Professional Documents
Culture Documents
Union - FIM Krusevac - ISPIT - INZENJERSKA EKONOMIJA 60
Union - FIM Krusevac - ISPIT - INZENJERSKA EKONOMIJA 60
Union - FIM Krusevac - ISPIT - INZENJERSKA EKONOMIJA 60
INŽENJERSKA EKONOMIJA
1 Uloga inženjera u savremenim poslovno-
proizvodnim sistemima
Karakteristike savremenih tokova u industrijskoj proizvodnji :
Najvažnije pitanje kada se ulazi u investiciju, a koje
• Konkurentnost inženjeri treba da postave, glasi:
• Sofisticiranost proizvoda
• Kvalitet Zadatak izučavanja
Koliko će investicija doneti dobiti, odnosno koliko je ona
Inženjeri u savremenim uslovima poslovanja pri izradi i oceni isplativa? inženjerske ekonomije je
inženjerskih projekata na centralno mesto moraju postaviti razumevanja teorijskih i
ekonomiju. konceptualnih osnova
Pitanje se postavlja zbog toga da bi se na osnovu inženjerske ekonomije, koja su
Inženjeri se, pri tome, suočavaju sa brojnim problemima i odgovarajućih procena moglo unapred znati da li će
različitim metodološkim postupcima. Oni moraju posebnu uglavnom zasniva na
izabrani projekat biti profitabilan. ocenjivanju inženjerskih
pažnju da posvete razvijanju alternativnih inženjerskih
projekata, izboru jednog od njih i primeni izabranog projekta Greške u tom pogledu mogu izazvati nesagledive projekata i donošenju odluka o
radi ostvarivanja odredjenog poslovnog cilja. posledice za dalji razvoj preduzeća, pa čak i za investiranju.
U osnovu svakog tehno-ekonomskog izbora inženjeri moraju ugraditi njegovo poslovanje, jer mogu dovesti u pitanje
princip da se pod datim objektivnim uslovima sa najmanjim ulaganjima profitabilnost proizvodnje na dugi rok.
postigne maksimalan poslovni rezultat Nepoznavanjem svoje stvarne uloge pri izboru projekata
inženjeri prouzrokuju štetu preduzeću koja se ogleda
u smanjenju dobiti, neopravdano uvećanom
angažovanju kapitala (ljudi, opreme, tehnologije i sl.).
Najvažnije pitanje kada se ulazi u investiciju, a koje
inženjeri treba da postave, glasi:
Koliko će investicija doneti dobiti, odnosno koliko je ona Do pravog izbora projekta inženjeri mogu doći
isplativa? samo primenom složenih naučno-analitičkih
postupaka, metoda i kriterijuma, čijim
korišćenjem treba obezbediti postupno
Pitanje se postavlja zbog toga da bi se na osnovu odgovarajućih uvodjenje u tehno-ekonomsku analizu
procena moglo unapred znati da li će izabrani projekat biti pojedinih relevantnih momenata, tržišnih,
tehnoloških, finansijskih, kadrovskih,
profitabilan.
ekoloških, društvenih i drugih varijabli, vodeći
Greške u tom pogledu mogu izazvati nesagledive posledice za računa o mnogostranim povezanostima koje
dalji razvoj preduzeća, pa čak i za njegovo poslovanje, jer postoje izmedju preduzeća i njegovog
mogu dovesti u pitanje profitabilnost proizvodnje na dugi okruženja.
rok.
Nepoznavanjem svoje stvarne uloge pri izboru projekata
inženjeri prouzrokuju štetu preduzeću koja se ogleda u
smanjenju dobiti, neopravdano uvećanom angažovanju
kapitala (ljudi, opreme, tehnologije i sl.).
Savremeno poslovanje preduzeća zahteva od inženjera-
stručnjaka da poseduje analitičke i kreativne sposobnosti. On
mora biti sposoban za pronalaženje i istraživanje činjenica, za
njihovu selekciju, sistematizovanje i ocenjivanje, sa ciljem
donošenja efikasnih predloga i odluka. On, takodje, mora biti
kreativan, sposoban da generališe i uoči nove ideje i
alternative. No, pored toga što treba da bude kreativan,
savremeni inženjer-stručnjak mora uvažavati i analitički
pristup u procesu donošenja inženjerskih odluka.
2 Pojam i značaj inženjerske ekonomije
Indentifikovanje proizvodno-
Pomoću inženjerske ekonomije
inženjeri i poslovni ljudi mogu aktivno da
utiču na inženjersko-ekonomske
procese i da ih putem upravljačkih
Inženjerska ekonomija je primenjena nauka
odluka stave pod svoju kontrolu, kako bi
koja proučava inženjerske i njima tehnoloških i programskih se ti procesi odvijali u smeru koji najviše
odgovarajuće ekonomsko-finansijske problema, te generisanje i odgovara njihovim preduzećima i
procese i nastoji da otkrije odnose, veze izbor optimalnih varijanti organizacijama. Time ona pomaže da
i pravila po kojima se oni odvijaju pri se visokovredni resursi preduzeća
projekata u odgovarajućim usmeravaju u profitabilne projekte. Pri
generisanju i izboru optimalnih varijanti fazama inženjerskog tome treba imati u vidu da izbor
projekata, radi uspešnog ostvarivanja procesa, zahteva odgovarajućeg projekta isključuje sve
razvojnih ciljeva preduzeća. angažovanje sveukupnog ostale alternativne projekte. Stoga se u
inženjerskoj ekonomiji govori o pojmu
potencijala inženjera, ekonomske isključivosti koja
njegovih znanja i veština podrazumeva isključivanje svake druge
Ovakvo pojmovno odredjenje alternativne upotrebe resursa u odnosu
Inženjeri, takodje, pri izboru na izabranu alternativu. Dakle, treba
inženjerske ekonomije sastoji se iz : znati da nismo učinili pravilan izbor, ako
projekata vode računa i o je dobit od izabranog i realizovanog
• inženjerskih procesa, njihovom doprinosu projekta manja od dobiti neizabrane
• odgovarajućih ekonomsko finansijskih ostvarivanju razvojnih varijante projekta.
procesa ciljeva preduzeća
(povećanje rentabilnosti,
• generisanja optimalnih varijanti uštede u troškovima,
projekata za rešavanje poslovno- uvodjenje novog Inženjerska ekonomija počiva na
proizvodnih problema, proizvoda, novih širokoj teorijskoj i
• tehnologija, poboljšanje konceptualnoj osnovi
izbora izmedju više varijanti projekata i koju čine:
položaja na tržištu itd.).
• razvojnih ciljeva. • teorija i koncept
tehnoloških promena,
• teorija i koncept
Vrednovanje optimalne marketinga,
varijante projekta je složen • teorija i koncept
Inženjerski proces predstavlja skup proces . Inženjerska finansijskih resursa,
ekonomija u tu svrhu koristi, • teorija i koncept razvojne
planiranih i povezanih aktivnosti koje pored odgovarajuće i investicione politike,
pretvaraju input-e (ulazne veličine) u ekonomske teorije, i
odredjene metode, modele, • teorija i koncept troškova
output-e (izlazne veličine) preduzeća. i
Rezultati inženjerskog procesa pored kriterijume i principe.
• teorija i koncept nauke o
proizvoda mogu biti i poluproizvodi, odlučivanju.
softveri i usluge. Veliki značaj ekonomske teorije
vidimo u tome što ona može
da pruži prethodna saznanja o
ekonomskim pojavama koja
istražujemo za potrebe Uspešnost inženjera u svim fazama inženjerskog
pravilne procene projekata. procesa meri ekonomskim efektima. Ako je
Indentifikovanje proizvodno-tehnoloških i Tako, na primer, treba znati
šta su tražnja, ponuda, cene, proizveo upotrebljiv, ekonomičan, dopadljiv,
programskih problema, te generisanje i
profit, profitabilnost, štedljiv, ekološki pogodan, konkurenten i proizvod
izbor optimalnih varijanti projekata u vremenska vrednost novca, prihvatljiv za tržište i kupca, onda će i poslovni
odgovarajućim fazama inženjerskog ekonomski i finansijski tok, rezultat biti dobar i preduzeće će dobro poslovati i
procesa, zahteva angažovanje rizik investiranja i slično, pre
nego što pristupimo ostvarivati rast i razvoj.
sveukupnog potencijala inženjera,
konkretnom istraživanju Za sve to inženjeri moraju da poseduju odgovarajuća
njegovih znanja i veština njihovih uticaja na
vrednovanje projekta. znanja iz ekonomije proizvodnje koje se zove
inženjerska ekonomija.
3Proizvodnja i njene odrednice Kod proizvodnje po porudžbini (na primer Ekonomija masovne proizvodnje zahteva da se
Proizvodnja- pretvaranje sirovine i/ili brodogradnja I građevinarstvo) preduzeće rad i fizički kapital potpuno iskoriste, da bi se
komponente, uz pomoć radne nije u mogućnosti planirati proizvodnju sve na taj način umanjili opšti (režijski) troškovi po
snage i realnog kapitala u gotov dok kupci ne poruče odgovarajuće jedinici proizvoda.
proizvod, proizvode. Za ovu proizvodnju
Iz izloženog se lako može zaključiti da izabrana i
Proizvoditi: karakteristične su minimalne mogućnosti za
primenjena proizvodna metoda utiče na
-Šta? standardizaciju delova ili integraciju procesa.
primenu određenog stepena podele rada,
Zaposleni moraju biti obučeni za obavljanje
-Kako? postizanje većeg stepena poslovanja, na
više različitih zadataka i poslova.
-Za koga? troškove proizvodnje, kao i na zahtevani
stepen veština i obučenosti radnika.
Kapital može biti fizički i finansijski Menadžment preduzeća, koji ide za ostvarenjem
Fizički kapital čine: Proizvodnja pomoću proizvodnih traka može biti profita, određuje kako će se proizvoditi
Obrtni kapital (materijali), koji proizvodnja u odnosno koja će se proizvodna metoda
serijska i kontinuirana masovna proizvodnja
potpunosti apsorbuje, odnosno koji može primeniti (težeći pri tome da pronađe koji su to
sa standardizovanim, homogenim
poslužti u samo jednom ciklusu najmanji troškovi rada i kapitala koji učestvuju
proizvodima. Ova proizvodnja počiva na
proizvodnje i u proizvodnji svakog proizvoda), s tim što će ga
angažovanju velikog kapitala, te i na
Stalni kapital (mašine) koji nije utrošen pri prvoj konkurencija eliminisati ako se ne bude koristio
korišćenju robota na potpuno
upotrebi i zato može da se koristi u više najboljom proizvodnom metodom.
automatizovanim proizvodnim trakama.
ciklusa proizvodnje.
Finansijski kapital se javlja u obliku obveznica,
akcija, depozita i sl.
Automatizacija proizvodnje može biti
fiksna i fleksibilna. Fiksna
Osnovni elementi proizvodnje su radna snaga, automatizacija pretpostavlja preradu ili
zemlja (prirodna bogatstva) i kapital. montaže putem unapred određenog
Inženjersko-ekonomska analiza uzima u redosleda radnji koji se, zbog
obzir samo dva faktora - rad i kapital, jer svojstava opreme, ne može izmeniti.
Fleksibilna automatizacija dopušta
zemlju i prirodne resurse ubraja u izmene u redosledu i obliku radnji, što
kapital. omogućava periodičnu izmenu
Savremena industrijska tehnologija se proizvoda. Sve veće korišćenje robota
zasniva na korišćenju velikih količina i kompjutera u ove svrhe vodi ka
stvaranju potpunih fleksibilnih
fizičkog (realnog)kapitala: mašina, proizvodnih sistema.
postrojenja, nekretnina, materijala,
komponenti itd.
Fizički kapital
Stalni kapital
Masovna
Fiksna
Automatizacija
proizvodnje
Fleksibilna
Partnerstvo nastaje kada dva ili više lica
4
investiraju svoj kapital i vreme u stvaranje
većih poslovnih celina. Ortaci se
Samostalno preduzetništvo je vlasništvo jedne međusobno razlikuju po veštinama koje
Poslovne organizacije poseduju. Zajednički su odgovorni za
osobe nad firmom sa neograničenom
dugovanja preduzeća. Uobičajeno je da
odgovornošću. To znači da vlasnik preduzeća ortaci sastave sporazum kojim se utvrđuju
Preduzeće je organizovan sistem,koji samostalno ulaže celokupnu imovinu, novac i poslovi koje treba da obavlja svaki ortak,
ima svoju strukturu,način vreme i da donosi upravljačke odluke. On je način podele dobiti, kako će učestvovati u
funkcionisanja,funkcije,cilj,misiju,viziju,s odgovoran za sva dugovanja firme. eventualnom gubitku, podeli imovine i
trategiju i poslovnu politiku za Dobit od poslovanja u potpunosti pripada vlasniku. sredstava nakon prestanka rada firme,
obavljanje privredne delatnosti.
upravljanje firmom, način rešavanja
sporova, primanja novih ortaka i sl. Svi
Prednosti ovog oblika preduzeća su: partneri učestvuju u upravljanju
• lako se formiraju, preduzećem, mada je moguće postojanje
• vlasnik ima potpunu kontrolu u "spavajućeg partnera", partnera koji ulaže
Preduzeće: upravljanju, sredstva ali ne učestvuje u vođenju posla.
• odluke se donose brzo,
Ovaj partner se može ograditi od obaveze
podmirenja dugova, tako što će pri
• zahteva minimalan obrtni kapital, ragistraciji firme insistirati da se ona
• Samostalni preduzetnici • odnosi sa zaposlenima su bliski, registruje kao ograničeno partnerstvo.
• Partnerstvo • nema hijerarhijskog upravljanja,
• Korporacija • privatnost poslovanja, jer se ne
zahteva objavljivanje rezultata
poslovanja, Prednosti partnerstva su:
• lako prilago|avanje zahtevima tržišta,
.
Da bi preduzeće obavljalo određene • jednostavnost i lakoća
funkcije u procesu društvene reprodukcije • formiranja, jer nema potrebe
celokupna dobit pripada vlasniku da partnerski sporazum
preduzeće mora da ispuni odgovarajuće
zakonske, organizacione i ekonomske bude predmet državnih
predpostavke. agencija,
Osnivanje preduzeća započinje donošenjem Nedostaci ličnog (inokosnog) • visoka motivisanost da
odluke o osnivanju,pisanim saopštenjem preduzeća su: biznis uspe
osnivača o nameri da uloži svoj kapital u • jevtino organizovanje,
određenu privrednu delatnost. • neograničena odgovornost za • nekoliko izvora finansijskog
Odluka o osnivanju sadrži firmu, sedište i nesavesne radnje koje čine kapitala,
delatnost preduzeća, vrednost imovine (kapitala) i zaposleni za vreme rada,
visinu osnivačkog uloga, ime lica ovlašćenog za • • privatnost poslovanja i
vlasnik neograničeno vlastitom
zastupanje preduzeća i obaveze osnivača. imovinom odgovara za sva bliskost odnosa sa
Upisom u sudski registar, preduzeće stiče pravni dugovanja firme, zaposlenima i kupcima,
subjektivitet i preuzima obaveze u pravnom • limitiranost u rastu kapitala, što • brzo prilagođavanje
prometu prema trećim licima.Definisanjem se može odraziti na kvalitet promenama tržišta,
delatnosti preduzeća i ispunjavanjem tehničkih prostorija, opreme, nameštaja, • široka upravljačka osnova,
uslova, preduzeće ispunjava zakonske uslove za te i na nemogućnost
odgovarajućeg reklamiranja. koja zavisi od oblika
osnivanje i početak rada. uloženog kapitala,
U okviru materijalnih predpostavki koje preduzeće •
Naročito pogodan oblik delatnosti prednosti u pogledu taksa,
treba da ostvari dva pitanja su od velike važnosti:
za ova preduzeća je • imovina pripada partnerima.
- Lokacija maloprodaja, konsalting,trgovina
- Veličina preduzeća automibilima i dr.
4 Nedostaci ovog oblika
organizovanja su:
Prednosti korporacije su sledeće:
• vlasnici korporacije, tačnije oni koji poseduju njene
• svaki ortak je neograničeno akcije, imaju ograničenu odgovornost do iznosa koji je
odgovoran, u punom obimu plaćen za te akcije;
svoje lične imovine, za sve
dugove koje stvori partnersko
preduzeće, • lakoća tranfera vlasništva i trajnost postojanja, bez
• nedostatak kontinuiteta u obzira na to koliko puta akcije prelaze iz ruke u ruke;
slučaju smrti jednog od
partnera,
• vlasništvo, po pravilu, nije vezano za upravljanje, pa se
• podeljen autoritet,
stoga mogu uposliti profesionalni menadžeri;
• personalni konflikti,
• teškoće u pronalaženju novih
pogodnih partnera, • opstanak korporacije ne može biti doveden u pitanje
• teškoće u rastu kapitala iz zbog smrti akcionara zato što ona poseduje vlastitu
eksternih izvora, pravnu sposobnost;
• skupi rad i kapital,
• visok rizik poslovanja. • lakoća u rastu kapitala zato što korporacije mogu
prikupljati sredstva ponudom akcija na tržištu kapitala.
Količina
Sredstva za
rad proizvoda
input output
Transformacioni proces
Rad
Predmeti
rada Povratni proces(tehnička kontrola)
Energija
informaci
ja
Granični proizvod nekog input-a (faktora) proizvodnje
predstavlja dodatni proizvod ili priraštaj obima
proizvodnje koji se duguje povećanoj upotrebi datog
input-a za jednu jedinicu,uz pretpostavku da su drugi
input-i nepromenjeni.
6 0
5 0
Ukupni proizvod
4 0
3 0
2 0
1 0 Granični proizvod
0 1 2 3 4 5 R a d
Tabela i grafikon pokazuju da ukupan
proizvod radne snage raste, ali to se
ostvaruje po opadajućoj stopi. To znači
da granični proizvod radne snage
opada. Primećuje se da najveći
granični proizvod stvara prvi radnik,
drugi manje, a posledni najmanje.
Dijagram pokazuje ovo stalno
opadanje graničnog proizvoda sa
povećanjem broja jedinica rada.
Dijagram takođe pokazuje da ukupan
proizvod raste sve sporije kada ostale
faktore (input-e) proizvodnje, osim
radne snage, držimo nepromenjenim.
Menadžment preduzeća plaća radnike
u visini graničnog proizvoda
poslednjeg radnika. To znači da višak
graničnog proizvoda prethodnih
radnika ostaje preduzeću.
Granični proizvod podleže delovanju
zakona opadajućih prinosa.
Inženjerski primer: centrifugalna
pumpa
Proizvodnu funkciju, ukupni, prosečni i
granični proizvod možemo
ilustrovati ekonomikom korišćenja
centrifugalne pumpe za protok vode
kroz potisni cevovod. Proizvodna
funkcija u ovom slučaju predstavlja
odnos između količine vode koja se
transportuje kroz potisni cevovod
(što je proizvod ili autput) i inputa
predstavljenih snagom
centrifugalnih pumpi i veličine cevi.
Inženjeri koji su izučavali ovaj
problem izvršili su pažljiva merenja i
ostvarili su brojčani odnos između
inputa i autputa. Njihova saznanja
poslužila su nam za određivanje
proizvodne funkcije zajedno sa
ukupnim i graničnim proizvodima.
Snaga koju troši pumpa izračunava se na osnovu sledeće formule:
Q⋅ H ⋅ρ⋅g
P=
P – Snaga kW
Q – Protok m3/S
H – Visina izbacivanja tečnosti
η
1.25
Podešavanje radne
tačke prigušnim ventilom
Q
Podešavanje radne tačke
P = Q X H = 0,7 X o,7 = 0,49 poluprovodničkim regulatorom
brzine
Q
Potrebn
Ukupni Prose~ni Grani~ni
a snaga
Q = 0,09 m3 /S H = 80 m proizvod proizvod proizvod
pumpe
P= 85 kW m3/godina po KW po KW
(KW)
Izmereni protoci
27,20 1.892.160 69.564,71
60,68,72,75,78 l/s
obimproizvodnje
PK =
broj jedinicakapitala(ma{ina)
P
UP =
M U S
R+ + +
L L L⋅K
gde je:
• UP - ukupna
produktivnost,
• P - obim godišnje
proizvodnje,
• R - prosečan broj
zaposlenih u godini,
• U - godišnji troškovi
usluga,
• M - godišnji troškovi
materijala i sirovina,
• L - prosečna zarada u
industriji,
• K - broj godina trajanja
opreme.
• S - vrednost opreme
Unošenjem vrednosti proizvoda i
tržišne cene rada dobijamo
vrednostno izraženu
produktivnost rada,koja
predstavlja pravi parametar
uspešnosti poslovanja.
7 Inženjersko – ekonomska analiza troškova
T=
q
t
t
T – količina utrošaka
t – vreme trošenja
q – količina utrošenih faktora
Polazeći od šireg shvatanja pojma troškova
formira se cena koštanja koja predstavlja zbir
svih troškova nastalih pri proizvodnji određene
jedinice ostvarenog učinka :
n
Ck = ∑ Ti = TZD + TR K + TUD + TOP + TIZ + TIR
i=1
gde je:
• Ck - cena koštanja,
• Ti - ukupni troškovi,
• Tzd - troškovi zarade,
• Trk - troškovi fizičkog kapitala,
• Tud - troškovi usluga drugih (troškovi
usluga u transportu, zakupnina, osiguranja,
propagande i sajmova, patenata i licenci itd.),
• Top - opšti troškovi proizvodnje
(troškovi projektovanja, konstruisanja,
ispitivanja, razvoja, planiranja i pripreme
proizvodnje, organizovanja, troškovi
amortizacije i održavanja postrojenja i
opreme, interni transport i sl.),
• Tiz - troškovi izdataka za preduzeće
kao što su članarine, kamate, provizije, po
osnovu usluga platnog prometa itd.,
• Tir - troškovi zakonskih obaveza po
osnovu poreza i doprinosa koji imaju
relativno fiksni karakter.
TU = TD + TOP ,
odnosno iz direktnih To i indirektnih
troškova Top .
U indirektne troškove spadaju: se postiže optimum. – TAP4 - troškovi neproizvodnih usluga (kao što su troškovi
revizije finansijskih izveštaja ili revizije poslovanja,
advokatskih usluga, konsalting usluga, zdravstvenih
usluga, stručnog obrazovanja, usluga za izmene koje se
a) opšti troškovi proizvodnje ili troškovi vrše na postojećim programima za računare, itd.,
pogonske spremnosti – TAP5 - troškovi reprezentacije (troškovi učinjeni u
b) administrativno - prodajni troškovi. odnosu na poslovne partnere, obeležavanje marke,
troškovi poklona, dati sopstveni proizvodi za
reprezantaciju, jubileja, puštanje u rad novih pogona i sl.),
Opšte troškove proizvodnje čine sledeći
– TAP6 - troškovi ekonomske propagande i unapređenja
troškovi: prodaje,
– TAP7 - troškovi platnog prometa u zemlji i sa
1. Indirektni materijal u upotrebi inostranstvom, bankarske usluge i dr.
(TOP1): - TAP8 - troškovi članarina (članarine poslovnim udruženjima,
-Fabrički inventar koji nije sastavni deo međunarodnim organizacijamai ostrale članarine poslovnih i
gotovih proizvoda, kao što je ulje drugih
za podmazivanje i delovi koji se udruženja u vezi sa obavljanjem delatnosti preduzeća),
koriste za održavanje i popravku – TAP9 - troškovi transporta proizvoda,
opreme i postrojenja, – TAP10 - troškovi doprinosa,
Ck = Cm + tCh
Ck
t
Ch
Ck = Cm + tCh
Ck - Cena koštanja
Cm -Trošak materijala
t -Vreme izrade
Ch -Vrednost norma
sata din/h
9 FIKSNI,VARIJABILNI I
UKUPNI TROŠKOVI
Pt =Ptp ⋅Q
Na sledećoj slici su dati dijagrami
proporcionalnih troškova po jedinici
proizvoda i ukupnih proporcionalnih
troškova
gde su:
• Ft1 - amortizacija,
• Ft2 - opšti troškovi proizvodnje ili pogonske režije,
• Ft3 - administrativno - prodajni troškovi,
• Ft4 - investiciono i tekuće održavanje,
• Ft5 - troškovi premija i osiguranja,
• Ft6 - kamate ne kredite za osnovna sredstva,
• Ft7 - kamate na kredite za obrtna sredstva (o opštim troškovima proizvodnje i administrativno - upravnim troškovima detaljnije smo govorili u prethodnim izlaganjima).
Grafički prikaz zavisnosti ukupnih fiksnih troškova (Ft) od stepena korišćenja kapaciteta dat je na narednoj slici .
Jedinični fiksni troškovi
Ukupni fiksni troškovi
gde je:
Pt - ukupni varijabilni troškovi,
Ptp - varijabilni troškovi po jedinici
proizvoda,
Q - obim proizvodnje.
Ukupni i prosečni varijabilni troškovi
Ukupni troškovi Jedinični troškovi
10
Kontrola troškova i mogućnosti
Izdvajaju se dva sistema Standardi za direktne troškove
obračunavanja troškova: se relativno lako utvrđuju,
za njihovo sniženje dok kod utvrđivanja
• Sistem obračunavanja po standarda za indirektne
stvarnim troškovima troškove nastaju problemi
• Sistem obračunavanja po zbog različitih troškova sa
Kontrola troškova i mere
planskim troškovima različitim
za sniženje troškova karakteristikama.Ovi
predstavljaju veoma problemi se prevazilaze
Sistem obračunavanja troškova
značajnu aktivnost koja
prema stvarnim troškovima se metodologijom obračuna
može trajno delovati na
zasniva na obuhvatanju i vrednosti norma sata
budući razvoj svakog uključivanju u cenu koštanja
industrijskog preduzeća. svih stvarno nastalih troškova
Dve osnovne poluge koje na osnovu realizovanog Standardi za direktne troškove
omogućavaju opstanak na radnog naloga. se relativno lako utvrđuju,
tržištu su cene i kvalitet. Ovaj sistem predstavlja “skupljanje dok kod utvrđivanja
Pod kvalitetom se mrtvih” jer samo konstatuje
podrazumeva i estetski standarda za indirektne
postojeće stanje. troškove nastaju problemi
izgled i upotrebna
vrednost. zbog različitih troškova sa
različitim
U cilju prevazilaženja karakteristikama.Ovi
Preduzeća koja problemi se prevazilaze
nedostataka sistema
sprovode kontrolu obračunavanja po stvarnim metodologijom obračuna
troškova i utvrdjuju i troškovima primenjuje se vrednosti norma sata
sprovode kontrolu
troškova i utvrđuju i obračun cene koštanja po
sprovode mere za planskim
njihovo sniženje imaće (standardizovanim)
prednost u odnosu na troškovima,
konkurentska Pri tome se cena koštanja
preduzeća.
učinka vrši na osnovu
Računovodstvo troškova standardnih troškova, koji
uz primenu
odgovarajućeg predstavljaju unapred
sistema planiranja i predviđene troškove
obračuna troškova neophodne za proizvodnju
stvara kalkulaciju cene jedinice proizvoda ili
koštanja. usluga.Standardi koji služe
Kalkulacije imaju zadatak za kontrolu troškova su
da obezbede tačne naučno i stručno utvrđen a
podatke i informaciju o između ostalog koriste
troškovima po metodologiju obračuna
mestima njihovog
nastanka i po cene koštanja na osnovu
učincima. vrednosti norma sata.
Mogućnosti sniženja troškova materijala
Troškovi materijala u strukturi troškova proizvodnje
učestvuju sa visokim procentom(i do 80%), tako da
uštede u materijalu predstavljaju značajnu komponentu u
ukupnim uštedama.
Na troškove materijala utiču:
• Projektna rešenja proizvoda i njihovih elemenata
• Projektna rešenja tehnoloških procesa
• Karakteristike materijala
• Procentualno ostvarivanje škarta u proizvodnji
• Uslovi rada
• Izabrana vrsta opreme i postrojenja
• Kvalitet konstrukcije
• Standardizovanost materijala,delova i proizvoda
Ocena rasipanja materijala se može izraziti
na sledeći način:
ostvareni utrošak materijala po jedinici proizvoda
Ep =
planirani utošak materijala po jedinici proizvoda
Mogućnost sniženja troškova radne snage
Istraživanje
Istraživanje Rast Zrelost
I Irazvoj
razvoj
D
broj godišnjih porudžbi
Q
D
godišnji troškovi nabavke ⋅S
Q
.
proizvedenih proizvoda. Ona,
takođe, zavisi i od procenjene
prodaje proizvoda i kapacitet proizvodnje
maksimalnog godišnjeg
kapaciteta proizvodnje. Ako se
ovo ima u vidu postavljaju se
pitanja kako planirati dinamiku
proizvodnje nekog proizvoda, u
koliko serija, koliko proizvoda
proizvoditi u okviru svake serije
i kada plasirati radni nalog za
otpočinjanje nove proizvodne
serije. Za odgovore na ova
pitanja razvijena je jedinstvena
matematička formula koja glasi:
2⋅ D ⋅S Pk
ELS = ⋅
K ⋅ C Pk − D
gde je:
• ELS - ekonomska
veličina serije,
• D -
procenjena godišnja
prodaja ili tražnja,
• S - procenjeni
troškovi pripreme
jedne serije,
• K - procenjeni
troškovi držanja zaliha
u % od njihove cene
koštanja,
• C - cene
koštanja proizvoda,
• Pk -
maksimalni godišnji
kapacitet proizvodnje .
16 LEAN SISTEM Često se kao sinonimi za LEAN sistem
proizvodnje koriste: Just-In-Time
Međutim, LEAN sistem
Cilj primene LEAN principa je
identifikovanje i eliminisanje svih
PROIZVODNJE I POSLOVANJA proizvodnja, fleksibilna proizvodnja i proizvodnje i poslovanja nepotrebnih troškova, skraćivanje
Danas u uslovima globalizacije preduzeća agilna proizvodnja. U osnovi LEAN nije isključivo vezan za vremena razvoja, proizvodnje i
nastoje da usklade tražnju, odnosno proizvodnje nalazi se filozofija Just-In- nabavku, isporuke i isporuke proizvoda.
potrebe i zahteva kupaca sa svojim Time koja je potekla iz Tojotinog proizvodni proces. Primenom principa LEAN opreme
mogućnostima. Međutim, proces proizvodnog sistema. Sve ove varijante podrazumeva opremu koja
postale su preokupacija savremenih Primenom Just-In-Time i u
ostvarivanja tog sklada je veoma svim ostalim obezbe|uje brzu promenu alata za
zapadnih privreda. Razmatrajući razloge različite proizvode, minimalno
složen. Preduzeća, u okviru toga, visokog držanja zaliha Tojotini inženjeri organizacionim delovima
traže nova strateška rešenja koja će održavanje, pripremu radnih
rešili su problem neposredno na samom preduzeća kao poslovnog mesta bez grešaka i eliminisanje
im obezbediti odgovarajuću poziciju izvoru. Oni su među razlozima za držanje sistema dolazi se do LEAN gubitaka u fazi projektovanja
na tržištu. Jedno, od tih rešenja koje visokih zaliha prepoznali sledeće: sistema. Primenom LEAN radnog mesta.
je prisutno u poslednjih nekoliko • zaštita od lošeg kvaliteta materijala, sistema neke kompanije Princip fleksibilnosti zahteva brzo
godina, jeste LEAN sistem • dugi vremenski period pripreme uspele su ne samo da prilagođavanje radnih mesta,
proizvodnje. Neki autori izraz LEAN u proizvodnje, smanje zalihe i vreme procesa proizvodnje ili rasporeda
proizvodnji i poslovanju prevode • nesigurnost u blagovremene isporuke pripreme proizvodnje, nego u pogonima, neophodnim
bukvalno kao oslonac na mogućnosti dobavljača. i da smanje vremena promenama. Modularni sistemi su
redukovanja troškova i vremena kroz proizvodnje i neefikasno fleksibilni sistemi i odlikuju se
Prvi razlog držanja visokih zaliha eliminisali mogućnošću jednostavnog
ceo poslovni sistem. Neki pak drugi su uvođenjem totalne kontrole kvaliteta. korišćenje prostora.
ovaj izraz prevode, što i jeste kreiranja različitih rasporeda tako
Drugi razlog je eliminisan tako što su da se pojedinačna radna mesta
prihvatljivije, kao štedljivost u japanski inženjeri većinu svog posla mogu kombinovati i premeštati.
proizvodnji i poslovanju. posvetili smanjenju vremena pripreme Osnovne elemente Fleksibilnost podrazumeva i brzo
Osnovna ideja LEAN proizvodnje . LEAN sistema proizvodnje
predstavljaju sledeći
principi :
prilagođavanje na promene u
zahtevima potrošača, organizaciju
i pokretanje proizvodnje prema
proizvodnje i poslovanja je
zadovoljavanje potreba i želja njihovim narudžbinama.
kupaca uz konstantno • Lean oprema,
Poređenja radi, američkim inženjerima •
eliminisanje nepotrebnih Elimisanje gubitaka
gubitaka u svim aspektima priprema proizvodnje je oduzimala prilikom projektovanja, Princip vizuelne fabrike ili
poslovanja. Primeri gubitaka su: šest sati. Ove razlike su rezultat • Fleksibilnost, vizuelnog menadžmenta odnosi se na
pogrešne orijentacije američkih sposobnost da se brzo oceni stanje
držanje visokih zaliha, preterano inženjera koji su najveći deo svog • Vizuelna fabrika,
druga priprema proizvodnje, proizvodne aktivnosti posmatranjem
radnog dana posvećivali smanjivanju • Eliminacija grešaka u procesa. Jasne granice, na primer,
neorganizovano korišćenje vremena proizvodnog ciklusa. pripremi radnog mesta, između operacije pomažu u uočavanju
prostora, dorada itd. U centru Suprotno tome, Tojotini inženjeri • Skladištenje na mestima uskih grla, pokreta operatora i
pažnje moraju da budu koncentrisali su pažnju na smanjenje upotrebe, nedostatka materijala.
specifične potrebe kupaca i zato vremena pripreme proizvodnje. Treći • Smanjenje vremena
razlog za držanje visokih zaliha Princip eliminisanja grešaka u pripremi
se postavlja pitanje: da li radimo pripreme mašina, radnog mesta podrazumeva izradu
bilo šta što kupac ne želi da plati eliminisali su uspostavljanjem
dugoročnih veza i odnosa sa • Organizacija radnog uputstva za pripremu radnog mesta
i kako da prestanemo to da dobavljačima i njihovo povezivanje sa mesta, koja treba da sadrže podatke o
radimo? U uslovima kada u kontinuitetom proizvodnje. • Just-In-Time proizvodnja operaciji, materijalu i alatu koji se
najvećem broju slučajeva tržište Proizvođač je dobavljačima predočio (Tačno-na-vreme). koristi. Ova priprema se mora obaviti
određuje cenu potrebno je proizvodni raspored prema kome sa minimalnim šansama na grešku.
primenom LEAN principa treba da se obezbede neophodni Skladištenje na mestima upotrebe u
eliminisati sve nepotrebne materijali, delovi i sklopovi u manjim pogonu ili radionici treba da sadrži
količinama, blagovremeno (Just-In- dovoljno delova za proizvodnju.
troškove u svim organizacionim Potrebno je obezbediti da materijal
delovima preduzeća kao Time), onako kako su oni njemu
potrebni u njegovom proizvodnom bude smešten blizu radnog mesta, ili
poslovnog sistema i ostvariti procesu. Primena JIT uslovljena ako jeste moguće, na samom radnom
kvalitet proizvoda i cenu koja će nabavkom i isporukama tačno na mestu.
obezbediti profitabilnost. vreme.
Princip smanjenja vremena
pripreme mašina ima izuzetan
značaj, s obzirom da zbog smanjenja Lean sistem proizvodnje zasniva se
proizvodne serije i sa povećanjem na eliminisanju svih troškova koji mogu
varijacija proizvoda radnici moraju da da se grupišu kao:
vrše promene alata veoma često.
Radno mesto mora biti tako • troškovi prevelike proizvodnje
projektovano da je to sve efikasno i • troškovi čekanja delova, radnika i
bez, ako je to moguće, angažovanja kupaca,
drugih radnika.
• troškovi transporta nastali zbog loše
Organizacija radnog mesta je bitan organizacije u samom procesu
faktor smanjenja vremena proizvodnje,
proizvodnje i kontrole procesa.
Raspored alata i materijala na • troškovi neprikladne obrade koji su
radnom mestu treba da bude rezultat nemogućnosti proizvodnog
ostvaren na bazi učestalosti njihovog sistema da zadovolji zahtev kupaca u
korišćenja i lakoćom povratka na pogledu kvaliteta,
određena postolja i držače posle
• troškovi nepotrebnih zaliha koji
upotrebe . dodatno poskupljuju proizvodnju usled
potrebe uskladištenja viška proizvoda,
• troškovi praznih hodova koji nastaju
zbog viška pokreta radnika na radnim
mestima,
Najzad, princip • troškovi grešaka koje što duže ostanu
Just-In-Time neotkrivene to više uzrokuju troškove
proizvodnja, u ovom vremena i finansija.
slučaju, podrazumeva
proizvodnju samo
onoga što je potrebno, i
to u količinama koja je
definisana ritmom u
kojim kupac kupuje
proizvod. To
podrazumeva manje
serije i veći varijetet
proizvoda. Mora se, pri
tome, voditi računa da
radna mesta budu tako
organizovana i
pripremljena, da i manja
serija, uključujući i seriju
samo jednog komada,
bude praktično
izvodljiva i ekonomski
opravdana.
INŽENJERSKO-EKONOMSKA ANALIZA I OCENA EFEKTIVNOST
PROJEKATA
Preduzeće ne može da se u dužem vremenskom periodu zadrži na
istom proizvodnom programu, tehnologiji, organizaciji i upravljanju.
Jačanje globalne konkurencije i sve veći zahtevi kupaca traže od
preduzeća da se menja i razvija. Proizvodni program nije statična
kategorija, sa stalno istim količinama i strukturom proizvoda, već
kategorija koja se neprekidno menja, zbog toga što su proizvodi
podložni "zakonu nastanka i nestanka". Za preduzeće je veoma
važna spoznaja da svaki proizvod ima svoj životni vek, jer ga
neprestano upozorava da će mu opstanak biti doveden u pitanje
ako u dužem vremenskom periodu zadržava isti proizvodni
program. Osnov rasta i razvoja preduzeća je pronalaženje i
iznošenje na tržište novih ili modifikovanih postojećih proizvoda.
Neprekidno kreiranje novih i promene karakteristika postojećih
proizvoda najbolja je strategija razvoja industrijskog preduzeća u
poslovnom okruženju.
Uvođenje inovacija u proizvodni program može da ima
dvostruko značenje za industrijsko preduzeće: prvo,
pruža mu veće izglede u konkurentskoj utakmici na
tržištu i drugo, kvalitativna je promena u njegovom
razvoju. Preduzeća koja uvode inovacije pod kojima
podrazumevamo primenu nove ideje o tome kako da se
unapredi proizvod, proces ili usluga, obično doživljavaju
ubrzan razvoj. U stvari, preduzeća koja nova naučno -
tehnološka znanja, putem inovacije pretvaraju u
ekonomsku vrednost imaju nadprosečne stope rasta i
ostvaruju nadprosečne finansijske rezultate zato što im
se ulaganja u istraživanje i razvoj proizvoda, procesa i
tehnologija relativno brzo vraćaju.
Međutim, neprekidni proces inovacija proizvoda,
procesa, tehnologija i usluga primorava preduzeće da
investira. A investiranje nije ništa drugo nego sadašnje
ulaganje radi postizanja budućih efekata. Razvoj novih
programa i projekata, kontroliše se i usmerava uglavnom
investicionim ulaganjima. Ostavljajući po strani razlike
među programima i projektima, može se istaći da se
razvojni put svakog od njih sastoji od više međusobno
povezanih faza od kojih svaka ima svoje proizvodne i
ekonomske karakteristike, pa se zbog toga i različito
reflektuju na poslovni uspeh preduzeća. Neosporno je,
dakle, da je razumevanje ovih faza neophodno da bi se
mogla uspostaviti kontrola nad resursima preduzeća, a
radi ostvarivanja razvojnih ciljeva.
Aktivnosti izbora i realizacije projekta su takvog karaktera da zahteveju
precizan postupak - redosled faza od ideje o projektu pa do faze njegovog
izvršenja. Ove faze razvoja projekta poznate su kao faze životnog ciklusa
projekta. U okviru svake faze projekta ispituju se, analiziraju i ocenjuju
različiti elementi sa ciljem da se dođe do najbolje odluke. Jer, treba imati u
vidu da se strateški ciljevi ostvaruju sa realizacijom jednog ili više
pojedinačnih inženjersko - investicionih projekata. Svaki projekat
predstavlja celovit poduhvat i njime se može odvojeno upravljati. Pri tome,
svaki poduhvat sadrži:
• ideju o preduzimanju neke akcije,
• razradu te ideje (npr. u vidu poslovnog plana ili studije izvodljivosti) i
• njenu realizaciju.
Analogno ovome, a i na osnovu iskustva u realizovanju projekata smatra
se da postoje tri osnovne faze u životnom veku projekata:
• faza oportuniteta,
• faza analize izvodljivosti i
• faza izvršenja.
Faza oportuniteta usmerena na pronalaženje i
prikupljanje ideja i njihovo preliminarno ocenjivanje.
U drugoj fazi ideje od kojih se najviše očekuje moraju
biti izložene detaljnoj poslovnoj analizi odnosno fizibiliti
analizi, koja mora da odgovori na brojna pitanja.
Analizira se i ocenjuje rizik, troškovi i koriste izabrane
ideje i sagledavaju posledice po ukupnu uspešnost
poslovanja preduzeća.
Treća faza, faza izvršenja počinje donošenjem odluke
o realizaciji projekta i obuhvata sve aktivnosti do početka
redovne proizvodnje - pregovaranje i ugovaranje,
projektovanje, gradnju i puštanje u rad kao i kontrolu
realizacije projekta (kontrola vremena, resursa i
troškova).
IDENTIFIKOVANJE POSLOVNIH IDEJA I NJIHOVA
ANALIZA
E
CE
QE
Q
MANJAK
Jednakost ponude i potražnje je tačka u kojoj su ponuđači spremni da po
određenoj ceni ponude određenu količinu proizvoda a kupci da za ponuđenu
količinu proizvoda plate ponuđenu tržišnu cenu.
Jedan od ključnih elemenata analize projekata je detaljna
ocena dimenzija, strukture i karakteristika tražnje
proizvoda čija se proizvodnja predviđa. Dimenzija tražnje
je u svako doba zavisna od nekoliko promenljivih faktora,
kao što su struktura tržišta, konkurencija, elastičnost
cena, putevi distribuiranja proizvoda, porast tražnje itd.
Zbog toga se analiza tržišta mora vršiti studiozno,
uzimajući u obzir sve relevantne faktore, jer
neodgovarajuća i neprecizna analiza tražnje i rasta
tržišta dovodi ili do predimenzionisanja proizvodnih
kapaciteta i njihovog slabog korišćenja ili do podizanja
kapaciteta koji je nedovoljan da zadovolji potrebe tržišta.
Cilj proučavanja tržišta je prezentovanje analize tražnje i
tržišta prodaje i nabavke.
TRŽIŠTE PRODAJE
1. Domaća
potrošnja
2. Domaća
proizvodnja
3. Izvoz
4. Uvoz
5. Domaća
ponuda
(2-3+4)
6. Višak ili
manjak
(1-5)
Projekcija cena proizvoda
Projekcija cena proizvoda na domaćem i
inostranom tržištu
Ovaj deo analize se izvodi posebno za domaće
tržište i posebno za sva strana tržišta na koja
preduzeće-investitor namerava da izvozi. Kao
što se iz sledeće tabele vidi, potrebno je navesti
vlastitu prodajnu cenu, cene domaće
konkurencije, izvozne cene i uvozne cene za
poslednjih 6 do 8 godina i ekonomski vek
projekta.
Projekcija cena proizvoda
Stavka Godine
proteklog razdoblja ekonomskog veka projekta
-8 -7 -6 -5 -4 ... -1 0 1 2 ................. n
1. Proizvod 1
a) Domaća prodajna cena
- investitor
- konkurent 1
- konkurent 2
.........
.........
b) Izvozna cena
- u Zemlju 1
- fakturna vrednost
- premija
- transp. i ostali
tro{kovi
- u Zemlju 2
.........
.........
c) Uvozne cene
- iz Zemlje 1
- fakturna vrednost
- carina
- transp. i ostali
tro{kovi
- iz Zemlje 2
.........
.........
2. Proizvod 2
a) Domaća prodajna cena
.........
.........
Metode predviđanja tražnje
1. Sirovina 1
1.1 Dobavljač 1
- prosečni nabavni rok
- količina
- jedinična cena
- vrednost
- 1.2 Dobavljač 2
.............
1. Sirovina 2
.............
TEHNIČKO-TEHNOLOŠKA ANALIZA PROJEKTA
Inženjerko-investicioni projekat je jedna
kopleksna celina, sastavljena iz više međusobno
povezanih i usaglašenih elemenata, kao što su
tržišni, tehnički, tehnološki, organizaciono,
ekološki, ekonomski, finansijski i drugi.
Projekat treba da predstavlja jedno tehno -
ekonomsku celinu, a pri oceni svakog projekta,
jedan od osnovnih zahteva je obezbeđenje takve
njegove celovitosti, kao jednog od osnovnih
preduslova efikasnosti investicionog poduhvata.
Tehničko - tehnološki deo projekta ima
zadatak da za projektovani program
proizvodnje definiše tehnologiju
proizvodnje, dimenzioniše proizvodne
kapacitete i da prikaže sve ostale veličine
potrebne za izvođenje ekonomsko -
finansijske analize opravdanosti ulaska u
datu investiciju.
Faze tehničko – tehnološke analize projekta
Izbor tehnologije u proizvodnji nekog proizvoda je
kompleksan proces, uslovljen specifičnošću proizvoda.
Tehničko - tehnološka analiza treba da definiše potrebnu
tehnologiju, da uzme u razmatranje više alternativnih
tehnologija (ako je to moguće) i da izabere za dati
projekat najpovoljniju alternativu. Aspekt odnosa veličine
uloženog kapitala i angažovane radne snage ima
značajan uticaj na izbor tehnologije. U zemljama sa
relativno jeftinom radnom snagom ovaj odnos je bitan,
kako zbog ciljeva zapošljavanja, tako i zbog pitanja
direktnih troškova na nivou preduzeća.
Kroz izbor opreme treba u osnovnim crtama
definisati optimalne grupe mašina i opreme
potrebne za specifični proizvodni kapacitet
korišćenjem specifičnih proizvodnih metoda.
Značaj selekcije zavisi od vrste projekta. Za
većinu procesnih industrija mašine ili grupe
mašina treba definisati za pojedine faze
proizvodnog procesa na taj način da se pojedine
faze uklapaju jedna u drugu. Zbog toga je
potrebno u svakoj procesnoj fazi definisati
opterećenje kapaciteta i uporediti ga sa
potrebnim kapacitetom mašina u sledećoj fazi
proizvodnje.
Pri izboru opreme neophodno je izvršiti njenu
klasifikaciju koja se u zavisnosti od vrste i složenosti
određene delatnosti može podeliti na:
• proizvodnu (tehnološku) opremu,
• transportnu opremu,
• skladišnu opremu,
• opremu za kontrolu kvaliteta,
• opremu za održavanje,
• energetsku opremu,
• opremu za zaštitu okoline i zaštitu na radu i
• infrastrukturnu opremu.
Pregled potrebne opreme
Red. NAZIV OPREME Naziv Tehnol. Obim Broj opreme Broj radn. po Ukupan broj
broj operac. kapacit. proizvo smenama potrebne
iz tehn. dnje opreme
procesa
1. Proizv. (tehnološka
oprema)
(Detaljna specifikacija)
2. Transportna oprema
(Detaljna specifikacija)
3. Skladišna oprema
(Detaljna specifikacija)
4. Oprema za kontrolu
kvaliteta
(Detaljna specifikacija)
5. Oprema za održavanje
(Detaljna specifikacija)
6. Energetska oprema
(Detaljna specifikacija)
KAPACITET I OBIM PROIZVODNJE
Kapacitet označava proizvodnu sposobnost pojedinačne opreme na kojoj
se može proizvesti određena količina proizvoda.
Sa stanovišta tehnoloških aspekata investiranja poseban značaj se pridaje
kategoriji tehničkog kapaciteta koji se klasifikuje na:
• maksimalni,
• tehnološki ili radni i
• minimalni kapacitet
• Maksimalni kapacitet (Cmax) je vrednost proizvodnje koju proizvodna
oprema ne može prekoračiti s obzirom na tehničke karakteristike, a
ostvaruje se angažovanjem opreme i radne snage maksimalnim
opterećenjem, bez zastoja u procesu proizvodnje.
• Tehnološki kapacitet (Cteh), uzima u obzir i potrebna vremena za
održavanje normalne radne sposobnosti opreme.
• Minimalni kapacitet (Cmin), je onaj kapacitet opreme ispod koga određena
proizvodnja nije celishodna.
• Optimalni kapacitet (Copt) nalazi se u granicama između minimalnog i
maksimalnog kapaciteta. Optimalni kapacitet proizvodnje u zavisnosti od
tipa i vrste proizvodne delatnosti kreće se uglavnom u granicama od 75-
90%.
Pregled kapaciteta i obima proizvodnje
Red. Proizvodni asortiman ili Jed. Prva godina veka (n-1) godina veka n-ta godina veka
broj reprezentat mere projekta projekta projekta
proizvoda
1. PROIZVOD 1
(REPREZENTANT)
-Tehnološki kapacitet
-Planirani obim
proizvodnje
-Ostvareni obim
proizvodnje
-Stepen iskorišćenosti
kapaciteta
3. PROIZVOD (n-1)
(REPREZENTANT)
-Tehnološki kapacitet
-Planirani obim
proizvodnje
-Ostvareni obim
proizvodnje
-Stepen iskorišćenosti
kapaciteta
4. PROIZVOD n
(REPREZENTANT)
-Tehnolo{ki kapacitet
-Planirani obim
proizvodnje
-Ostvareni obim
proizvodnje
-Stepen iskorišćenosti
kapaciteta
KVALIFIKACIONA STRUKTURA I BROJ RADNIKA
1. INPUT 1 (REPREZENTANT)
(Specifikacija po
proizvodnom asortimanu ili
reprezentatu)
2. INPUT 2 (REPREZENTANT)
(Specifikacija po
proizvodnom asortimanu ili
reprezentatu)
3. INPUT (n-1) (REPREZENTANT)
(Specifikacija po
proizvodnom asortimanu ili
reprezentatu)
4. INPUT n(REPREZENTANT)
(Specifikacija po
proizvodnom asortimanu ili
reprezentatu)
SVEGA UKUPNO
INPUTI
(REPREZENTANT)
ENERGENTI
Ograničena raspoloživost izvorima
energije i njena sve viša cena nameću
potrebu da se posebna pažnja posveti
korišćenju energije, bilo za direktne
proizvodne potrebe (tehnološke), bilo za
ostale potrebe koje su u vezi sa
proizvodnjom
U zavisnosti od vrste delatnosti, potreba
za energentima sastoji se u potrebi za:
Red. NAZIV OPREME Faktor Broj časova Instalisana Potrošnja Potrošnja Potrošnja
broj opterećenja rada snaga energ. energ. energ.
opreme opreme opreme u prvoj godini
po vrsti veka u (n-1) u n-toj
energ. projekta godini godini
veka veka
projekta projekt
a
1. Proizvodna oprema
po specifikaciji
2. Transportna oprema
po specifikaciji
3. Skladišna oprema
po specifikaciji
4. Oprema za kontrolu
kvaliteta po
specifikaciji
5. Oprema za
održavanje po
specifikaciji
6. Energetska oprema
po specifikaciji
EKOLOŠKA ANALIZA PROJEKATA
prihoda po godinama.
Redni broj Elementi Godišnji iznos Dani vezivanja Koeficijent obrta Potreban iznos
3.
Bruto zarade 4500 30 12 375
4.
III
1. Građevinski objekti
2. Oprema
k (1 + k ) n 0,04 ⋅ (1 + 0,04) 8
A = S⋅ = 7.560.000 ⋅ = 1.122.870,41
n 8
(1 + k ) − 1 (1 + 0,04) − 1
• gde je:
• A - anuitet
• S - iznos glavnice
• k - kamata (8 : 2=4)
• n - broj perioda otplate (4× 2=8)
Plan otplate kredita
Period otplate Ostatak duga Anuitet Kamata Otplata glavnica
0,058 (1 + 0,05)
A = 10.000.000 = 1.547.218,13
8
(1 + 0,05) − 1
Primer plana otplate finansijskog lizinga
0 10.000.000,00
I Poslovni prihodi 70 000 110 000 110 000 110 000 110 000
1. Prihodi od prodaje 70 000 110 000 110 000 110 000 110 000
proizvoda
B Ukupni rashodi 37 500 75 645 75 288 74 897 74 471
1 2 3 4 5
I Prilivi 118 241 110 000 110 000 110 000 110 000
1. Ukupan prihod 70 000 110 000 110 000 110 000 110 000
4. Likvidaciona vrednost 0 0 0 0 0
projekta
k n − nominanlnakamatnastopaza godinudana,
m - broj kamatnihperiodaza godinudana,
kn
− kamatnastopaza subperiod.
m
k
m k
m
K = B − S = S 1 + n − S = S 1 + n − 1 = S ⋅ k eg
n m
m
k
k eg = 1 + n −1
m
METODI OBRAČUNA KAMATE
k n − nominanlnakamatnastopaza godinudana,
m - broj kamatnihperiodaza godinudana,
kn
− kamatnastopaza subperiod.
m
k
m k
m
K = B − S = S 1 + n − S = S 1 + n − 1 = S ⋅ k eg
n m
m
k
k eg = 1 + n −1
m
m 12
kn 0,24
B = S
Primer 1+ m
= 10.0001+ = 12.682 dinara
12
Pretpostavimo da banka pozajmljuje novac sa kamatnom
stopom od 24% računatu mesečno. Znači da je
nominalna kamatna stopa kn=24%, a mesečna
kn/m=24%/12=2%. Ako ste pozajmili 10.000 dinara,
koliko treba da vratite posle godinu dana?
• Godišnja kamata iznosi:
B = S(1 + k ) n
onda je B = S(fBS ) n
k
• OBRAČUN SADAŠNJE VREDNOSTI NA OSNOVU
POZNATE BUDUĆE VREDNOSTI
S=B(1+k)-
n
onda je S = B(fSB ) nk
• OBRAČUN BUDUĆE I
SADAŠNJE VREDNOSTI
KOD ULAGANJA
JEDNAKIH PERIODIČNIH
IZNOSA (A)
B( 1 + k ) = A( 1 + k ) + A( 1 + k ) 2 + A( 1 + k ) 3 + A( 1 + k ) 4 + ...+ A( 1 + k ) n
B(1 +k ) −B = A (1 +k ) n −A
B=A
(1 + k ) n − 1
k
(1 + k ) n − 1 = ( f n
)
BA k
k
B = A( f BA ) nk
B=A
( 1 + k) n −1
k
(1 + k ) n −1
=( f BA ) nk B = A( f BA ) nk
k
( 1 + k) n − 1 (1 + k ) n − 1
B = S(1 + k ) n B=A S=A
k k (1 + k ) n
( f SA ) nk = (1 + k ) n − 1
S = A( f SA ) nk
k (1 + k ) n
k (1 +k )n
A =S =S(f AS )n
k,
(1 +k ) −1
n
k k (1 +k ) n
( f AB ) nk = (f AS ) nk =
(1 + k ) n − 1 (1 +k ) n −1
primer
0drediti vrednost jednakih
uplata, ako je sadašnja
vrednost (nulto stanje)
120.000din a kamata
8% sa 6 kamatnih
perioda.
A=S(fAS ) kⁿ Iz tablica
za k=8 i n=6
(fAS)= 0,2163 pa je
A=25956 din
24 METODE OCENE EKONOMSKE EFEKTIVNOSTI U mnogim problemima odlučivanja
INŽENJERSKIH INVESTICIONIH PROJEKATA
nekoliko inženjerskih investicionih
projekata mogu biti u takvom
međusobnom odnosu da prihvatanje
ili odbacivanje jednog projekta utiče
na verovatnoću prihvatanja drugih.
Postoje dve vrste zavisnosti:
Metodi koje inženjeri upotrebljavaju za međusobno isključivi projekti i
procenu ekonomske efektivnosti uslovljeni projekti.
investicionih projekata mogu biti veoma
jednostavni, ali i veoma složeni i Međusobno isključivi znači da će svaki
suptilni. Inženjeri moraju dobro od više projekata ispuniti iste potrebe
i da biranje jedne alternative
poznavati te metode, pošto je njihova podrazumeva da će druge biti
primena značajna za objektivnu odbačene. Na primer, kupovina
selekciju inženjerskih investicionih automobila umesto lizinga.
projekata.
Inženjeri, moraju razlikovati Dva ili više projekata su uslovljeni ako
prihvatanje jednog zahteva
investicione kriterijume od metoda prihvatanje drugog. Na primer,
izračunavanja ekonomske efektivnosti nabavka kompjuterskog štampača
investicija. Investicioni kriterijumi su zavisi od nabavke kompjutera, ali
težnja za postizanjem nekog određ| kompjuter može biti nabavljen bez
razmatranja nabavke štampača.
enog efekta (maksimalizacija profita,
minimiziranje troškova po jedinici
proizvoda, maksimalizacija ukupne
proizvodnje i si.), a metodi procene
ekonomske efektivnosti investicija
omogućuju nam da na bazi već
utvrđenih kriterijuma izvršimo izbor
između više investicionih projekata.
t - rok
povraćaja uloženih sredstava,
I - ukupno uložena
sredstva,
PNGT -
prosečni neto gotovinski tok.
,
n
∑ NGTi
i =1
PNGT =
n
n
∑ NGTi
i =1
PNGT =
n
Važno je istaći da se vreme (broj godina) povraćaja sredstava nikako ne mora podudarati sa
ekonomskim vekom investicionog projekta, koji je, po pravilu, duži. Izbor roka povraćaja
uglavnom je baziran na tehnološkom napretku.
Naime, industrijske kompanije se suočavaju sa sve kraćim životnim ciklusom tehnologije, kao i sa
rastućom konkurencijom na tržištu, pa je otuda potrebno da t bude što kraće, jer brži povraćaj
investicionih ulaganja znači i veću sigurnost i likvidnost investicija kompanije koja vrši ulaganje.
Drugim rečima, projekat sa kraćim rokom povraćaja uloženih sredstava smanjuje rizik
investiranja.
Stepen rizika srazmerno raste sa dužinom roka povraćaja.
Iz dobijenih rezultata jasno je da je projekat A, sa stanovišta
metoda roka povraćaja, prihvatljiviji projekat, jer ima kraći rok
povraćaja uloženih sredstava.
Metod roka povraćaja uloženih sredstava u investiciju podvrgnut je
kritici iz sledećih razloga: 1. zato što analiza roka povraćaja ne
uzima u obzir razliku između sadašnje i buduće vrednosti novca; 2.
zato što ne uzima u obzir rezultate investicije u toku čitavog njenog
životonog veka, već samo u periodu za koji se povrate uložena
sredstva u investiciju; 3. zato što ne uzima u obzir kamatnu stopu,
pa stoga ne može pružiti tačnu procenu o ostalim mogućim
ulaganjima, odnosno kamata se ovde ne javlja u vidu oportunitetnog
troška.
Investic. Neto gotovinski tok u ekonomskomveku projekta od 6
Projekat ulaganje godina
(din) 1 2 3 4 5 6
6
∑NGT i 52 .000 + 64 .000 + ....... + 92 .000
i =1
PNGT A = = = 61 .667
6 6
6
∑ NGTi 200.000 + 220.000 + ... + 270.000
i =1
PNGTB = = = 230.000
6 6
IA 150.000 IB 1.000.000
tA = = = 2,43 tB = = = 4,35
PNGTA 61.667 PNGTB 230.000
METOD NETO SADAŠNJE VREDNOSTI
Neto sadašnja vrednost predstavlja apsolutnu meru
profitabilnosti projekta. Ona se definiše i izračunava na bazi
vrednosti neto gotovinskog (novčanog) toka investicije (net
cash from an investment), koji predstavlja razliku između toka
ukupnih prihoda (ili priliva) i toka ukupnih rashoda (ili odliva)
projekta u njegovom celim ekonomskom veku. U stvari, neto
gotovinski tok projekta može predstavljati dobit nakon
oporezivanja uvećanu za amortizacione iznose. Amortizacioni
iznosi se, dakle, u ovom slučaju oduzimaju od prihoda da bi
se izračunao porez koji firma treba da plati, a potom se
dodaju na firmine prihode posle oporezivanja, da bi se
izračunao neto novčani tok projekta. Ovo se radi zbog toga
što amortizaciona sredstva stoje na raspolaganju firmi tokom
celog ekonomskog veka opreme, tj. sve dok se oprema ne
zameni, amortizacija se mora izdvajati.
Međutim, da bi se mogla izračunati neto
sadašnja vrednost potrebno je, pored prihoda
(priliva) i rashoda (odliva), utvrditi i diskontnu
stopu po kojoj se vrši svođenje finansijskih
rezultata predviđenih da će biti ostvareni svake
godine za vreme ocenjenog veka trajanja
projekta na sadašnju vrednost. Pri tome treba
izabrati onu diskontnu stopu koja najbolje
odražava kretanje rentabilnosti za industrijsku ili
neku drugu granu kojoj projekat pripada. Od
realnosti izabrane diskontne stope u velikoj meri
zavisi konačan rezultat rangiranja inženjerskih
investicionih projekata.
Pošto je izvršen izbor diskontne stope i
izračunat nediskontovani neto gotovinski
tok za svaku godinu, potrebno je svaku
godišnju sumu neto gotovinskog toka
svesti na vrednost u početnoj godini,
množeći je diskontnim (eskontnim)
1
faktorom (1 + k ) n . Prema tome, neto
sadašnja vrednost računala bi se prema
obrascu:
n n
P1 − R 1 P2 − R 2 Pn − R n Pt − R t NPt
NSV(k ) =
1+ k
+
(1 + k ) 2
+ ... + = = ∑ ∑
(1 + k ) 2 t =0 (1 + k ) t t =0 (1 + k ) t
gde je:
• Pt - tok ukupnih prihoda (ili priliva) projekta,
• Rt - tok ukupnih rashoda (ili odliva) projekta,
• NPt - neto prilivi ili neto tok projekta na kraju perioda t,
• n - ekonomski vek projekta,
• k - diskontna stopa.
n k (1 + k ) n
(f AS ) k =
(1 + k ) n −1
[
NSVa = NPt 1 (1 + k ) −1
+ NPt 2 (1 + k ) −2
+ ... + NPt n (1 + k ) −n
] ⋅ (1 + k)
k (1 + k ) n
n
−1
k (1 + k ) n
odnosno NSVa = NSV
(1 + k ) n − 1
gde je:
NSVa - anuitet za neto sada{nju vrednost,
NPt - neto gotovinski tok u svakoj od n godina trajanja projekta,
NSV - neto sada{nja vrednost,
k (1 +k ) n
n
- anuitetni faktor
(1 +k ) −1
k (1 + k ) n k (1 + k ) n
NSV a − I a = NSV ⋅ − I ⋅
n n
(1 + k ) − 1 (1 + k ) − 1
k
( NSV −I)( f AS ) n
k +L ⋅ >0
(1 +k ) n −1
NSV ⋅ (f AS ) n
k −( I −L ) ⋅ ( f ) n
AS k −kL >o
NSV ⋅ (f AS ) nk − (I − L) ⋅ (f AS ) nk − kL
ra = ⋅ 100
I
Sva napred data izvo|enja možemo prikazati i na drugačiji način:
MA = (S − I)( f AS ) nk
gde je:
MA - metod anuiteta odnosno godi{nji anuitetni iznos,
S - sadašnja vrednost nov~anog toka,
I - sadašnja vrednost investicionog ulaganja.
n n
MA = (S − I)(f AS ) k + L(f AB ) k
Primer
Jedna kompanija koja proizvodi poljoprivrednu
opremu razmatra mogućnost izgradnje pogona
za proizvodnju kosačica. Taj samostalni projekat
bi zahtevao investiciju od 17000000 dinara i
ostvario bi godišnju dobit od 4 miliona dinara u
sledećih 8 godina korišćenja. Po završetku
eksploatacionog veka, preostala (likvidaciona)
vrednost bila bi 1700000 dinara. Pod
pretpostavkom da je kamatna stopa 12%, oceniti
ovaj investicioni projekat metodom anuiteta.
Prvo bi trebalo izračunati anuitet na neto sadašnjuvrednost:
k (1 + k ) n
NSVa = NSV
(1 + k ) n − 1
Međutim, u primeru nam je već data ta vrednost i ona iznosi 4000000 dinara,
odnosno NSVa=4000000 dinara.
k (1 + k ) n
Ia = I ⋅ = I ⋅ (f SA ) nk = 17000000 ⋅ 0,2013 = 3422100 din.
(1 + k ) n − 1
Treće, oduzimamo anuitet na investiciono ulaganje od anuiteta na neto
sadašnju vrednost:
k) n − - diskontni
(f SA ) nk
(1 + 1
= faktor
k (1 +k) n
Primer
Jedna kompanija počinje proizvodnju termo -akomulacionih peći za čije
pokretanje joj je potrebno 1400000 dinara, koje želi da pribavi iz zajma od
banke. Pri tome kompanija želi da otplati ceo kredit kroz 7 jednakih godišnjih
anuiteta. Ako je kamatna stopa 14%, koliki treba da bude anuitet?
U ovom slučaju kompanija zna sadašnju vrednost zajma (1,4 miliona
dinara), kamatnu stopu (14%) i broj perioda u kojima se vrši otplata (7
godina). Iz jednačine
(1 + k ) n −1
SV a = A ⋅
k (1 + k ) n
SV a 1400000
A= = = 326470 dinara
n 7
(1 + k ) −1 (1 + 0,14 ) −1
k (1 + k ) n 0,14 (1 + 0,14 ) 7
I k (1 + k ) n
MA inv = ⋅
Q (1 + k ) n − 1
I
Q
[ n
MA uk = ⋅ (f AS ) k + T0 + Tr +
P
]
Hu ⋅ η
I −L
Tk =
n
Metod progresivnog obračuna amortizacije
Metod progresivnog obračuna amortizacije zasniva se na
sukcesivnom porastu amortizacije. U stvari, on
pretpostavlja da se osnovna sredstva najmanje koriste i
troše u početku, a najviše na kraju procenjenog veka
trajanja. To drugim recima znači da je obračunati
amortizacioni iznos najmanji na početku, a najveći na kraju
amortizacionog perioda. Ovo pretpostavlja i to da će sa
tokom procenjenog veka trajanja kapaciteti osnovnih
sredstava biti bolje korišćeni, i da će to omogućiti lakšu
nadoknadu uvećane amortizacije. Obračun amortizacije za
svaku godinu, po ovom metodu, vrši se na osnovu sledeće
formule:
k 2 k − 1 2
Tk = I −
n n
Degresivni metod amortizacije ili metod sve manjeg ostatka
T2 = α ⋅ ( I − T1 ) = α( I − αI ) = αI(1 − α )
( ) ( )
T3 = α ⋅ ( I − T1 − T2 ) = α I − αI − αI + α 2 I = αI 1 − 2α + α 2 = αI(1 − α ) 2
Ukupni amortizacioni trošak (UTn) na kraju n godina iznosi:
[
UTn = I 1 − (1 − α ) n ]
Knjigovodstvena vrednost (Bn) na kraju n godina je jednaka u ovom
slučaju
[ ]
B n = I − UTn = I − I 1 − (1 − α ) n = I(1 − α ) n
T1 = 15000
⋅ 0,1429= 2144dinara
T2 = 15000
⋅ 0,2449= 3674dinara
T3 = 15000
⋅ 0,1749= 2624dinara
T4 = 15000
⋅ 0,1249= 1873dinara
T5 = 15000⋅ 0,0893
= 1339dinara
T6 = 15000⋅ 0,0892= 1338dinara
T7 = 15000⋅ 0,0893
= 1339dinara
T8 = 15000⋅ 0,0446
= 669dinara
FUNKCIONALNI SISTEM AMORTIZACIJE
c) Finansijske aktivnosti
• Novčani tok klasifikovan kao finansijska aktivnost obuhvata sledeće:
• + Pozajmljivanje
- Otplata glavnice
• Neto finansijski novčani tok
ANALIZA OPERATIVNIH I INVESTICIONIH AKTIVNOSTI PROJEKTA
Primer
Jedna hemijska kompanija planira izgradnju nove fabrike za proizvodnju PVC praha i granulata.
Predvi|ena je sledeća struktura ulaganja:
• - građevinski objekti - 4.000.000 dinara,
• - oprema - 23.000.000 dinara,
• - ostala ulaganja (projektovanje, inženjering, obuka kadrova,montaža i dr. - 3000.000 dinara
• Ulaganja u obrtni kapital (obrtna sredstva) iznosi 2.000.000 dinara
• Marketinško odeljenje firme je procenilo da bi se moglo godišnje prodavati oko 35.000 tona PVC
praha i granulata po ceni od 1400 din/t, sa godišnjim prihodom od 35.000 × 1.400=49 miliona
din.
• Inženjersko odeljenje je, opet, procenilo varijabilne troškove, kao što su rad i materijal na 740
din/t odnosno ukupno 25900000 dinara godi{nje. Fiksni troškovi procenjeni su na 6 miliona dinara
godišnje.
• Firma očekuje 8-godišnji upotrebni vek projekta, u kojem se, prema procenama, ne očekuju
promene u potražnji i jediničnoj ceni proizvoda.
• Amortizacija svih ulaganja bi se vršila linearnim metodom Amortizacioni vek gra|evinskih objekata
je 40 godina, opreme 8 godina, ostalih ulaganja 5 godina. Vrednost svih ulaganja na kraju
amortizacionog vek je nula.
• Posle 8-godišnjeg upotrebnog perioda planira se prodaja fabričke zgrade za 3.500.000 dinara.
• Naći neto novčani tok ovog inženjerskog investicionog projekta, ako se porez na dobit
obračunava po stopi od 30%. Oceniti metodom sadašnje vrednosti ovaj projekat, ako je firmina
kamatna stopa (diskontna stopa) 10%.
Za dobijanje neto novčanog toka ovog projekta, potrebni su prethodno sledeći proračuni:
a) Izračunavanje amortizacije
I−L
Tk =
gde je: n
Tk - godišnji amortizacioni iznos,
I - početna investicija,
L - likvidaciona vrednost investicije na kraju amortizacionog
veka.
- Godišnji amortizacioni iznos za građevinske objekte (Tk1 )
I1=4.000.000din., n1=-40god., L1=0
4000000
Tk 1 = = 100000din.
40
- Godišnji amortizacioni iznos za opremu (Tk2 )
I2=23.000.000din., n2=8god., L2=0
23000000
Tk 2 = = 2875000din.
8
- Godišnji amortizacioni iznos za ostala ulaganja
(Tk3 )
I3=3.000.000 din., n3=5god., L3=0
3000000
Tk 3 = = 600000din.
5
• Ukupni godišnji amortizacioni iznos za prvih pet godina iznosi:
• Tku=Tk1+Tk2+Tk3=3575000
• a za preostale tri godine:
• Tku=Tk1+Tk2=2975000
• b) Izračunavanje poreza na dobit od prodaje zgrade
• Dobit od prodaje zgrade je razlika između cene prodaje i knjigovodstvene
vrednosti u vreme prodaje. Knjigovodstvena vrednost zgrade posle 8 godina
iznosi:
• B8=4.000.000 - 800.000=3.200.000 dinara
• pa je dobit od prodaje 3.500.000 -3.200.000=300.000 dinara. Porez na ovu
dobit je (poreska stopa 30%) 300.000 x 0.3=90.000 dinara.