UNIVERZITET U TUZLI

MAINSKI FAKULTET
II ciklus studija: Odriva energija i okolina
Predmet: Energija i okolina

Seminarski rad
HVATANJE, IZDVAJANJE I SKLADITENJE

Kandidat: Profesor:
Mirnes Softi, dipl.ing.ma. Dr.sc.Indira Buljubai, docent

Tuzla, Mart 2013

1. UVOD
Intenzivni razvitak industrije datira od sredine 19. stoljea. Razvitak prati poveanje razine koncentracije ugljikovog dioksida u atmosferi sa 280
ppm na skoro 370 ppm. Nema tanog odgovora, kolika je granina koncentracija nakon koje e negativne i nepovratne klimatske promjene
prouzroiti u konanici propadanje ljudske civilizacije. Struka smatra da je ona blie 450 ppm nego 750 ppm. Bez ikakvih mjera za smanjenje
koncentracije ugljikovog dioksida u atmosferi bit e ga oko 900 ppm 2100. godine.

Stanje je alarmantno jer nije izglednija masovnija uporaba tehnologija za hvatanje, izdvajanje, transport i skladienje (u nastavku HITS CO2) u
iduih 15 godina. Pretpostavlja se da e emisija ugljikovog dioksida porasti na 30 Gt CO2 te da e se od 3 Gt CO2 do optimistikih 76 Gt CO2[2]
moi trajno zbrinuti u geoloke naslage ispod zemlje.
Proizvodnja elektrine energije ostvarena loenjem fosilnih goriva je odgovorna za vie od 30 % ukupne dananje emisije CO2. Usporeujui
druge opcije ublaavanja emisije CO2 u elektroenergetskom sektoru, HITS CO2 treba manja restrukturiranja sistema energetske dobave, pa ak i
u samo nekoliko izvedenih projekata se moe postii znaajan utjecaj na emisije CO2 na dravnoj ili regionalnoj razini.
Vano je naglasiti da industrijski procesi generiraju oko 23 % emisije CO2 u svijetu, a mogue je realizirati HITS CO2 tokom proizvodnje
eljeza, cementa, kemikalija i papira. U nekim sluajevima trokovi HITS-a mogu biti i nii nego u proizvodnji elektrine energije.
Meunarodna agencija za energiju (IEA) je pokrenula 1991. godine provedbu Programa razvoja i istraivanja staklenikih plinova (IEA GHG).
IEA GHG je kroz meunarodnu suradnju, 26 zemalja lanica i Europske (EU) komisije, inicirala razvoj tehnologija sposobnih za postizanje
velikog smanjenja emisije staklenikih plinova. IEA znaajno organizacijski i financijski pomae provedbu Programa, utie na dinamiku
napredovanja niza projekata i objektivno godinje izvjetava o njihovom napredovanju.
2. SVOJSTVA UGLJIKOVOG DIOKSIDA
Pri normalnoj temperaturi i pritisku je ugljikov dioksid u plinovitom stanju. Fiziko stanje varira s temperaturom i pritiskom,
kako je prikazano na slici 2.

Slika 2 Fazni dijagram za CO2

Pri niskim temperaturama CO2 je u krutom stanju, zagrijavanjem se, ako je pritisak ispod 5,1 bar, iz krutog stanja izravno
sublimira u plinovito stanje. Na meutemperaturama (izmeu temperature trojne toke 56,5 C, i temperature kritine toke
od 31,1 C), uz uklanjanje proizvedene topline CO2 moe prelaziti od pare u tekue stanje komprimiranjem na
odgovarajuem pritisku ukapljivanja. Pri temperaturama viim od 31,1 C (ukoliko je pritisak vii od pritiska u kritinoj
taki, 73,9 C), za CO2 se kae da je u nadkritinom stanju u kojem se ponaa kao plin; pod doista visokim pritiskom
gustoa plina moe veoma varirati pribliavajui se ili ak biti vea od gustoe tekue vode.
 Tabela 1 Fizika svojstva ugljikovog dioksida

Svojstvo Vrijednost
Molekularna teina 44,01
Kritina temperatura, C 31,1
Kritini pritisak, bar 73,9
3
Kritina gustoa, kg/m 467
Temperatura u trojnoj taci, C - 56,5
Tlak u trojnoj toci, bar 5,18
Toka kljuanja (sublimacije) na 1,013 bar, C - 78,5
Plinovita faza
Specifina gustoa u toki kljuanja (1,013 bar), kg/m3 2,814
3
Specifina gustoe STP, kg/m 1,976
3
Specifini volumen STP, kg/m 0,506
Viskozitet (STP), ^Pa s 13,72
Topivost u vodi (STP), vol/vol 1,716
Entalpija (STP), kJ/mol 21,34
Tekue stanje
Pritisak pare (pri 20 C), bar 58,5
3
Gustoa tekue faze (-20 Ci 19,9 bar), kg/m 1032
Viskozitet (STP), ^Pa s 99
Kruto stanje
Gustoa CO2 u toki zaleivanja, kg/m3 571,1
Latentna toplina isparavanja (1,013 bar u toki sublimacije ) , kJ/kg 44,01
Napomena: STP standardna temperatura i tlak, jednaki 0 C 1 1,013 bar.
3. TEHNOLOGIJE HVATANJA I IZDVAJANJA CO2

Tehnologije hvatanja i izdvajanja CO2 (u nastavku HICO2) se temelje na: apsorpciji (kemijska i fizika), adsorpciji, kriogenim postupcima i
membranama. Trenutano su u pogonu apsorpcioni reaktori dnevnog kapaciteta manjeg od 1 000 t CO2. Klasini termoenergetski blok elektrine
snage od 250 MW loen kamenim ugljenom dnevno emitira oko 4 500 t CO2, a kombi blok loen prirodnim plinom jednake snage oko 2 150 t
CO2.
To znai da bi se za vee proizvodne jedinice, postrojenje za HI moralo izgraditi od veeg broja manjih jedinica, to bi za posljedicu imalo
poveana ulaganja, veliku vlastitu potronju i dvojbenu sigurnost pogona. Struni krugovi oekuju da e bar jedna od tri glavne skupine
tehnolokih postupaka, prikazane na slici 3, moi biti komercijalno primijenjena, u sljedeih deset do petnaest godina kod velikih proizvodnih
jedinica u elektroenergetskom i industrijskom sektoru za hvatanje i izdvajanje CO2 iz fosilnih goriva:

* hvatanje i izdvajanje ugljikovog dioksida nakon izgaranja (HICO2-NI),

* hvatanje i izdvajanje ugljikovog dioksida prije izgaranja (HICO2-PI),
* hvatanje i izdvajanje ugljikovog dioksida izgaranjem u struji kisika (HICO2 Ox).

Slika 3 Tri glavne opcije za hvatanje CO2 iz termoelektrana

Sistemi za hvatanje poslije izgaranja (engl. post-combustion systems) odvajaju CO2 od dimnih plinova proizvedenih izgaranjem primarnog
goriva u zraku. Ovi sistemi obino koriste otapalo da zarobe male koliine CO2 (3-15 % vol.) prisutnog u struji dimnog plina.

a) b)

c) d)

Slika 4 Tehnoloki postupci industrijskog procesa izdvajanja CO2 nakon izgaranja

Sistemi za hvatanje prije izgaranja (engl. pre-combustion systems) obrauju primarno gorivo parom i zrakom ili kisikom u prikladnomu reaktoru
da proizvedu mjeavinu sastavljenu uglavnom od ugljikova monoksida, CO, i vodika, H2, (tzv. sintetski plin). Dodatni H2, skupa s CO2, proizvodi
se reakcijom CO s parom u drugom reaktoru. Nastala se smjesa tada moe razdvojiti u dvije struje (CO2 i H2). Ako se CO2 uskladiti, H2 se moe
spaliti da se dobije energija i/ili toplina.

a) b)

c) d)

Slika 5 Tehnoloki postupci industrijskog procesa izdvajanja CO2 prije izgaranja

 Tabela 2 Usporedba efikasnosti i trokova hvatanja i izdvajanja CO2 iz elektrana loenih ugljenom

Tip HICO2 tehnologije HICO2-AC HICO2-BC HICO2-Ox + DESOx

Izvor podataka 2003 IAE GHG 2003 IEA GHG 2002 CTH Lippendorf
projekt

Tip proizvodne jedinice klasini + HICO2 klasini + HICO2 klasini Kisikom +

(zrak) HICO2
Termoelektrana na ugljen Praina Praina Rasplinja- Rasplinja- Lignit Lignit
vanje vanje praina praina

Jedinina snaga, MWe 500 362 776 676 865 681

Neto efikasnost, % 46 33 43 34 43 34
Emisija 722 148 763 142 858 69
CO2, kg/MWhe
Uhvaeno - 850 - 809 - 1085
CO2, kg/MWhe
Izbjegnuta emisija u zrak, kg/MWhe(*) - 574 - 621 - 852

Specifino ulaganje,EUR/kWe (**) 1020 1855 1370 1860 1270 1790

Troak pogona i odravanja, EUR/MWhe 7 13 12 16 3,9 3,9

Troak izbjegnutog CO2 , EUR/t CO2 0 39,3 0 23,1 0 14,7

Napomena:(*) Izbjegnuta emisija u zrak = (CO2 emisija kg/MWhe iz klasinog tipa elektrane) (CO2 emisija
kg/MWhe klasini + HICO2)
(**) ulaganja bez troka kapitala i graevinskog zemljita na zelenoj livadi
procjene specifinih ulaganja su napravljene prije naglog skoka opreme koncem 2008. godine za 50 % do 70 %
komprimiranje ugljikovog dioksida na 100 bar.
Sistemi za izgaranje goriva u struji kisika (engl. oxyfuel systems) za spaljivanje primarnog goriva koriste kisik umjesto zraka i tako proizvode
dimne plinove koji se uglavnom sastoje od vodene pare i CO2. U takvim je dimnim plinovima koncentracija CO2 visoka, uglavnom vea od 80 %
vol. Vodena para se tada uklanja hlaenjem i komprimiranjem plinske struje. Ova tehnologija zahtijeva prethodno izdvajanje kisika iz zraka, do
istoe 9599 %.

a) b)

Slika 6 Tehnoloki postupci industrijskog procesa izdvajanja CO2 izgaranjem u stuji kisika
4. TEHNOLOGIJA TRANSPORTA IZDVOJENOG CO2

CO2 moe biti transportiran cjevovodima, eljeznikim cisternama i brodovima. U praksi, zbog velikog volumena, jedino su transport
cjevovodima i brodovima trokovno prihvatljivi.

Slika 7 Oblici transporta izdvojenog CO2

Slika 8 Kombinovani oblik transporta CO2

Openito se smatra da transportni trokovi, bez obzira na rastojanja i koliine, trebaju biti manji dio ukupnih trokova HITS-a. Trokovi
transporta CO2 po jedinici teine su daleko nii, nego za prirodni plin ili vodik, jer je CO2 u tekuem ili nadkritinom stanju 10 do 100 puta vee
gustoe. Zbog toga je, po jedinici teine, transport CO2 trokovno mnogo sliniji transportu nafte nego prirodnog plina ili vodika. Inenjerska
studija za termoelektranu Karsto u Norvekoj, na prirodni plin, ukazuje da transport cjevovodom predstavlja 40 % ukupnih ulaganja u HITS.
Opisani sluaj je specifian jer e se cjevovod velikih dimenzija polagati povrinski zbog specifinih geolokih uvjeta. Transport cjevovodom je
nepobitno dokazana tehnologija u dugogodinjoj praksi i ne predstavlja poseban rizik, ukoliko se odabere odgovarajua komercijalno provjerena
oprema koja odgovara zakonskoj regulativi.
Trenutano je na globalnoj razini aktivno oko 3 100 km cjevovoda, godinjeg kapaciteta oko 45 Mt CO2 na pritisku 120 bar do 140 bar. Nije bilo
incidenata velikog rizika po okoli. Prikladno smjeteni HITS projekti mogu znaajno smanjiti potrebu za ekstenzivnim transportnim sistemima.
Iznueni smjetaj HITS projekata, poput postojeih lokacija termoelektrana, transportne sisteme moe poveavati stotinama kilometara, tada je
nuno izgraditi magistralnu transportnu mreu na koju bi bio prikljuen vei broj termoelektrana i spremnika CO2 radi smanjenja trokova
izgradnje i pogona.

Slika 9 Transport CO2 cjeovodom

Prijevoz izdvojenog CO2 brodovima, gdje je to mogue, svakako treba razmatrati kao realnu opciju. Transport brodovima je nepobitno isplativa
tehnologija za transport velikih koliina, preko 1 000 t CO2. Trenutano plove brodovi kapaciteta do 1 500 m3 CO2. Europska unija priprema
projektnu dokumentaciju za brodove kapaciteta 20 000 m3. Brodski transport moe postati veoma znaajan, budui da se mnoga potencijalna
podzemna spremita ne nalaze u neposrednoj blizini izvora emisije CO2.

a) b)

c) d)

Slika 10 Transport CO2 brodovima

a) b)

c)

Slika 11 Transport CO2 kamionima - cisternama

5. TEHNOLOGIJA SPREMANJA CO2

5.1. Geoloko skladitenje CO2

Generalno, jedina realna opcija u iduem kratkoronom i srednjoronom vremenskom periodu planiranja je podzemno skladitenje CO2 u
dubokim leitima nafte, plina, ugljena i naslagama propusnih stijena koja sadre vodu visokog saliniteta (u nastavku slani vodonosnik).

Slika 12 Skladitenje CO2 u duboke slane akvifere, iscrpljena Slika 13 Skladitenje CO2 u duboke geoloke slojeve poroznih i
naftna ili gasna polja ili duboke slojeve uglja propusnih stijena iznad kojih se nalaze nepropusne stijene
 Slika 14 Procesi promjene CO2 prilikom geolokog skladitenja

Kada se upumpava pod zemlju, CO2 postaje gust, nadkritian ( fluid na dubini od oko 0,8 km ). Njegova zapremina se dramatino smanjuje od
1000 m3 na povrini, do 2,7 m3 na dubini od 2 km. To je jedan od faktora zbog kojih je geoloko skladitenje velikih koliina CO2 toliko
privlano.

U drugi plan se stavlja mogunost spremanje u oceane i nadzemno skladitenje i to zbog rizika po okoli i problema koji mogu pratiti spremanje i
nadzor spremljenog CO2. Teoretski potencijal i kapacitet spremanja CO2 u duboke slane vodonosnike se procjenjuje na 1 000 Gt do 10 000 Gt, to
omoguava spremanje decenijima i stotinama godina.
Injektiranje CO2 radi unaprjeenja iskoritenja leita fosilnih goriva moe postati, rana i kljuna, povoljna prilika za spremanje, i to posebno
onda, kada se mogu ostvariti prihodi koji pokrivaju sve ili dio trokova HITS. Realizirano je nekoliko projekata od kojih je najvei lociran u
Weyburnu (USA/Kanada) kapaciteta 2 000 kt/god s ciljem poveanja iscrpka nafte i Snhvit (Norveka) 700 kt/god u slani vodonosnik.

Projekti su pokazali pogonsku sposobnost spremanja CO2 u podzemna skladita. Svi navedeni projekti su namijenjeni za poveanje iscrpka nafte
injektiranjem CO2 ili kiselih plinova u buotine. Potencijal ovakvih projekata nije do sada dovoljno distribuiran. Trenutano se istraivanje i
razvoj tehnolokog postupka skladitenja fokusira na sljedee opcije:

poveanje iscrpka nafte utiskivanjem CO2 u leite,

poveanje iscrpka prirodnog plina utiskivanjem CO2 u leite,
poveanje iscrpka metana utiskivanjem CO2 u leita ugljena,
spremanje u iscrpljena leita nafte ili prirodnog plina,
spremanje u duboke slane vodonosnike,
ostale opcije skladitenja.

U veem broju objavljenih studija se navodi da e trokovi skladitenja biti sekundarne vanosti u usporedbi s trokovima hvatanja i transporta.
Tvrdnja je jedino tana ukoliko je troak kompresije ukljuen u trokove hvatanja i transporta.

Trokove je vrlo teko uprosjeiti budui da osciliraju ovisno od sluaja do sluaja 5 (ak i 10) puta. Radi jednostavnije analize je pretpostavljena
vrijednost pritiska skladita od 100 bar. Pritisak utiskivanja i rastojanje na koje se transportira odreuju polazni pritisak CO2. Pritisak utiskivanja
je ovisan o dubini injektiranja i o tlanom profilu u podzemlju.

Minimalna dubina skladitenja je oko 800 m (na toj dubini je CO2 u superkritinom stanju). U superkritinom stanju ne postoji vidljivi prijelaz iz
plinovitog u tekue stanje pri porastu pritiska. Gustoa CO2 pri 100 C i 200 bar je 0,5 t/m3 a pri 500 bar 0,8 t/m3. Lokalni pritisak i temperatura
odreuju gustou CO2 i ona se obino kree u rasponu od 0,61 t/m3 do 0,72 t/m3. Veina potencijalnih spremnika je locirana na dubinama 2 km do
4 km ispod povrine.

Za spremnike na dubinama od 800 m, moe biti dovoljan pritisak utiskivanja od 100 bar. Meutim spremanja u iscrpljena leita plinskih polja e
zahtijevati povrinski pritisak pred utiskivanjem od 200 bar do 300 bar. Sastavni dio tehnolokog postupka je i recirkuliranje CO2, na ega se troi
veoma znaajna energija.
 5.2. Spremanje u iscrpljena leita nafte ili prirodnog plina

Operacija spremanja je vrlo jednostavna budui da jedino treba izgraditi utisne buotine (ovisno o geologiji polja i brzini utiskivanja).

Vei dio postojee infrastrukture se moe iskoristiti, to znatno smanjuje ulaganja. U budunosti e potencijal spremanja rasti jer e biti sve vei
broj iscrpljenih leita nafte i plina i to naroito na Bliskom istoku i u zemljama biveg SSSR-a.

Slika 15 Spremanje CO2 u iscrpljena leita nafte Slika 16 Eksploatacija prirodnog gasa i uklanjanje CO2 i ponovno
skladitenje u pjeane akvifere

Koritenje njihovog potencijala e podrazumijevati brodski transport CO2 do tih regija; to u sutini smanjuje njihov ekonomski potencijal.
Ukupni iskoristivi kapacitet spremanja u iscrpljena leita prirodnog plina se procjenjuju na 1 000 Gt CO2 i odgovara svjetskoj emisiji od 50- ak
godina.

Ovo je vrlo gruba teoretska procjena kapaciteta iscrpljenih leita, stvarni potencijal moe biti bitno reduciran prirodnim zavodnjavanjem
(potapanjem) i nemogunou postizanja izvornog tlaka leita.

Vano je napomenuti da je odlaganje u iscrpljena i naputena leita nafte i prirodnog plina (ukljuujui i opcije poveanja iscrpka aktivnih
leita) osjetno manji rizik nego spremanje u duboke slane vodonosnike, budui da je geologija vodonosnika esto velika nepoznanica.
 5.3. Spremanje u duboki slani vodonosnik

Slani vodonosnik je sloj sedimentnih stijena, zasienih vodom, u koje se moe ukoliko su zadovoljavajue poroznosti utiskivati fluid.

Slika 17 Skladitenje CO2 u slane vodosabirnike

Karbonatne stijene su obino vodonosnici zadovoljavajue poroznosti. Voda zadrana milijunima godine u porama i pukotinama stijena sadri
visoku koncentraciju otopina, obino je to slana voda neprikladna za pie. Kristalno i metamorfno kamenje, poput granita, nema potrebnu
poroznost za skladitenje CO2, ali ukoliko se nalazi iznad sloja pjeenjaka, funkcionira kao prirodno brtvilo.
Skladitenje je tehniki potpuno opravdano. Uoena su oekivana kretanja ugljikovog dioksida prema povrini, a proputanja nisu uoena.
Specifina investicija (komprimiranje i utiskivanje) je iznosila 80 USD/t CO2. Nije mogue niti nakon niza ispitivanja tano procijeniti potencijal
skladitenja (potencijal preostalih slobodnih pora).

Brojne studije su pokazale da se tokom utiskivanja CO2, do 30 % CO2 otapa u slanoj vodi. Budui da je CO2 laki od slane vode, preostali CO2 e
plivati na vrhu slane vode i postupno se akumulirati. Kasnije se dio akumuliranog CO2 otapa ili reagira s okolnim stijenama. Perasta struktura
iznad vodonosnika se otapa vie od hiljadu godina!

Znaajniji efekti geohemijskih reakcija, zbrinutog CO2, se uoavaju nakon nekoliko hiljada godina. Gdje nema stratigrafske ili strukturne zamke
CO2 se iri, prema matematikim modelima, na velike povrine i to desetinama i stotinama kvadratnih kilometara ovisno o debljini slanog
vodonosnika, poroznosti i propusnosti, reljefa brtvee kape i utisnutog volumena.
 5.4. Spremanje CO2 u oceanu

Oceani prekrivaju preko 70 % Zemljine povrine i prosjene su dubine 3800 m. Budui da je CO2 topljiv u vodi, postoji prirodna izmjena CO2
izmeu atmosfere i povrine oceana dok se ne postigne ravnotea. Ako se koncentracija CO2 u atmosferi poveava, postupno e se poveavati i
koliina CO2 otopljena u oceanu.

Tako su u prolih 200 godina oceani preuzeli 500 Gt CO2 od ukupno 1300 Gt CO2 antropogenih emisija isputenih u atmosferu. Veina CO2 se
zadrava u gornjim slojevima oceana i do sada je to rezultiralo poveanjem pH od oko 0,1 na povrini oceana. U dubokom oceanu nije bilo
promjene pH. Modeli predviaju da e u budunosti oceani preuzeti veinu CO2 isputenog u atmosferu budui da se CO2 otopljen na povrini
postepeno mijea s vodom iz dubine.

Slika 18 - Metode zbrinjavanja CO2 u oceanu

Pretpostavlja se da e injektirani CO2 ostati izoliran od atmosfere nekoliko stotina godina. Tokom stoljea, mijeanje oceana e rezultirati
smanjenjem izoliranosti injektiranog CO2. Kako CO2 bude dolazio do povrine, dolazit e do njegova postupnog otputanja u atmosferu s velikih
podruja oceana. Nema poznatog mehanizma za iznenadno isputanje injektiranog CO2 iz oceana u atmosferu koje bi uzrokovalo katastrofu.

Eksperimenti pokazuju da dodavanje CO2 moe tetiti morskim organizmima, a trenutna se smrtnost moe oekivati u blizini njegova
injektiranja. Zbrinjavanje CO2 u oceanu jo je u fazi istraivanja, a na slikama 18 prikazane su osnovne metode.
 5.5. Izdvajanje CO2 iz dimnih plinova pomou viestjenih ugljikovih nanocijevi

Ugljikove nanocijevi (engl. carbon nanotubes, CNT) su jednodimenzionalne toplinski i hemijski postojane makromolekule. Dokazano je da su
CNT potencijalno snani adsorbensi za uklanjanje vie vrsta organskih i anorganskih oneiivala u zranim strujama ili vodenim okoliima.
Veliki adsorpcijski kapacitet prema oneiivalima potie od njihove porozne strukture i mogueg velikog broja povrinskih funkcionalnih
skupina. Hemijskom modifikacijom ili termikom obradom postie se optimalna uinkovitost za eljenu primjenu.
Membrane s ugljikovim nanocjevicama mogle bi smanjiti koliinu energije potrebnu za zadravanje emisija CO2 iz dimnjaka i samim time
smanjiti trokove zbrinjavanja CO2. Projekt je jo u ranoj fazi, a strunjaci tvrde da e godinje moi zadrati 13 milijarde tona CO2, odnosno
utedjeti 10 milijardi dolara u usporedbi s postojeim tehnologijama zadravanja CO2. Membrane moraju biti selektivne, tj. moraju doputati
slobodan prolazak CO2, ali ne i drugih plinova.
Viestjene nanocjevice (engl. Multiwalled nanotubes, MWNT) su na jednom svome kraju otvorene. Sinteza MWNT provodi se prevoenjem
ugljikovodinih para preko eljeznog katalizatora koji je dispergiran insitu u kvarcnom cijevnom reaktoru s viezonskom pei.
Fiksni sloj sastojao se od 0,26 g grafitiranih MWNT nasutih u kolonu promjera 6 mm i duljine 80 mm. Paralelno je instalirana prazna kolona istih
dimenzija, a na izlazu iz sistema prikljuen je maseni spektrometar sa strujom He kao plinom nosaem. Aparatura s fiksnim slojem MWNT
shematski je prikazana na slici 19. Nakon odreivanja spektra bazne linije pri prolasku smjese plinova kroz paralelnu praznu kolonu, protok plina
prebacio se na fiksni sloj MWNT, pri emu se maseni spektrometar koristio za detekciju CO2 kao indikaciju proboja adsorpcijskoga sloja.

Slika 19 - Shematski prikaz aparature s nasutim slojem viestjenih nanocjevica MWNT

Ukupni rezultati ukazuju na to da MWNT mogu biti djelotvorne pri uklanjanju CO2 iz dimnih plinova pri povienim temperaturama i pritiscima.
Projektiranje sistema MWNT membrana moglo bi se zasnivati na kondenzaciji CO2 unutar pora nanocjevica. Budui da adsorpcija CO2 na
MWNT raste s temperaturom, taj se materijal ini idealnim za izravnu separaciju struja dimnih plinova. Na slici 20 prikazane su snimke
ugljikovih nanocjevica dobivene pretranim elektronskim mikroskopom (SEM).

Slika 20 - Ugljikove nanocjevice snimljene pretranim elektronskim mikroskopom

6. ODPLINJAVANJE LEITA UGLJENA OD METANA

Poveanje eksploatacije metana (ugljeni plin) iz leita ugljena je spekulativna metoda. Kod konvencionalnog iskoritenja metana iz leita
ugljena se moe postii 40 % do 50 % eksploatacije u neposrednoj blizini buotine, dok se u sluaju utiskivanja CO2 iscrpak teoretski moe
poveati na 90 % do 100 %. ECBM je ogranien na leita ugljena koja nije mogue eksploatirati ili nisu tehno-ekonomski isplativa, to je glavni
izvor neizvjesnosti koji ovisi o razvoju rudarske tehnologije i energetskih potreba. ECBM se moe primijeniti u leitima ugljena dovoljne
propusnosti.

Porastom pritiska, adsorpcija CO2 raste od 2 mola/molu metana na 700 m na 5 mola/molu na 1 500 m. Rezerve ugljena ne smiju biti na dubinama
veim od 2 000 m jer porast temperature ograniava sadraj metana u ugljenu, a porast pritiska na veim dubinama smanjuje propusnost leita.

Sadraj metana u dubokim leitima moe varirati od 5 m3/t do 25 m3/t ugljena ovisno od debljine sloja (i ostalim znaajkama), tako da ECBM
potencijal po buotini i trokovima spremanja CO2 varira s faktorom pet i vie. To znai da su najatraktivnije opcije s gledita iscrpka metana -
plitke rezerve ugljena debelog sloja, ali one esto ne ispunjavaju temeljne kriterije eksploatacije. Selekcija leita ugljena za ECBM se mora
temeljiti na kriterijima kao to su:

homogena rezerva,
poprena i vertikalna izoliranost od okolnih slojeva,
minimalna ispresijecanost rasjedima i naborima,
propusnost minimalno od, 1x1015 m2 do 5x1015 m2, veina ugljenih leita su mnogo manje propusnosti.

Dananji pilot projekti ECBM se nalaze u SAD i Kanadi, a trei je u razradi, u Poljskoj. Dosadanji rezultati nisu dovoljno uvjerljivi i smatraju se
nedovoljnim za generalne zakljuke vezane za dalji razvoj komercijalizacije ECBM. Studija za projekt ECBM u Nizozemskoj pretpostavlja
specifinu cijenu transporta i spremanja u rasponu od 50 USD/t CO2 do 75 USD/t CO2 bez trokova hvatanja i izdvajanja i to pri cijeni plina od
3,5 USD/GJ. Zakljuiti se moe da je tehnologija ECBM u ranom stepenu razvoja, tako da je njena perspektiva jo uvijek neizvjesna. Po
realizaciji nekoliko veih razvojnih projekata moi e se nakon njihove viegodinje eksploatacije dati meritorna ocjena o njihovoj sigurnosti i
okolinoj prihvatljivosti. U veini sluajeva e dobit biti limitirana gubitcima zbog nepredvidivih dodatnih trokova.
7. HVATANJE CO2 POMOU STIJENA

Istraivanja su pokazala da formacija stijena koja se zove peridotit (sastavljen od olivina i peroksena), koja se moe nai u Omanu i jo nekim
mjestima u svijetu (Kalifornija, Nova Gvineja), proizvodi stijene od kalcijevog i magnezijevog karbonata kada doe u kontakt s CO2.
Znanstvenici su otkrili da takve stijene u Omanu prirodno zbrinjavaju stotine tisua tona CO2 u godini.

Slika 21 - Metode zbrinjavanja CO2 pomou stijena

Izraunato je da bi se brzina zbrinjavanja CO2 u stijenama u Omanu mogla poveati na nekoliko milijardi tona po godini vie od emisija CO2 iz
termoelektrana u SAD (1,5 milijardi tona po godini). Peridotit sadri velike koliine olivina, minerala sastavljenog od magnezija, silicija i kisika.
Reakcijom podzemnih voda zasienih s CO2 s olivinom, voda se obogauje otopljenim magnezijem i hidrogenkarbonatom, a koncentracija
otopljenog ugljika postupno se poveava i do priblino 10 puta.

Ova bi se metoda mogla koristiti za smanjenje svjetskih razina CO2. Jedino ogranienje procesa je koncentracija CO2 u morskoj vodi, tako da bi 1
km3 stijene mogao zadrati priblino milijun tona CO2 godinje. Poto ne bi trebalo plaati transport CO2 i zagrijavanje stijene, bilo bi mogue
raditi s puno veom koliinom stijena te tako dostii stopu od nekoliko milijardi tona vezanoga CO2 godinje.
8. DRUGE MOGUNOSTI SKLADITENJA CO2 U ELEKTROENERGETSKOM SEKTORU

Predlau se brojne opcije skladitenja od kojih je jedino vrijedno napraviti kratak osvrt, prema procjeni autora lanka, na spekulativne mogunosti
skladitenja u kupke vapnenca, povrinsku mineralizaciju i skladitenje u oceane. Navedene mogunosti skladitenja su generalno po opsegu
angairanja tvari za proces izvanredno zahtjevne, imaju vrlo veliku vlastitu potronju, mogunost nadzora kroz tisue godina je dvojbena kao i
saniranje moguih poremeaja u spremnicima.

Koncept vapnenakih kupki je kombinacija hvatanja i spremanja. Kroz kupku, u kojoj je vapnenac otopljen u vodi, struje dimni plinovi iz kojih
ugljikov dioksid reagira s vapnencem. Preliminarne procjene, iz vie izvora informacija, ukupni troak hvatanja i spremanja procjenjuju na oko 25
USD/t CO2. Ovaj proces nije u dovoljnoj mjeri provjeren na pilot postrojenjima. Vei broj strunjaka je uvjeren da je nemogue proizvesti
dovoljno male mjehurie dimnog plina, potrebna je izuzetno velika povrina reakcije, jer je transport CO2 kroz otopljeni karbonat ograniavajui
faktor te da e i velike dimenzija kupke vapnenca (smjetaj opreme) biti limitirajui faktor.

Slika 22 - Metode zbrinjavanja CO2 vapnenike kupke

Koncept povrinske mineralizacije se temelji na reakciji magnezija iz tla i/ili kalcija silikatnih/eruptivnih stijena s CO2 u karbonate. Slabo
kisela otopina CO2 u slanoj vodi moe reagirati s mineralima okolnih stijena stvarajui navlake novih minerala. Brzinu procesa odreuje hemijski
sastav stijena i voda. Znaajna koliina tvari je ukljuena u proces, npr. uklanjanje CO2 iz ugljenom loenog bloka elektrine snage od 500 MW
proizvodi 30 kt magnezijevog karbonata tokom dana (oko 1 000 kamiona!).

Egzotermni proces vezivanja je testiran samo laboratorijski. Odreeni tipovi podobnih eruptivnih stijena (obino nisu u sedimentima leita iz
kojih se vade fosilna goriva) su razbacani irom svijeta, a sadre 40 % do 50 % MgO i CaO. Za spremanje jedne tone CO2 treba 0,9 t MgO; pri
emu se stvara oko 2,8 t otpada. Glavna zapreka, iz inenjerske perspektive gledano, je kinetika reakcije.

Niti jedan tehnoloki proces povrinske mineralizacije nije koncipiran na stvarnim brzinama reakcije. Kruti otpad, koji se stvara u velikim
koliinama je potrebno ukloniti iz procesa i obraditi prije zbrinjavanja; razmjeri pothvata su poput izgradnje piramida u Egiptu. Oekivanja
komercijalne primjene se temelje na procjenama spremanja od 30 USD/t CO2 (hvatanje i transport su iskljueni). Potrebno je optimirati trokove
transporta silikatnih materijala do izvora emisije CO2 ili lokacije spremanja.

Proces je interesantan ukoliko ne postoje druge mogunost uskladitenja. Neki strunjaci smatraju da tehnoloki proces nema budunosti, osim
moda nekih modificiranih postupaka temeljenih na otpadnom graevinskom betonu. Nepouzdan optimum procesa povrinske mineralizacije se
postie pri pritisku od 1 bar i temperaturi od oko 350 C, premda treba izvesti jo niz opita (kinetika, katalizatori itd.) Skladitenje CO2 u oceane
je kontraverzna opcija koja moe biti provedena:

otapanjem u morskoj vodi i spremanjem CO2 u obliku hidrata i

spremanjem tekueg CO2 na morske dubine vee od 4 000 m.

Veina tehnolokih postupaka uskladitenja na velikim dubinama oceana je provjerena u praksi. Meutim, vrlo malo je poznat utjecaj porasta
koncentracije CO2 na ekosistem oceana. Pilot projekti na Havaima i u Norvekoj su otkazani zbog protesta ekologa. Japan smatra da bi opcija
zbrinjavanja u oceane bila za njih poeljna, budui da ne raspolau dovoljnim kapacitetom spremanja CO2 u tlo.
9. PREVOENJE CO2 U KARBONATNE MINERALE

Prevoenje u karbonatne minerale je proces hemijskog vezanja CO2 pomou magnezijeva oksida (MgO) i kalcijeva oksida (CaO) koji se javljaju
u stijenama kao to su serpentin i olivin. Hemijske reakcije izmeu tih tvari i CO2 proizvode spojeve kao to su magnezijev karbonat (MgCO3) i
kalcijev karbonat (CaCO3, poznat kao vapnenac).

Koliina metalnih oksida u silikatnim stijenama koje se mogu nai u Zemljinoj kori premauje koliinu potrebnu da vee sav CO2 koji bi se
proizveo izgaranjem svih dostupnih rezervi fosilnih goriva. Prevoenjem CO2 u karbonatne minerale nastaju kvarc i karbonati koji su postojani u
duljem razdoblju i zbog toga mogu biti odloeni u podrujima kao to su rudnici silikatnih minerala, a mogu se iskoristiti i u konstrukcijske svrhe.

Slika 23 - Protoci materijala i procesni koraci povezani s prevoenjem silikatnih stijena i industrijskih ostataka u karbonatne minerale

Primjer prevoenja u karbonatne minerale je proces koji bi zahtijevao da se iskopa 1,6-3,7 tona silikata po toni CO2 i proizvodio bi 2,6 do 4,7
tona materijala za odlaganje po toni zbrinutoga CO2. Meutim, stijene iz skupine serpentina esto sadre krizotil, prirodni oblik azbesta i njegova
prisutnost zahtijeva praenje i mjerenje. Ne moe se odrediti do koje mjere se moe koristiti prevoenje u karbonatne minerale jer to ovisi o
nepoznatoj koliini silikatnih rezervi koje se mogu praktino eksploatirati.
10. TRAJNOST I POUZDANOST SPREMNIKA CO2 I NADZOR

Dva tipa rizika su vezana za proputanje CO2 spremnika: lokalni specifian za zdravlje, sigurnost i okoli, te globalni vezan za vraanje
spremljenog CO2 u atmosferu. Uzme li se u razmatranje samo globalni rizik, ini se da bi proputanje do 0,1 % godinje bilo prihvatljivo. Ono bi
trebalo biti gornja granica u dozvoli za pogon; tehnika struka oekuje u stvarnim uvjetima rada daleko manja proputanja.
Podzemni spremnici CO2 mogu inicirati vrlo nepovoljne seizmike aktivnosti sline onima kod sezonskih spremnika prirodnog plina. Velika su
nepoznanica proputanja brtvi (od cementa) na spremnicima CO2.

Slika 24 Mogua putanja kretanja CO2 u buotini.
Migracije kroz izmijenjeni materijal ( c, d, e ), ili du granice
dvije sredine ( a, b, f )
Slika 25 Trodimenzionalno modeliranje migracije CO2 u akviferu
posle upumpavanja 150 000 tona u toku etri godine
Prikazan je nadkritian CO2 ( lijevo ) i CO2 rastvoren u slanoj vodi (
desno ) poslije etri godine, 100 godina i 2000 godina od poetka
upumpavanja. Simulacija se zasniva na teoretskim podatcima i
simulacijama.
Mineralne vode koje izbijaju iz slanih vodonosnika reduciraju vrijeme zadravanja spremljenog CO2 sa 7 000 godina na 2 000 godina. Potrebno je
mnogo vie pokusnih postrojenja za potpuniju procjenu trajnosti spremanja i to naroito za odlaganje u duboke slane vodonosnike. Nuan je i
razvoj kriterija odabira lokacija, prije nego bude bilo mogue nominirati neku od njih i utvrditi odgovarajue postupke trajnog nadzora nad
skladitem. Ukoliko bi bio stabiliziran (dogovorom) limit koncentracije na 450 ppmv CO2 u atmosferi, s ciljem njegovog odravanja, ugljikov
dioksid bi trebalo zadrati oko 7 000 godina u spremnicima, dobiven iz preostalih rezervi ugljena i to uz prihvatljivo proputanje.

Spremnike s pohranjenim ugljikovim dioksidom je nuno nadzirati stotinama, a u nekim sluajevima i tisuama godina zbog spore geohemijske
reakcije. Sljedee teme povezane s faktorom rizika su predmet istraivanja:

studiranje fizikalnih i hemijskih procesa u spremnicima,

postupci i kriteriji odabira leita, ukljuujui i analize seizmikih aktivnosti,
metode predskazivanja dugoronog ponaanja CO2 u podzemlju,
tehnike i metode nadgledanja i provjere,
procjene rizika i upravljanje rizicima,
postupci i normativi sigurnosti,
integritet ispravnosti buotina.

Namee se zakljuak da su tehnoloki postupci hvatanja i izdvajanja blii komercijalizaciji od postupaka skladitenja i nadzora nad skladitima,
jer je kod njih daleko vei broj nedovoljno istraenih korelacija koje bitno utiu na sigurnost uskladitenog ugljikovog dioksida.
11. INDUSTRIJSKA UPOTREBA CO2

Industrijska upotreba CO2 ukljuuje kemijske i biokemijske procese gdje je CO2 reaktant, u proizvodnji uree i metanola, kao i razne tehnoloke
aplikacije koje izravno koriste CO2, npr. hortikulturna industrija, rashladna tehnika, pakiranje hrane, zavarivanje, pia, gaenje poara. Trenutno
se koristi oko 120 Mt CO2 godinje.

Veina (oko 2/3) se koristi za proizvodnju uree koja se zatim koristi za proizvodnju gnojiva i drugih proizvoda. Neto CO2 se ekstrahira iz
prirodnih dobara, a neto potjee iz industrijskih izvora to su veinom izvori visoke koncentracije kao to su pogoni proizvodnje amonijaka ili
vodika, koji hvataju CO2 kao dio konvencionalnog proizvodnog procesa.

Industrijska upotreba CO2 moe doprinijeti uklanjanju CO2 iz atmosfere. Ipak, kao mjera smanjenja klimatskih promjena, ova opcija ima znaenje
samo ako su koliina i trajanje skladitenja CO2 znatni i ako postoji stvarno smanjenje emisija CO2. Veina CO2 trenutano koritenog u
industrijskim procesima ima vrijeme skladitenja od samo nekoliko dana do mjeseci. Uskladiteni ugljik se degradira u CO2 i zatim opet isputa u
atmosferu, to ne doprinosi smanjenju klimatskih promjena.

Osim toga, upotreba CO2 u industrijskim procesima je beznaajno mala u usporedbi s njegovim emisijama iz glavnih antropogenih izvora. U
mnogim sluajevima industrijska upotreba CO2 moe voditi do poveanja ukupnih emisija. Moe se zakljuiti da je dosadanji doprinos
industrijske upotrebe CO2 na smanjenje klimatskih promjena mali, te je potrebno razviti uinkovitije procese.
 12. PROIZVODNJA GORIVA I HEMIKALIJA IZ CO2

Na prvi pogled izgleda da ne bi mogla zaivjeti proizvodnja goriva za transportna sredstva iz CO2. Meutim, zasada samo iz energetske
perspektive, smisla ima ako na jednoj lokaciji postoji viak iste energije proizvedene iz nuklearnih ili obnovljivih izvora, a na drugoj postoji
potreba za energijom.

CO2 bi se tada transportirao brodovima iz jedne regije u drugu, dok bi se ugljikovodina goriva (metanol i dimetil eter - DME)
transportirala u suprotnom pravcu. Obnovljivi izvor ugljika, poput biomase, je potreban za proizvodnju metanola i DME koji su znatno jeftiniji od
vodika ili elektro-akumulatora namijenjenih transportu.

Trenutano ne postoje na tritu plinske turbine koje mogu u dugotrajnom pogonu spaljivati isti vodik. Problem su visoka lokalna
naprezanja materijala glavnih komponenti izloenih plamenu vodika. Znaajnom smanjenju ukupne emisije CO2 moe doprinijeti proizvodnja
metanola i DME iz recikliranog CO2 (uhvaen i izdvojen) iz dimnih plinova tokom spaljivanja biomase:

CO2+3H2CH3OH

Ako se metanol koristi za proizvodnju transportnih goriva,tada je redukcija emisije CO2 oko 3,14 t po 1 Gt supstituiranog goriva za
transport. Po toni metanola je potrebno uloiti 28 GJ elektrine energije! Oito su u pitanju vrlo skupa goriva za koja bi trebalo provjeriti
opravdanost masovne proizvodnje.
 13. TROKOVI HITS-a CO2

Pouzdanih procjena o ukupnim trokovima HITS-a kao i o pojedinim trokovima tehnolokog lanca nema. Veina tehnologija nije
provjerena na demonstracijskim postrojenjima velikih jedininih kapaciteta, ve je samo pokazano njihovo zadovoljavajue funkcioniranje na
pilot postrojenjima (tablica 3).
Tabela 3 Pregled trenutane trine zrelosti sastavnica sustava HITS-a

Demonstracijska

ekonomski

provjereno
opravdano
Na trinu
Uvjetno
Razvoj

faza
HITS sastavnica Tehnologija

Nakon izgaranja X
Prije izgaranja X
Hvatanje Izgaranje u struji kisika X
Industrijske separacije (procesiranje prirodnog plina, proizvodnja amonijaka) X

Cjevovodima X
Transport
Brodovima X
Poveanje iscrpka nafte utiskivanjem X
Poveanja iscrpka plina utiskivanjem X
Podzemno
Otplinjavanje (metana) leita ugljena X
spremanje
Iskoritena naftna ili plinska polja X
slani vodonosnik X
Direktno injektiranje otopina X
Spremanje u oceane
Direktno injektiranje tekue stanje X
Silikati X
Mineralizacija
Kruti otpad X
Industrijska namjena X
Napomena: EOR je trino konkurentna tehnologija za poveanje iscrpka, ali i uvjetno opravdana ukoliko bude koritena primarno za spremanje CO2

Europska unija ima uspostavljen sistem trgovanja emisijskim jedinicama staklenikih plinova (EU-ETS), u okviru kojeg se utvruju
doputene razine emisija za industrije i uspostavlja sistem trgovanja emisijskim dozvolama. Cijena emisijske dozvole na tritu je iznosila oko 15
EUR/t u decembru 2008. godine. Pri ovakvoj cijeni dozvola za emisiju, ne isplati se aktivirati projekte izgradnje HITS-a, jer isti nisu ekonomski
samoodrivi.
Trenutano se moe vrlo grubo, zbog velikog broja opcija, procijeniti da bi ukupni troak HITS tehnologije bio unutar 50 USD/t CO2 do
100 USD/t CO2 smanjenog emitiranja. Sve dok ne bude postignuta ekonomska samoodrivost HITS-a nuni e biti financijski poticaji. Prije
poetka krize globalnog gospodarstva, koncem 2008. godine Europska unija je imala nacrt prijedloga plana ulaganja u energetiku reda veliine
200 milijardi eura do 2030. godine. Ista bi bila, uz utjecaje na druge trine mehanizme, usmjerena na istraivanja, razvoj i komercijalizaciju
termoenergetskih izvora nove generacije loenih fosilnim gorivom ukupne elektrine snage od 40 000 MW.
 Smatra se da bi do 2030. trokovi HITS-a trebali biti smanjeni na 25 USD/t CO2 do 50 USD/t CO2 i postati ekonomski atraktivni, to jest
biti nii od cijena jedne emisijske dozvole koja se mora osigurati za pogon termoelektrane bez HITS-a. Hvatanje CO2 je dominirajue u ukupnom
troku. Ukoliko se uzme u raun budua poveana efikasnost, troak hvatanja moe biti smanjen sa sadanjih procijenjenih od 50 USD/t CO2 na
oko 10 USD/t CO2 do 25 USD/t CO2 za loenje ugljenom i do 25 USD/t CO2 do 30 USD/t CO2 za plinom loene termoenergetske proizvodne
jedinice.

Trokovi transporta CO2 po toni vie ovise o volumenu koji se transportira, a manje od udaljenosti. Za cijevni transport koliina veih od 1
000 kt CO2 godinje na udaljenosti vee od 500 km procjenjuju se trokovi transporta u rasponu od 1 USD/t CO2 do 10 USD/t CO2. Injektiranje
CO2 se procjenjuje na 2 USD/t CO2 i to za koliinu od 1 000 kt u slane vodonosnike, te do 50 USD/t CO2 ECBM projekte. Dio trokova HITS
moe biti pokriven prihodima od poveane efikasnosti vaenja (eksploatacije) fosilnih goriva.

U nekim specifinim projektima mogu prihodi dostii i do 50 USD/t CO2. Za neke od pripremljenih tehnologija HITS-a procjenjuje se da
bi trokovi proizvodnje elektrine energije trebali biti poveani za 1 USc/kWh do 2 USc/kWh. lanice EU su postavile sljedee istraivako
razvojne prioritete:

hvatanje CO2 i proizvodnja vodika iz plinovitih fosilnih goriva,

nadziranje i verificiranje geolokih spremnika,
priprema masovne proizvodnje vodika iz dekarboniziranih fosilnih goriva ukljuujui i geoloke spremnike,
napredne tehnike hvatanja i izdvajanja,
obiljeavanje i karakterizacija potencijalnih geolokih spremnika, usklaivanje izvora i ponora,
koordinacija i izrada mrenih planova aktivnosti za HITS.

Predloeno je, 2008. godine, od parlamentarne grupe EU Parlamenta da za nove termoelektrane, kapaciteta veeg od 300 MW, nakon
2015. godine najvea dozvoljena prosjena godinja emisija CO2 bude 500 g/kWh. To znai da bi bilo dozvoljeno graditi bez HITS samo
termoelektrane loene prirodnim plinom jer je na dananjem razvoju tehnike tipina emisija za loenje ugljena izmeu 700 g/kWh i 850 g/kWh, a
za tekue gorivo 590 g/kWh.
 14. ZAKLJUAK

Spaljivanje fosilnih goriva je vodei uzrok emisija staklenikih plinova koje uzrokuju ljudi, stoga je smanjenje upotrebe fosilnih goriva
kljuno u usporavanju klimatskih promjena. Kao to je opisano u radu, projekti mogu smanjiti upotrebu fosilnih goriva direktno ili indirektno.
Projekti direktnog smanjenja emisije ine to na samom izvoru. Oni ukljuuju projekte energetske uinkovitosti, promjene goriva, nadogradnje
elektrana i projekte temeljene na obnovljivim izvorima energije, poput manjih sa vodom, vjetrom i biomasom.

Na primjer, Klimatski fond (Climate Trust) stvara kredite pomou efikasnijih projekata proizvodnje papira, to smanjuje emisiju CO2 kroz
uobiajeni rad koristei zalihe recikliranog papira i zamjenu freona kod opreme kako bi se poveala efikasnost energije uloene u proizvodni
proces. Fond za solarnu elektrinu energiju (Solar Electric Light fond -SELF) ostvaruje smanjenje emisija preko projekata solarne energije koja
zamjenjuje dizel generatore u zemljama diljem svijeta, od Nigerije do Solomonskih otoka.

Projekti smanjenja upotrebe fosilnih goriva nude nekoliko vanih prednosti pored smanjenja emisije. Oni esto rezultiraju brojnim
prednostima za okoli i ljudsko zdravlje izbjegavanjem stvaranja oneiivaa zraka kao to su ugljini monoksid, duini oksid, duik dioksid i
sumpor dioksid.

Smanjenje koritenja fosilnih goriva moe takoer omoguiti prednosti za nacionalnu sigurnost, putem smanjenja ovisnosti o fosilnim
gorivima, stvaranjem ekolokih radnih mjesta, potiui razmjenu tehnologija meu zemljama i dugoronim utedama (preko projekata
uinkovitosti energije). Mali nezavisni projekti obnovljivih izvora energije mogu ponuditi dodatne prednosti kod smanjene sjee uma,
smanjenjem pritiska na izvore goriva bazirane na drvetu.

Usprkos ovih prednosti, stvaranje kredita preko reduciranja fosilnih goriva je neefikasno u financijskom pogledu, jer povrat uloenog u
neki drugi vid kredita je mnogo vei. Zapaljivi metan (plin s potencijalom globalnog zagrijavanja 23 puta veim od CO2) ili unitavanje HFC-23
(plin s potencijalom globalnog zagrijavanja veeg 11.700 puta od onog CO2), u razdoblju od 100 godina, primjerice, proizvodi mnogo vie kredita
po uloenom dolaru.

Meutim, kako ponuda ovih laganih projekata industrijskog plina nestaje, udio obnovljivih izvora energije i projekata energetske
uinkovitosti na dobrovoljnom tritu se poveava, jaajui priliku za iskoritavanje njihovih dodatnih prednosti.
 Izgaranje ugljena je odgovorno za 71 % emisije CO2, prirodni plin za 18 % a loivo ulje za 11 %. Povijesno gledano ljudska civilizacija je
izgaranjem fosilnih goriva od 1751 - 2002 godine dostigla zbirnu emisiju u Zemljinu atmosferu od oko 1 000 Gt CO2, dok e u iduih 28 godina
prema nekim projekcijama, ukoliko ne doe do promjene globalne energetske politike emitirati jo 750 Gt CO2 (!).

Oito je da su potrebna veoma velika financijska ulaganja u razvoj novih projekata i poticanje paralelnih industrijskih i akademskih
inicijativa te to vei broj tehnikih demonstracija tehnologija ija je vjerojatnost primjene izgledna na postrojenjima industrijskih razmjera.

Velika oekivanja se polau u dobre rezultate pogona, do 2020. godine, HITS postrojenja koja e biti implementirana u novim
termoenergetskim i hemijskim kompleksima u Aliru (Salah), Velikoj Britaniji (Peterhead), USA-u (Carson), Australiji (Kwinana) i Norvekoj
(Sleipner).

U njima e rasplinjavanjem prirodnog plina biti proizvedena elektrina energija, vodik za dalje koritenje u energetici i transportu, a
uhvaeni, izdvojeni i transportirani ugljikov dioksid e biti spremljen u buotine plina u neposrednoj blizini.

Za isti ugljen bez emisije ugljikovog dioksid trebat e neto due vremena, jer je nuno ubrzati razvoj novih materijala koji bi trebali
izdrati dugogodinja toplinska naprezanja na visokim temperaturama pregrijane pare od 700 C i postii neto uinak postrojenja iznad 50 % u
trajnom pogonu.

Globalni problem, na koji danas nema zadovoljavajuih odgovora, bit e transport i nadzor skladita ugljikovog dioksida velikih razmjera
i to do oko 10 Gt CO2 godinje. Uoena proputanja, esto s velikim vremenskim kanjenjem, nee moi biti otklonjena trenutno, ve u duem
periodu ili nikada.

Zbog toga je nuno snano politiki podrati i finansirati napore u razvoju, istraivanju i primjeni novih tehnolokih koncepcija i izbjei,
ili bar usporiti, katastrofalne posljedice klimatskih promjena koje se uoavaju zadnjih desetljea.
HVALA NA PANJI!