ernobilska katastrofa

ernobilska katastrofa
Dana 26. travnja 1986., kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog

nuklearnog reaktora te ljudskom pogrekom, uzrokovana je eksplozija koja je

unitila jedan od etiri reaktora u Memorijalnoj elektrani Vladimir Ilji
Lenjin odnosno takozvanoj ernobilskoj nuklearnoj elektrani.
Posljedica eksplozije nije nalikovala eksploziji nuklearne bombe, ali je
relativno manja eksplozija uinila tetu na reaktoru koji e potom otpustiti
velike koliine radioaktivne praine, otprilike devet puta jae kontaminacije
nego prilikom eksplodirane bombe u japanskom gradu Hiroimi, no i danas
nakon nekoliko desetljea, ta radioaktivna praina nije u potpunosti nestala.

Radioaktivna praina
Radioaktivnost raznoena vjetrom potom je najvie pogodila zdravlje

stanovnika susjedne june Bjelorusije, ali isto tako i krajnjih sjevernih prostora
Ukrajine te jugozapadnih prostora Rusije, ija je granica takoer bila u
neposrednoj blizini.
Oblaci radioaktivne praine zaustavili su se tek nad Skandinavijom u
sjevernim dijelovima Europe. Izravne i neizravne posljedice radioaktivnog
zraenja osjetilo je do 5 milijuna ljudi.
Zdravstveni problemi kod velikog broja ljudi ostali su prisutni sve do danas, a
poseban problem predstavlja kvalitetno zbrinjavanje okolia u neposrednoj
blizini nuklearne elektrane.

 Podruja

pogoena veim
koliinama
radioaktivne
praine odmah
nakon nesree

Eksplozija nuklearnog reaktora broj

etiri

 Nuklearni reaktor broj etiri

nakon eksplozije. Vidljiva
su znatna oteenja
reaktora (u sredini) i
generatorske zgrade
(dolje).

Meu imbenicima koji su doprinjeli nesrei su i neadekvatno obueni

djelatnici elektrane. Direktor V. P. Brjuganov je prije transfera u ernobilsku
nuklearnu elektranu radio u termoelektrani na ugljen.
Glavni inenjer Nikolaj Fomin je takoer imao iskustva samo na
konvencionalnim elektranama. Anatolij Djatlov, zamjenik glavnog inenjera,
je imao preteito iskustva s nuklearnim reaktorima na podmornicama.
Djatlov je nakon nesree isticao da su u upustvima za rukovanje, dizajneri
reaktora namjerno propustili napomenuti da su reaktori nestabilni pri
pojedinim opsezima rada.

 Operateri takoer nisu bili svjesni mane ili bolje reeno

osobine kontrolnih ipaka.

Naime, dio kontrolnih ipaka, koje apsorbiraju neutrone i time
usporavaju reakciju kad se spuste u reaktor, je bio napravljen
od grafita, i to dio koji prvi ulazi u reaktor, to je dovelo do
istiskivanja dijela tekuine koja hladi reaktor. Uslijed ovakvog
dizajna, sputanje kontrolnih ipki je dovelo do kratkog
poveanja aktivnosti u reaktoru prije smanjivanja

 Eksperimentom se trebalo utvrditi mogu li turbine pri gaenju, u

sluaju da ne postoji vanjsko napajanje elektrinom energijom,

osigurati dovoljno energije za odravanje sustava hlaenja reaktora
dok se ne ukljue dizel agregati.
Eksperiment je prije toga uspjeno sproveden, no rezultati su bili ispod
oekivanja, turbine nisu osigurale dovoljno energije za vodene crpke
sustava za hlaenje, niti za ostale sigurnosne ureaje.
Na osnovi rezultata prethodnog eksperimenta, napravljena su izvjesna
poboljanja koja je trebalo ispitati.
Budui da je reaktor 4. trebao privremeno biti iskljuen zbog
odravanja, on je izabran za eksperiment.

 Elektrana je imala etiri reaktora snage 1GW tipa RBMK-1000, (Ruski

RBMK Reaktor "Bolo Monosti Kanaln"; reaktor velike snage,

kanalskog tipa).
U vrijeme nesree, sva etiri reaktora su proizvodila oko 10%
elektrine energije za potrebe Sovjetske Ukrajine. Gradnja elektrane je
zapoeta sedamdesetih godina. Sukladno se izgraivao i ukrajinski
gradi Pripjat, prvenstveno za djelatnike elektrane i njihove obitelji.
Reaktor br. 1 je poeo s radom 1977., godinu dana kasnije je puten u
pogon i reaktor 2. Reaktor 3. - 1981, a etvrti 1983. Jo dva reaktora
su bila u izgradnji kad se nesrea dogodila.

 Kompletan ozraen prostor do danas je ostao pod posebnom

kontrolom i aktivnim promatranjem vie ukrajinskih i svjetskih

strunjaka poput Sergija Gaaka, Timothya Mousseaua,
Andersa Mollera i drugih.
Prema pojedinim istraivanjima strunjaka, biljni i ivotinjski
svijet na tom prostoru poeo se zapanjujue naglo oporavljati
krajem devedesetih godina te je primjeeno da su jako
ozraen prostor naselile i ivotinje koje su bile pred
izumiranjem ili potpuno istrijebljene.

DUGOTRAJNE MJERE
OPREZA

 U ernobilskom reaktoru 4 se trenutano nalazi oko 135 tona visoko

radioaktivnog urana i plutonija.

Zraenje koje dolazi iz te radioaktivne mase uzrokuje deformacije
strukture metala od kojega je sarkofag izraen.
Danas radijacija 100 metara od reaktora iznosi oko 500 mili
Roentgena/h.
To je oko 50.000 puta vea koliina zraenja od "normalne".
Na dvadesetoj godinjici ove katastrofe upozoreno je da sarkofag koji
titi reaktor "nije bez roka trajanja" (procjenjuje se da mu je rok do 30
godina, a 20 je ve prolo), te da ga treba popravljati i nadograivati.

Plutonij

Uran

 ernobilska katastrofa pokrenula je borbu europskih organizacija protiv

europskih nuklearnih postrojenja i buenje dublje ekoloke svijesti koja

se proirila cijelim svijetom.
Godine 2000., ameriki predsjednik Bill Clinton potpisao je s ukrajinskim
predsjednikom ugovor o zatvaranju posljednjeg funkcionalnog reaktora
u ernobilu, u zamjenu za finacijsku pomo pri sanaciji mjesta nesree.
Posebnim politikim naporima aktualne ukrajinske vlasti su 2005.
godine pokrenule svjetsku akciju kvalitetne i dugotrajne sanacije mjesta
nesree i zbrinjavanja tetnog otpada i materijala.

 Turistiki vodi prikazuje razinu radioaktivnog

oneienja

 Prizor iz autobusa koji turiste prevozi na mjesto nesree

nakon 25 godina

Posljedice na ljude i okoli

 Velike koliine radioaktivnih estica uzdigle su se na visinu od

1500 metara, noene vjetrom, krenule su prema
Skandinaviji, zatim sredinjoj i jugoistonoj Europi. Sljedeih
nekoliko dana vjetrovi su odnijeli preko 70 % radioaktivnih
estica s mjesta nesree prema Bjelorusiji koja je dodatne
posljedice osjetila vie nego sama Ukrajina. Peti dan nakon
eksplozije, estice su dole i do teritorija Hrvatske.

 Bjeloruske i ruske vlasti do danas polovino objavljuju razmjere

zdravstvenih posljedica nastalih izazvanom nuklearnom nesreom.

Neslubeni izvori procjenjuju da je od posljedica radijacije sveukupno
preminulo izmeu 200.000 i 400.000 ljudi. Ukrajinske vlasti ve
godinama aktivno surauju sa svim relevantnim svjetskim
organizacijama i institucijama, kako bi se adekvatno zatitilo zdravlje
ljudi pogoenih tom nesreom, kao i prirodni okoli u blizini elektrane.
U radijusu od 30 kilometara od mjesta nuklearne nesree,
proglaena je ernobilska zona zona otuenosti (ukr.
, eng. Zone of alienation), gdje se unato rizicima po
zdravlje ljudi, vratilo uglavnom autohtono starije stanovnitvo, koje
ondje uz svu pomo drave ivi na vlastitu odgovornost.

ernobil prije
katastrofe

ernobilska
katastrofa

Bitka za ernobil

https://www.youtube.com/watch
?v=l64dyq6QBDE

GRAD
DUHOVA
https://www.youtube.com/watch?
v=58ZTQ6fXevw

Film o najveoj katastrofi

https://www.youtube.com/watch?
v=5ocKW9KaUEI

KRAJ PREZENTACIJE