MORFONOSTILEMATSKI

PRIMJERI

 Najmanji odsjeak rijei kojemu je pridruen kakav sadraj, tj. koji

ima kakvo znaenje, zove se morfem.
Primjeri stilistiki motiviranih i obiljeenih imperfekata:
Tajac ko u grobu! No uskoro zauta sa svih strana aputanje, pa
pritajeno cerekanje, koje rastijae sve vie, sve vie...
Preskoivi visoku obalu, stade se kroz ljivike maati sela, koje se
dalje kroz grane tako milo bjelasae oko stare ture crkve.
Usnice ko krvav karanfil, a veernji suton, koji gustijae po sobi,
stane mu isto dirati elo kao razbaruena i meka enska kosa. (A.
G. Mato)
Tri imperfekta u tri primjera: rastijae, bjelasae, gustijae u
Matoevu kontekstu motivirana su i svojom fonijskom, a jo vie
svojom silabikom strukturom.
Ra-sti-ja-e kao etveroslog ima vie ansi da svojom duljinom
blie, impresivnije izrazi proces rastenja onoga cerekanja negoli
njegova stilistiki neutralna mogua zamjena perfekt (rastao). To
vie to se znaenjski to otezanje cerekanja izrijekom pojaava
udvojenim onim: rastijae sve vie, sve vie...

 bjelasae takoer je impresivniji svojom slogovnom duljinom i

sonornou pogotovo zbog jampskog poetka.
gustijae takoer je mogao biti izborno motiviran i svojom duljinom.
Ovaj oblik je antigramatem, budui da glagol III. vrste ima
imperfekatski oblik: guae (troslog). No, tek dui po trajanju,
etveroslog gustijae opisivanoj situaciji daje plastinu dimenziju:
mrak u sobi postaje sve gui, sve to gui...
Rjeotvorni morfostilematski postupci:
Crni zemljoskoci dizali su se od granata lijevo i desno. Loborec tef
ustrao se kao izgubljeni mravac u tamnoj kolonadi crnih aavih
stupova dima i jama...

(M. Krlea Bitka kod

Bistrice Lesne)
Zemljoskok ne samo da ima svoje gramatiko-strukturalno znaenje,
svoje leksiko znaenje denotativne vrijednosti slikovito izraavajui
opisivanu pojavu ve taj zemljoskok ima nezamjenjivo kontekstualno
znaenje konotacijske vrijednosti suznaei Krleijanski protest
krajolika ranjenog besmislenom topovskom vatrom.

Sintaksostilematski primjeri
Sintaksa (gr. syntaxis slaganje , ureivanje) je dio gramatike koji
opisuje reenino ustrojstvo. U njoj se izlau pravila o slaganju rijei u
reenici. Rije je donja granica sintakse, reenica gornja.
1. Pasivna sintaksika konstrukcija je u hrvatskom jeziku rijetka, ali je
veoma stilotvorna to je izreeno u vrijednoj stilografskoj spoznaji
zakonitosti: ono to je u jeziku manje esto stilistiki je potencijalnije.
O slavama i Boiima ili u ramazanskim noima, sedi, oteali i brini
domaini ivnuli bi i postali razgovorni im bi doao govor na najvei
i najtei dogaaj njihovog ivota, na povodanj. Na odstojanje od
petnaestak ili dvadeset godina u kojima je opet teeno i kueno,
povodanj je dolazio kao neto i strano i veliko, i drago i blisko.
(Ivo Andri, Na Drini uprija)
Andri nam inventivno opisuje multinacionalnu nau Bosnu, ne
nomenklaturom narodnom, ve stilistiki nijansno profinjeno iz
perspektive tradicijske intime (blagdanske).
Teeno i kueno! iskaz je pasivan, besubjektan.

 Da su ovi glagoli upotrijebljeni u aktivnoj konstrukciji (oni sijedi, oteali i

brini domaini koji da su ponovo stjecali i kuili se...) izgubila bi se
stilotvorna izraajnost, jer je gramatika besubjektnost u pasivnoj
konstrukciji izrazila fiziku i mentalnu, faktiku svesubjektnost i totalnost
napora da se nakon jedne fizike nesree preturi priinjeni kvar i teta, da
se imetak i egzistencija regeneriraju.
2. Ista fizika besubjektnost izraena je i u sljedeem ulomku sedam puta
ponovljenim pasivnim konstrukcijama:
Od toga dana na kapiju su dovoeni svi koji su kao sumnjivi ili kao krivci u
vezi s ustankom hvatani, bilo na mostu samom bilo negde na granici. I oni
koji su jedanput dovedeni vezani na sasluanje pod ardak, retko su izlazili
ivi ispod njega. Tu su im odsecane usijane ili prosto nesrene glave i
naticane na kolje koje je bilo postavljeno oko ardaka, a tela su im bacana
s mosta u Drinu, ako se nitko ne bi javio da otkupi i sahrani obezglavljeni
le.
(Ivo Andri, Na Drini uprija)
sedam pasivnih konstrukcija dovoeni i hvatani, dovedeni , odsecane,
naticane, postavljeno, bacana. U njima postoji gramatiki subjekt, ali fiziki
izvrilac radnje ostaje anoniman bezlina, tua, mrana sila terora i
uasa. Ona najprikladnije biva oslikana, izraena i sugerirana
nespomenuta, neidentificirana, a tomu upravo pomae pasivna reenina
konstrukcija.

 To najbolje uoavamo ako napravimo preinaku (stilografskom metodom

transformacije tekstualnog segmenta):
Sve one koji su bili sumnjivi hvatali su i dovodili...odsecali im glave i
naticali na kolje... -> sve isto kazano samo neusporedivo manje
sugestivno
3. Primjer pasiva i njegove stilotvorne nezamjenjivosti:
To je bilo ranjivo i bolno mesto te i inae brdovite i oskudne krajine na
kome nevolja postaje javna i oita, gde ovek biva zaustavljen od
nadmone stihije, i postien zbog svoje nemoi, mora da uvidi i jasnije
sagleda i svoju i tuu bedu i zaostalost.
Prezentska sintaksika konstrukcija (u pasivu):
ovek biva zaustavljen od nadmone stihije;
Nadmona stihija zaustavlja oveka. (aktiv)
Ekspresivno, stilistiki ove dvije konstrukcije nisu ni priblino iste.
Harmonija, usklaenost meu idejom i jezinim joj izrazom i formom
kulminira stilotvorno ekspandira upravo jedino pasivnom
konstrukcijom: ovjek je bespomoan pred nadmonom stihijom
neprijateljskoga mu okolia, njega stihija ne zaustavlja, nego on ba
biva zaustavljen!

 4. Primjer pasiva koji postupno naruava jezini standard:

On ne zna da na toj mei kapitulira sve, da tu i vlastodrac koji je na
trepnuvi okom potpisivao tucete tuih smrti, postaje go i razoruan ovjek,
usamljena ljudska jedinka zapahnuta dahom nitavila. (V. Desnica, Proljee
Ivana Galeba)
razoruan (ovjek), zapahnuta (jedinka) pasivni pridjevi i to je usklaeno s
gramatikom normom.
Meutim primjer:
Nee ti poginuti, nego e naprosto biti poginut! (V. Desnica, Proljee Ivana
G.)
Biti poginut po obliku ovdje je to pasivni futur.
Ovaj glagol poginuti (jer nije prijelazan) ne bi smio imati ni pasiva.
Upravo na to upozorava stilistika: Knjievnoumjetniki stil ima upravo tu
osobinu da esto naruava jezine norme. Naruava ih stvaralaki, radi jae
izraajnosti.
5. Primjer kongruencijskog sintaktema kao antigramatema sintaktostilema
poetema:
Kad sam bio tri moja brata i ja,
Kad sam bio
etvorica nas. (Josip Pupai, Tri moja brata)

 Gramatika norma obvezuje na potovanje pravila o sronosti:

kad se nau dva ili vie subjekata, predikat mora biti pluralan te
bi valjalo da stoji:
Kad smo bili tri moja brata i ja,
Kad smo bili
etvorica nas.
Antigramatskim postupkom Pupai je kulminirao u stilistikom
postupku maksimalno zgusnuta izraza ljudske, bratske istosti,
jednosti.