RASLOJAVANJE JEZIKA

Jezik kao pojam ima vie znaenja:

- uroena predodreenost ljudskog bia i
sposobnost izraavanja i drutvenog
komuniciranja pomou artikulisanog sistema
verbalnih znakova
- pojedinana manifestacija jezika kao sredstva
govora i komuniciranja , tj.ukupna govorna i
pisana aktivnost jedne jezike zajednice ljudi
- jezik pojedinca u odreenom vremenu i na
odreenom mjestu(idiolekt), npr.ekspirov jezik,
jezik Maka Dizdara...
- poseban varijetet ili nivo govora i pisanja: jezik
nauke, nepristojan jezik, jezik ulice
 - jezik profesije, epohe, anra: jezik
novinarstva, kompjuterski jezik, vojniki jezik,
jezik romantizma, jezik bajke...
U prenesenom smislu, govori se o jeziku
simbolikog izraavanja: jezik matematike, jezik
filma, kompjuterski jezik...
Govori se i o vjetakim jezicima:
kompjuterski(algol, fortran...) i esperanto jezik
za meunarodporazumijevanje.
Globalni jezici : umjesto glasovima i rijeima,
slue se znakovima(jezik signalizacije semafor,
jezik slijepih, gluhonijemih, mimika, geste,
pantomima).
 Idiolekt jeziki sistem pojedinanog govornika,
govorne navike neke osobe, lini dijalekt
Varijetet oblik jezika odreen teritorijalno,
socijalno i funkcionalno.
Jezik se ispoljava na dva naina: pisanim i
usmenim putem.
Govor usmena realizacija jezika, jezik u
upotrebi, materijalizacija i oivljavanje jezika.
Stariji je i rasprostranjeniji od pisma. Na svim se
jezicima govorilo, ali se na veini njih nikada nije
pisalo.
 Jezik je drutvena pojava, nastao je u drutvu i
slui drutvenim potrebama, i to dvojako:
- pojedinano: da pojedinac izrazi svoje misli i
osjeanja, i da uspostavi komunikaciju sa sredinom
u kojoj ivi
- ope: da zajednica uspostavi unutranju
komunikaciju i time ostvari skladno funkcioniranje.
Jezik je produkt sredine i vremena, drutvenih
promjena, historijskih zbivanja, razvitka nauke i
tehnike, civilizacijskih tekovina, proimanja
kultura...
Jezik je iva materija: neprekidno se mijenja,
razvija.
Narodni govor(govorni jezik) je govor naroda, obinog
svijeta, koji ne podlijee nikakvim pravilima.Slui za
neformalnu komunikaciju u svakodnevnom ivotu.
Knjievni jezik(pjesniki jezik) je jezik
knjievnoumjetnikih djela, koji moe odstupiti od
pravila, npr.u svrhu pokazivanja autentinosti nekog
knjievnog junaka.
Standardni jezik je tzv.pravilni, standardizirani jezik koji
se upotrebljava u javnoj, slubenoj komunikaciji: u
obrazovanju, nauci, kolama, administraciji... On oma
svoja pravila upotrebe, od kojih ne smije odstupiti, i svi
njegovi govornici duni su da se pridravaju tih pravila.
 Standardni jezik je normiran, to se vidi u rjeniku,
gramatici i pravopisnim prirunicima tog jezika.
Norma je skup pravila(pravopisnih, pravogovornih,
gramatikih...) jednog jezika.

Vrste normi su:

- pravopisna(ortografska)
- pravogovorna(ortoepska)
- gramatika
- leksika
- stilska.
 Raslojavanje drutvene zajednice vodilo je
raslojavanju njenog jezika. To je stalan i prirodan
proces u svakom jeziku. Taj proces je nain
postojanja, razvijanja i obogaivanja jednog
nacionalnog jezika.
1) Osnovni vidovi raslojavanja jezika su socijalno i
teritorijalno raslojavanje, a varijante
knjievnog(standardnog) jezika javljaju se u
procesu funkcionalnog i individualnog raslojavanja.
2) Razlikuju se etiri tipa raslojavanja jezika:
e) socijalno
f) teritorijalno
g) individualno
h) funkcionalnostilsko.
 SOCIJALNO RASLOJAVANJE JEZIKA
Socijalno raslojavanje jezika je diferenciranje
jezika prema drutvenim grupama i miljeu
tako nastaju sociolekti(socijalni dijalekti), u
kojima se ogledaju specifine karakteristike
pojedinih drutvenih slojeva.
Sociolekt se dalje diferencira na specifine
sociolekte: argon, sleng, argo svi oznaavaju
neknjievni jezik, poseban govor drutvenog
sloja, profesije ili drutvene grupe(atrovaki
govor).
 U razliitim drutvenim ulogama, jeziki se
prilagoavamo sagovorniku, situaciji, temi i
mjestu razgovora. To su nae govorne
uloge(uloga djeteta, uenika, prolaznika, setre,
brata, putnika, gledaoca...) socijalne uloge.
Ukupan broj govornih uloga ini govorni
repertoar.
- Govorne uloge se najoiglednije prepoznaju po
upotrebi linih zamjenica TI i VI.
Postoje dvije vrste odnosa u govornim ulogama:
- solidarni(ravnopravni): ti-ti, Vi-Vi
- nesolidarni(neravnopravni): ti-Vi.
 esto dolazi do spontanog ili svjesnog
pribliavanja govornih uloga.

Pribliavanje Ti-Ti obino prati bliskost i

prisnost, a pribliavanje Vi-Vi distanciranost i
slubenost.

Znati svoju drutvenu ulogu i znati prepoznati

odgovarajuu govornu ulogu, pitanje je jezike
kulture.
- Socioloka lingvistika i sociolingvistika
prouavaju socijalno raslojavanje jezika.
 Javni i privatni govor-razlikuju se po tome to
javni govor podrazumijeva uloge Vi-Vi.

Privatni govor ima svoje konvencije.Diktirane su

uglavnom starosnom dobi ili stepenom bliskosti.

U javnom istupu govornici prelaze na oficijelni

odnos Vi-Vi.
 TERITORIJALNO RASLOJAVANJE
Sve osobine naeg jezika nisu podjednako
poznate svim njegovim govornicima.
Odreene osobine(rijei, oblici, konstrukcije i
fraze) karakteristika su nekih mjesnih govora ili
govora ueg podruja i dijalekta(npr.ikavizmi:
lipo, vrime, svit.../rijei: meleka ljubiica,
draa trnje i sl.)
 Hijerarhijska ljestvica jezikih idioma:
- govor
- govorna skupina
- govorni tip
- poddijalekat
- dijalekat
- narjeje
- jezik
 Teritorijalno raslojavanje jezika dovodi do
nastajanja dijalekata(gr.dialektos-govor, narjeje):
razliit govor dvije grupe ljudi koje se razumiju zato
to govore dijalektima zajednikog(istog) jezika.
Dijalektizmi(gr.dialektikosrazliit) su rijei i
jezike osobine rasprostranjene na podruju veem
od regije, tj.specifine za podruje jednog dijalekta.
Lokalizmi (lat.locum-mjesto) su rijei i jez.osobine
rasprostranjene na podruju jednog mjesta, a ako
su karakteristine za podruje vee od onog koje
zauzima mjesni govor(tj.ako su karakteristika
regije), nazivaju se regionalizmi(lat.regio-
podruje).
 Teritorijalno markirane ili obiljeene rijei i
oblici(lokalizmi, regionalizmi i dijalektizmi)
mogu biti:
- leksiki: razlikuju se od sinonima korijenom,
cijelim izrazom, npr.hudera-koliba, hrsuz-lopov,
kradljivac...
- fonoloki: dijelom svog izraza ili prozodijski,
fonoloki se podudaraju, npr.hajvar-ajvar, him-
im, hastal-astal...
- folklorni(etnografski): u standardnom jeziku
nemaju sinonimski parnjak; oznaavaju
specifine predmete i pojave poznate na uem
podruju.
 Npr.nazivi jela(podrinjska satrica, banjaluki
siriluk, sarajevske klepe, zvorniki kulaci, krajika
uzlema...), nazivi predmeta(basma tanko
platno, maice hvataljke za ar...), nazivi igara,
obiaja i sl.

Dijalektologija je jezika disciplina koja se bavi

teritorijalnim raslojavanjem jezika.
Dijalektolozi lingvisti koji se bave
dijalektologijom