Professional Documents
Culture Documents
Upravni Spor - Novi ZUS
Upravni Spor - Novi ZUS
SPOROVIMA
Upravni spor oblik sudske kontrole nad
upravom, prvenstveno kontrole nad upravnim
aktom
Nastaje poetkom 19. stoljea.
Razlikujemo dvije osnovne vrste sudske
kontrole nad upravom: sustav redovnih
sudova (angloameriki) i sustav posebnih
upravnih sudova (francuski)
Mogli bismo navesti i trei sustav - upravno
sudovanje koje provodi sama uprava, ali se on
zanemaruje
Ovaj sustav obino nazivamo angloameriki jer
je nastao u Velikoj Britaniji i proirio se u njene
nekadanje kolonije i SAD.
Meutim, ovaj sustav se pojavljuje i u nekim
skandinavskim zemljama (Danska, Norveka)
Moramo znati da je polazna toka ovog sustava
poneto specifino britansko pravo (common
law), gdje postoji naelo jedinstva prava.
Meutim, i u Velikoj Britaniji imamo posebne
upravne sudove koji se osnivaju ad hoc.
U SAD-u je jo od poznatog sluaja Marbury
vs. Madison iz 1803. na snazi naelo da je
uprava subjekt sudske kontrole.
Vrijedi naelo da sudovi uvijek mogu
kontrolirati rad uprave, osim ako je to
posebnim zakonom iskljueno.
Ovaj sustav razvio se posebno u francuskom
pravu i francuskoj pravnoj praksi.
Posebnu ulogu odigrao je francuski Dravni
savjet.
Nakon Francuske revolucije, u Francuskoj je na
snazi ograniavanje sudske vlasti, i elja da
uprava bude nezavisna od sudova.
Zato se formiraju posebni upravni sudovi, od
kojih je najvaniji spomenuti Dravni savjet.
Kontrola nad upravom je prema francuskom
sustavu konstruirana kao dio funkcije uprave.
Upravni spor u formalnom smislu znai spor
za ije je rjeavanje nadlean upravni sud.
Vrijedi i kad u redovnim sudovima imamo
posebne upravne odjele.
Ovakvo prihvaanje odreenja upravnog spora
mogue je samo u sustavima koji imaju
posebne upravne sudove.
Ovakvo odreenje pojma upravnog spora je
nepouzdano.
Kod definiranja upravnog spora u
materijalnom smislu razlikujemo dvije
koncepcije.
Po jednoj se pri odreivanju pojma upravnog
spora polazi od subjekata spora, a po drugoj se
polazi od pravnih normi koje se odnose na
predmet spora.
Za prvu je koncepciju bitno da se kao pasivna
stranka u sporu pojavljuje sama uprava.
Za drugu je bitno pravno pitanje u domeni
upravnog prava, bez obzira na organizacijska
svojstva stranaka u sporu.
1. Spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije
2. Objektivni i subjektivni spor
3. Prvotni i naknadni spor
Ova je podjela teorijski i praktiki najvanija.
Glavna razlika je u distinkciji objekta.
Spor o zakonitosti pokree se i vodi sa svrhom da se
ocijeni da li je neki akt zakonit ili ne, te je predmet
spora egzistencija zakonitosti.
Kod spora pune jurisdikcije radi se o tome da sud SAM
rjeava neki predmet, dakle, sud osniva, mijenja ili
ukida neku pravnu situaciju, i u ovom obliku
upravnog spora su ovlasti suda puno ire.
Spor o zakonitosti se odreuje opom klauzulom s
negativnom enumeracijom.
Uinak sudske odluke kod spora o zakonitosti iri je od
sudske odluke kod spora pune jurisdikcije.
Postoji vie kriterija podjele sporova na
subjektivne i objektivne.
Ako kao kriterij za podjelu uzmemo cilj spora,
onda je objektivni spor onaj kojemu je cilj
zatita objektivne zakonitosti, a subjektivni
onaj kojemu je cilj zatita subjektivnih prava
pojedinca.
Ako kao kriterij za podjelu uzmemo vrstu
akata koji mogu biti predmet spora, onda je
objektivni spor onaj koji se moe pokrenuti
protiv openormativnog akta, a subjektivni
spor je onaj koji se pokree protiv
individualnog akta.
Razlika izmeu ove dvije vrste spora proizlazi
od trenutka kada je mogue pokrenuti i voditi
upravni spor.
Kod prvotnog, spor se vodi prije nego je uope
donesen akt vezujemo ga s proputanjem
uprave.
Naknadni spor se javlja kao spor u kojem se
odluuje o upravnom aktu donesenom u
konkretnoj upravnoj stvari.
Spor o zakonitosti samo naknadni.
Spor pune jurisdikcije se naelno moe javiti i
kao prvotni i kao naknadni upravni spor.
Do 1918. na podruju Hrvatske nije bilo
upravnih sudova, a tako ni upravnog spora.
1922. godine donoenjem Zakona o Dravnom
savjetu i upravnim sudovima uspostavlja se
sudska kontrola nad radom uprave.
1939. se nakon stvaranja Banovine Hrvatske
ustrojava posebni Upravni sud u Zagrebu.
Nakon II. Sv. rata, u Jugoslaviji se ukidaju
posebni upravni sudovi, to traje do 1952. i
donoenja Zakona o upravnim sporovima.
Ustav RH jami sudsku kontrolu zakonitosti
pojedinanih akata upravne vlasti i tijela koja
imaju javne ovlasti.
RH je preuzela jugoslavenski Zakon o
upravnim sporovima.
Upravni sud Republike Hrvatske je prema
zakonu bio tijelo koje odluuje o tubama
protiv konanih upravnih akata.
Upravni sud RH bio je sud prvog i posljednjeg
stupnja.
Odluivao je u vijeima sastavljenim od trojice
sudaca, osim ako je zakonom odreeno da
odluuje u irem sastavu.
Uvedeno je dvostupanjsko upravno sudovanje.
U prvom stupnju rjeavaju upravni sudovi u
Splitu, Rijeci, Osijeku i Zagrebu.
U drugom stupnju rjeava Visoki upravni sud
Republike Hrvatske.
Spor pune jurisdikcije bi morao biti pravilom.
Uveden je objektivni upravni spor (ocjena
zakonitosti opih akata).
Obveza provoenja usmene rasprave
Sud slobodno utvruje injenice i izvodi
dokaze.
l. 1.
Ovim se zakonom ureuje nadlenost, sastav
suda i pravila postupka na temelju kojih
upravni sudovi odluuju o zakonitosti odluka
javnopravnih tijela o pravima, obvezama i
pravnim interesima fizikih i pravnih osoba i
drugih stranaka te o zakonitosti postupanja
javnopravnih tijela iz podruja upravnog prava
(u daljnjem tekstu: upravni spor).
l. 2.
(1) Cilj je ovog Zakona osigurati sudsku zatitu prava i
pravnih interesa fizikih i pravnih osoba i drugih
stranaka povrijeenih pojedinanim odlukama ili
postupanjem javnopravnih tijela.
titei subjektivna prava tuitelja povrijeena pojedinanim
odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela titi se i
objektivni pravni poredak.
Samo rijetke odredbe ZUS-a, kao to su to primjerice
odredbe o ocjeni zakonitosti opih akata, primarno su
usmjerene na zatitu objektivnog, a tek podredno i
subjektivnog prava. No, i u tim se sluajevima kroz
zatitu objektivnog prava na odgovarajui nain tite
subjektivna prava fizikih i pravnih osoba.
l. 3.
Predmet upravnog spora jesu:
1. ocjena zakonitosti pojedinane odluke kojom je javnopravno tijelo
odluilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari
(upravni akt) protiv koje nije doputeno izjaviti redoviti pravni lijek,
2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz podruja upravnog
prava kojim je povrijeeno pravo, obveza ili pravni interes stranke
protiv koje nije doputeno izjaviti pravni lijek,
3. ocjena zakonitosti proputanja javnopravnog tijela iz podruja upravnog
prava da u zakonom propisanom roku odlui o pravu, obvezi ili
pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke,odnosno da
postupi prema propisu,
4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvravanja upravnog ugovora.
5. predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti opeg akta jedinice
lokalne i podrune (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima
javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu slubu.
l. 4.
Upravni spor ne moe se voditi u stvarima u
kojima je sudska zatita osigurana izvan
upravnog spora.
Upravni sud ne moe ulaziti u diskrecijsku
ocjenu. to moe?
Upravni spor ne moe se voditi protiv
zakljuaka (postupovnih odluka)
Naela:
1) zakonitosti (l. 5.)
2) izjanjavanja stranke (l. 6.)
3) usmene rasprave (l. 7.)
4) uinkovitosti (l. 8.)
5) pomoi neukoj stranci (l. 9.)
l. 10.
(1) Pravomona presuda suda obvezna je za
stranke u upravnom sporu i njihove pravne
sljednike.
(2) Pravomona presuda suda kojom se odluuje
o zakonitosti opeg akta obvezna je za sve.
Opravdanje?
Ustavnost?
l. 80.
(1) Presuda postaje izvrna nakon dostave
stranci, ako presudom nije odreen drugi rok
za izvrenje.
(2) Rjeenje postaje izvrno nakon objave,
odnosno dostave stranci, ako ovim Zakonom
nije drukije propisano.