju potrebu da budu potrebni, i ne samo to, nego i da urone jedno u drugo. Kingsley Hall - dozvola za bivanje Svoja teorijska shvatanja o ludilu Laing je elio prenijeti i u praksu gdje je zajedno s prijateljima nastojao pruiti drugaije okruenje od psihijatrijskih bolnica i njihovih naina tretmana, pruiti utoi{te koje e biti pomaue i demokratsko, gdje stanari mogu u metaforinom smislu da proniknu u dubine i nepoznatost svog duha, da prou linu dezintegraciju, ali i lino prosvjetljenje - metanoiu. Kao dio antipsihijatrijske antiorganizacije formira se Philadelphia Association17, koja je trebala da predstavlja neprofitabilnu, nehijerarhijsku asocijaciju koja e se baviti psiholo{kom obukom i za{titom prava osoba koje

17

Osnivai asocijacije su bili: R. D. Laing, Aaron Esterson, David Cooper, John Heaton (pisac), Clancy Sigal (socijalni aktivist i pisac), Sidney Briskin (socijalni radnik), Raymond Blake (biznismen) i Joan Cunnold (medicinska sestra). 373

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

su oznaene kao shizofrene. Upravo PA dobiva na kori{tenje Kingsley Hall18 u junu 1965. godine (kome David G. Cooper odmah daje ime antiestabli{ment), na elu s Laingom (Laing A., 2006). Prirodu i svrhu ove jedinice najbolje opisuje Theodor Itten (Laingov prijatelj i kolega) u svom lanku All the Lonely People, Where Do They All Come From?. On postavlja pred nas zadatak da zamislimo da smo u stanju potpunog mentalnog raspada, da ne moemo dalje da podnesemo takvu situaciju, da ulazimo u ono {to drugi nazivaju ludilo, a pri tome elimo da ga iskusimo i proemo, i postavlja pitanje: Gdje biste tada oti{li? Nudi i odgovor. Smatra da Kingsley Hall je prava sredina za takvo jedno isksutvo. Tamo bi osobu doekala druga osoba, topla i razumna, koja bi je saslu{ala, po{tovala je, uzela za ozbiljno, shvatila iskustva osobe, jezik i pokrete kojima govori, te sve to skupa uinila shvatljivim. To je bilo pravo mjesto kada osoba vi{e nije bila u stanju da ivi svoj privatni, socijalni i profesionalni ivot. Kingsley Hall je bio ureen na takav nain da je pruao zasebnu sobu svakoj osobi, pruajui joj na taj nain utoi{te. Za sve ostalo bi se brinuli drugi ljudi (za hranu, vodu, toplinu). Theodor Itten to opisuje kao mje{avinu panje, brige i osjeaja da se osoba pusti da bude svojom. Psihoza se smatrala prirodnim putem izljeenja ili se vidjela kao transformativna epizoda. Dozvoljavalo se da osobe istrae ponore sopstvenog ludila i unutarnje dezintegracije. ^lanovi PA-a su drali seminare i predavanja u Kingsley Hall-u, gdje su teme bile razliite: kritike klinike perspektive, o fenomenologiji i psihozi, teoriji odnosa, dvostrukoj vezi, jogi, meditaciji, muzici i sl. Stanari nisu bili samo osobe koje proivljavaju sopstveno ludilo. Tu su bili i studenti iz cijele Evrope, obini znatieljnici, a samu jedinicu su posjeivali i brojni poznati ljudi poput Timothy Leary-a i Seana Conery-a. Kingsley Hall je jedno vrijeme bio i utoi{te umjetnika raznih profila. Osobe koje su ivjele unutar Kingsley Halla nisu se razlikovale po vanjskim obiljeijima jer je bila ukinuta bilo kakva hijerarhijska podjela. Osoblje nije nosilo
18

Kingsley Hall je trokatnica u potpunosti sainjena od cigle. Unutra{njost se sastojala od soba, biblioteke (kasnije preureene u sobu za meditaciju), sobe za objed, sobe za projekcije filmova, kuhinje, kupatila i toaleta. Zgradu su izgradili i osnovali pod tim imenom 1912. godine Doris i Muriel Lester, kao uspomenu na njihovog brata Kinglsey-a. Zgrada je bila prvobitno namijenjena djeci, te je 1923. godine H.G.Wells otvorio Prvu djeiju kuu u Londonu, da bi kasnije bila utoi{te radnikog sindikata. Najpoznatija je bila, prije ovog eksperimenta, po tome {to je u njoj odsjeo Gandhi (1931. godine), kada je pregovarao s britanskim premijerom oko samostalnosti Indije. 374

Zenike sveske

mantile ili druge oznake, nije bilo pacijenata i doktora. Postojala su odreena pravila19 koja su se zajedniki donosila, o kojima se zajedniki raspravljalo, te su predlagane promjene ili pro{irenja pravila. U vidovima tretmana nikad nije bilo elektro{okova, injekcija (bilo koje vrste), lijekova (ukoliko osoba ne trai, ali i tada veoma male doze). Za vrijeme trajanja ovog eksperimenta (period od {est godina), nije zabiljeeno niti jedno ubistvo, samoubistvo, nije bilo trudnoa, iako je sve bilo dozvoljeno. Osobe koje su boravile u Kingsley Hallu su imale kontrolu nad svojim okruenjem, kontrolu kretanja, autoritet i mo dono{enja odluka, slobodu samoizraavanja i slobodu izraavanja drugih osoba (velika je razlika u slobodi da se osoba osjea svojom na psihijatrijskom odjelu i u jedinici poput ove). Osobe su prolazile kroz tri stepena psihoze ili sopstvenog ludila: pona{anje po volji, raspu{teno, neodgovorno, potonue do samog egzistencijalnog dna, do egzistencijalne smrti, kada je osoba dotakla bit sopstvenog bia, polako ide u treu fazu gdje pronalazi sebe i svoje mjesto u ivotu (ponovno egzistencijalno roenje). Kroz ove tri etape uvijek je jedna ili vi{e njih paljivo vodila osobu kroz njeno ludilo, jer, ukoliko se osoba opire i zaustavi iskustva, mogue je da ostane zarobljena u svojoj pro{losti. Ono {to je Laing zakljuio o shizofreniji iz iskustva u Kingsley Hall-u je da je ono {to se kliniki zove shizofrenija ne{to {to osoba radi kada je sve ostalo nemogue i da se izmjenom uslova okruenja uslovi iskustva mogu promijeniti da ih se ne smatra psihotinim. U svakoj jedinici vremena u Kingsley Hall-u je bilo 14 osoba, uz stalno osoblje. Od juna 1965. do juna 1970. godine tamo je boravilo ukupno 119 osoba, od toga 40 ena i 79 mu{karaca, u dobi od 15 do 50 (prosjek godina je bio izmeu 20 i 40). Najpoznatiji stanar je bila Mary Barnes20, koja na svojevrstan nain predstavlja simbol Laingovih teorijskih postavki u praktinom smislu. Nakon ukinua Kinsley Hall-a, Philadelphia Association je uspostavila druge manje jedinice najvi{e po Londonu (ovaj put bez Lainga). Najznaajnije su Greenville Road, kua Syd-a Briskina, Archway Community, The Arbours Association, The Arbours Crissis centre, The Shealin Trust (Glasgov). U periodu od 1964. do 1976. godine u
19

Npr. jedno od pravila je bilo da, ako se osjeti manjak bilo kakve potpore (socijalne, egzistencijalne, psiholo{ke i sl.) da se pomo zatrai, te da su sva pravila podlona diskusiji, promjeni i sl.
20

Njeno iskustvo je pretoeno u knjigu koju je napisala sa socijalnim radnikom iz Kingsley Halla Josephom Berkom Mary Barnes: Two Accounts of Journey Trought Madness, koja je bila bestseller, a kasnije i pretoena u predstavu za koju je zasluan David Edgar. U ovoj knjizi se isprepliu vienja Mary Barnes (iznutra) i Josepha Berkea (spolja) o istim situacijama kroz koje je pro{la Mary Barnes. 375

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

slinim jedinicama je boravilo 405 osoba (156 njih je bilo prije u mentalnoj bolnici, 43 je oti{lo u bolnicu za vrijeme boravka u jedinici, ali niko ko prije nije bio u bolnici nije oti{ao u bolnicu nakon izlaska iz jedinice). Moda i najvea mana Kingsley Hall-a je bila {to je djelovao kao izdvojeno skrovi{te i ostrvo, politiki odvojeno od ostatka dru{tva. Poslije Lainga o Laingu Iz svega do sada iskazanog moe se stei slika kompleksnosti, genijalnosti, ljudskosti i paradoksalnosti lika i djela Ronalda Davida Lainga. Uskratio nam je dvije stvari, a to su knjige o primjerima svoje terapeutske prakse i Kingsley Hall-u. Smatram da je moda i najvei doprinos Lainga - da inspirira. Njegove rijei, njegovo djelo i prie o njemu e ostati dugo iza njega upravo da inspiriraju. I to bi bio njegov testament ne uite, istraujte, ne usvajajte, sumnjajte, ne interpretirajte, budite. Kada je rije o konkretim vidljivim zaostav{tinama, pored toga {to je govorio u ime osoba s psiholo{kim pote{koama, on ih je takoer inspirirao da pokrenu vlastita udruenja, pokrete za borbu za svoja prava i mjesto u dru{tvu. Ipak zar se na margini ne ivi stvarni(ji) ivot, koji je drugaiji od statistike normalnosti? Budui da je Britanac, njegovo uenje najvi{e ivi u Britaniji. Tako je Brian Evans (prema IJP ,2011 :49) naveo da je Laing utjecao na studenta psihologije kroz tri teze: protivljenje psihijatrijskom determinizmu, socijalni kontekst ljudskih patnji i opresijski utjecaj psihijatrijskih ustanova na manjinske skupine. Veoma je vano da se u eri statistike i DSM orijentirane psihologije unesu rasprave o ljudima i onome {to stoji iza ljudske patnje, a da nije izraeno u statistikom parametru. Uenje o njegovim teorijskim i praktikim terapijskim primjenama je dostupno u Arbours Associationu, Philadelphia Associationu (PA) i Regent Collegeu, sve u Londonu. Utjecaj njegovog terapeutskog pristupa i doprinosa psihoterapiji se mogu podijeliti u dva tabora: onaj vi{e egzistencijalistiki koji recimo sreemo kod Van Deurzena i onaj vi{e psihoanalitiki kakav se izuava u PA. Prvi se baziraju na otvorenosti i prisutnosti, a drugi na narativnom diskursu. Laing upuuje na individualni pristup klijentu i na autentian izriaj terapeuta, koji bi trebao da ispituje, a ne da usvaja unaprijed stavove o tome {ta je normalno a {ta ne, postoji li uop{te granica, gdje se ona nalazi i {ta/ko je odreuje. Biti autentian (biti svoj) prije nego ostaviti eljeni dojam na druge je Laingova
376

Zenike sveske

osnovna poruka. Sada kada ivimo u svijetu povr{nosti i kalkuliranosti, laingovski reeno - u sistemima lanih ja, gdje je slika znaajnija od dubine bia, nuno je vratiti se autentinosti, bivanju sa sobom, bivanju s drugima, jedino tako moemo opstati kao ljudi, kao iva bia. Tome nas on i pouava. U rezimeu njegovog najznaajnijeg stvarala{tva, moemo izvui nekoliko karakteristika. Laing je od prve knjige gdje je ludilo statino, pre{ao na intepersonalno, odnosno socijalno shvatanje ludila. Shematski bi to izgledalo ovako: ako je pojedinac shizofren onda je to razumljivo i istinito za tu osobu-ako je pojedinac shizofren onda je to zbog komunikacije i odnosa u kojima odrasta i u kojem se na{ao - ako je pojedinac shizofren, onda ni dru{tvo nije ba{ normalno. Ronald David Laing je zagovarao istinitost i znaajnost doivljaja za osobu, nagla{avao je vanost odnosa s drugima, jer su oni dio na{eg identiteta, vanost komunikacije ili odsustva iste za razumijevanje unutar porodinog konteksta, ali i dru{tvenog, politikog, ekonomskog i drugih. Ovim pristupom je produio liniju ljudskog iskustva, spajajui u dijalog razum i ludilo, po emu je slian Foucaultu. Uspostaviti dijalog izmeu razuma i ludila, a da taj dijalog ne ide preko profesionalne uloge psihijatra koji trai razum tamo gdje ludilo progovora, a da odbaci odmah ne/vanost poruke ludila. Laing je jedan od rijetkih koji su bili spremni da se zaprljaju i koji su imali dovoljno hrabrosti da progovore o svojim iskustvima. Rijeima Foucaulta, bio je dovoljno lud da istrauje normalnost, a dovoljno normalan da istrauje ludilo.

377