PRIMJERI

TEKSTOSTILEMATSKI
(MAKROSTILEMATSKI)

 Biblijska motivika esto je variran stilistiki postupak u Matoevoj prozi.

Starozavjetne motive (iz Daniievog prijevoda Biblije) : Sa znojem lica
svojega jee hljeb, dok se ne vrati u zemlju od koje si uzet, (1) jer si
prah, i u prah e se vratiti. Mato varira u svome pejsau Oko lobora, u
dva navrata, u dva ulomka:
I. Zemlja bo je muni i uhki tiranin pa obiljeava svoga sina i svoga
slugu. Na elu mu brazda njenih beskonanih briga, na koi mu boja njene
ilovae i njenog zdravlja, na nogama i rukama tvrdi peat uljeva, pa kada
seljak zabrinuto koraa, vidi kako ga zemlja, uiteljica i hraniteljica, majka
i kraljica privlai, pribija i zabija o svoje tvrdo tlo. Taj zakon privlanosti je
vie nego fiziki. (2) Prah si bio i u prah e se okrenuti [...] teko onome
tko ostavlja jalov grob! Teko onome tko majci ne vrati vie, no to od nje
primi [...] (3) Jer Hrvatska si bio i u Hrvatsku se mora obratiti, neharni
sine hrvatski!
II. A preko krovova, brda i kroz mutan zrak lete veernje ptice, lete i nose
tugu tih starih, prastarih zvukova, lete i nose bol, enju, bezrijenu
pjesmu nae zemlje u suton, u sumrak, u mrak, u duboku, gluhu i
tajanstvenu no. (4) U noi si nikla i u tami iezava, zagonetna jeko
davnine, tugo due, glasnie naih grobova, teka pjesmo nae teke
zemlje. (5) Kao magla se die i kao magla pada. U tebi ima evine
nevinosti, djevojake bezazlenosti, momake ljubavi i prastarog
naslijeenog prokletstva.

 Kao sunce , pjesmo hrvatska, draga i teka pjesmo nae brazde, kao sunce
ide iz noi u no, (6) roena u tami prolosti, da potone u dubine
narodne budunosti.
Makrostilem (tekstostilem) jedinica je misaone i emocionalne
intenzifikacije koja se javlja na razini vioj od reenice (nadreeninoj
razini ili razini odjeljka).
1. jer si prah, i u prah e se vratiti.
2. Prah si bio i u prah e se okrenuti [...]
3. Hrvatska si bio i u Hrvatsku se mora obratiti
4. U noi si nikla i u tami iezava,
5. Kao magla se die i kao magla pada.
6. roena u tami prolosti, da potone u dubine narodne budunosti.
Tekstualnistilem (makrostilem) oituje se u homolognoj pojavi ovih reenih
ritmiko-sintaksikih struktura. Stilistika vrijednost intenziviranija im je u
posljednim trima (4, 5, 6) s obzirom na to da se u njima vie i ne
zamjeuje traga temeljnoj biblijskoj motivici i leksici (prah, preobrat), dok
je trag njezine melodike i sintakse nepotariv.
Sve to rezultira sveanom intonacijom i autorskom Matoevom
uznositou

hrvatskim krajolikom i povijesnou stilistiki temeljenom na stilu

tradicijskih najmajestetinijem: biblijskom (starozavjetnom).
Recentniji primjer (M. Selimovi: Dervi i smrt):
I tada sam shvatio ono najvanije. Sjea li se, i njega sam pitao,
nekad, o zlatnoj ptici koja znai sreu. Sad sam shvatio: to je
prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo moe da prevari, to ne
moe. Sve drugo moe da izmakne i ostavi nas puste, to ne moe, jer
zavisi od nas. Ne mogu da mu kaem: budi mi prijatelj. Blieg od
njega, Jusufa, nemam. Neka mi bude umjesto sina, koga nisam stekao;
neka mi bude umjesto brata, koga sam izgubio. A i ja u njemu biti sve
to eli i to nema. Sada smo jednaki, unesreili su nas zli ljudi. Zato
ne bismi jedan drugome bili zatita i utjeha?
Strukturalna meuzavisnost sintaksikih jedinica koje ine ovaj
tekstualni ulomak uoljiva je iz njihove povrinske strukture
(anaforiko: Sve drugo moe da; epiforiko: to ne moe).
Ritmika meuzavisnost uoljiva je redom rijei, osobito onim
sinkopiranim interpolacijama (nekad, Jusufa).

 Semantika meuzavisnost uoljiva je tematskim zajednitvom:

prijateljstvo, ljubav.
Nadreenina, tj. tekstualna, makrostilinost upravo je modelna.
Stilistikom metodom transformacije teksta, minimalno, zbog
eksperimenta, moemo stilistiki nadasve obiljeene dijelove
ovoga navoda blasfemino svesti na tzv. nulti stupanj
stilistinosti, na ton puke referencijalnosti:
Sjea li se, i njega sam nekad pitao... Sve drugo moe da prevari,
izmakne i ostavi nas puste, to ne moe...
A svi ti postupci velebno saimlju u aforistikome kondenzatu
etike aksiologinosti da OVJEK DOBIVA KAD DAJE.