I. PRESVIJETLOM I PREUZVIENOM GOSPODINU VOJVODI FIRENCE I SIENE OSOBNO NA RUKE, POVJERLJIVO Presvijetli i Preuzvieni Gospodine Vojvodo! 1.

Vaoj Preuzvienosti poslao sam openiti opis grada Dubrovnika i njegove vlade. Sada u neto posebno rei o vladi toga grada, kako bih Vau Preuzvienost obavijestio i o dobrim i o slabim stranama njezinim, i kako biste uvidjeli da na elju za njezinom promjenom nisu potaknule lakoumne pobude nego smo se zbog vrlo opravdanih razloga obratili za pomo tako monu vladaru, koji (nadahne li ga Bog da nas uslii svojom pomou) treba da potanko upozna mane i nedostatke spomenutoga grada i vrle i dobre nakane njegova puka, da bi mu uzvieni, vrli i moni vladar na pravi nain mogao pomoi, to molim Boga blaenoga da dopusti i da Vam udijeli jakost, kako biste svojim velikim srcem udovoljili potrebama svoje dobro upravljane drave te izvan nje posijali sjeme svoje sposobnosti i valjanosti. 2. U moje su doba Dubrovani vie puta slali prijateljska poslanstva sve do panjolske caru Karlu Petome. Nikad ih nisu slali sinu mu kralju Filipu, osim jednom nekog manje uglednog plemia, i to kao privatnu osobu, iako zbog vanih povoda. Sad alju nekog siromanog fratra, samo zato to je kao samostanski starjeina u Jeruzalemu neko za potrebe jeruzalemske crkve morao posjetiti Njegovo Katoliko Velianstvo, pa su sada, zbog neumjesne tednje, a uvjereni da se fratar s kraljem Filipom sprijateljio zato to je jednom s njim razgovarao te da kod Njegova Velianstva moe postii to god hoe, odluili tako monu kralju poslati radi vanih poslova spomenutog fratra, koji je biskup od dvije stotine kuda godinje, davi mu jednu kudu kao dnevnicu za trokove do panjolske. 3. Zbog istih razloga potkralju Sicilije nedavno poslae plemia s osamdeset kuda za trokove i s darom Njegovoj Preuzvienosti, a to je bio umivaonik sa srebrnim sudom, prosta stvar, pa se Njegova Preuzvienost takvu daru nasmijala i poklonila ga donosiocu. Priam o tim niskostima crvenei, jer taj grad ima i uvijek je imao prilika da se u pravi as podii. Oni pak troe tamo gdje ne treba. Nema tome dugo kako su zbog gluposti i neznatna spora s nekim Turinom za Portu Velikog Turina potroili dvadeset i pet tisua dukata, koje ne potroie nego ih bacie u more. Ostavljam po strani nespretnost glasnika koje alju s vijestima u Napulj, i to s posve zakanjelim vijestima, a sve to zbog tetne krtosti i nezgrapnosti i zato jer bi htjeli da se to manje o njima dozna, kako bi poput bogova ivjeli sami za sebe. A to im je nemogue, budui da su zbog prijeke

potrebe, i radi trgovine, i radi ivotne nude prisiljeni opiti sa svijetom, i u onoj rupi, koju s velikom oholou dre u svojoj vlasti, milovati one koji njih miluju. 4. to se tie brodova koji im kadto budu zadrani za potrebe katolike vojske, Dubrovani su, zbog nepotrebna i neumjesna straha da se zbog tih brodova Turin na njih ne naljuti, odskora uz prijetnju velike kazne odredili da nitko ne smije graditi ni kupovati brodova prije nego to poloi veliku jamevinu kao zalog da e se pokoravati njihovim odredbama, to jest da e brodovima zapovjediti neka izbjegavaju zadravanje, te ako sumnjaju da e biti zadrani neka se tih mjesta klone i prije tri mjeseca vrate u Dubrovnik, ega se jadni brodovi ni na koji nain ne mogu pridravati. A to su uinili da upropaste mornaricu, da dokraje uporabu brodova, kako bi u onoj rupi gdje im se ini da su se udobno smjestili bili sigurni, pa makar svi stl pomrli, crknuli i propali. Tu, dakle, mornaricu, koja je danas jako neophodna Zapadu i potrebama kranstva, mornaricu u cvatu, koju oni nisu ni izmislili, ni napravili, niti unaprijedili, nego su je podigli otoani iz ivotne nude i postali izvrsni i dobri majstori te mornarice, oni je, velim, nastoje razoriti, unititi i svesti ni na to na veliku tetu Sicilije i cijele obale Zapada. Da bi se toj zbrci stalo na kraj, Bog je Vaoj Preuzvienosti povjerio, mislim dao joj kao zadau, da doskoi tako velikoj teti, za to Vam se prua divna prilika i iroko polje djelovanja. Rije je o nadasve povjerljivoj stvari. Tamonji puk od Boga moli samo jednu milost, da se naime dvadesetorici nenaoruanih, ludih i bezvrijednih nakaza oduzme tetna vlast i da Vaa Preuzvienost sastavi novu vladu u Dubrovniku, koji e dok u njemu kamen bude trajao na kamenu u svom srcu uvijek nositi presvijetlu Kuu Medicejsku i prigrliti je kao gospodaricu, uiteljicu i voditeljicu. A sada nam je vie nego igda nuna pomo takva Vladara, pa valja pouriti i nimalo ne gubiti vrijeme, imajui na umu okrutnost koja se, kako se ini, dogaa s otokom Hiosom. A to se drugo moe i oekivati od okrutnog barbara negoli divljatvo i okrutnost? 5. Hvala budi Bogu da je Dubrovnik sada u vrlo dobru stanju to se tie mornarice, novca i prilika u gradu, koji je ne varam li se moniji od Roda i Malte, a bio bi i jai da mu se svako nekoliko pojaaju utvrde. A kad su duhovi spravni, narod bogat, a nadasve vodstvo u rukama Cosima Medicejskog, vladara prebogata mudrou i Fortunom, to e se moi brzo i dobro obaviti, pa emo moda Turina otkloniti od nakane da bilo kada snuje kakvo divljatvo nad tim gradom, i moi e se smatrati zadovoljnim to mu taj grad donosi probitak i to mu se podvrgava, a nikad mu i nije propustio platiti danak i biti mu na usluzi koliko je mogao, bez tete za kranstvo, i nee se poput stanovnika Hiosa usuditi lava rasrditi uskraujui mu ono na to se obvezao. Spomenute se stvari, premilostivi Vladaru, nee obaviti niti e uspjeti ne promijeni li se vlada i ako tako moan Vladar sve ne uzme u svoje ruke. Jer, imamo lude upravljae koji misle da su mudri, nesposobni su, ne vrijede nita, nemoni su, a njihova se oholost vie ne moe podnositi. 6. Prije nekoliko godina proulo se kako Turin alje vojsku za zauzme Dubrovnik, a taj im

je glas pismeno dojavljen ak iz Carigrada. O tome se svuda po svijetu ulo, a oni ipak u to doba nisu nita poduzimali da se zatite, nego su samo plakali i kao straljive ene oekivali da im nekim udom pomo padne sa zvijezda. U takvoj se nevolji nisu ni za to pobrinuli da bi joj doskoili, nego su pripremili kljueve grada kako bi ih bez ikakva otpora predali Turinu ako doe. Neka Vaa Preuzvienost razmisli kakvi su to duhovi i tko upravlja mornaricom to se svakodnevno tako srano bori s turskim gusarima i esto odolijeva velikim silama, ali ne bez osvete! No istodobno, netom su primijetili da su izvan opasnosti i da je vijest o onome to je reeno bez temelja, odmah su bez ikakva razloga stali pripremati svoje galije kao da hitno moraju pobjei i naputajui Dubrovnik potraiti nova naselja. I to su inili mimo znanja naroda, a pravili su raun bez krmara. 7. Gospodine Vojvodo, prema miljenju svih onih koji su s njima opili, oni nisu dostojni da vladaju, a i dvije treine njih samih nisu zadovoljni sadanjom vladom. Sva bi mlade prihvatila ove moje planove, i pred Bogom se ne moe uiniti bolje djelo negoli oteti im vladu i stvoriti novu republiicu, kojoj bi na onim stranama bilo dobro kako se samo zamisliti moe. Dosle su imali vladu prema mletakom uzoru, sad bi je trebalo sastaviti prema toskanskom. Puk i drugi ne bi nijednu stvar uivali vie nego gospoda u Dvoru; jedan bi pukovnik u ime Vae Preuzvienosti upravljao gradskom posadom i uvao slobodu puka, a vijee bi se sastavilo na genovski nain, to e rei da bi u polovicu vijea uli plemii a u drugu puani, dok bi se jedna vrata tog vijea otvorila i strancima, to bi gradu bilo samo korisno, jer je okupljanjem raznih ljudi odovud i odonud i postao ono to jest, a sad bi porastao vie nego ikad, zato to bi se iz susjednih mjesta mnogi ljudi koji su bogati ali izvrgnuti zlostavljanju Turaka sklonili u Dubrovnik kad bi imali pristup u plemstvo. Slino bi grad Dubrovnik postao prikladnim sklonitem svima onima iz cijele Dalmacije, Albanije i Grke koji vie ne mogu podnositi krtost Mleana i nasilje Turaka, kao to je neko i bilo, pa to ne bi bilo nita novo, nego neto to su i nai stari inili i na taj nain proirili i obogatili grad. 8. to se tie upravljanja sudstvom, vrlo mi se neophodnim ini u Dubrovniku postaviti talijanskoga pravosudnog kapetana, pouzdanog ovjeka Vae Preuzvienosti, budui da ovi nai nikad nisu znali upravljati kaznenim sudstvom; pa premda u biti dugaak i dosadan, dobro je da Vaa Preuzvienost znade kako su kobno upravljali, te u to budem mogao krae ispriati nekoliko sluajeva. Prije vie godina nekom brodovlasniku djevojka u kui ukrade stotinu ugarskih dukata. On je stade tui i djevojka prizna da ih je ukrala, ali da ih je dala nekom popu na uvanje. Pozovu popa, a pop zanijee da ih je dobio. Kukavnog i nevinog popa smjesta stave na muenje, ali ne prizna. Ponovno su ga toliko muili da su mu ruke ostale na konopcu kojim su ga podizali, pa je umro. Zbog grinje savjesti, i svladana strahom, djevojka prizna istinu: dukate nije dala popu nego ih je zakopala u istoj gospodarovoj kui. Poto su novci pronaeni, spor je obustavljen i pravda zadovoljena: djevojku

ostave mjesec dana u zatvoru, i nikakvu drugu kaznu nije dobila. 9. Drugi se put posvaaju dva seljaka pa jedan od njih drugoga udari motikom po glavi, ubije ga i pobjegne. Sud ga dadne uhititi, ali ga ne uhite. Zateknu u kui jednoga od njegove brae, odvedu ga pred suca, a suci ustanove da je nevin. Dojuri vlastelin koji je bio gospodar ubijenoga pa ree estoko sucima: Ovi se seljaci, dakle, na takav nain usuuju ubijati vlasteoske kmetove, a vi doputate da odu ovako nekanjeni? Odgovore suci: Ustanovili smo da je ovaj ovjek nevin, to hoete da mu uinimo! Odgovori vlastelin: Osudite ga na trokratno muenje na konopu, neka mu brat znadne to znai ubijati vlasteoske sluge! Da! Da! I tako tog nevinog kukavca stave tri puta na muenje, a zatim ga puste da ode kui. Nedavno, nema tome ni godinu dana, dadoe uhititi mnoge ubojice, koji su ve ostarjeli u progonstvu, i neuobiajeno su se mnogo trudili da ih uhite, ali netom su ih zatvorili u tamnicu svima su poklonili ivot samo zato da omogue povratak u grad jednome svom plemiu koji je bio prognan zbog ubojstva. 10. Ispriat u jo jedan vrlo okrutan sluaj. Padne pod steaj neki levantinski trgovac, pa u elji da se nagodi s vjerovnicima doe na tursko podruje kraj dubrovake granice. Neki plemi, Levantinev vjerovnik, postavi mu zasjedu, uhvati ga na prijevaru i strpa u tamnicu. Kad je vidio tu tiraniju i kako dubrovaki upravljai nasilno postupaju, Levantinev se brat u oaju poturi namjeravajui tako pomoi bratu, ali na svoju nesreu brzo umre. Tada oni, zato to mu se brat posluio onim oajnim korakom, kukavnog bankrotiranog trgovca (koji bratov postupak nije odobravao) osude na doivotnu tamnicu izmeu etiriju zidova i u okovima. Jo je i sad tamo i strpljivo eka da Bog osveti tako veliku bezbonost. Neka mi Vaa Preuzvienost oprosti ako sam oduljio i dosadio priajui o tim bezbonim djelima, o kojima je dobro da doznate, kako Vam se ne bi uinilo da ni za to plaemo i lakoumno kukamo pred svijetom i pred Vama vladarima, koji ste na zemlji umjesto Boga da dijelite pravdu i da se oprete nasilnicima. 11. Neka Vaa Preuzvienost uje o jo jednom sluaju koji se nedavno dogodio. Jedne noi tri golobrada mladia odu da se zabave po gradu, pa im neki ovjek uini nekakvu neugodnost, a budui da je dubrovaka mlade jako dobre udi, kad se u igri sijee udara pljotimice. Ti se mladii dogovore da napadnu onoga to im je napravio neugodnost, ne s ciljem da ga rane, nego samo da ga malo natjeraju u bijeg. Kad su ga pronali, dvojica ga od njih na takav nain i napadnu, ali trei, koji je bio malo nesmotreniji, zamahne i rani ga u ruku. Idui dan skloni se u crkvu, a ona druga dvojica koja nisu uinila nikakva zla ne htjedoe bjeati. Ranjeni ovjek bijae plemi, pa njegovi roaci samovlasno odu u crkvu i s nekoliko ga dukata izvuku iz crkve. Prestraeni djeak svali krivnju na drugove, pa oni mahnito pograbe i njegove drugove, a kako jedan od njih, koji nije plemia ranio, bijae rekao Napadnimo ga!, oni donesu presudu da mu se odsijee ruka, a onome koji je ranio dadoe blagu kaznu. Na moju molbu ispravi se tolika nepravda, ali je spomenuti djeak

ipak bio osuen na dugotrajno tamnovanje u okovima i jo je i danas tamo. A koliko naopako postupaju prema patronima brodova ne bi se ni moglo ispriati. 12. Meu franjevcima je u samostanu dolo do nekakvih razilaenja pa nekoliko njih odlue zatraiti od generala reda neka poalje komesara extra tempore da pokua poravnati njihove razmirice. General, koji je bio panjolac, poalje komesara u Dubrovnik. Budui da su negodovali neki fratri koji su bili plemii i koji su zbog uobiajene oholosti sebi prisvajali prava, dubrovaka vlada, bojei se da fratrima plemiima komesar ne uini togod neugodno, po nekome svom tajniku bez ustruavanja komesaru naloi da isti dan napusti zemlju, te bez ustruavanja progna etiri fratra puanina podrijetlom iz asnih obitelji, vrlo uzorna stara propovjednika, koji su se meu svima drugima isticali svetim ivotom. To se uradilo bez parnice. General nije nikad uspio doznati to su ti fratri skrivili, a uznemirio se zbog postupka s komesarom. U Rimu su generala upozorili da tu zbrku zataka, kako bi se izbjeglo vee zlo, jer da je rije o ljudima koji su bliski Turcima, divlji i nerazumni, a i zbog raznih pokreta koje svijetom ire pristae novih stvari. Ali to nije istina, gospodine vojvodo: Dubrovani su vrlo odani katolicizmu i mirne naravi, i dobri su krani, i razboriti ljudi. Imademo meutim petnaest nakaza, luaka i ni za to sposobnih koji e nas unesreiti i baciti u veliku bijedu, ako nam Bog ne pomogne. 13. Svoju su nespretnost pokazali i u utvrivanju grada. U doba kad su panjolci u Srbiji u primorju kraj Dubrovnika posjedovali Katelnovi koji je sad u rukama Turaka, spomenuti upravljai Dubrovnika poeli su biti nepovjerljivi prema panjolcima. Da bi se zatitili od te sumnje uzee jednog od tih panjolaca iz Katelnovoga da im utvrdi grad i da ih osigura s obzirom na nepovjerljivost koju su u njih imali. Bijae to neki inenjer imenom Ferramolino, zbog kojega su mnogo potroili na utvrde i pokajali se to su to uinili. A kako oni ne ele ni savjet ni pomo od naroda, a jo se manje uzdaju u strance, njihovi poslovi oko utvrda stoje slabo i zaputeno, iako ne manjka ni topnitva, ni vjetine, niti ieg to je potrebno za ratnu spremu, samo to manjka prava vlada. 14. A to se tie voenja graanskih parnica, oni misle da je svaki od njih gospodar svoje kuglice, neovisno o tome predlau li odvjetnici povoljnu ili nepovoljnu osudu, pa se na koncu te parnice odluuju kuglicama, a veina njih daje ih u prilog onima kojima su naklonjeni. 15. Mogao bih priati o mnogim nasiljima koja su pravili i koja i sad ine prema strancima, ali mi se ini da sam Vau Preuzvienost ve zamorio iznosei tolike niskosti, za koje imam svjedoke ba ovdje u Firenci. Ali ono o Miniatiju (koji se sada nalazi u Dubrovniku) ne smije se preutjeti. Kad su se njegovi momci porjekali s mornarima jednoga njegova brigantina, dotrae naime sami plemii a ja sam tu bio i nisam mogao nita uiniti dotrae, velim, a da nisu ni uli o emu je rije, u Miniatijevu kuu, te batinanjem, akama i amarima izvuku van Miniatija i one koji su bili s njim, pa ih amarima, pesnicama i svakakvim udarcima otprate u tamnicu. Becadello,

sadanji prepot Prata, iz svoje je biskupske palae gledao taj veseli prizor i rekao da nikad bolje himbe nije vidio. Jednom Miniatijevu momku po imenu Antonio Pelieri, koji je danas u Firenci i Miniatijev je zet, uresio je tada lice ovjek koji je danas meu prvacima dubrovake vlade. Poto su se, malo zatim, dubrovaki plemii prenuli i uvidjeli da su uinili zlo, pustie iz tamnice Miniatija i njegove izudarane i zlostavljane drugove. Neki Di Rustici, koji se za raun Francuza parniio s nekim patronom broda, zatekao se u asu one guve u Miniatijevoj kui, pa kad su mu u onoj galami rekli da e on prvi biti objeen, a on upitao: Zato? Zar sam raspeo Krista?, dobio je i on svoj dio batina. Sram me je Vaoj Preuzvienosti priati o tolikim divljatvima, ali dobro je da znadete za njih. Takve nadute, premrske nitkove valjalo bi onemoguiti i pokazati im to znai tako zvjerski postupati sa strancima, koji njih posvuda doekuju s ljubavlju i uljudno. Treba ih, velim, bez osvete pouiti kako valja ivjeti, jer je naa namjera najljubaznijim nainom ukloniti onolike nerede, a divljatvo neemo ukloniti divljatvom, nego e se to, uz pomo Boga i dobre Fortune Cosima Medicejskog, Vojvode Firentinskog i Sienekog, moi lako obaviti, budui da mi iroke mogunosti prua njihova glupost i njihovo slabo vladanje, a nadasve to to smatraju da im ne prijeti opasnost od naroda i da su moni u odnosu na inozemstvo. 16. Ne elim Vaoj Preuzvienosti dosaivati priajui Vam i njihovim prljavim ponaanjima, kakvih bi bezbroj mogao nai, nego u nastojati da Vas uvjerim molei Boga neka Vas nadahne za ovaj pravedan pothvat i za tako kransku pomo, a sve e Vam, mislim, lako uspjeti, iako je i ovo kao i svaka vea stvar u rukama Bojim i u rukama Fortune. No ako se ljudi moraju pouzdavati u Boju pravdu i zadovoljiti se razumom, mi se moemo nadati dobru ishodu svoje elje. to se pak tie smutnji s Turcima i opasnosti koje bi mogle zaprijetiti s turske strane, mislim da smo naoruani mnogim spasonosnim sredstvima. Dobrim rijeima, novcem i nesuprotstavljanjem protiv njih s Turcima se sve moe urediti. A kod nas vlada openito miljenje da se Turci u unutranje poslove Dubrovnika nikad nisu mijeali niti e se mijeati. Napokon, ovdje se nama radi o ivotu ili o smrti: ili emo biti slobodni i plaati danak Turinu, ili emo se izvrgnuti pogibelji kao stanovnici Hiosa i donijeti drugaiju odluku. A s ovom sadanjom vladom moemo samo postati plijenom Turaka kad god se njima to prohtjedne. Stoga je, gospodine vojvodo, za spas Dubrovana neophodno potrebno promijeniti vladu, i ne smije se vie oklijevati oekujui da nam mana padne s neba. 17. A da se to sveto djelo poduzme, iskreno reeno, niti se mogu primijeniti velike stvari niti su potrebne. Jedino bih papinsko izopenje protiv njih izopenih najprije htio dobiti, prividno ili pravo, koje bi jako djelovalo, jer bi poetak bio u znaku potovanja Boga, to bi veliku snagu i hrabrost dalo tamonjem narodu nenaviknutu na novotarije, koji bi se upustio u svaki pothvat kad bi se na tome temeljio poetak, budui da je vrlo odan katolikoj vjeri. A to se Crkve tie, mnoga bi dobra kranska djela ojaala u Dubrovniku i posluila bi kao primjer i dobroinstvo Bosni, Srbiji,

Dalmaciji i svim onim susjednim krajevima u koje s Bojom pomou nije prodrla kuga luteranskog krivovjerja. Kad bi oni bili ekskomunicirani, grad bi nuno bio prisiljen promijeniti vladu, a imade vrlo mnogo plemia koji su iskljueni iz vlasti, i zajedno bi se s njima zapoeo pothvat. 18. Zatim elim dobiti pedesetak dobrih vojnika Vae drave i u slubi Vae Preuzvienosti s etvoricom kapetana i jednim pukovnikom koji bi imao neku punomo. Njih bi trebalo slati u deset navrata, svaki put napose po petoricu, brodovima iz Mletaka, naime dubrovakim i drugim brigantinima, koji prolaze preko Dubrovnika i nastavljaju ploviti od Dubrovnika dalje, a poeli bi se ukrcavati od rujna tako da do konca sijenja svi budu na odreditu. Svakome bi kapetanu trebalo dati prividno zaduenje, ili da kupuju konje, ili da doznaju novosti, ili da otkupljuju roblje, ili kakvo drugo koje bi najbolje odgovaralo, ali ni u kom sluaju ne smiju znati zato tamo odlaze, sve do one noi kad se pothvat bude provodio u djelo i kad im ja pokaem zapovijed Vae Preuzvienosti. Svakoga kapetana treba poslati tako da nita ne zna o ostalim kapetanima, a i pukovnika napose, tako da nita ne zna za etvoricu kapetana. Neka se on pretvara da se od neprijatelja eli skloniti na Siciliju. Treba da dou nenaoruani ili s po jednim maem za svakog ovjeka. Meu njima neka bude vrstan kova koji bi prema potrebi znao provaliti vrata, razbiti zasun; neki drugi valja da po zanimanju bude izraiva kotaa za arkibuze, te, ustreba li, da otvori radionicu. Ja u njima kad bude potrebno nabaviti arkibuze i oruje koje e im biti nuno. Neka ti ljudi dou slabo odjeveni i neka se to prije pretvaraju da trae tko jedno tko drugo zaposlenje. 19. Nadalje, Preuzvieni Gospodine, elio bih da u Dubrovnik poaljete svoga spretna ovjeka, koji bi od Rima Vaim nastojanjem i pod Vaom zatitom mogao dobiti neko tajno ovlatenje protiv ekskomuniciranih i tim se ovlatenjem u onim stranama posluiti da se raspravi s onima to su na sebe navukli izopenje, ali se ni u kom sluaju ne smije doznati, ako je to mogue, da mora otii u Dubrovnik. A to je ono izopenje iz Crkve, prividno ili pravo, koje elim. Taj bi se ovjek pojavio u pratnji petnaest valjanih ljudi, to bi bilo dobro pojaanje onoj pedesetorici, te bi s ljubaznou i spretno pregovarao s onom gospodom o crkvenim pitanjima i u ime Njegove Svetosti i cijele kardinalske skuptine ljubazno bi ih opomenuo da se vie ne mijeaju u crkvena pitanja, a u meuvremenu bi se potajno radilo na naem pothvatu. Neka spomenuti ovjek ne zna zato tamo ide, nego neka jednostavno kao izaslanik Vae Preuzvienosti ini ono to mu budete povjerili, dok mu na koncu ja ne pokaem pravi nalog Vae Preuzvienosti. Neka mi Vaa Preuzvienost oprosti ako sam se, elei samo provesti u djelo ovaj svoj pothvat, moda upustio u teke i neugodne stvari. Tako velikom Vladaru mislim da to nije teko, znajui kolika je njegova mo i njegova dobrota i da mu nee biti neugodno to ga nagovaram na dobro i sveto djelo. 20. Da ne izazivajui sumnju uvedem jo dvadeset ljudi u Dubrovnik posluio bih se jo i ovim ratnim iskustvom: hinio bih da u ime Presvijetlog i Preuzvienog Don Garcije dolazi plemi poaliti se tamonjoj gospodi zbog onoga to se ini protiv mornarice na utrb i tetu njegovih

potreba i da ih zamoli neka ne postupaju tako strogo protiv svojih ljudi, koji su kao krani u slubi kranskih vladara, i da im laska to je mogue vie. Ja bih pak s tim plemiem potajno i sa svom nunom lukavou djelovao u mornarici i meu ljudima nenaviknutim na novotarije, a jako je potrebno da mornarica pothvatu pristupi oduevljeno. A ukoliko bi se nalo mlitavaca i preplaenih koji bi htjeli ostati neutralni, njima valja zaprijetiti autoritetom Presvijetlog i Preuzvienog Garcije i kaznom spaljivanja njihovih brodova ne podupru li svetu Crkvu i ne opredijele li se protiv izopenih. O, Gospodine, veliku e mo imati ova ekskomunikacija i autoritet potkralja Sicilije. Vjetinom se svijet pobjeuje! 21. A tko bi tako to i osudio kad bi se primijenilo neko nedoputeno sredstvo? Neka mi Vaa Preuzvienost vjeruje da bi se sve to obavilo vrlo spretno i mirno i ne samo to ne sumnjam nego sam siguran da bi uspjelo bez buke, poznavajui plaljivu narav naih upravljaa. Da se ne izloe gorem poloaju oni bi pristali na na zahtjev. Sad se razmeu svojom vlau zato to im se nitko ne suprotstavlja, ali kad bi protiv sebe vidjeli jae sile odmah bi smanjili svoju oholost, odali bi se kao plaljivi kunii i jo bi smatrali milou to sudjeluju u vladi zajedno s pukom. Neka Vaa Preuzvienost misli na to da se ja u ovaj pothvat ne bih uputao kad ne bih imao vrsta razloga da u sigurno uspjeti, i ne bih tako velikog vladara navodio na iskuenje kad ne bih bio siguran da e, s pomou Previnjega, pothvat na najbolji nain zavriti. A s ljudskim je stvarima tako da se vjetinom mogu i svladati i osigurati. I premda je veliki Turin moan, ima malih ljudi to su uvjereni i sigurni da bi s osam galija i s nekim njima poznatim vjetinama jamano ponovno osvojili Rod. Oni uvelike raunaju s tim to Turci sebi ne predouju takve opasnosti pa ne dre moe se rei nikakve strae u tvravama, nego, smatrajui da im sigurnost daje samo njihovo ime i straa galija, ljeti odlaze amo-tamo u pljaku, tako da je Rod (prema spomenutom Dubrovaninu) izloen otimau ako se tu zatekne. A trebalo bi im ga napasti kao odmazdu za Maltu. Prenosim Vam ovo, gospodine Vojvodo, zato to poznajem jednog Dubrovanina (sad se nalazi u Pisi), dobrog poznavatelja cijelog arhipelaga, koji to tvrdi za Rod, i to s razlogom. Na je problem meutim lak i uvjereni smo da emo ga lako i bez buke svladati. Ne ponestane li Dubrovanima novca, o kojemu, kad je rije o Turcima, ovisi i dobro i zlo, nije se potrebno niega bojati. Dugotrajnim smo iskustvom upoznali narav Turaka, a ovaj Mehmed-paa naijenac je i po jeziku i po rodu, i u Dubrovniku ne poznaje ni Petra ni Pavla, nego sve Dubrovane zajedno, pa budui da je nae krvi bosanske i pobornik neemo propustiti da odemo k njemu i da ga zadrimo kao prijatelja. Dobrim se vladanjem meu ljudima svemu moe doskoiti, a i najdivljije se zvijeri vjetinom ukrote. 22. Ljudima koje bi Vaa Preuzvienost poslala u Dubrovnik ja bih od svojih pristaa, zemljaka i stranaca, pridodao toliko koliko je dovoljno za na pothvat, ali obeavam da e cijeli puk smjesta pohitati da prihvati ovo dobro djelo, koje udi kao svoj ivot, a bio bi, gospodine, za takav

pothvat dovoljan puk bez druge pomoi, samo to je po prirodi straljiv i nevian novnama pa se teko odluuje, ali ivjeti pod onom vlau niti moe niti hoe, i zato e ohrabrenje koje e mu dati ljudi Vae Preuzvienosti i Vaa vlast biti najbolji lijek njegovoj plaljivosti. A navedeni e ljudi ostati u Dubrovniku u ime Vae Preuzvienosti i radi slobode puka. I neka blagoslovljen bude Bog koji e Vau Preuzvienost nadahnuti da uini ono to e biti najbolje, a nama neka dopusti da postignemo ono to je volja njegova. Budui da ne bi trebalo kasniti ako se ima donijeti bilo koja odluka o ovoj mojoj molbi, i da zbog mnogih razloga takav pothvat valja obaviti ove zime do konca sijenja, molim Vas da mi neki odgovor date putem Vinte, kako bih se, odlui li se Vaa Preuzvienost moju molbu prihvatiti, pravodobno mogao vratiti u one krajeve i pripremiti to bude potrebno. Ukoliko pak moda smatrate da se u pothvat ne treba uputati ove godine, neka miruje dok ne budete smatrali da ga treba izvesti. Strpit emo se kako budete eljeli. Molim uvijek Boga za Vae zdravlje, za Princa i Princezu i za cijelu Vau sretnu obitelj. Neka Vam Bog ubrzo udijeli da od svog Princa i od Princeze ugledate porod mio Bogu i vaem stanovnitvu, da u svakoj srei i u miru uvijek uivate svoju sve veu dravu, i neka Vas prati Boji blagoslov, u kojemu je sva srea. U Firenci, dne 2. srpnja LXVI. Vae Preuzvienosti preponizni sluga Marin Dri Dubrovanin

II. PRESVIJETLOM I PREUZVIENOM GOSPODINU VOJVODI OD FIRENCE I SIENE OSOBNO NA RUKE POVJERLJIVO PISMO

Presvijetli i Preuzvieni Gospodine Vojvodo! 1. Znadem da je u ovim vruim danima potrebniji odmor negoli napor, ali budui da sam zapoeo s molbama, dopisima i molitvama s kojima sam se dosad tako vatreno pojavio pred Vaom Preuzvienou radi one stvari s Dubrovnikom, sad neu prestati, kao da sam se ohladio kad i te kako arko elim nastaviti da Vas molim i nagovaram, kako biste unato svojim vanijim poslovima malo vremena poklonili spomenutom pitanju Dubrovnika i dali mi neki odgovor, koliko god se ini, prema stanovitoj mojoj procjeni, da u vezi s navedenim pitanjem Fortuna poinje pokazivati neke potekoe, najprije smru pape Pija IV, nadalje sluajem Hiosa, zatim jo nekim drugim stvarima. Mi smo mnogo polagali na pomo pape Pija, ali, hvaljen budi Bog, ja u tim tekoama ipak vidim dobar znak, jer Fortuna je uvijek nepouzdana kad najprije dolazi sa smijekom i vesela lica. Kao to nam zemlja bez truda ne daje hranu, niti nebo bez gromova eljenu kiu, tako ni uspjesi dobre Fortune ne dolaze bez otpora. Na ovom se svijetu obino bore dobri sa zlima, vrli s poronima, milosrdni s nasilnicima, mudrost sa silom. Ljudski je to ima nevolje meu ljudima; na valjanim je ljudima da ne dopuste da ih pobijede zli i da se pomognu sredstvima kojima se moe postii pobjeda, a tako rade ljudi koji znaju donositi odluke. 2. Da sad budem kratak, zar da se dubrovaki puk, pod jarmom petnaestorice nemonih i bezvrijednih luaka koje je dosad zbog dugotrajne navike potovao, sada boji i koleba podii glavu i suprotstaviti se tolikom nasilju uz pomo Boga i dobre Fortune Vojvode Cosima Medicejskog? Ako je genovski puk, koji je morao obraunati s drugaijim poglavarima nego to su nai, imao hrabrosti da postigne svoj cilj, zar to ne moemo i mi uz pomo tako velikog Vladara ija se mo ako hoe moe protegnuti sve do Dubrovnika, i kojemu je dovoljno kazati: "Da" i u znak pristanka kimnuti glavom pa da sebi zauvijek podvrgne Dubrovnik i na pothvat dovede do eljena uspjeha? ega se bojimo? I zato oklijevamo? Ukratko, gospodine Vojvodo, te stvari ne treba rastrubiti, nego valja raditi tiho i potajno, najprije zbog Crkve, a i zbog obzira prema Turcima i Mleanima. Svijetu ne bismo morali polagati raun o svojim stvarim, a tajna e pomo Vae Preuzvienosti zasad donijeti pobjedu naem pothvatu, a Vaem vojvodskom ezlu mjesto u Dubrovniku. I ne bismo se

imali ega bojati kad nas titi Bog i naklonost tako mona Voe. 3. U ovoj igri i nismo traili bogzna to: ezdesetak ili neto vie Vaih hrabrih ljudi, kao to sam opisao u svome drugom dugom dopisu na predzadnjem i zadnjem papiru, koje e Vaa Preuzvienost kad joj bude zgodno pregledati. Ako biste pak smatrali da treba priekati dok zavri ovaj rat u Ugarskoj, a isto tako i pravi ishod stvari s Hiosom, ovo odgodite i uinite onako kako Vam odgovara. Toplo bih Vas, meutim, ponovno zamolio, ako i doe do odgode, da se neto s ovim pothvatom zapone, da se, naime, malo pomalo pone slati poneki ovjek, kao bih Vas mogao podsjetiti i opisati kako treba postupiti. 4. Jo bih Vas htio zamoliti, ako se odluite na ovo sveto djelo, da nam udovoljite i date pomo za nune trokove, budui da ja nemam novaca, a od onih koji e suraivati ne valja odvajati: dovoljno poznajem raspoloenje sviju, ali sad se vie ne smijem pouzdavati u to da ih i dalje mogu iskuavati, a dobro je da u ovom pothvatu pravodobno ne uzmanjkaju sredstva za ono to bude potrebno. Ako se taj novac predigne putem mjenica nae ime, bit e navrijeme podmiren, uspio pothvat ili ne uspio; a molim da mi se oprosti ako sam kao nevjet u tim poslovima u kakvu raunu pogrijeio. Uzdam se, meutim, u Boga, od kojega se nadam sigurnoj pobjedi. im se odmah podmire spomenuti trokovi, Vaa e Preuzvienost po znakovima punim zahvalnosti prepoznati koliko je dobroinstvo puku koji tlae drznici donijeti sigurnost i uenu slobodu. 5. Nakon obeanja koje sam dao u svojoj molbi i koje e se obilno ispuniti, vie neu duljiti, nego u Vam kazati da su 17. srpnja iz Dubrovnika pisali kako su dubrovaki poklisari posjetili Velikog Turina u Niu kraj Filipgrada i Sofije u Makedoniji i predali mu danak, a on ih je prijazno doekao i zapovjedio da im se namire tri broda ita prole godine zaplijenjena kraj Malte, naime da im se ili isplati novana protuvrijednost za ito ili da im se ito vrati, i milostivo ih je otpustio. Jo piu da je spomenuti s velikom slavohlepnou i nadutou iao na svoj pohod, ali da je njegova vojska jako neraspoloena prema tom putu da prigovara i proklinje nemir svojega starog kralja. Nai Dubrovani bijahu na slian nain odredili dva poklisara da ih s darom poalju Turinu kad osobno kree u rat. 6. Drugo neu dodati. Neka Vas Bog nadahne da uinite ono to je njegova volja i neka Vam udijeli trajnu sreu. Za mene bi najvea milost bila kad bih dobio neku brzu odluku, kako moj dugi boravak ovdje ne bi u naih izazvao kakvu sumnju ili pomisao da u Firenci neto pregovaram, dok ja svakoga obmanjujem da sam ovdje jedino radi zabave. U svemu se podvrgavam Vaoj volji i Vaoj se milosti i dobrostivosti ponizno preporuujem. U Firenci, 3. srpnja LXVI. Vae Preuzvienosti najponizniji sluga Marin Dri Dubrovanin

III. PRESVIJETLOME I PREUZVIENOME GOSPODINU PRINCU FIRENCE I SIENE. OSOBNO NA RUKE POVJERLJIVA MOLBA

Presvijetli i Preuzvieni Gospodine Prine! Ja, Marin Dri Dubrovanin, pisao sam Presvijetlome i Preuzvienome Gospodinu Vojvodi Vaemu Ocu o jednoj vanoj stvari koja podjednako zahtijeva pomo Vae mone ruke koliko obeava korist Presvijetloj Kui Vaoj Mediceskoj, koje su dobrota i mo dostojne da joj se daleki narodi obraaju za pomo, kako tolika mo ne bi bez djelovanja mirovala. A budui da je ta stvar vrlo povjerljiva i da ja radi uvanja tajnosti ne smijem obilaziti oko Dvora, niti mogu pourivati Preuzvienog Vojvodu, odluio sam se obratiti moguom pokornou srca, budui da mi (zbog povjerljivosti, kako ne bih pobudio sumnju ljudi oko Vas) nije doputeno da Vam se bacim pred noge i da dranjem odam sve one znakove pokornosti koje pokazuju ljudi kad im je potrebna pomo, da se udostojite Gospodinu Vojvodi Svojemu Ocu kazati dvije rijei u prilog meni i cijeloj mojoj zemlji i da nam s njim zajedno budete od pomoi. Vie ne elim Vaoj Preuzvienosti duljiti, nego molim Svevinjega da Vas uzdri u trajnoj srei. U Firenci, 23. srpnja LXVI. Vaae Preuzvienosti preponizni sluga Marin Dri Dubrovanin

V. (Kunevi) Presvijetli i Preuzvieni gospodine Vojvodo! Posljednje pismo poslah Vaoj Preuzvienosti posredstvom Vaeg tajnika Concina; na kraju kojeg Vam dajem na znanje, kako je spomenuti gospodin Bartolomeo Concino rekao gospodinu Francescu Vinti, neka ga posjetim, te kad ga posjetih, naredio mi je od strane Vae Preuzvienosti da razgovaram s Presvijetlim i Preuzvienim Gospodinom Knezom, a potom me o tri stvari pitao u svoje ime. Prvo, alje li me cijeli puk, ili dio, ili netko drugi? Drugo, kako s malo snaga mislim sruiti vladu koja nije na glasu kao slaba i koja dri do svoje vlasti? Tree, i kad bih u svemu uspio, kako bi se mogla odrati nova vlast ako bi poraeni zatraili pomo od Mleana ili Turaka? Na ta pitanja sa sigurnou sam mu odgovorio - ako sam uspio izraziti svoju misao - i ne dvojim u vezi s te tri spomenute stvari. to se tie mog sudjelovanja, ne bih u tom pothvatu mogao sudjelovati ni s vie osnova, ni umjenije, ni s vie razbora, nego to jesam; i kao to su u svemu potrebna prikladna sredstva i ovdje je potrebno odabrati prikladni put i nain; ne ono to se ini boljim na rijeima, nego ono to e bolje uspjeti; ako mi se vjeruje, tajnost je napokon ono to e nam omoguiti pobjedu, a ne miljenje i raspoloenje sviju, i u najveoj mjeri vie nego moje. Koliko esto biva osvojeno ono to se uva bdijui i ne marei za spavanje; to nije teko; i ako su nekome uvari neprijatelji koje je sam stekao, pomislite koliko je siguran? I slabo svoju kuu onaj od lopova uva, ako mu njegovi ukuani zavide na onome to posjeduje. I nikad ne moe biti siguran onaj kojem strau uva neprijateljski raspoloen sluga. Oni su sebi u vlastitu gnijezdu stekli neprijatelje, a da to nisu eljeli. I prisiljeni su da se u njih pouzdaju. Razmislite u kakvu su poloaju. to se tie mogunosti da bi se obratili mletakim ili turskim snagama, nikad to nee uiniti, jer svi Dubrovani, bez iznimke, mrze i jedne i druge; i od toga bi imali vie tete nego koristi; i ako se jedna stran(k)a ne tjera iz grada, mislim da se te stvari ne dogaaju; i puk nema namjeru ikoga liiti vlasti, nego s novom, boljom vladom obuzdati toliku njihovu razuzdanost; osim toga, vrlo su plaljivi, tovie kukavice; njihova je narav takva da se ohole kad su na vlasti, a kad su ispod, vrlo su ponizni; ja koji ih poznajem, znam to; i u tome je vano da mi vjerujete i da se pouzdate u moj mjerodavni sud. Ali tri su stvari oteale na poloaj nakon to se s tom molbom pojavih pred Vaom Preuzvienosti. To je smrt pape Pija IV. koji ih je poznavao i bio na njih pravedno ogoren. I nije drugo elio nego da netko s dobrim razlogom nastupi protiv njih.

I ako mi je doputeno sve spomenuti, odlazak Vaeg poslanika iz Carigrada imao je neke posljedice; Vi me razumijete; jer premda su enoveani turski neprijatelji, dugo su vladali otokom Hiosom. Sluaj Hiosa dao je poticaj da se u tome bude umjeniji. Nita manje nai nisu slini Maunezima, ija su oholost i loe upravljanje predali u turske ruke taj kranski otok, koji su enoveani, borei se s Turcima, dugo uspijevali odrati slobodnim. Nita manje, gospodine Vojvodo, da zakljuim, ja sam sraniji nego ikad, uzdajui se u Boga i njegovu pravednost. Kad god Vae Preuzvienosti odlue, stoga se pouzdajem u njihov mjerodavni sud, i oprostite ako sam vam dosaivao, Concino, Va tajnik, rekao mi je da ste tu stvar u svemu povjerili Presvijetlom i Preuzvienom Gospodinu Knezu; i ja sam vrlo zadovoljan time i svime onime to se Vama svia; i tako u, dok mi vi drugo ne naredite, poticati Kneevu Preuzvienost, kojoj neka Bog podari takav uspjeh u ovoj naoj stvari da to napokon bude na korist Vaoj kui i na nae zadovoljstvo i na hvalu njegova Velianstva, koje neka udijeli Vaoj Preuzvienosti, Knezu, i cijeloj Presvijetloj Vaoj kui, trajnu sreu. Firenca 27. srpnja 66. Preponizni sluga Vae Preuzvienosti Marin Dri Dubrovanin --------------------U pismu Concina upuenom Cosimu i datiranom 16. srpnjem 1566. godine: Proitao sam dubrovaki prijedlog Knezu, mome Gospodinu, kojem se ini vjetrenjaa s mnogo vatre a malo ploda ili koristi. (Ho letto il negotio di Raugia al Principe mio Signor15 al qual pare una girandola con assai fuoco, e con poco frutto o piacere.) Na istoj stranici, no na samom kraju Concinova pisma nalazi se komentar Cosimovim rukopisom: ovdje se nema to odgovoriti jer su to sve Dubrovaninove vijesti i doista samo brbljarije; ipak, nije na odmet sve uti. (qui non cie che risponder sendo tutte nuove del Raugeo e in vero cosa di novelle pur intender tutto non nuoce.) U pismu Concina upuenom Cosimu i datiranom 28/29. srpnjem 1566. godine: aljem Vaoj Preuzvienosti nekoliko pisama i meu ostalima jedno onoga dubrovakog sveenika, od kojeg teko da se ita vie moe saznati od onoga to je ve rekao, bez ikakva temelja. (Mando a Vostra Eccellenza alcune lettere, et infra laltre una di quel prete Raugeo, dal quale si cava poco altro che discorsi simili a primi senza fondamento.) Odmah ispod ove opaske stoji komentar Cosimovim rukopisom: Sve su to tlapnje." (sono vanita.)

IV. PRESVIJETLOM I PREUZVIENOM GOSPODINU PRINCU FIRENCE I SIENE OSOBNO NA RUKE POVJERLJIVO PISMO

Presvijetli i Preuzvieni Gospodine Prine! 1. Ja, Marin Dri, Dubrovanin, ponizni starac, bacajui se u duhu kad ne mogu osobno pred noge Preuzvienosti Vaoj, molim Vas u ime dobrote i ljubaznosti koju obino prema svima pokazujete, da ovome makar nedostojnom strancu koji se jednostavno utekao Vaoj pravednosti i pomoi, ako nita drugo, namijenite i udijelite jednu jedinu dobru rije kao utjehu svoj mojoj elji i za ono to sam traio od Preuzvienosti Vaih, vie smion nego sretan. Opazivi ve da se mojemu planu protive mnoge tekoe, postalo mi je jasno da e zbog toga biti nuno priekati pogodnije i povoljnije vrijeme od ovoga i da Preuzvienostima Vaim vie ne smijem dosaivati, nego da ovu stvar (ako joj Vi pridajete neku vanost ili je uzmete u razmatranje) moram odgoditi za vrijeme u koje e uspjeti. A i u Dubrovniku, kako ujem, prestraeni onim to se dogodilo, poduzimaju nove mjere u vezi s gradskim straama. Bit e dobro da ja tamo odem i vidim i pozorno razmotrim prilike, kako bi se preuzvienosti Vae, ako im ikad bude odgovaralo posluiti se onim to sam im ponudio, mogle time posluiti po svojoj volji, jer ja u uvijek biti spravan na Vau zapovijed, i ovakav kakav jesam neu Vam biti sluga na odmet. 2. S Vaim doputenjem, u drutvu s gospodinom Lukom Sorkoeviem i s gospodinom Franom Lukareviem, svojim prijateljima i odanim slugama Preuzvienosti Vae, otputovat u kreui prema Dubrovniku, prikazujui se tim plemiima kao da ovdje nisam imao drugoga posla nego sam ostao etiri mjeseca radi zabave. Ako mi Vaa preuzvienost nita drugo ne zapovijedi, opratam se ljubei Vam najponiznije ruku i preporuujui Vam se zauvijek. Ako sam pak uinio kakav propust ili zgrijeio prema Preuzvienostima Vaim, neka mi se svojom blagou udostoje oprostiti, prije svega to sam postupao bezazleno bez ikakve zlobe. A Bog je dao povlasticu tako velikom Knezu da saslua i zadovolji jednako i oprezne i bezazlene. Zavravajui molit u Svevinjega da Vam uzdri i povea sreu i da Vas svojim blagoslovom uvijek blagosilja. Na koncu u Vas podsjetiti da s onom ljubavlju kojom pokazujete svojemu stanovnitvu da ste mu otac i Preuzvieni Voa, sprijeite da se ovome jadnom strancu i poniznome Vaemu sluz, zato to je doao s ciljem da uini neto dobro, ne dogodi kakvo zlo. Sve ovisi o Preuzvienosti Vaoj, a s te sam strane siguran. I premda je suvino da Vam to napominjem, kad je u pitanju ivot o tome je

nuno voditi rauna. No kako sam i zapoeo zazivanjem Boga, s Bojom pomou i Vaom zatitom neu se bojati zla. Oslanjajui se na dobrotu Vaih Preuzvienosti kao na najvri stup i klanjajui se najponiznije Vaoj dobrostivoj milosti, zauvijek se preporuujem. U Firenci, 28. kolovoza LXVI. Vae Preuzvienosti nedostojni ali odani sluga Marin Dri Dubrovanin