February 21, 1921- November 24, 2002

1. Teorija pravde
2. “Rolsizam”
3. Reafirmacija analitičkog
4. Politike: Obamacare
Equality of opportunity- Obama’s Rawlsian vision [The
Economist, Feb 19th 2013]
Politička zajednica je sistem prihvaćenih pravila koje služe
da usmjeravaju ponašanja pojedinaca koji su članovi.

Identitet interesa
problem DISTRIBUCIJE
Konflikt interesa
„Osnovna ideja je da principi pravde za osnovnu strukturu
društva jesu predmet izvorne saglasnosti. To su principi za
koje slobodne i racionalne osobe smatraju da bi unaprijedili
njihove interese ako bi ih prihvatili u nekom početnom
položaju jednakosti, kao one koje određuju temeljne uslove
njihovog udruživanja.“ [Rawls,1999:10]
“Principi koji bi bili izabrani u prvobitnom položaju
identični su sa principima koji se poklapaju sa našim
promišljenim sudovima”. [Rawls,1999:42]
Opštost [generality]
Univerzalnost
Javnost
Poredak
Finalnost
 OBJEKTIVNE SUBJEKTIVNE

VRIJEME/PROSTOR NESAVRŠENOST UVIDA

FIZIČKI/MENTALNI KAPACITET NESAVRŠENE INTERPRETACIJE

OGRANIČENOST PREDNOSTI NEMINOVNOST RAZLIČITIH “SLIKA

SVIJETA”
OGRANIČENOST RESURSA
“Među suštinske odlike ove situacije spadaju: da niko ne zna svoje mjesto u
društvu, svoj klasni položaj ili društveni status, niti svoju sudbinu u
raspodjeli prirodnih preimućstava i sposobnosti, svoju inteligenciju, snagu i
sl. Ja ću čak pretpostaviti da strane ne znaju svoje shvatanje dobra niti svoje
posebne psihološke sklonosti. Principi pravde se biraju iza vela neznanja.
Ovo obezbjeđuje da niko nije u boljem ili lošijem položaju prilikom izbora
principa … Pošto su svi u sličnom položaju i niko nije u stanju da sačini
principe koji bi pogodovali njegovim posebnim uslovima, principi pravde su
rezultat nepristrasne saglasnosti ili pogodbe. Zbog datih okolnosti
prvobitnog položaja, simetrije svačijeg odnosa prema svakome drugome,
ova početna situacija je nepristrasna u odnosu na pojedince kao moralne
osobe, to jest kao racionalna bića sa svojim sopstvenim ciljevima …
Prvobitni položaj je, može se reći, odgovarajući početni status quo, tako da
su u njemu postignuti temeljni sporazumi nepristrasni. Ovim se objašnjava
umjesnost naziva ‘pravda kao nepristrasnost’: on izražava ideju da u
početnoj situaciji koja je nepristrasna postoji saglasnost o principima
pravde.” [Rawls,1999:11]
 Autonomnost
Racionalnost Nezainteresovanost
“racionalna osoba ima dosljedan skup ljudi su vođeni samo svojim ličnim
preferencija među mogućnostima koje su ciljevima, a ne i ciljevima drugih.
joj na raspolaganju. Ona rangira ove opcije
prema tome koliko uspješno one
unapređuju njene ciljeve; ona radije slijedi
plan koji će zadovoljiti više njenih želja
nego manje, i koji ima više šansi da će
uspješno biti izvršen.” [Rawls,1999:124]
Neprinuda
Sloboda “stabilni equilibrium”
jednakost
(I) Ljudi kao (Ia)
racionalna i (Ib)
nezainteresovana bića;
(II) Pod “velom DRUŠTVENI UGOVOR
neznanja” A koji moraju
Biraju principe pod
(III) unutar “okolnosti” kojima će međusobno ispunjavati uslove:
pravde (IIIa) subjektivne sarađivati objektivnost,
i (IIIb) objektivne univerzalnost, javnost,
poredak, finalnost,
(IV) zadovoljavajući
uslove “regularnosti”:
(IVa) neprinudnost
(IVb) sloboda; (Ivc)
jednakost
„pravda kao nepristrasnost“

„pravda kao ispravnost“

„pravda kao pravičnost“

“Svaka osoba treba da ima jednako pravo na najširu
shemu jednakih osnovnih sloboda, kompatibilno sa
sličnom shemom sloboda za druge .”
“Društvene i ekonomske nejednakosti treba da budu
uređene tako da je istovremeno: (a) razumno očekivati
da budu svakome od koristi, i (b) da su povezane s
položajima i službama koji su otvoreni za sve.”
“Viša očekivanja onih koji su u boljem položaju su pravedna ako i samo
ako oni rade kao dio šeme koja poboljšava očekivanja članova društva
koji su u najnepovoljnijem položaju. Intuitivna ideja je da društveni
poredak ne treba da ustanovljava i štiti privlačnije izglede onih koji su u
boljem položaju, sem ukoliko takvo postupanje nije od koristi onima koji
su imali manje sreće.” [Rawls,1999:65]
 “Sve društvene vrijednosti – sloboda i mogućnosti,
prihodi i bogatstvo, i društvene osnove
samopoštovanja – treba da budu raspoređene jednako,
osim ako je nejednaka raspodjela bilo koje, ili svih ovih
vrijednosti svakome od koristi.” [Rawls,1999:54]
1. Lutrija prirode
2. Društvene slučajnosti
3. Istorijske slučajnosti
4. Geografske slučajnosti
Neapsolutnost bazičnih političkih sloboda:
[Rawls,1999:53-54, 130]
-Konflikt između dvije ili više sloboda
- vremenska/prostorna relativizacija
1. “korist svih”: koristi svakog pojedinca unutar društva

2. “Ko” definiše “korisnost”: subjektivistička teorija

Assume that there is a fixed stock of commodities to be distributed between two
persons, X l and X2' Let the line AB represent the points such that given X I 'S
gain at the corresponding level, there is no way to distribute the commodities so
as to make X2 better off than the point i ndicated by the curve. Consider the
point 0 = (a,b). Then holding X l > at the level a, the best that can be done for X2
is the level b. In figure 3 the point 0, the origin, represents the position before
any commodities are distributed. The points on the line AB are the efficient
points. Each point on AB can be seen to sati sfy Pareto's criterion: there is no
redistribution that makes either person better off without making the other
worse off. This is conveyed by the fact that the line AB slopes downward to the
right. Since there is but a fi xed stock of items, it is supposed that as one person
gains the other loses. (Of course, this assumption is dropped in the case of the
basic structure which is a system of cooperation producing a sum of positive
advantages.) Normally the region OAB is taken to be a convex set. This means
that given any pair of points i n the set, the points on the straight l ine joining
these two points are also in the set. Circles, ellipses, squares, triangles, and so on
are convex sets. It is clear that there are many efficient points, in fact, all the
points on the line AB . The principle of efficiency does not by itself select one
particular distribution of commodities as the efficient one. To select among the
efficient distributions some other principle, a principle of justice, say, is
necessary. [Rawls,1999:59]
PROBLEM 1:
“Ako bi određene nejednakosti u bogatstvu i razlike u vlasti učinile da svakom bude bolje
nego u ovoj početnoj hipotetičkoj situaciji, onda bi one bile u skladu sa opštim shvatanjem
pravde. Moguće je, bar teorijski, da ljudi, odričući se nekih od svojih temeljnih sloboda,
dobiju dovoljnu nadoknadu u rezultirajućim društvenim i ekonomskim dobicima. Opšte
shvatanje pravde ne ograničava dozvoljene vrste nejednakosti; ono samo zahtjeva da se
položaj svakog poboljša.” [Rawls,1999:55]

PROBLEM 2: “Nužne žrtve progresa”

Principi pravde su prioritetni u odnosu na razloge efikasnosti: ne
dozvoljava se razmjena (i) tj. bazične slobode za (ii) ekonomske ili
društvene benefite.

“Pravilo o prioritetu” sloboda može biti ograničena samo zbog

same slobode (prvog principa), ali ne i efikasnosti (drugog
principa):
“Principi pravde treba da budu uređeni u leksičkom poretku i stoga
sloboda može biti ograničena samo radi slobode. Postoje dva
slučaja: (a) menje obuhvatna sloboda mora da ojača potpuni
sistem slobode u kojoj imaju udjela svi; i (b) manja od jednake
slobode mora biti prihvatljiva onim građanima koji imaju manju
slobodu.” [Rawls,1999:220]
dodijeljivanje konkretnih raspodjela konkretne
stvari događa se kroz sistem količine dobara između
javnih pravila – u čistoj određenih pojedinaca,
proceduralnoj pravdi neovisno od procedura pod
„ispravnost raspodjele kojima su proizvedena (i pod
zasniva se pravednosti sheme kojima se pojavljuju
saradnje iz koje nastaje“. legitimne pretenzije na
[Rawls,1999:77] udio).
„savršena“ proceduralna
pravda – ona koja pod istim
procedurama proizvodi dati
cilj koji je najpravedniji [koji
god bio]; i
„nesavršena“ proceduralna
pravda koja se sastoji
isključivo od „pravdenih“
procedura, bez bilo kakvih
deskripcija cilja [završnog
stanja] koji treba ostvariti -
svaki cilj koji se pod takvim
procedurama dogodi je
pravedan.
Bazična struktura koja je pravedna.

Leksički primat prvog principa je nedodirljiv, ali u situaciji

u kojoj je moguće redukovati nejednakosti bez redukcije
sloboda to treba i uraditi. Teza iz Teorije pravde je da bi
pojedinci u prvobitnom položaju izabrali takvu propoziciju
za sadržaj društvenog ugovora.
“Predkonstitutivna” faza: Rawls ne smješta konkretnu, taksativno
navedenu listu ljudskih prava u predustavnu fazu, već samo
određeno shvatanje pravde . Nakon što je ono formulisano,
„delegati na ustavnoj konvenciji“ dizajniraju ustavna ovlaštenja
vlade i osnovna prava građana .
Načelo jednoglasnosti vs
pravo na učešće u
konstitutivnoj skupštini

“Ustavna demokratija”
1. Shvatanje pravde
2. Definisanje procedura za rješavanje nesaglasnosti
3. Obim političkog prostora
4. Faza zakonodavstva: život pod ustavom
 Efekat stabilizacije sistema:
Teorija građanske neposlušnosti objašnjava kada, i pod kojim
okolnostima, odluka većine, donesena u korektnoj demokratskoj
proceduri, i potvrđena insititucijama verifikacije [Ustavni sud],
može ipak biti osporena od strane manjinske grupe građana.
 Manjina A

Odluka
(Većina)
Manjina B Manjina C

Politički sistem
Izabrani predstavnici
 Diskurzivn argumentacijA koja snagom argumenata
pretenduje da dokaže svoju ispravnost s stanovišta principa
i vrijednosti ugrađenih u Ustavu. Meta koju cilja građanska
neposlušnost je “osjećaj zajednice za pravdu”
[Rawls,1999:326]. Manjina dakle, tvrdi, da je odluka
donesena od strane većine, premda proceduralno ispravna,
ipak u suprotnosti s ustavnim principima i vrijednostima i
„apeluje na ostale da ponovo razmotre“ [Rawls,1999:335]
donesenu odluku.