Jean-Jacques Rousseau i filozofija odgoja (Emile)

Francuski knjievnik i filozof roen 28. lipnja 1712. u Genevi

Tjedan dana nakon to se Jean Jacques rodio njegova je majka preminula, a kasnije tijekom djetinjstva Rousseau e kriviti sebe za majinu smrt. Otac ne pokazuje interes za sina, posebice nakon to se ponovno oenio. O njemu se potom brinu ujak i ujna koji e ga upisati u kalvinistiku vjersku kolu jer je Rousseauova elja bila da jednog dana postane sveenik.

 Stega u koli nije mu odgovarala i to e ostaviti traga u cijelom njegovom daljnjem ivotu odupirat e se svim autoritetima Nesretan i nezadovoljan bjei iz Geneve i utoite pronalazi u domu gospoe De Warens koja ga obraa na katolicizam i kao pomajka, prijateljica i ljubavnica dugi niz godina ima na njega snaan utjecaj. elei da mladi stekne nekakvo znanje i zvanje pobrinula se da zavri glazbenu kolu. Kasnije e Rousseau pokazati interes i za uenje filozofije i matematike.

 Tijekom ivota raditi de razne poslove (egrt, lakej, nastavnik glazbe, prepisiva nota, kudni uitelj), ali uvijek de biti djetinjasto plah i voditi se srcem. Smeta ga pretjerani luksuz, uplji razgovori visokog drutva koje smatra parazitskim. Od 1742. ivi u Parizu gdje upoznaje Diderota i druge enciklopediste, ali se brzo s njima razilazi. U poecima svog ivota u metropoli pokuava graditi karijeru u glazbenoj struci pa tako francuskoj Akademiji znanosti predlae novi notni sustav, ali on ne biva usvojen. Pie glazbu za opere, no istovremeno usmjerava svoje misli i na politike teorije koje propagiraju socijalne reforme.

 U Parizu susrede Theresu le Vasseur s kojom de ivjeti u divljem braku i imati petero djece. Na koncu ju je oenio, no djecu su ranije dali u nahodite.

Slavan postaje 1749. kada u svojem djelu Rasprava o znanostima i umjetnostima daje negativan odgovor na nagradno pitanje Akademije znanosti o tome pridonose li znanost i umjetnost poboljanju morala. Djelo osvaja nagradu i ubrzo postaje slavno. U to vrijeme iz katolicizma se preobraduje nazad na kalvinizam. Djelo Julija ili Nova Hloise pie 1761. i uspijeva izbjedi cenzuru, te ono postaje jedno od najitanijih djela svoga vremena.

 Naredne godine objavljuje knjigu Emil ili o odgoju (1762.) - dijelom filozofsku raspravu, dijelom roman u kojoj iznosi neke tada gotovo heretike zamisli o reformi

odgoja i obrazovanja.
Iste godine objavljeno je i njegovo najkontroverznije djelo Drutveni ugovor koje zapoinje reenicom "ovjek je roen slobodan, a posvuda je u okovima". Objava ove dvije knjige izazvala je burne reakcije, prvenstveno meu francuskim katolicima i kalvinistima koji su javno spaljivali njegova djela. Neko vrijeme zbog straha ivi u egzilu, a

po povratku radi na djelu Ispovijesti, jednoj od najpoznatijih autobiografija uopde. Tamo je napisao:
"Ako nisam bolji, onda sam drukiji".

 ovjek je po prirodi dobar i nije poinio nikakav istoni grijeh; pokvarili su ga drutvo i umjetna civilizacija. Svoj kritiki stav prema privatnom vlasnitvu, graanskom drutvu i ratovima rjeito izrie u reenici:

"Prvi koji je doao na zamisao da ogradi komad

zemljita i da kae: 'Ovo je moje' i koji je uz to naao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju bio je pravi osniva graanskog drutva. Koliko bi zloina, ratova i ubojstava, koliko nevolja i strahota utedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iupavi oznake i zatrpavi jarak, viknuo svojim blinjima: 'Ne sluajte tu varalicu, propali ste ako

zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome!' (Rousseau, Rasprava o podrijetlu i osnovama nejednakosti meu ljudima, 1755.)

 Povijesni poetak ovjekova izopaavanja je u privatnom vlasnitvu koje ima za posljedicu podjelu rada, izdvajanje pojedinih poloaja i buenje svih zlih strasti. Sve je to razvoj intelekta stavilo u slubu sebinosti i neprirodnog samoljublja (amour propre) koje nastaje iz usporeivanja s drugima (Vano je da dijete nita ne ini zato to ga gledaju ili sluaju, jednom rijei, nita s obzirom na druge, nego jedino ono to priroda od njega zahtijeva; i onda de initi samo dobro, Emile). Ipak, Rousseau nije htio povratak asocijalnom prirodnom stanju. Rousseau je vjerovao kako je ovjek od svog tvorca obdaren sposobnodu usavravanja (perfectibilit), koja predstavlja kako dunost, tako i prirodnu nunost. Da bi nalo ispravan put razvoja, drutvo treba dravni ustav koji osigurava slobodu pojedinca.

 Rousseauova politika filozofija (izraena naroito u djelu Drutveni ugovor) utemeljena je na ideji stvaranja graanske drave koja poiva na suverenitetu naroda koji mora biti nedjeljiv i neotuiv (demokracija) Drutvenim ugovorom pojedinci formiraju opdu volju (volont gnrale) - nije identina s voljom sviju koja mora postati izvorom i temeljem svakog pravnog poretka. Ustav treba po naelu pravne jednakosti omoguditi punu slobodu osobne djelatnosti. Upravna vlast je samo sluga naroda, koji se sklapajudi drutveni ugovor i birajudi vladu ne odrie slobode, jer ona je najuzvienije svojstvo ovjeka. Narod je tvorac zakona koje i voe moraju potivati.

Prirodni ovjek je svijet za sebe; on je brojna jedinka, apsolutna cjelina, koja stoji u odnosu samo sama sa sobom ili s neime sebi slinim. Graanski ovjek je samo jedinka u obliku razlomka koja ovisi od nazivnika i ija je vrijednost u odnosu prema cjelini koju tvori drutveno tijelo. One su drutvene ustanove dobre koje najbolje znaju promijeniti ovjekovu prirodu, oduzeti mu njegovo apsolutno bide pa mu u zamjenu dati relativno, te njegovo ja prenijeti u opdu jedinku, tako da svaki pojedinac ne dri vie sebe za jedinku nego za dio jedinke, te je primjetan jo samo u cijelome. Rimski graanin nije bio ni Gaj ni Lucije, on je bio Rimljanin; tovie, on je ljubio domovinu iskljuujudi svoju vlastitu osobu. (Emile)

 Za reformu drutva i novi poetak povijesti emu Rousseau zapravo tei potreban je i odgoj. Polazite novog odgoja treba traiti u prirodi koju treba slijediti, a ne izopaivati. Znanosti i umjetnosti raaju mnoga zla i izopauju karaktere, te je stoga potrebno uvesti prirodni odgoj.

Naime, u svoje dvije rasprave Rousseau temeljito kritizira prosvjetiteljsku ideju progresa, tvrdedi da je moderna civilizacija krajnje iskvarena u usporedbi s primitivnim drutvima. Intelektualni napredak ne podrazumijeva moralni napredak, ved upravo suprotno: skrivanje korupcije ili njeno legitimiranje. Maniri zamjenjuju moral tako to skrivaju pokvarenost, dok se nejednakost naturalizira uvoenjem privatnog vlasnitva i zakona.

Sve je dobro kad izlazi iz ruku tvorca svih stvari, sve se izopauje u rukama ljudskim. On tjera zemlju da raa proizvode druge zemlje, drvo da nosi plodove drugog drveta; on mijea i brka klime, elemente i godinja doba; sakati svog psa, svog konja, svog roba; remeti sve, nagruje sve, voli nakaze; on ne eli nita onakvim kakvo ga je priroda dala, pa ak ni ovjeka; treba ga dotjerati za nj kao dresirana konja; treba ga saviti po dnevnoj modi kao drvo u njegovu vrtu.(Emile ili O odgoju)

U stanju u kojem se sad stvari nalaze, ovjek koji bi od svojeg roenja bio ostavljen samom sebi meu ostalim ljudima bio bi najnakazniji od svih. Predrasude, prinuda, sve socijalne ustanove, u koje smo utonuli, uguili bi u njemu prirodu i nita mu ne bi dali kao naknadu za to. Bilo bi mu kao kakvom mladom drvu koje sluajno nikne nasred puta i koje uskoro putnici unite udarajudi u nj sa svake strane i savijajudi ga u svim pravcima... Tebi se obradam, njena i brina majko, koja si se znala udaljiti od puta i zatititi mlaahno drvo od bure ljudskih mnijenja! Njeguj, zaljevaj mladu biljku prije nego ugine; njeni de plodovi jednog dana biti tvoja naslada. Stvaraj odrana bedem oko due svoga djeteta: neko drugi moe odrediti njegov opseg, ali ti sama mora izgraditi branu. (Emile)

 Rousseau je htio osloboditi ljude od sputavajuih

drutvenih ustanova, meu kojima je kola jedna od najrepresivnijih. Postojede kolovanje pouava djecu da

igraju uloge koje se sviaju odraslima, radije nego da budu prirodno svoji. Kudno kolovanje je nuno (u Emile na seoskom imanju, daleko od konformistikoga, iskvarenog drutva) kako bi se ouvala djetetova prirodna dobrota. kole krivo odgajaju djecu zato jer ne slijede djeje prirodne sklonosti ved drutvene konvencije. Idealan je sluaj odnos jednog odgajatelja/uitelja i jednog odgajanika/uenika.

Na pravi predmet prouavanja je prouavanje ovjekove prirode. Tko meu nama zna najbolje podnijeti radosti i patnje ovog ivota, taj je za mene najbolje odgojen; iz toga slijedi da se pravi odgoj sastoji manje u teoriji negoli u praksi. ivjeti eto zanata kojem du nauiti Emilea. (Emile)
Rousseau je prepoznao pet razvojnih stupnjeva odgajanika: a) rano djetinjstvo (do 5.g.) b) djetinjstvo (5-12) c) djeatvo (12-15) d) adolescenciju (15-18) e) mladost (18-21)

Svaki stupanj ima svoje vlastite specifine uvjete i progresivno vodi prema sljededem stupnju.

a) u ranom djetinjstvu Emile poinje graditi svoju prvotnu sliku stvarnosti; ui direktno koristedi svoja osjetila (naroito opip) kako bi ispitao objekte u svojem okoliu. b) u djetinjstvu Emile gradi osobni identitet uedi pritom da njegove aktivnosti proizvode kako ugodne, tako i bolne posljedice. Prirodno znatieljan, nastavlja koristiti osjetila kako bi nauio vie o svijetu. Tutor svjesno odustaje od uvoenja knjige na ovom stupnju; tjeranjem da se ui iz knjiga tradicionalni uitelji ometaju djeje potencijale samostalnog uenja iz neposrednog iskustva.
(Neka svijet bude jedna knjiga, a samo injenice neka budu nastava. Dijete koje ita ne misli, sav njegov duevni rad ograniava se na itanje; ono ne stjee znanje nego ui samo rijei.)

Kako sve to prodire u ljudski razum dolazi u njega kroz osjetila, prvi ljudski razum je osjetilni razum. On slui kao temelj intelektualnom razumu. Nai prvi uitelji filozofije su nae noge, nae ruke, nae oi. Sve ovo zamijeniti knjigama ne znai nauiti sebe da pravilno sudimo, to znai prije nauiti sebe da se sluimo tuim razumom, to znai nauiti sebe da mislimo da puno znamo, a zapravo nikada nita ne znamo Ja mrzim knjige; one nas samo ue da govorimo o stvarima koje ne razumijemo Da bismo nauili misliti, moramo, dakle, vjebati svoje udove, svoja osjetila, svoje organe, koji su orue naeg razuma, a da bi iz ovog orua izvukli to je mogude vedu korist, tijelo, koje ih hrani, mora biti snano i zdravo. Ne samo, dakle, da se pravi ovjekov razum ne razvija neovisno od tijela, nego upravo dobra tjelesna graa ini radnje duha lakim i sigurnim.

c) u djeatvu Emile ui prirodne znanosti promatrajudi cikluse rasta biljaka i ivotinja. Geografiju ui istraujudi svoj okoli direktno, crtajudi karte radije nego da ih prouava. Takoer ui rune zanate povezujudi mentalni i fiziki rad

d) u adolescenciji Emile je spreman uiti o irem drutvenom svijetu, politici, gospodarstvu i poduzetnitvu. Posjeduje muzeje, kazalita, umjetnike galerije i knjinice kako bi kultivirao svoj estetski ukus e) u mladosti iri horizonte te posjeduje Pariz i vede europske zemlje. Nakon to upoznaje svoju bududu enu Sophie, knjiga zavrava time to Emile obavjetava svog tutora kako planira svojoj djeci pruiti isto prirodno obrazovanje koje je i sam primio od njega.

 ovjek je po prirodi dobar, stoga ono najvie to se za svakog ovjeka moe uiniti jest ne ometati razvoj njegovih sposobnosti. To je temeljno naelo Rousseauove filozofije odgoja koju esto nazivamo teorijom negativnog odgoja. On pie: to moemo uiniti u oblikovanju toga izuzetnog ovjeka (prirodnog ovjeka)? Bez dvojbe mnogo: moramo sprijeiti da se neto ne uini. Slijededi Rousseauov rjenik, moramo zatiti srce od poroka i duh od zablude, a k vrlini i istini ovjek tei po svojoj naravi. Kao dijete prirode, Emile je slijedio svoje prirodne instinkte i impulse: ako je rezultat zadovoljstvo, Emile si ga je sam zasluio; ako je uzrokovao bol, sam si ga je nanio. Na oba naina, ui iz iskustva.

 Zadatak je odgajatelja primarno da otklanja zapreke prirodnom odgoju, a sve ostalo treba prepustiti prirodi. Emile de se zanimati za svaku stvar kad doe vrijeme, i kad bude u sebi osjetio potrebu za njom, razmiljat de o njoj i pitati to ne razumije. Dakle, itav odgajateljev rad sastoji se u podupiranju probuenih prirodnih sposobnosti.
Odrasli grijee stavljajudi mlade pred gotove ideje i nazore, siledi ih da im naprosto vjeruju. Na taj se nain djeca odvikavaju od samostalnog miljenja i istraivanja, ne stjeu samopouzdanje u svoje iskustvo i ono ime se bave.

Obratite panju svojeg odgajanika na pojave u prirodi, pa dete ga odmah uiniti radoznalim, ali da biste drali u napetosti njegovu radoznalost, nemojte se nipoto uriti da ga zadovoljite. Postavite mu pitanja koja odgovaraju modi njegova shvadanja, pa neka on sam nae odgovore. Na svojem znanju on ne smije zahvaljivati vaoj nastavi, nego ono mora biti posljedica vlastitog opaanja i razmiljanja, on ne smije znanje nauiti, nego ga mora pronadi. Ako ikad u njegov duh stavite autoritet umjesto razuma, nikad vie nede sam razmiljati; onda de biti samo igraka tuih mnijenja (Emile)

 Zbog takvog su odgoja ljudi pod drutvenim pritiskom prihvatili mnoge nazore za koje se uvstveno nisu nikada zagrijali. Naime, gotovo se sva briga posvetila razvoju uma; obrazovanje je postalo sasvim razumsko, lieno vedrine i jednostavne radosti. Rousseau eli srcu i osjedajima dati adekvatno mjesto u odgoju i obrazovanju. Robujudi drutvenim interesima, ljudi vie odgajaju mlade za posebno zvanje i slubu negoli to razvijaju u njima sve potrebne ljudske sposobnosti. U Emile-u Rousseau trai odgoj i obrazovanje koji de omoguditi prirodnom ovjeku opstanak i u iskvarenom drutvu.

U prirodnom poretku, u kome su svi ljudi jednaki, njihov je zajedniki poziv: prije svega biti ovjek, i tko je god dobro odgojen za taj poziv, ne moe loe ispunjavati druge koji su s njime u skladu. Meni je malo stalo do toga je li moj odgajanik odreen za vojniku, crkvenu ili sudsku karijeru. Prije nego to ga roditelji odrede za kakav poziv, priroda ga poziva u ljudski ivot. On de od mene nauiti umijede ljudskog ivljenja. Kad on izie iz mojih ruku, nede biti, priznajem, ni sudac ni vojnik ni svedenik: bide najprije ovjek; sve to ovjek treba biti, on de to znati biti u sluaju potrebe isto tako dobro kao i bilo koji drugi, i sudbina de uzalud uiniti da promjeni svoje mjesto, jer on de biti uvijek na svom.

(Emile)

Odgoj nam dolazi iz prirode, od ljudi i od stvari. Unutarnji razvoj naih organa i sposobnosti je prirodni odgoj, uporaba ovih razvijenih sposobnosti i organa kojoj nas ue je odgoj od strane ljudi, a znanje koje stjeemo iskustvom u naoj okolini s obzirom na predmete koji djeluju na nas, posljedica je odgoja od strane stvari. Dakle, moemo istaknuti tri faktora odgoja prema Rousseauu: a)prirodni razvoj, b) namjerni utjecaj, c) samostalno stjecanje iskustva. Dobar odgoj sastoji se u usklaivanju ovih faktora. Rousseau pie: Svoj cilj postie i ivi u skladu sa samim sobom onaj kod kojeg sve ove lekcije tee k istom. Meu trima faktorima, prirodni razvoj nije u naoj modi, no prema njemu se treba ravnati.

 Stav odgoj mora slijediti prirodni razvoj zadobio je do danas poloaj pedagokog aksioma. Odgajatelj mora sainiti okolinu za uenje primjereno stupnju prirodnog razvoja. U skladu sa stupnjem prirodnog razvoja (prirodni odgoj), odgojitelj tutor u Emile-u mora stvoriti (ljudski odgoj) pedagoku situaciju u kojoj dijete samo stjee iskustvo (stvarni odgoj). Drugim rijeima, ljudski odgoj mora urediti stvarni odgoj tako da on bude primjeren prirodnom odgoju. Dijete je tako po prvi puta , barem u pedagogijskoj teoriji, prestalo biti objektom i postalo subjektom odgoja.

 Rousseauova knjiga Emile ili o odgoju predstavlja obrat u razumijevanju odgoja i stoga joj povjesniari ideja esto dodjeljuju poloaj ishodita suvremene filozofije odgoja. Vrijednost i utjecaj Rousseauovih pedagokih pogleda moemo ilustrirati tvrdnjom da je Emile evanelje za odgojitelje (Goethe).
Djetinjstvo ima vlastite naine vienja, razmiljanja i osjedanja, koji su samo njemu svojstveni. Rousseaua se uzima za jednog od prvih ljudi koji su tvrdili da djeca imaju svoja posebna prava.

 Ipak, preciznije je redi da prema Rousseauu samo djeaci imaju svoja prava, jer Sophie, djevojica/djevojka/ena iz njegove knjige, ima povrniji i bitno podreeni tretman. Stoga je Rousseaua napala Mary Wollstonecraft u Obrani prava ena (1792). Emile stjee sposobnost razumijevanja emocija i suduti s drugima tek u adolescenciji, i tek je tada spreman za socijalizaciju.
Rousseau je istakao princip prirodnog razvoja individualnosti, no pritom ga je shvadao prilino naturalistiki (asocijalno) i maskulinistiki.

U poglavlju Vjeroispovijest savojskog vikara Rousseau

izlae svoje gnoseoloke nazore, po kojima sve spoznaje potjeu iz iskustva, ali s time to uz osjetilnost postoji i spontana aktivnost due kao samostalne supstancije.

U tom poglavlju knjige Emile Rousseau odbacuje svaku objavljenu religiju i sve obrede posredovanja izmeu Boga i ovjeka, zagovarajudi prirodnu religiju koja prihvada svemodnu volju i um vrhovnog moralnog bida. Pritom je Rousseauov deizam utemeljen u prirodnom religijskom osjedaju u dubini uvstva srca. Zbog tog je poglavlja Emile zabranjen u Parizu i Genevi.

Kljune ideje Rousseauove filozofije odgoja:

1. djetinjstvo je prirodni temelj bududeg ljudskog razvoja 2. djetetovi prirodni interesi i instinkti vode istraivanju okolia 3. ljudska bida tijekom ivota prolaze kroz nune stupnjeve razvoja 4. prisila od strane odraslih ima negativne posljedice na razvoj djece (Autoritet nije najvede od svih dobara, nego sloboda. Istinski slobodan ovjek hode samo ono to moe, i radi to mu se svidi. To je moje osobno naelo. Pritom se radi samo o tome da se ono primijeni na djetinjstvo, i sva se odgojna pravila daju izvesti iz njega.)

 Rousseauove ideje doprinose permisivnim i progresivnim nazorima o djetinjstvu koji i danas nastavljaju utjecati na odgoj i obrazovanje. Rousseauov argument da kurikulum treba proizadi iz djetetovih interesa i potreba duboko je utjecao na progresivne odgajatelje usredotoene na dijete. Rousseauove ideje su anticipirale edukativni konstruktivizam, prema kojemu djeca radije interpretiraju svoju vlastitu realnost na svoj, jedinstven nain, negoli to ue informacije iz indirektnih izvora.
U nastavku slijedi niz odabranih citata iz knjige Emile:

Na kraju, slijedi niz odabranih citata iz knjige Emile - ili o odgoju:

Razuman ovjek zna ostati na svom mjestu; ali dijete koje na poznaje svoje mjesto, ne moe se odrati na njemu. Ono nae meu nama tisudu naina da ga ostavi; zadatak je onih koji upravljaju njime da ga zadre na njegovom mjestu. Ono ne smije biti ni ivotinja ni ovjek, nego dijete; mora osjetiti svoju slabost, ali ne smije trpjeti zbog nje; mora biti ovisno, ali ipak slobodno od ropske pokornosti; mora moliti, a ne zapovijedati. Ono je podlono drugima samo zbog svojih potreba, i stoga to oni bolje vide to mu je korisno i to moe pripomodi i nakoditi njegovom odranju. Nitko, pa ak ni otac nema prava zapovijedati djetetu ono to nije po nj korisno Sreda djece, kao i ljudi, sastoji se u neogranienom uivanju njihove slobode; ali je kod djece ova sloboda ograniena njihovom nemodi. Djeca uivaju, ak i u prirodnom stanju, nepotpunu slobodu. (Emile)

Drite dijete jedino u ovisnosti o stvarima, pa dete pri njegovu odgoju slijediti prirodne zakone. Stavljajte uvijek hirovitim manifestacijama njegove volje samo fizike zapreke ili takve kazne koje se imaju smatrati kao posljedica njegovih djela, i kojih de se ono u datoj prilici opet sjetiti: nije potrebno izricati zabrane da ne ini zlo, dovoljno ga je sprijeiti u tome. Njegovo iskustvo ili njegova nemod treba da mu slue kao jedini zakon. Ne ispunjavajte njegove elje zato to ezne za zabranjenim predmetima nego zato to su mu potrebni. Kad radi, neka ne zna to je pokornost, a kad drugi rade za nj, neka ne zna to je zapovijedanje... Ako mu nedostaje snage, dopunite mu je tono toliko, koliko mu je potrebno da bude slobodno, ne da postane va gospodar. Primajudi vae usluge s nekom vrstom poniznosti, neka pokae kako ezne za trenutkom u kojem mu one vie nede biti potrebne, i u kojem de imati ast da samo sebe posluuje.

im je dijete u stanju iskazati svoju elju, a ipak pribjegava suzama da bi postiglo svoj cilj, treba njegovu molbu bezuvjetno odbiti... poputati u neem njegovim suzama znai poticati ga da ih jo vie prolijeva, znai nauiti ga da sumnja u nau dobru volju, i da vjeruje da kod vas moe vie postidi dosaivanjem nego pristojnodu. Ako u njegovim oima niste milostivi, odmah de postati pakosno; ako mu se inite slabi, postade tvrdoglavo: od vanosti je da mu uvijek na prvi znak date ono to mu ne mislite odredi. Budite umjereni u uskradivanju, ali ako ga jednom izreknete, nikada ga nemojte opozvati... Naroito se uvajte da ne naviknete dijete na prazne formule utivosti koje mu slue po potrebi kao arobne rijei da potini svoju cijelu okolinu svojoj volji, i da smjesta zadovolji svoje elje.

Znate li koje je sredstvo najsigurnije da svoje dijete uinite nesretnim? Da ga naviknete na to da postie sve to zaeli; jer njegove de elje, uslijed lakode njihova zadovoljavanja, neprestano rasti, i stoga de vas prije ili kasnije vaa nemod prisiliti i protiv vae volje, da mu odbijete molbe; i ova de mu neobina uskrata zadati vie muke negoli sama oskudica eljenog dobra... Dijete koje treba samo zaeljeti da postigne, dri sebe za vlasnika svemira; ono smatra sve ljude za svoje robove: i kad smo jednom prisiljeni da mu neto uskratimo, njemu, koji sve dri za mogude im to zapovijedi, ono ovu uskratu shvada kao akt otvorene pobune; svi razlozi koje mu dajemo u doba koje je nesposobno za rasuivanje, vrijede u njegovim oima jedino kao izgovori; ono svuda vidi zlu volju, i kako osjedaj tobonje nepravde ogoruje, to ono zamrzi cijeli svijet

- Slabost, zdruena sa eljom za vladu, raa samo ludost i bijedu... Od dvoje razmaene djece jedno udara stol, a drugo iba more; njih de morati mnogo udarati i ibati prije nego to ponu zadovoljno ivjeti. - Priroda je djecu tako stvorila da moraju biti upudena na nau ljubav i pomod; ali zar ih je stvorila zato da ih sluamo i da ih se bojimo? Je li im ona dala impozantan izgled, strog pogled, okrutan i straan glas, da nam uljevaju strah? - Promatrajudi djetinjstvo kao takvo moe li ijedno bide na svijetu biti slabije i od samovolje svoje okoline ovisnije nego to je dijete kojem u tako velikoj mjeri treba samilosti, skrbi i zatite? Ima li ita odvratnije i neprirodnije nego kada vidimo zapovjedniko i tvrdoglavo dijete koje zapovijeda cijeloj svojoj okolini i bestidno uzima ton gospodara prema onima koji ga trebaju samo napustiti pa da ono skapa?

Utjecati na djecu razlozima, to je bila velika Lockeova maksima koja je danas najvie u modi to se mene tie, ja ne nalazim nita gluplje od djece koja su na ovaj nain odgojena. Od svih ovjejih sposobnosti najtee se i najkasnije razvija razum, koji je, takoredi, skup svih ostalih, i mi elimo da se njime sluimo da bismo razvili one prve sposobnosti! Remek-djelo dobrog odgoja je u obrazovanju razumna ovjeka, i opet se misli da se dijete moe odgajati pomodu razuma! To znai poeti sa svretkom, to znai htjeti od djela nainiti orue. Kad bi djeca sluala razum, ne bi bilo potrebno odgajati ih; ali ako im od njihova najranijeg doba govorimo jezikom to ga ona ne razumiju, navikavamo ih da se razmedu praznim rijeima, da kritiziraju sve to im se kae, da se dre isto tako pametnim kao njihovi uitelji, da postanu svadljivci i tvrdoglavi...

Ovdje iznosim shemu na koju se mogu svesti gotovo sve moralne pouke koje se daju ili se mogu dati djeci: Uitelj: To se ne smije raditi? Dijete: A zato se to ne smije raditi? Uitelj: Jer je to loe. Dijete: Loe! to znai loe? Uitelj: Ono to ti je zabranjeno. Dijete: to ima veze ako radim ono to mi se zabranjuje? Uitelj: Bit de kanjen, jer si bio nepokoran. Dijete: Napravit du to tako da se nede znati. Uitelj: Pazit de se na tebe. Dijete: Ja du se pretvarati. Uitelj: Bit de strogo ispitivan. Dijete: Lagat du. Uitelj: Ne smije se lagati. Dijete: Zato se ne smije lagati? Uitelj: Jer je to loe, itd. To je neizbjean krug. (Emile)

Razlikovati dobro i zlo, dokuiti razlog ovjekovih dunosti, nadmauje sposobnosti jednog djeteta... Priroda eli da djeca budu djeca prije nego to postanu ljudi. Ako elimo pobrkati taj red, izvest demo prerane plodove koji nede imati ni potrebne relosti ni ukusa, te de se brzo pokvariti... Djetinjstvo ima svoj vlastiti nain gledanja, miljenja i osjedanja; nita ne moe biti nerazumnije od nastojanja da taj nain zamjenimo svojim