Pasivne vježbe kod CVI

Općenito CVI
 CVI (cerebrovaskularni inzult) ili moždani udar je rapidni gubitak moždane
funkcije/funkcija zbog poremećaja u dotoku krvi u mozak
 Najčešći uzrok oštećenja krvnih žila u mozgu koja dovode do moždanog
udara je ateroskleroza.
 Kao rezultat zahvaćeno područje mozga ne može funkcionirati što može
rezultirati u nemogućnosti osobe da pomakne jedan ili više udova na
zahvaćenoj strani, nemogućnošću razumijevanja govora ili formuliranja
riječi, nemogućnošću vida na jednoj strani vidnog polja.
 Moždani udar je prvi uzrok smrtnosti u Hrvatskoj, treći uzrok smrtnosti u
zemljama zapadne Europe, prvi uzrok invaliditeta u svijetu i kod nas, te
vodeći uzrok demencije.
Vrste CVI
 Moždani udar može biti;
¤ ishemijski (uzrokovan ugruškom koji začepi arteriju i onemogući
protok krvi kroz nju)
¤ hemoragijski (uzrokovan puknućem krvne žile i prodiranjem krvi u
okolno tkivo)

Oko 85% moždanih udara su ishemijski koji mogu biti posljedica tromboze
ili embolije

Oko 15% moždanih udara su hemoragijski: intracerebralni hematom

nastaje kada se krv iz krvne žile izlije u okolno tkivo mozga, a
subarahnoidalno krvarenje nastaje kada se krv izlije u likvorske prostore
oko mozga.
Rizični Faktori
 Najpoznatiji čimbenici rizika na koje se može utjecati, a povezani su s načinom
života su: pušenje, prekomjerno pijenje alkohola, nezdrava prehrana, stres,
tjelesna neaktivnost i debljina.
 Neke bolesti predstavljaju čimbenike rizika za nastanak moždanog udara na
koje se može utjecati kao štio su: povišen krvni tlak, srčane bolesti, poremećaji
ritma srčanog rada (najčešće fibrilacija atrija), šećerna bolest, povišene masnoće
u krvi, značajno suženje karotidnih arterija.
 Najčešći simptomi moždanog udara su:
• utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge pogotovo ako je zahvaćena
jedna strana tijela,
• poremećaji govora: otežano i nerazumljivo izgovaranje riječi, potpuna
nemogućnost izgovaranja riječi i/ili otežano, odnosno potpuno nerazumijevanje
govora druge osobe,
• naglo zamagljenje ili gubitak vida osobito na jednom oku ili u polovini vidnog
polja,
• naglo nastala jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog uzroka,
• gubitak ravnoteže i/ili koordinacije povezani s drugim simptomima,
• omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanošenje u hodu, iznenadni padovi
povezani s drugim simptomima.
Liječenje i rehabilitacija
 Pravilan položaj u postelji
 Zbog spazma i oštećene pokretljivosti ruke i noge bolesnik ne može
prihvatiti predmete šakom, počešljati se, umiti bolesnom rukom. Otežano
hoda uz zabacivanje noge ustranu (hod kosca ili abdukcijski hod), a stopalo
bolesne noge zapinje o tlo.
 Budući da su zahvaćeni udovi mlohavi - obično bez mogućnosti voljnoga
pokretanja, važno je pravilno postavljanje bolesnika u postelju i sjedalo, uz brigu
o njegovim osnovim životnim funkcijama.
 Također treba provoditi vježbe disanja i vježbe za krvožilni sustav, a
položaj bolesnika u postelji mora se često mijenjati kako ne bi nastao
dekubitus.
 Dok bolesnik leži u postelji, nadlaktica zahvaćene strane treba mu biti
odmaknuta što dalje od trupa, lakat potpuno ispružen, a podlaktica u srednjem
položaju s otvorenom šakom.
 Koljeno se postavlja u blago savijen položaj, a stopalo mora biti okomito u
odnosu na potkoljenicu i u tom ga položaju treba podržavati posebnim
udlagama ili ga jednostavno osloniti na donji rub postelje (obavezno sprječiti
moguće ispružanje stopala jer može otežati rehabilitaciju hoda).
 Bolesnik u postelji treba ležati uglavnom na zdravoj strani, a bolesnu ruku
treba podržavati podmetanjem jastuka kako bi se spriječilo rastezanje
zglobne čahure ramenoga zgloba i moguća nestabilnost ramena.
 Povremeno, bolesnika treba na kraće vrijeme okrenuti na bolesnu stranu
kako bi se razvijao osjećaj opterećenja. U tom položaju ruka mu treba biti
ispružena i okrenuta prema van.
 Zglobovi bolesne strane trebaju se razgibavati četiri puta dnevno
uz pomoć fizioterapeuta. Razgibavanje se započinje od šake
prema ramenu te od stopala prema kukovima što pomaže
limfnom i venskom optjecaju. Ako je moguće, bolesnik bi trebao
pokrete vježbati i u uspravnom položaju kako bi se potpunije
razvio osjećaj za pokret. Ako je bolest lakšeg oblika, treba
poticati aktivne vježbe koje bolesnik može obavljati sam, ovisno o
mogućnostima, u sjedećem ili stojećem položaju.
 Bolesnike s opsežnim oštećenjima treba stimulirati dodirom te slušnim,
vidnim i mirisnim podražajima.
Literatura
 http://www.maturski.org/MEDICINA/Mozdani-udar.html
 http://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/125/Mozdani-
udar.html
 https://hr.wikipedia.org/wiki/Moždani_udar
 http://negovor.hr/cvi/fizijatar.htm