PRIRODNE OPASNOSTI I KATASTROFE

Prijetnja od katastrofe ili opasnost je bilo kakav prirodni fenomen, proces

ili dogaaj prouzrokovan ljudskim djelovanjem sa potencijalom da stvori gubitke ljudima, njihovim dobrima i okoliu. Tradicionalna prijetnja od katastrofe Nove prijetnje od katastrofa (opasni materijali ili supstance (HAZMAT-i), opasnost od atomskih i nuklearnih izvora, poveano drutveno nasilje

Prirodni rizici se mogu podjeliti na: Endogene sa porijeklom u zemlji (kao to su zemljotresi i vulkanski rizici) Egzogene sa porijeklom na zemlji (kao to su poplave, sue i lavine) Ovakve fiziki ograniene klasifikacije imaju ogranienja za studije o katastrofama.

Da bi se prevazile takve fizike barijere, predstavljeni su razliiti faktori vezani za tetne geofizike pojave, koji nisu vezani za poseban rizik:

Podruje koje obuhvata oteenu zonu Intenzitet udara u taki Trajanje udara u taki Tempo poetka dogaaja Predvidivost dogaaja

Rijetko se izriito primjenjuje situacija uzrok-posljedica. Opasnosti esto sadre lanac procesa i udara.

ta je katastrofa?

Kada interakcija izmeu stanovnitva i opasnosti rezultira, u vrlo

velikom obimu, gubitkom ivota, materijalnih dobara ili bilo ega to se smatra vrijednim od strane ljudi, dogaaj se naziva katastrofa.

Dvije definicije katastrofa iz rijenika:

Iznenadna ili velika nesrea, propast (Concise Oxford rjenik) Iznenadni nesretni dogaaj koji prouzrokuje materijalne tete,

gubitak i poremeaj (Webster- ov rijenik)

Veina definicija uglavnom oslikava slijedee karakteristike:

Poremeaj normalnih tokova ivota, koji je uglavnom teak i

moe biti iznenadan, neoekivan i iroko rasprostranjen Efekti po ljude kao to su gubitak ivota, tekoe vezane za povrede i negativni efekti po zdravlje Efekti po drutvenu strukturu kao to su destrukcija ili oteenost vladinih sistema, zgrada, komunikacija ili osnovnih slubi

Katastrofe se uglavnom procjenjuju po nekim kvantitativnim kriterijumima smrtnosti i oteenja. U ranom pokuaju definisanja globalnih prirodnih katastrofa (Sheenan u Hewritt 1969. godine), katastrofa je bila definisana kao dogaaj koji je prouzrokovao jednu od slijedeih stvari: najmanje 100 mrtvih najmanje 100 ranjenih najmanje 1 milion amerikih dolara tete

Sveobuhvatnije definicije:
Dogaaj, prirodni ili prouzrokovan ljudskim djelovanjem,

iznenadan ili progresivan, koji vri udar takvom jainom da pogoena zajednica mora odgovoriti tako to e poduzeti izuzetne mjere (Azijska razvojna banka) Ozbiljni poremeaj funkcioniranja drutva, prouzrokujui ljudske, materijalne i ekoloke gubitke koji prevazilaze mogunost pogoenih ljudi da se bore za svoja vlastita sredstva. Katastrofe se esto klasifikuju u skladu sa njihovim uzrokom, tj. prirodne ili prouzrokovane ljudskim aktivnostima (UN DHA/IDNDR, 1992. godina)

U globalnom i/ili regonalnom smislu, osim ako se katastrofa ne moe ublaiti ili se njome ne moe rukovoditi na najoptimalniji mogui nain, ona e imati dominantni efekat na budunost. U dravnom smislu uticaj katastrofe uglavnom rezultira sa dva velika neuspjeha: Direktnim gubicima postojeih dravnih sredstva u razliitim oblicima, Odvraanjem dravnih resursa i napora od ivota i razvoja koji su u toku, kako bi se postigao zadovoljavajui oporavak

Zajednike osobine katastrofa

Uzrok tetnih procesa ili dogaaja je jasan i proizvodi

karakteristine prijetnje po ljudske ivote i blagostanje, npr. poplava prouzrokuje smrt davljenjem; zemljotres uruavanjem zgrada Vrijeme upozorenja je uglavnom kratko, tj. rizici su esto poznati kao dogaaji koji brzo nastanu. To znai da one mogu biti neoekivane iako se dogaaju unutar opasne zone, kao to je plavljenje nizina malih rijenih bazena ili epicentralne zone zemljotresa Veina direktnih gubitaka, bilo ivota ili imovine, snosi se u tom trenutku (zemljotres) ili dosta brzo nakon dogaaja, tj. u roku od nekoliko dana ili sedmica (jaki vjetrovi, umski poari, poplave)

 Izloenost opasnosti, ili predvieni rizik, u velikoj je mjeri

nenamjeran, uglavnom zbog lokacije na kojoj se nalaze ljudi u opasnom podruju, npr. neplanirano irenje nekih gradova na nestabilne brdske nagibe ili u prostoru nizina koje plave Katastrofa koja se dogodi, dogodi se intenzitetom koji opravdava hitan odgovor, tj. pruanje specijalizovane pomoi stradalnicima. Obim odgovora moe varirarti od lokalnog do meunarodnog

Openito govorei, tipine i najznaajnije drutvene i ekonomske posljedice katastrofa uglavnom su sljedee: gubitak ljudskih ivota, gubitak smjetaja (privremena i/ili trajna migracija), oteenje infrastrukture (ukljuujui transportne i komunikacijske sisteme), gubitak industrijske i/ili poljoprivredne proizvodnje (shodno tome gubitak posla, dohotka i prikupljanja poreza), oteenja na osnovama prirodnih resursa i po okoli, panika; drutveni poremeaji (npr. nema zajednicu, sigurnost ili kontrolu),

 poveanje vjerovatnoe socijalnih nereda i nasilnih sukoba, poremeena trita i distribucija; gubitak trgovine, trenutno smanjenje ivotnih uslova zbog odgaanja ili

otkazivanja drugih planova za razvoj koji se bave stvarnim drutvenim potrebama, kratkorono smanjenje u BND i dohotku po glavi stanovnika, debalansi u fiksalnom budetu to je rezultat hitne preraspodjele trokova, trenutni i srednjoroni inflacioni pritisak zbog poremeaja na tritu i trokova rekonstrukcije finansiranih izvana.

RANJIVOST

DISASTER (KATASTROFA)

HAZARD

Nepristupaan izvor Bolest i invaliditet Starost Siromatvo Drugo

Nedostatak: instutucija Obrazovanja Obuke Vetina Urbanizacija Nekontrolisani razvoj Degradacija ivotne sredine

Opasne lokacije Opasne graevine Nizak nivo prihoda

Dogaaj pokreta Zemljotres Cunami Poplave Cikloni Vulkanske erupcije Sua Klizite Ratovi Zagaenja ivotne sredine

Glavni agent katastrofa poveana ranjivost

Socijalni i ekonomski trokovi prirodnih katastrofa poveavaju se irom svjeta. Ova tendencija se povezuje dijelom zbog poveane ranjivosti u slabije razvijenim zemljama, gdje su ljudi vie ranjivi na naknadne hazarde nakon doivljavanja jedne katastrofe. Mnogi faktori doprinose poveanoj ranjivosti, a to su: Uveanje broja stanovnika, to rezultira poveanom gustoom ljudi i investicija na ivinim teritorijama (npr. poveano koritenje nestabilnih i nesigurnih zemljita), Neodrive razvojne prakse, posebno na ivinim produktivnim zemljitima, Nemogunost vlada koje se susreu sa poveanjem broja stanovnika da obezbjede adekvatne socijalne usluge, ukljuujui usluge vezane za smanjenje rizika i rukovoenje u katastrofama, Degradacija prirodnih resursa (npr. prevelika ispaa na panjacima i prevelika eksploatacija uma), Poveana nesigurnost dostave hrane i vode, Ruralno-urbano ublaavanje i pritisci urbanizacije koji koncentriu ljude u nesigurne gradove,

 Poveanje siromatva i povean broj siromanih ljudi izloenih

opasnostima, Slabi institucionalni kapaciteti za borbu protiv katastrofa. Neadekvatnost mjera rukovoenja rizicima kao i tehnika predvianja, Neadekvatna obuka, Neadekvatna komunikacijska i transportna infrastruktura, Nedostatak striktnih mjera kontrole okolia, Neadekvatni trini mehanizmi koji bi pomogli u ublaavanju katastrofa i irenja rizika i Poveanje globalne meuovisnosti ekonomija, to vodi ka opsenijim udarima od samo jedne katastrofe, itd.

Dok neki drutveni faktori uglavnom poveavaju ranjivost na katastrofe, postoji nekoliko pozitivnih tehnolokih trendova koji slue da ih smanje: Poveano razumjevanje rizinih procesa i fenomena, Poboljane analitike metode koje dozvoljavaju razvoj i koritenje kompleksnih modela Poboljane komunikacije koje omoguavaju da se aplikacije, koje su rezultat ovog novog razumjevanja, pravovremeno prenose i dostavljaju i Napredne ininjerske prakse, koje su osigurale poboljano razumjevanje prihvatljivosti materijala i struktura zajedno sa razvojem novih pristupa ininjeringu i dizajnu.

Od opasnosti do katastrofe nivo rizika Rizik je definisan kao mogunost susretanja sa opasnou ili trpljenje povreda ili tete ili nivo gubitka ili tete koja se moe predvidjeti od posebne (ekoloke) opasnosti koja je zahvatila specifino mjesto u specifino vrijeme. hazard (ili uzrok) moe biti definisan kao potencijalna opasnost za ljude i njihovo zdravlje i kao rizik (ili posljedica) mogunost da se hazard dogodi. Katastrofa se moe posmatrati kao realizacija opasnosti, iako ne postoji univerzalna dogovorena definicija o obimu o tome koji gubitak treba da nastane da bi se takav dogaaj okarakterisao kao katastrofa. Vezano za katastrofu, rizik je detaljno opisan kao mogunost da e se dogoditi katastrofa, koristei termine kao to su visok rizik, prosjean rizik i nizak rizik kako bi se nagovijestio stepen vjerovatnoe.

 U kontekstu ininjerstva, rizik je nain opisivanja vjerovatnoe i

posljedica katastrofa. Rizik pokuava identifikovati oekivane gubitke od udara date opasnosti za dati element ranjivosti kroz odreeni period vremena. Razlikuju se etiri glavne kategorije rizika: Predvien rizik (vide ga oni koji su pod rizikom) Prihvatljiv rizik (nivo rizika odabran kao ograniavajui uslov od strane onih koji uspostavljaju standarde i donose odluke za drutvo) Izraunati ili procjenjeni rizik (je brojka izraunata od strane dizajnera i planera za rizik u sluaju ruenja neeg to je izgraeno) Stvarni rizik (istinski rizik koji se moe znati jedino ako postoji pristup svemu to treba da se zna o situaciji.

 Analiza rizika je sistematsko koritenje svih dostupnih informacija

kako bi se odredilo koliko se esto specifikovani dogaaji mogu desiti, kao i obim njihovih posljedica.
Hazardi

rizik

Ranjivost

izloenost

Slika : Osnovne komponente procjene rizika

Lokacija

 Izloenost je definisana kao bilo koji element ljudske vrijednosti (ljudi i

ono to oni vrednuju) koji je osjetljiv na realizaciju opasnosti. Prema tome, ljudi i /ili ono to oni vrednuju kljuni su orijentiri za sve procjene rizika i za sve katasrofe. Lokacija se definie kao pozicija izloenosti vezana za opasnost. Ranjivost tj. koncept ranjivosti implicira mjeru rizika kombinovanu sa nivoom drutvene i ekonomske sposobnosti da se suoava sa oekivanim/rezultirajuim dogaajem. U svom najednostavnijem obliku, ranjivost se definie kao faktori (zajednice) koji su dozvolili da opasnost prouzrokuje katastrofu, tj. faktori koji poveavaju anse zajednice da ne bude u mogunosti da se suoi sa hitnom situacijom. Analiza ranjivosti rezultira razumjevanjem nivoa izloenosti osoba i vrijednosti (imovine) razliitim ekolokim opasnostima koje su identificirane. U podruju izloenom viestrukim opasnostima, trebala bi se izvriti analiza ranjivosti za svaki tip opasnosti.

Analiza rizika prua informacije o: sektorima rizika, npr. fizikim (zgrada, infrastruktura, kljuni objekti, poljoprivreda); drutvenim (ranjive grupe, njihovo izdravanje, lokalne institucije, siromatvo), i ekonomskim (sredstva za proizvodnju, akcije, dohodak, poremeaj trita) vrsta rizika (oteenja na javnoj infrastrukturi, proizvodnim kapacitetima, kuama ili rtve). Za organizaciju i obuku sistema za vanredne situacije, najvanija je izloenost fizikim ranjivostima, tj. stanovnitva, imovine sagraene od strane ovjeka i okolia. Najbitniji aspekti ranjivosti su povezani sa stanovnitvom, zgradama, infrastrukturom i poljoprivredom.

Ranjivost infrastrukture je takoe specifina, u zavisnosti od vrste opasnosti. Infrastruktura se moe sagledati kroz tri ope grupe: - transportni sistemi (putevi, eljeznice, mostovi, aerodromi, luke) - komunalne usluge (voda, kanalizacija i el.energija) - telekomunikacije Mjere zatite od opasnosti kao to su nasipi protiv poplava takoe se smatraju dijelom infrastrukture nakon njihove instalacije.

 Kada se dogodi katastrofa, ljudska ranjivost uglavnom je povezana sa

ponaanjem i osloncem na fizike elemente pod rizikom. Dok je ljudska ranjivost od primarnog znaaja za drutvenu ranjivost, predvianja o rtvama (poginuli i povrijeeni i njihova epidemiologija) su od kljunog znaaja za organizovanje i obuku slubi za vanredne situacije ( CZ, policija, vatrogasne brigade, prva medicinska pomo itd.). Statistika analiza rizika zasnovana je na matematikim teorijama vjerovatnoe i naunim metodama za identifikovanje uzronih veza izmeu razliitih vrsta rizinih aktivnosti i rezultirajuih nepovoljnih posljedica.

Analiza rizika se sastoji od tri posebna proceduralna koraka:

Identifikacija rizika koji e se vjerovatno pretvoriti u katastrofu koji su

to rizini dogaaju koji se mogu dogoditi? Procjena rizika takvih dogaaja koja je vjerovatnoa takvog dogaaja? Procjena drutvenih posljedica iz izvedenih rizika koji je to gubitak to je prouzrokovan svakim dogaajem?

Proces koji se koristi za odreivanje prioriteta rukovoenja rizicima putem procjenjivanja i uporeivanja nivoa rizika sa predodreenim standardima, prihvatljivim nivoima rizika ili drugim kriterijima, naziva se procjena rizika.

 Rukovoenje u rizinim situacijama, sistematska je primjena

rukovodnih politika, procedura i prakse na zadacima identifikovanja, analize, procjenjivanja, tretiranja i monitoringa rizika. Rukovoenje rizikom obuhvata formalnu, kvantitativnu procjenu potencijalnih povreda ili gubitaka kroz odreeni period vremena, ili perspektivu budueg nepravilnog funkcionisanja sigurnosnih sistema. U sluaju vanrednih situacija ili prirodnih katastrofa, to je mjera dogaanja i teina gubitaka iz nekog rizika.

Rukovoenje u katastrofama
Svaka manifestacija opasnosti ne predstavlja katastrofu,

podrazumjevajui da je katastrofa stanje u pogoenom regionu nakon manifestacije opasnosti. Sposobnost i mogunost izbjegavanja situacije katastrofe ovise o nainu na koji zajednica odgovara tokom udarne faze opasnosti ili odmah nakon nje. Ukoliko je odgovor adekvatan i uspjean, efekti e biti reducirani na one najdirektnije. S druge strane, ukoliko je odgovor neadekvatan i bezuspjean, posljedice mogu biti neprihvatljive, u stvari katastrofalne, ak i u slabim udarima opasnosti. Ispoljavanje opasnog dogaaja koje zahtjeva organizaciju i odgovor van uobiajenih uslova naziva se vanredna situacija. Jo detaljnije, vanredna situacija je bilo koje ispoljavanje (opasnosti) koje trai trenutan odgovor i uobiajeno se njime moe rukovoditi na lokalnom nivou.

 Definicija Svjetske zdrastvene organizacije (WHO, 1995) jasno

doputa da vanredne situacije budu prouzrokovane dogaajima koji nisu katastrofe. Takoe se pretpostavlja da je katastrofa (kompleksna vanredna situacija) poseban aspekt hitne situacije (ili rukovoenje hitnim situacijama) koji implicira nemogunost borbe, na organizovan nain, sa prirodnim prijetnjama ili prijetnjama prouzrokovanim ljudskim djelovanjem.

VANREDNA SITUACIJA Mali broj ljudi Nema poremeaja sveukupnog drutvenog sistema. Minimalna teta/poremeaj transporta, komunikacija i ostalih komunikacija Koncencentrisani na kapacitete za odgovor u lokalnoj zajednici.

KATASTROFA Veliki broj ljudi Odreeni poremeaj sveukupnog drutvenog sistema. Velika oteenja/poremeaj

Proces oporavka moe promjeniti sveukupne prioritete zajednice na nekoliko godina, i potranja znaajnih vanjskih ulaganja. Odgovor uglavnom pruaju profesionalci hitnih Trenutan (i efikasan) odgovor pruaju ne slubi. profesionalci. Openito poznati zadaci i procedure za hitne Nepoznata situacija: potreba za fleksibilnou i slube. prilagodljivou od strane profesionalaca. Tabela 3.- Karakteristine osobine vanredne situacije i katastrofe

Rukovoenje u vanrednim situacijama sastoji se od ogranizovane analize, planiranja i donoenja odluka i dodjeljivanja dostupnih resursa radi ublaavanja (smanjivanja efekata ili prevencije), pripremanja, odgovaranja i oporavka iz efekata svih opasnosti. Krajnji ciljevi rukovoenja u vanrednim situacijama su: spaavanje ivota, prevencija rtava (smrtnih sluajeva i povreda) zatita imovine i okolia ukoliko doe do vanredne situacije

Mjere i aktivnosti prije dogaaja katastrofe

1. Prevencija

Prevencija se definie i obuhvata mjere koje su usmjerene na blisko dogaanje katastrofe i/ili prevencije da takav dogaaj ima tetne efekte na zajednice ili na kljune instalacije. Kao preventivne mjere uobiajeno se klasificiraju: Izgradnja brane radi kontrole poplavnih voda tako da ove vode ne mogu tetno uticati na ljude, zgrade i ostale instalacije, stoni fond, sredstva za proizvodnju i preivljavanje itd. Kontrolisano sagorijevanje u podrujima koja su podlona poarima prije sezone sa visokim rizikom od poara. Ova akcija moe odstraniti potencijalno gorivo i u stvari sprijeiti paljenje vatre, ili ukoliko je ona zapaljena, sprijeiti je da ne dostigne velike razmjere Neki oblici zakonodavstva se takoe smatraju prevencijom. Takvi primjeri obuhvataju regulativu o koritenju zemljita koja osigurava i propisuje da zajednicama nije dozvoljeno da se razviju na osjetljivim lokacijama, kao to su podruja podlona katastrofama od poplava u nizinama, ili na strmim terenima podlonim klizanju u normalnim ili seizmikim uslovima.

Prevencija bi se trebala razumjeti u kontekstu slijedeih aspekata:

Planiranje dravnog razvoja Politika rukovoenja u dravnim vanrednim situacijama

Zakonodavstvo o vanrednim situacijama/katastrofama

Planiranje protiv katastrofa Posebne opasnosti vezane za vanredne situacije u kojima

posebna dravna sredstva mogu biti pod rizikom

2. Ublaavanje Djelovanje unutar ovog segmenta uglavnom uzima formu posebnog programa namjenjenog za smanjenje efekata katastrofe po dravu ili zajednicu. Postoje raznovrsne definicije ublaavanja katastrofe, a jedna od najrasprostranjenijih podrazumjeva:mjere usmjerene na smanjenje udara ekoloke (prirodne ili one prouzrokovane ljudima) katastrofe po dravu ili zajednicu. Osnovna premisa uz ovu definiciju je da i pored toga to je mogue sprijeiti neke efekte katastrofa, drugi efekti e oigledno nastaviti da postoje, ali se oni mogu izjeniti ili smanjiti uz uslov da se preduzme odgovarajua akcija.

Aktivnosti ublaavanja se ugrubo dijele na: - Mjere strukturalnog ublaavanja - Mjere nestrukturalnog ublaavanja

Tipine mjere strukturalnog ublaavanja su: Izgradnja objekata koji e biti otporni na sile generirane ekolokim opasnostima (zemljotrese, jake vjetrove, poplave, itd.) Ojaavanje postojeih struktura da bi ih uinili jo otpornijim na sile ekolokih opasnosti Strukturalne mjere bi se trebale razviti na osnovu: Adekvatnog planiranja lokacije Procjene sila nastalih potencijalnim ekolokim opasnostima Planiranja i analiza mjera da bi se odolilo takvim silama Dizaj i odgovarajui detalji strukturalnih komponenata Izgradnja prikladnim materijalima Dobra vjetina pod adekvatnom supervizijom

Tipine mjere nestrukturalnog ublaavanja su: razvoj/unaprjeivanje zakonskog okvira Podsticaj/vladini grantovi ili subvencije usmjerene na promovisanje mjera ublaavanja, tehniku pomo, beneficije osiguranja, itd. Obuka i obrazovanje Svjesnost javnosti Izgradnja institucija Razvoj/instaliranje sistema za upozoravanje itd.

Jednostavni primjeri tipinih mjera ublaavanja su:

Primjenjivanje propisa za izgradnju, usvajanje propisa i kontrola za

koritenje zemljita radi ograniavanja aktivnosti u podrujima visokog rizika Sigurnosni propisi koji se tiu visokih zgrada, kontrole (koritenja, transporta, rukovanja) opasnim supstancama Sigurnosni kodovi koji reguliu kopnene, vodene i zrane sisteme transporta Ekonomska raznolikost, tj. kompenzacija gubitaka u jednom sektoru kroz poveanu proizvodnju u drugim sektorima Programi usmjereni na smanjenje posljedica opasnosti za poljoprivrednu proizvodnju (proizvodnju hrane) Jaanje zgrada kako bi se uinile otpornijim na udar prirodnih opasnosti Razvoj/izgradnja sistema za zatitu kljunih instalacija, kao to su izvor energije i kljune komunikacije Razvoj u infrastrukturi, kao to je odreivanje marute novog autoputa ili regionalnih transportnih puteva udaljenih od podruja podlonih katastrofama.

3. Pripravnost Pripravnost je definisana kao mjere koje omoguavaju vladama, organizacijama, zajednicama i pojedincima da odgovore brzo i efikasno na vanredne situacije. Pripravnost obuhvata uspostavljanje vlasti i odgovornosti za vanredna djelovanja i sakupljanje resursa radi pruanja podrke istim, tako da nadleni moraju imenovati ili regrutovati osoblje za dunosti rukovoenja u vanrednim situacijama i odrediti ili nabaviti objekte, opremu i ostale resurse radi izvravanja dodijeljenih dunosti. Mjere pripravnosti ne bi trebale biti improvizovane ili upotrebljavane na ad hoc osnovi. Kljuni element pripravnosti je razvoj planova koji povezuju mnoge aspekte privrenosti nadlenih za rukovoenje u vanrednim situacijama.

Efikasna pripravnost obuhvata: Jasnu i sveobuhvatnu dravnu politiku, Adekvatnu i vrstu legislativu, Jasnu i funkcionirajuu dravnu strukturu, Dravnu strukturu rukovoenja u vanrednim situacijama, Pouzdane procjene za aktivnosti pripravnosti u vanrednim situacijama, Okvir za planiranje, Taan i auran inventar resursa koji e se koristiti, Visok nivo koordinacije pripravnosti i napora u operacijama u vanrednim situacijama, Operativne objekte i sisteme Opremu i zalihe, Obuku, Svjesnost javnosti i obrazovanje, Uzimanje u obzir pritiska krize i kompenzacijskih mjera itd.

Kljuna problematina podruja u pripravnosti su:

Organizacija i planiranje /neadekvatni smjerovi politike za sveukupno

rukovoenje u vanrednim situacijama, nedostatak odgovarajuih ili zastarjelost planova vezanih za katastrofe, prevelika koncentracija o mjerama odgovora i/ili oporavka, itd./ Resursi /mali resursi ili nejasna raspodjela uloga i odgovornosti organizacija koje prave zalihe/ Koordinacija /neadekvatna koordinacija, razliiti nivoi pripravnosti ili razliiti prioriteti ukljuenih organizacija, fikcija ili nedostatak saradnje izmeu organizacija povezanih sa katastrofama/ Spremnost /nedostatak dravnih ili centralnih operativnih centara situacije (EOC), mala pripravnost EOC-a, nedostatak komunikacijske opreme, itd./ Obuka i svjesnost javnosti /nedostatak odgovarajue obuke, neadekvatna ili mala svjesnost javnosti i informacija/.

Tipini primjeri mjera pripravnosti su: Formulisanje i odravanje validnih i auriranih planova vezanih za katastrofe koji se mogu koristiti kada god zatreba Posebna odredba za hitnu akciju, kao to je evakuacija stanovnitva ili njegov privremeni pokret u sigurna podruja Obezbjeivanje sistema za upozoravanje Hitna komunikacija Javno obrazovanje i svjesnost Programi obuke, ukljuujui vjebe i testove, itd.

Pojedini ciklusi rukovoenja u vanrednim situacijama dijele pripravnost na podsegmente kao to su: upozorenje, opasnost, predostronost. 4. Spremnost Mogue slabosti u pripravnosti mogu znaajno uticati na efektivnost i efikasnost operacije odgovora u vanrednim situacijama, pa ak ih u potpunosti i sputati. Da bi se osigurala adekvatna i pravovremena pomo u vanrednim situacijama, WHO (1995) je promovirala spremnost kao stanje koje povezuje efikasnu pripravnost sa efikasnom pomoi.

Spremnost je praktino stanje trenutnih kapaciteta i sposobnosti pojedinih humanitarnih agencija i slubi, kao to su NVO i UN, kao i dravnih civilnih zatita, ambulanti i vatrogasnih slubi itd. da brzo i efikasno odgovore na sve vanredne situacije. Shodno tome, WHO definie stanje spremnosti (za odgovor u vanrednim situacijama) kao organizovanje postojeih tehnikih kapaciteta pojedinog sektora, institucije ili organizacije, uzimajui u obzir da je pripravnost razvoj novih i dodatnih kapaciteta tako da bi slijedei odgovor bio bolji nego prethodni.

Elementi spremnosti su: Obuka za usavravanje Sistemi ranog upozoravanja Specijalizovani komunikacijski sistemi Baze podataka Pravljenje zaliha Zalihe za ublaavanje posljedica Vjebe simulacije Proslijeivanje auriranih tehnikih informacija vezanih za pojedine hazarde.

Mjere i aktivnosti poslije katastrofe

1. Odgovor

Mjere odgovora su one mjere poduzete odmah prije ili poslije katastrofe. Takve mjere su usmjerene ka spaavanju ivota i zatiti imovine i suoavanju sa trenutnom tetom prouzrokovanom na poetku katastrofe. Efikasan odgovor na udar katastrofe je kljuan, uglavnom da bi se: Ograniio broj nastradalih Olakale tekoe i patnje Povratili osnovni sistemi potrebni za ivot i sistemi zajednice Ublaile dalje tete i gubici Obezbjedio temelj za oporavak koji slijedi.

 Glavni aspekti odgovora u vanrednim situacijama su: -

Spaavanje : spasiti osobe koje bi mogle biti zarobljenje u zgradama ili pod ruevinama, izoliranih vodom, ili potreba spaavanja bilo koje druge osobe. Tretman i njega stradalnika: ukoloniti mrtve, pruiti prvu pomo, osigurati identifikaciju nastradalih sa karticama sa podacija, identifikovati potrebe u smislu medicinskog tretmana, hospitalizacije i medicinske evakuacije i izvravanje poslova, u skladu s tim. Evakuacija: utvrditi da li osobe trebaju biti evakuirane iz pogoenog podruja ili e se takva potreba iskazati kasnije Smjetaj (krov nad glavom): obezbjediti smjetaj za stradale ije su kue unitene ili su neupotrebljive. Ovo moe obuhvatiti slijedee (hitna popravka nekih kua, davanje atora, cerada i/ili kontejnera kako bi se obezbjedio privremeni smjetaj, smjetaj u drutvene zgrade kao to su: kole, sportske hale itd).

Hrana: organizovati i distribuirati hranu rtvama katastrofe i radnicima koji rade za hitne slube, procjeniti tetu prehrambenog fonda, procjeniti rezerve hrane koje u na raspolaganju. Komunikacije: Ponovno uspostaviti radio, telefonske, teleks, faks i informatike veze Raiavanje i pristup: Oistiti kljune saobraajnice, aerodrome i luke kako bi se omoguio pristup vozilima, avionima i otprema, kao i da se pripreme lokacije za slijetanje helikoptera, Snabdjevanje vodom i strujom: Ponovna uspostava snabdjevanje vodom, strujom, ili napraviti trenutne aranmane za njih. Obezbjeivanje pitke vode je esto teko, posebno u ranim fazama nakon udara. Oprema za preiavanje vode mora se nabaviti i/ili se moraju koristiti tablete za preiavanje. Privremene ivotne namirnice: Obezbjediti stvari, kao to su odjevni predmeti, oprema za katastrofe, pribor za kuhanje i plastina posteljina kako bi se stradalnicima omoguilo da preive u svom podruju i na taj nain pomoglo u smanjivanju potrebe za evakuacijom. Zdrastvo i sanitarije: Preduzeti mjere da bi se ouvalo zdravlje ljudi u pogoenom podruju i odravanje razumnih sanitarnih objekata. Javno informisanje: drati pogoenu zajednicu informisanom o tome ta bi oni trebali uraditi, posebno u smislu samopomoi, a koje bi im akcije trebale pomoi da bi se sprijeile pekulacije i glasine vezane za budue situacije.

Sigurnost: odravati red i mir, posebno srjeavati krae i nepotrebne tete; ograniiti prilaz teko oteenim zgradama nesigurnim za bilo kakvu upotrebu. Uslovi izgradnje: Procjeniti uslove popravke i zamjene visoko prioritetnih zgrada: ukloniti nestabilne elemente zgrade koji predstavljaju direktnu opanost za stanare ili pjeake; unititi teko oteene zgrade iji neoekivan kolaps moe ugroziti ljude ili druge zgrade u blizini. Upitnik o situaciji stanovnika u katastrofi: Napraviti aranmane za rukovanje dravnim i meunarodnim upitnicima vezanim za situaciju u kojoj se nalaze graani i stanovnici, ukljuujui pronalaenje nestalih osoba i ponovno spajanje porodica Odravanje javnog morala: U zavisnosti od kulturnih i ostalih lokalnih okolnosti, napraviti aranmane za savjetovanje i duhovnu pomo pogoene zajednice. Ovo moe obuhvatiti religijska tijela, socijalne, organizacije i ostale prikladne organizacije. Ostali uslovi: U zavisnosti od pojedinanih okolnosti, mogu proistei ostali uslovi pored prethodno navedenih.

Karakteristike koje se odnose na napore pri odgovoru na katastrofu su: Vrsta vanredne situacije i period upozoravanja, Jaina i obim udara, Mogunost preduzimanja akcije prije udara, Sposobnost i kapaciteti za odrive operacije, Identifikacija vjerovatnih zahtjeva na odgovor

iroko meunarodno iskustvo je pokazalo da efikasan odgovor u osnovi zavisi od dva faktora: informacije i resursi Bez ove dvije vitalne komponente i najbolji planovi za vanredne situacije, aranmani rukovoenja, eksperno osoblje itd. praktino postaju beskorisni. Shodno tome, glavni uslovi za efektivan i efikasan odgovor su: ope generalne informacije o pripravnosti (pravci politike, planiranje, organizacija i obuka) spremnost organizacija sa resursima aktiviranje sistema odgovora komunikacije pregled i procjena menadment informacija evakuacija.

Neprikladno produenje vanredne situacije esto se smatra nepoeljnim kako bi se izbjeglo: Prevelika ovisnost o pomoi u vanrednim sutuacijama /posebno hrane/ Nepovoljni efekti na lokalnu ekonomiju i komercijalni sistem Nepotrebno odgaanje u povratku ka normalnom ivotu zajednice

2. Oporavak Oporavak je proces kojim se pomau zajednice i drava u povratku njihovog odgovarajueg nivoa funkcionisanja nakon katastrofe. Proces oporavka se moe otegnuti , vjetovatno na 5 do 10 godina, pa ak i vie. Tri glavne kategorije aktivnosti se uobiajeno smatraju kao dijelom segmenta oporavka a to su: sanacija, rehabilitacija rekonstrukcija

Karakteristine aktivnosti obuhvataju:

Sanacija kljunih slubi Sanacija domova koji se mogu popraviti i ostalih zgrada/instalacija Obezbjeivanje privremenog smjetaja Mjere koje pomau u fizikoj i psiholokoj rehabilitaciji osoba koje pate od efekata katastrofe Dugorone mjere rekonstrukcije, ukljuujui zamjenu zgrada i infrastrukture koja je unitena u katastrofi.

3. Razvoj Segment razvoja prua vezu izmeu aktivnosti vezanih za katastrofu i dravni razvoj. Njegovo ukljuenje u ciklus rukovoenja vanrednim situacijama uraeno je s namjerom da se osigura da se rezultati katastrofe efikasno reflektuju u buduim politikama u interesu dravnog napretka. Na primjer da se dobiju najbolje mogue koristi kroz: Uvoenje unaprijeenih i moderniziranih sistema i programa gradnje, Koritenje meunarodne pravne pomoi, Primjenjivanje iskustva iz katastrofa u buduim programima istraivanja i razvoja, Koritenje bilo kojih drugih sredstava prikladnih za pojedinu situaciju. U isto vrijeme, ova veza bi se trebala koristiti kako bi se osiguralo da dravni razvoj ne stvori dalje probleme katastrofe, niti da pogora postojee.

 Proces rukovoenja vanrednim situacijama, u irem smislu

znaenja ovog termina, oznaava kontinuiranu implementaciju akcija prije katastrofe da bi se smanjili efekti prirodnih opasnosti kada se oni dogode. Termin proces rukovoenja vanrednim situacijama odnosi se na irok obim politika i mjera koje se mogu podstai: od fizikih i proceduralnih (kao to su izgradnja jaih zgrada, ili primjena standardnih tehnika za inkorporiranje procjena opasnosti u planiranju koritenja zemlje), do efektivne pripravnosti i spremnosti koje su odgovorne za planiranje efektivnog i efikasnog odgovora od strane drave, regonalne i opinske vlade, organizacija, zajednica i pojedinaca.

U svakoj zemlji i svakom regionu, vrste prirodnih opasnosti koje postoje su razliite. Razumjevanje prirodnih rizika obuhvata poznavanje: Fizikih mehanizama destrukcije Uzroka na koji nain dolazi do opasnosti Izvora, vjerovatnoe dogaaja i jaine Posljedica udara Elemenata koji su najranjiviji na njihove posljedice

 Poznate su mnoge tehnike za ublaavanje katastrofa, a njohova

relevantnost za zemlje koje ih trebaju je jasna. Meutim epidemiologija katastrofa sistematska nauka o tome ta se deava tokom katastrofe pokazuje da se one u velikoj mjeri mogu sprijeiti. Postoje mnogi naini da se smanji udar katastrofe i da se ublae efekti mogueg rizika ili nesree. I dok e karakteristike, priroda i obim efekata varirati u skladu sa pojedinim prirodnim opasnostima i pojedinim fizikim karakteristika pogoenog podruja, veina protivmjera i posebno problematinih podruja za rukovoenje u katastrofama su nekako generalni (tabela)