UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA TEHNIKE STUDIJE

KEMIJSKI POSTUPCI NA METALIMA U IZRADI TISKOVNIH FORMI

Profesor: prof.dr. Marin Milkovi

Asistent: Marija Gari

Student: Medina Harevi

Travnik, Juni 2015

UVOD
Tiskovne forme mogu se definirati kao materijal s kojega se vri otiskivanje kako bi se dobio
otisak, a time eventualno i konani proizvod.
To se moe smatrati jednom od prvih materijalizacija ideje grafikog dizajna. Naime,
cijeli se postupak grafike pripreme od same ideje preko idejnog rjeenja, dizajna,
integriranja teksta i slike danas najee izvodi pomou raunala.
Stoga je postupak izrade tiskovne forme materijalizacija virtualnih slika.
Kako otisak mora imati povrine na kojima se nalazi odnosno ne nalazi slika tekst ili boja,
tako i tiskovna forma ima povrine na kojima se nalazi ili ne nalazi boja. Povrine na kojima
se nalazi boja nazivaju se tiskovnim elementima dok se povrine na kojima se ne nalazi boja
nazivaju slobodnim povrinama.
Ovisno o meusobnom odnosu tiskovnih elemenata i slobodnih povrina tiskovne se forme
dijele u etiri osnovne skupine:
tiskovna forma za visoki tisak.
tiskovna forma za duboki tisak.
tiskovna forma za ploni tisak.
tiskovna forma za propusni tisak.

KOVINE
Kovine koje se koriste za izradu tiskovnih formi su najee neke od tehniki vanih kovina.
Gotovo se nikada ne koriste kemijski iste kovine, jer one nemaju dobra mehanika svojstva, a osim
toga jako su skupe. Zbog toga se koriste tehnike kovine koje sadre razliite primjese, bilo da su
namjero dodane ili se nalaze kao neistoe za ostale iz procesa njihove proizvodnje.
Od kovina koje se koriste za izradu tiskovnih formi to su:
cink (Zn),
aluminij (Al),
eljezo (elik) (Fe),

magnezij (Mg),
krom (Cr),
srebro (Ag),

bakar (Cu),
nikal (Ni),
iva (Hg).

SVOJSTVA KOVINA ZA
IZRADU TISKOVNIH FORMI

CINK (Zn)
Cink je plavkasto-bijela sjajna kovina, dobar je vodi elektrine
struje. Kemijski je vrlo aktivan te s plinovima iz zraka stvara
prevlake cinkova oksida (ZnO), cinkova hidroksida (Zn(OH)2) i
cinkova karbonata (ZnCO3) koje ga tite od daljnje korozije. isti
cink ima srednju gustou (7.14 g cm-3),
malu tvrdou (412 MPa po Brinellu; tvrdou mu donekle
poveavaju neistoe) i nisko talite (420 C).
Cink i njegov oksid imaju izrazito amfoteran karakter, tj. podjednako dobro se otapaju u
kiselinama i luinama:

Otapanjem cinka u kiselinama nastaje cinkova sol i razvija se plinoviti vodik. Njegovim pak
otapanjem u luinama nastaju soli u kojima se cink nalazi u obliku aniona uz istovremeno
razvijanje vodika.
Poput cinka i cinkov se oksid takoer otapa u kiselinama i luinama, ali se pri tom procesu ne
razvija vodik, nego nastaje voda:

Najee se koristi za izradu tiskovnih formi za visoki tisak.

Za izradu tiskovne forme cink se otapa (jetka) u duinoj kiselini koncentracije 10 20 vol%:

Zbog svojih jako izraenih oleofilnih svojstava koristi se i za izradu polimetalnih tiskovnih
formi za ploni tisak.

BAKAR (Cu)
Bakar je kovina karakteristine crvenkastosmee boje, izrazito je
kovan i savitljiv, jedan je od
najboljih vodia elektrine struje. Latinski naziv cuprum, pa tako i
meunarodnu skraenicu (Cu),
dobio je prema otoku Cipru gdje se u antiko vrijeme dobivao. Na
naziv bakar potjee od turskog
bakir.
Bakar ima sitnozrnatu kristalnu strukturu te je prikladan za jetkanje rasterskih elemenata i linija.
isti bakar ima srednju gustou (8.96 g cm-3), relativno malu tvrdou (874 MPa po Brinellu;
neistoe mu donekle povea
vaju tvrdou) i dosta visoko talite (1084 C).
U vlanoj atmosferi, u vodi i u tlu, bakar se prekriva zelenkastim slojem produkata korozije
snanog zatitnog djelovanja koji se naziva patina.
Grijanjem na zraku daje bakrov(II) oksid (CuO). Bakar se otapa u oksidirajuim kiselinama
(duina, vrua sumporna kiselina, itd.) stvarajui obojene otopine:

Za izradu tiskovnih formi bakar se otapa u vodenim otopinama eljezova(III) klorida u dva
stupnja:

Najvie se koristi ist, a rjee kao slitina bronca (bakar i kositar), odnosno mjed (bakar i cink).
Bakar se koristi za izradu svih tipova tiskovnih formi:
za visoki tisak kao lim
za duboki tisak kao lim ili
elektrokemijska prevlaka
u plonom tisku za izradu polimetalnih ploa
u propusnom za izradu mreica od bronce
Kao i cink bakar se, zbog jako izraenih oleofilnih svojstava, koristi za izradu
polimetalnih tiskovnih formi za ploni tisak.

ALUMINIJ (Al)
Aluminij je srebrno-bijela sjajna kovina te iza kisika i silicija trei
najobilniji element u Zemljinoj kori s udjelom od 8,1%. Ime je dobio
prema latinskoj rijei alumen koja se koristila za alaune (stipse).
Unato visokom udjelu izoliran je u elementarnom stanju tek 1825.
godine. Talite mu je na 660 C, pripada u lake kovine (gustoa mu je
2.70 g cm-3, a tvrdoa 245 MPa po Brinellu, dok aluminijev oksid
(korund) ima tvrdou veu od 2000 MPa po Brinellu).
Sam aluminij je jako reaktivan, ali spontano oksidira na zraku stvarajui prozirnu prevlaku oksida
koji ga tite od daljnje korozije. Kao i cink, aluminij i njegov oksid su takoer amfoterni.
Otapaju se u kiselinama uz stvaranje aluminijevih soli i izdvajanje vodika, odnosno vode:

Otapaju se i u luinama stvarajui aluminate takoer uz izdvajanje vodika, odnosno vode:

Aluminij moe imati hidrofilna i oleofilna svojstva pa se najvie koristi za izradu tiskovne forme
za ploni tisak, dok se aluminijev oksid (Al2O3) zbog svoje izrazite hidrofilnosti koristi za izradu
slobodnih povrina na monometalnoj tiskovnoj formi za ploni tisak.

MAGNEZIJ (Mg)
Magnezij je srebrno-bijela sjajna kovina i osmi je po redu
najobilniji element u zemljinoj kori s udjelom od 2%. Osim toga,
magnezij je trei element po koliini elemenata otopljenih u
Morskoj vodi. U prirodi ga ne nalazimo u elementarnom stanju, ve
najee u obliku magnezijeva oksida (MgO).
Talite mu je na 650 C, pripada u lake kovine, gustoa mu je 1.74 g cm-3, a
tvrdoa 260 MPa po Brinellu.
Izrazito je aktivan pa tako elementarni magnezijna zraku brzo potamni zbog stvaranja oksidne
prevlake na povrini. Otapaju ga relativno slabe kiseline uz izdvajanje vodika:

Nije amfoteran te ne reagira s luinama kao cink i aluminij. U kontaktu s kisikom burno reagira
(bljeskalice), a pri povienim temperaturama izgara. Za izradu tiskovne forme otapa se u
razrijeenoj (5 vol%) duinoj kiselini:

Najvie se koristi za izradu tiskovne forme za visoki tisak.

KROM (Cr)
Krom je srebrnasta, sjajna, tvrda kovina koja se moe uglaati do
visokoga sjaja i podatan je za kovanje. Naziv krom dolazi od grke
rijei to znai boja budui da krom tvori mnoge raznobojne
spojeve.
U elementarnom se obliku krom rijetko nalazi u prirodi.
Spada u tee kovine (gustoa mu je 7.15 g cm-3, izrazito je tvrd (tvrdoa mu je 1120 po
Brinellu), otporan je na troenje, a ima i
visoko talite (1907 oC). Korozivno je stabilan budui da na zraku oksidira stvarajui tanku
prevlaku otpornog kromova(III) oksida (Cr2O3).
Otporan je na duinu kiselinu budui da stvara oksidnu prevlaku koja ga titi od daljnjeg
otapanja, a otapaju ga neoksidirajue kiseline stvarajui obojene, u vodi topive soli uz izdvajanje vodika:
Ima izrazito hidrofilna svojstva pa se koristi za izradu slobodnih povrina
kod polimetalnih tiskovnih formi za ploni tisak. Zbog svoje visoke tvrdoe koristi se u
dubokom tisku u obliku elektrokemijskih prevlaka kao zatita tiskovne forme od troenja.

NIKAL (Ni)
Nikal je srebrno-bijela blistava kovina otporna na koroziju. Koristi se
kao prevlaka drugih kovina radi zatite. Slitine nikla i bakra se koriste
za izradu kovanog novca, pribora za jelo, itd.
Nikal se takoer dodaje eliku i drugim slitinama kako bi poveao
njihovu otpornost na koroziju.
Kao i krom, nikal spada u tee kovine (gustoa mu je 8.90 g cm-3), no
znaajno je meki od kroma (700 MPa po Brinellu), a talite mu je
takoer nie od talita kroma (1455 C).
Nikal ne pokazuje amfoterna svojstva te je postojan u luinama. Otapaju ga neoksidirajue
kiseline stvarajui obojene soli uz izdvajanje vodika:

Kemijska svojstva su mu slina kromu, ali su slabije izraena.

Hidrofilnost mu je manja od kromove pa se kao prevlaka koristi za izradu slobodnih povrina
polimetalne tiskovne forme za ploni tisak, a kao i krom koristi se za zatitu od troenja tiskovnih
formi za duboki tisak.

ELJEZO (Fe)
isto je eljezo sjajna, srebrnasta i mekana kovina koja se moe lako
kovati, zavarivati, a u vruem stanju ispolirati do visokog sjaja.
Meunarodni mu je simbol skraenica od ferrum; latinskog naziva za
eljezo. Pripada u srednje teke kovine (gustoa mu je 7.87 g cm-3),
tvrdoa mu iznosi 490 MPa po Brinellu, talite mu je na 1538 C, dok
tvrdoa eljeza/elika ovisi o njegovu sastavu i obradi.
eljezo ima feromagnetina svojstva, a magnetna svojstva zadrava i prestankom djelovanja
magnetnog polja Na vlanom zraku veoma lako korodira pri emu se na povrini javlja hra
(hidratizirani eljezov oksid; Fe2O3H2O).
Sloj hre je porozan, mekan i lako se ljuti pa ona kao takva ne titi eljezo od
daljnje korozije. Otapaju ga neoksidirajue kiseline kao klorovodina kiselina uz stvaranje
hidratiziranih eljeznih soli i izdvajanje vodika:

Lako stvara slitine s razliitim kovinama poput kroma, molibdena, vanadija te s ugljikom. Slitina
eljeza i 0.5 1.7% ugljika (C) naziva se elik.
Koristi se za izradu tiskovne forme za duboki tisak te kao osnova za polimetalne tiskovne forme.
Antikorozivni elik (Fe Ni Cr) koristi se u plonom tisku zbog svoje hidrofilnosti za izradu
slobodnih povrina.

SREBRO (Ag)
Srebro je plemenita bijela kovina mjeseeva sjaja ija je uporaba u
izradi nakita bila poznata prije 3000 godina, a predmeti izraeni od
srebra naeni su u carskim grobovima Ura te u nalazitima starog
Egipta, Grke i Rima. Alkemiari staroga doba srebro su nazivali
Mjeseeva ili Dijanina kovina.
U prirodi se iznimno rijetko nalazi u elementarnom stanju, najee kao pratitelj olovnih i
bakrenih rudaa. Kao spoj srebro se najee pojavljuje kao mineral argentit (Ag2S).
Srebro kao kovina ima zanimljive fizike karakteristike: najsvjetlije je od svih kovina, ulateno i
izglaano, ima vrlo dobra svojstva refleksije pa se zbog njih koristi u optici i u izradi zrcala. Ima
dobru toplinsku i elektrinu vodljivost zbog ega se koristi u elektroindustriji i elektronici.
Srebro je, poput zlata, jako kovna i rastezljiva kovina pa se moe razvui u jako tanke ice ili
folije. Jako je
mekano, tvrdoa mu iznosi svega 245 MPa po Brinellu, gustoa mu je 10.50 g cm-3, a talite na
962 C. Na sobnoj temperaturi ne oksidira na zraku, ali nakon duljeg vremena potamni ukoliko
ima tragova sumporovodika. Zbog prilino visokog standardnog elektrodnog potencijala (+0.8
V), srebro se otapa samo u jakim oksidirajuim kiselinama kao to su vrua sumporna i duina
kiselina.

U grafikoj tehnologiji koristi se kao prevlaka pri izradi tiskovne forme za duboki tisak, odnosno
kao meusloj izmeu dvije elektrokemijske prevlake bakra. Taj meusloj srebra slui za lake
odvajanje istroene tiskovne forme s temeljnog cilindra. Najee se taloi iz rabljenog fiksira
koji ostaje nakon razvijanja filmova na osnovi srebrovnih halogenida. Ima izrazito hidrofobna
svojstva pa se koristi kao tiskovna povrina u CtP tehnologiji izrade tiskovnih formi za ploni
tisak.

IVA (Hg)
iva je poznata od davnih vremena (oko 1500. godine prije
nove ere). Ime je dobila od latinske rijei hydrargyrum to
znai tekue srebro.
To je sjajna, srebreno-bijela kovina koja je pri sobnoj
temperaturi u tekuem stanju.
Prvi pisani dokaz o ivi potjee od Aristotela, a prema ostacima naenim u egipatskim grobnicama
pretpostavlja se da su ve Egipani u 6. stoljeu prije nove ere poznavali postupak dobivanja ive i
njezinu sposobnost amalgamiranja.
Od prvog stoljea iva se poela upotrebljavati u medicinske svrhe. U prirodi se moe nai
samorodna ili kao mineral cina-barit. Jedina je tekua kovina pri sobnoj temperaturi. Ima veliku
gustou (13.60 g cm-3), velike je povrinske napetosti (ne vlai vrste povrine). Talite ive je na
-39 C, a vrelite na 357 C.
Stabilna je na zraku. Ne reagira s luinama i veinom kiselina.
Otapa se samo u oksidirajuim kiselinama. Tekua iva otapa mnoge metale dajui amalgame.
ivine pare su vrlo otrovne. Poput srebra, u grafikoj se tehnologiji koristi kao meusloj pri izradi
tiskovne forme za duboki tisak. On slui za lake odvajanje istroene tiskovne forme s temeljnog
cilindra. Najee se taloi iz vodenih otopina ivinih soli pri emu nastaje amalgam na povrini
bakrene prevlake na temeljnom cilindru.

KEMIJSKO OTAPANJE I
TALOENJE KOVINA
U izradi nekih tipova tiskovnih formi koriste se procesi otapanja (jetkanja) kovina.
Jetkanje kovina je kemijsko otapanje kovine s ciljem da se na povrini kovine dobije reljef
odreenog oblika. Kemijskim se otapanjem kovina izrauju tiskovne forme za visoki, duboki i
ploni tisak. Sam proces jetkanja kovine je zapravo proces oksidacije pri emu nastaju u vodi
topljivi produkti. Pri procesu oksidacije atomi kovine otputaju elektrone i prelaze u svoje ione.
Atomu kovine elektroni se mogu oduzeti na dva naina:
kemijskom reakcijom
elektrokemijskom reakcijom

HVALA VAM NA PANJI