UVOD-DIPLOMATSKO

KOMUNICIRANJE
O Diplomatsko komuniciranje u svojim zaecima bilo je
ogranieno na iskljuivo usmene kontakte. S
vremenom je usmena komunikacija nadopunjena
pismenom, najprije u kao pomonim, a kasnije i kao
samostalnim i ravnopravnim sredstvom. Razvojem
telekomunikacijskih tehnologija dolazi do napretka i u
diplomatskoj komunikaciji, najprije koritenjem
telegrafa i telefona, a u zadnjih nekoliko desetljea
telefaksa i internet tehnologija. Zbog svega navedenog
dolazi do napretka u diplomatskoj komunikaciji koja
postaje uinkovitija te se otvara vie mogunosti
sudjelovanja u radu meunarodne zajednice za male i
srednje zemlje.
O Unato svim komunikacijskim naprecima koji su
nedvojbeno unaprijedili diplomatsku komunikaciju,
izgovorena rije, razgovor i sve finese koje ukljuuje
nemogue je zamijeniti bilo kojim od navedenih
sredstava. Diplomacija takoer u ostalim aspektima
odoljeva modernoj tendenciji pojednostavljivanja i
ostaje vjerna obrascima finog ponaanja, to ne znai
da je zaostala. Diplomat, da bi bio uspjean,
upotrebljava sva sredstva i znanja koja su mu na
raspolaganju s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi.
Stoga mora biti vjet kako u verbalnoj i pisanoj
komunikaciji i odnosu s ljudima tako i u radu s
modernim komunikacijskim sredstvima i alatima.

USMENO KOMUNICIRANJE

O Usmena komunikacija odnosi se na razgovore u kojima je izgovorena
rije osnova komunikacije. U govoru se moemo sluiti raznim tehnikama
kao to su intonacija, redosljed rijei, isticanje ili ponavljanje reenica da
bi sugovorniku bolje pribliili svoje stajalite. Uz to moemo se sluiti i
neverbalnim oblicima komunikacije, gestikulacijama, grimasama,
osmjehom, dodirivanjem sugovornika ili ak udaranjem akom o stol,
meutim ove efekte moramo koristiti kontrolirano i vrlo umjereno.
O Izraz izraavati se diplomatski koristi se i u svakodnevnom govoru za
osobe koje u razgovoru koriste paljivo odabrane rijei. Upravo odabir
rijei i jasnoa reenica je jo jedna vana odrednica diplomatske
komunikacije. Ako elimo biti jasni u svom izlaganju koristiti emo kratke
reenice nedvojbenog sadraja, ali ako elimo neto sakriti od
sugovornika ili dati odgovor bez pravog znaenja koristiti emo se
kompliciranim reenicama, digresijama, skretanjem s teme pa ak i
upadanjem sebi u rije da bismo zbunili sugovornika.
O Bitno je sopmenuti jo jedno sredstvo koje koristimo u razgovoru a to je
stanka. Stankom izmeu reenica ili rijei dajemo vanost i privlaimo
panju sugovornika na odreeni dio izlaganja. Kao i sve navedeno
dosada i stanka se koristi ciljano i umjereno jer preestim koritenjem
postiemo suprotan uinak od eljenog.

TELEFONSKI RAZGOVOR

O Razgovor telefonom je takoer oblik usmene komunikacije s
razlikom da se sugovornici ne vide, to namee odreena
ogranienja, ali ima i svoje prednosti. U odnosu na pisani tekst,
telefonski razgovor je osobniji, daje nam sigurnost da je poruka
preneena i da (ako se ne snima) nee biti traga o izgovorenom i
time ostavlja mogunost poricanja.
O Predstavljanje kod telefonskog razgovora je vrlo bitno i nije se dovljno
predstaviti imenom i prezimenom. Prvo se navodi ime drave i
institucije koju predstavljamo, zatim funkcija koju obnaamo i na
kranu ime i prezime
O U telefonskom razgovori treba izbjegavati uvodnu kurtoaziju,
eventualno se moemo, dobrom poznaniku, jednom reenicom
osvrnuti na zadnji susret. Odmah iza toga prelazimo na stvar zbog
koje zovemo te na kraju takoer kratko i uljudno uputimo pozdrav.
Zbog same forme telefonske komunikacije, a izrazito u sluaju ako se
jedan od sugovornika slui stranim jezikom, potrebno je koristiti
kratke i jasne reenice te imati na umu da sugovornik ne moe vidjeti
nae geste. Ukoliko je tema o kojoj elimo razgovarati opirna bolje
je telefonski samo ugovoriti sastanak i samo natuknuti o emu se
radi.

PISANO KOMUNICIRANJE, DIPLOMATSKA
KORESPONDENCIJA

O Pisana komunikacija i korespondencija u diplomaciji vrlo su
vane diplomatske tehnike. Sposobnost usmenog pregovaranja,
koja je bit diplomacije, imaju u odreenoj mjeri i osobe koje nisu
vezane za diplomaciju, meutim to nije sluaj u pisanoj
komunikaciji. Prilikom sastavljanja diplomatskih nota, slubenih
diplomatskih pisama ili pro memorija opa pismenost, pristojnost i
poznavanje pravila drugih specijaliziranih korespondencija nisu od
velike pomoi.
O Pisani tekst je sam po sebi ograniavajui i jednom kad je poslan
ne moe se vie mijenjati. Rijei u pisanoj komunikaciji imaju puno
veu teinu od onih u usmenoj zato to ih ne moemo dodatno
argumentirati ili popratiti odeenom intonacijom i gestigulacijom.
Zbog toga kao i razloga da je pisani tekst itaocu uvijek na
raspolaganju, ispravno, razumljivo i uvjerljivo pisanje je puno tee
i osjetljivije od usmenog komuniciranja.

O Osobno pismo
O Osobno pismo moe se pisati u privatne ili slubene svrhe, pie se u
slubenom svojstvu, ali se ne poziva na funkciju. Ovim pismom alje
se osobna poruka adresantu npr. estitka jubilarnog roendana ili
znaajne godinjice, sauee povodom smrtnog sluaja u obitelji,
preporuka ili osobna zamolba. Osobno pismo pie se na papiru bez
zaglavlja (eventualno moe biti ime i prezime i akademska titula),
pie se rukopisom cijelo ili barem naslovna i zavrna reenica i
naravno potpis.
O Slubeno pismo
O Slubeno pismo je formalnije, slubenije i hladnije od osobnog i
poaljioc njime istie svoju funkciju i poloaj. Pie se na slubenom
papiru ustanonove u kojoj poiljatelj radi ili njegovom osobnom
slubenom papiru u oba sluaja sa zaglavljem, stavlja se datum i broj
kao oznaka slubene korespondencije i u pravilu je strojno otisnuto.
Moe i ne mora sadrati peat, a ako u zaglavlju nije otisnuta puna
funkcija i titula poaljitelja ona se ispisuje iznad ili ispod potpisa.
Pismo ne sadri osobne elemente, a naslovljava se i pozdravlja
primatelja strogo formalno. Zbog svega navedenoga osobno pismo
se esto anziva i nota u prvom licu
O Nota, verbalna nota ili nota u treem licu
O Nota predstavlja naslubeniji i najformalniji oblik komunikacije u diplomaciji.
Putem nota odvija se komunikacija izmeu ministarstava vanjskih poslova
zemalja kao i komunikacija izmeu ministarstva vanjskih poslova zemlje
primateljice i diplomatsko-konzularnih predstavnitava u toj zemlji te
kominikacija izmeu diplomatskih predstavnitava raznih zemalja u jednoj
dravi.
O Note se mogu koristiti u razliite svrhe, od rutinskih poput obavjetavanja o
odsutnosti ambasadora iz zemlje slubovanja do ozbiljnih diplomatskih tema
poput protesta prema politici zemlje primateljice.
O Kako note pokrivaju irok broj podruja imamo specijalizirane note za
odeene teme. Protestnom notom izraava se nezadovoljstvo, ultimativnom
notom se predaje ultimatum, cirkularnom notom sluimo se kada
ministarstvima ili diplomatskim misijama u jednom centru elimo proslijediti
istu obavijest, dok zajednikom ili kolektivnom notom dvije ili vie
diplomatskih misija iznose zajedniki stav ili zahtjev prema zemlji primateljici.
O Nota se pie na posebnom notnom papiru koji je malo vri uglavnom samo
sa suhim grbom na vrhu stranice, ako nema takvog papira pie se na papiru
sa zaglavljem koje sadri dravni grb i slubeni naziv institucije koja alje
notu. Nota mora imati broj, a naslov nije obvezan iako ga mnoge zemlje piu.
Note se uvijek piu u treem licu jednine.

O Memorandum, pro memoria, aide memorie
O Ovi oblici predstavljaju manje formalne dopise koji slue kao
podsjetnici ili prijedlozi koji se predaje drugoj strani tijekom
razgovora. Memorandum se koristi za iznoenje razumjevanja nekog
dogovora ili njegovog dijela.
O Pie se na papiru bez zaglavlja, nema odereenu formu ni uvodne i
zavrne uljudnosti, datum je obvezan, papir se ne potpisuje, parafira
ili preatira, ali se iz teksta vidi odakle potjee.
O Sve navedeno vrijedi i za aide memoriu (ili pro memoriu), a razlika je
u tome da je aide memorie jo manje formalna i upotrebljuje se za
krae zabiljeke i podsjetnike.

O Non-paper
O Non-paper jo je neformalniji od memoranduma. Predstavlja
neslubeni prijedlog koji se predaje drugoj strani u pregovorima
bez da se iz njega vidi odakle potjee. Koristi se kada se eli
neslubeno predstaviti odreena pozicija ili politika da bi se vidjelo
kako e biti primljena ili u multilaterlanoj diplomaciji da se utvrde
maksimalni zajedniki stavovi bez preuzimanja odgovornosti za
napisani tekst.


O J EZIK U DIPLOMACIJ I


O Latinski jezik je, kao jezik Rimskog carstva te kasnije Svetog
Rimskog carstva i Katolike crkve, bio jezik kojim se u pismu
koristila rana Europska diplomacija. Njegova prednsot je bila u
tome to je bio neutralan, a nedostatak da ga je razumio malo tko
osim klera. Osim u pismu koristio se i za razgovore u kojima
diplomati nisu govorili jezik sugovornika. Od 15. do 19. stoljea za
pregovore su se koristili razni jezici ovismo o stranama koje su u
njima sudjelovale ali uglavnom su dokumenti bili pisani i dalje na
latinskom. Od sredine 19. stoljea ope je prihvaeno pravo da se
diplomatskia predstavnitva u odreenoj dravi obraaju njenim
institucijama na slubenom jeziku te drave, ali ne postoji pravilo
da se jedan jezik koristi ispred nekog drugoga.

O U Ujedinjenim narodima slubeni jezici su arapski, engleski,
francuski, kineski, ruski i panjolski i svi imaju jednaku
vanost dok su u Europskoj uniji slubeni su svi jezici
zemalja lanica. Tako da u svijetu ne postoji jedan slubeni
diplomatski jezik, meutim najee se koriste francuski i engleski
s tim da je dominantnu poziciju u posljednje vrijeme preuzeo
engleski prvenstveno zbog dominacije SAD-a u meunarodnoj
zajednici.
O Za rad u diplomaciji nuno je poznavanje jednog od svjetskih
jezika zaista dobro, to znai u jeziku, govoru i pismu te bar jo
jednog jezika za sporazumijevanje. Teko je odrediti koji su jezici
najkorisniji, prvi je vjerojatno engleski (kako smo ranije
napomenuli), dok drugi jezik ovisi o afinitetima i polju rada, u
diplomaciji to bi vjerojatno bio francuski ili eventualno panjolski.
Dalje ne postoje pravila ve se treba ravnati po potrebama, ali
svakako vrijedi ope ivotno pravilo da je bolje znati to vie
stranih jezika. Vano je i napomenuti, da bi se dobro nauio neki
strani jezik prvanstveno se mora dobro poznavati svoj materinji
jezik.




HVALA !

Prezentacju pripremila :Melinda Dervi
2417/P