Rentgenska cijev i nastanak

RTG zraka

Mr.med.sci Mujagić dr Svjetlana

Istorijat
 Wilhelm Conrad Rontgen je
eksperimentirao sa katodnim
cijevima koje su se često nazivale
Geisslerove iii Crookesove i
primijetio da kristali barijevog
platin-cijanida, koji su se našli u
blizini katodne cijevi kroz koju je
prolazila električna struja određenog
napona, fluoresciraju, premda je
sama cijev bila umotana u
neprozirni crni papir.
 Osim toga, ustanovio je da cijev u
“pogonu” izaziva zacrnjenje na
fotografskoj ploči iako je
fotografska ploča bila zaštićena od
djelovanja vidljivog svjetla.
 Istorijat
 Rontgen je ove pojave protumačio kao svojstva nekih novih
zraka koje nastaju prolaskom električne struje kroz cijev iz
koje je djelimično evakuisan zrak. One su neprozirne i imaju
sposobnost da prolaze kroz neprozirnu materiju. To je
otkriće Rontgen izvršio 8. novembra 1895. godine.
 Ne objavljujući svoje otkriće on je u svojoj laboratoriji
neumorno utvrđivao glavna fizikalna svojstva novih zraka.
 Istorijat
 22. decembra 1895 godine pomoću
novih zraka fotografirao je ruku
svoje žene, a 28. decembra 1895.
godine podnio je prvi pismeni
izvještaj naučnom časopisu
Wiirzburgu.
 23. januara 1896. godine održao je
predavanje na sjednici fizikalno-
medicinskog društva u Wurzburgu,
kojom prilikom je slikao ruku
znamenitog histologa Kollikera i
izrazio vjerovanje u nove moguć-
nosti, koje se pružiti X-zrake na polju
anatomskih i bioloških istraživanja.
 Istorijat

W.C.Röntgen (1845-1923) je otkrio da nove

zrake:

 ioniziraju zrak
 prodiru kroz tvari
 ne otklanjaju se u električnom i
magnetskom polju
 eksponiraju film
 na tkivu stvaraju opekline
 Istorijat
 Nikola Tesla je 1896 načinio
rendgenski snimak svoje noge
pomoću X-zraka generiranih
vakuumskim cijevima, sličnima
Leonardovim, vlastite
konstrukcije.
 Izvor napajanja bio je Teslin
visokonaponski transformator
za generiranje struja visokih
frekvencija.
 Do vremena Rontgenova otkrića,
rezultati posmatranja bolesnika i
patološki procesi u organizmu
mogli su se kontrolirati jedino na
operacionom ili obdukcionom
stolu.
 Danas uz pomoć rentgen-zraka,
moguća je za života beskrvna
kontrola, bolje rečeno
“inspekcija” unutrašnjosti
čovječijeg tijela.
 Rentgen-zraci potpuno
zamjenjuju “perkusiju”, jer se
pomoću njih daleko pouzdanije
određuje stepen gustine organa i
tkiva.
 U širem smislu, radiologija je nauka o zračenju
uopšte.
 Medicinska radiologija je nauka koja proučava
teoretske osnove i praktičnu primjenu rendgenskih
zraka, radioloških i drugih izvora jonizirajućeg
zračenja u medicini.
 Podjela radiologije
 Radiologiju dijelimo na :
- opštu radiologiju
- specijalnu kliničku radiologiju

 Specijalna klinička radiologija se dijeli na :

- specijalnu radiološku dijagnostiku
- specijalnu radiološku terapiju
 Podjela radiologije
 Opšta radiologija proučava način stvaranja rendgenskih zraka
i drugih jonizirajućih zračenja, njihova svojstva, fizikalne,
hemijske i biološke osobine i njihovu primjenu u medicini.
 Proučava opšte principe i različite dijagnostičke metode
pregleda.
 Nadalje proučava posljedice nastale od nepropisnog izlaganja
zračenju i način sprečavanja nepoželjnog izlaganja ljudi.
 Posebno proučava zaštitu od štetnog djelovanja radijacije pri
korisnom ili neizbježnom izlaganju.
Značaj radiološke dijagnostike u savremenoj
medicini
 Moderna medicinska radiologija omogućila je da se
povećaju osnovna saznanja o građi i funkciji organa, o
patološkim funkcionalnim i mikroskopskim
promjenama u organima kod pojedinačnih oboljenja.

 Primjena rentgenskih zraka omogućuje i olakšava ranu i

tačnu dijagnozu što je osnovno kod svakog
medicinskog i kliničkog ispitivanja.
Značaj radiološke dijagnostike u savremenoj
medicini
Zadatak rentgenske kliničke dijagnostike je
da potvrdi ili isključi postojanje patološkog
procesa na koje je ljekar klinički posumnjao
i da upozori na nove simptome i patološka
stanja koja se drugim kliničkim pretragama
nisu mogla ustanoviti.
 Dijagnostička rentgenska aparatura
 Rentgenskom uređaju pripadaju svi aparati, sprave
i predmeti koji su potrebni za praktičnu primjenu
rendgenskih zraka
 Najvažniji dijelovi rendgenske aparature su:
1. Rentgenska cijev sa stativom
2. Visokonaponski generator ili transformator
3. Komandni stol i vodovi električne struje-visoko
naponski kablovi
 Rentgenska cijev
 Elektronska rentgenska cijev je staklena vakumska,
katodna cijev koja fokusira energetske tokove elektrona u
metalnu metu čime uzrokuje da ona emitira rendgenske
zrake (X-zrake),
 Sadrži anodu i katodu.
 Rentgenska cijev
 Osnovni princip rendgenske cijevi
nije se promijenio od Roentgenovog
otkrića X-zraka 1895.
 Na katodu se dovede visoki napon
(oko 50 000 V) zbog čega elektroni
velikom brzinom izlijeću s katode.
 Sudarom elektrona s anodom Katoda se žari
nastaju rendgenske zrake koje se šire posebnim krugom
termoemisija
u prostor. elektrona
 Općenito o rentgenskoj cijevi…
 Rentgenska cijev je staklena cijev duljine 20 do 25
cm i promjera 15 cm. Iz cijevi je uklonjen zrak i one
su pod tlakom od 510 mbara.
 U prvim rentgenskim cijevima bio je razrijeđen
plinoviti sadržaj (zrak), a ne vakuum
 On je služio kao dodatni izvor elektrona te su se
one za vrijeme rada morale prozračivati.
 U cijevi se nalaze dvije elektrode: katoda i anoda.
 Izvor – rentgenska cijev
Katoda se žari posebnim
Elektroni se ubrzavaju
krugom grijanja
Visokim naponom
termoemisije elektrona

Ig = 3 – 5 A Ua = 30 – 150 kV
 Anoda i katoda

Katoda (K) i anoda (A) nalaze se u staklenoj cijevi visokog vakuuma. Katoda je
spojena na transformator struje grijanja katode (T1) , a cijeli sistem na glavni
transformator struje visokog napona (T2). Nastale rentgenske zrake izlaze kroz
pukotinu olovnog oklopa koji obavija staklenu cijev.
 Katoda
 Katoda je negativna elektroda.
 Građena je od materijala visokog tališta i to u pravilu od
volframa. Modificirana je u obliku spirale duljine 12 cm
i debljine 0,2 do 0,5 mm
 Spiralna nit katode postavljena je unutar metalnog
okvira koji je također negativnog naboja i ponaša se kao
dodatna elektroda (Wehneltova elektroda).
 Katode modernih rentgenskih cijevi imaju dvije spiralne
niti (dvije katode), a svaka od njih je nasuprot
odgovarajućem žarištu anode: veća spirala za veliki
fokus i manja za mali fokus.
 Katoda
 Djelovanjem struje zagrijavanja, niskog napona i velike
jakosti, na katodi se oslobađaju elektroni termoionskom
emisijom koji se uslijed razlike potencijala katode i
anode ubrzano gibaju prema anodi
 Tako da je katoda uključena u dva strujna kruga (za
razliku od anode) i to niskonaponski strujni krug za
zagrijavanje katode i visokonaponski strujni krug za
razliku potencijala anode i katode, odnosno gibanje
elektrona
 Uloga dodatne elektrode uz katodu je da kolimira snop
elektrona da bi bio što uži.
 Anoda
 Anoda je pozitivna elektroda u rentgenskoj cijevi
 Ona je smještena nasuprot katode te se u literaturi
spominje i kao antikatoda
 Ima oblik diska na držaču
 Površina žarišta anode napravljena je od materijala
visokog rednog broja i visokog tališta
 napravljena je u pravilu od legura platine, tungstena i
renija, a prije je to bio volfram
 Anoda
 Ona je meta brzih elektrona koji dolaze sa usijane
spirale katode.
 Najduhovitije rješenje je konstrukcija rotirajuće anode.
 Takva anoda ima oblik gljive sa nagnutim rubom.
 Pokreće je jedan mali elektromotor
 U današnjih rentgenskih cijevi to Na anodi se nalaze
dva žarišta u korelaciji s dvije katode
 Toplinsko opterećenje anode postavlja zahtjev za što
većom površinom žarišta te možemo reći da je zaštita
od toplinskog opterećenja anode direktno u vezi sa
snagom rentgenske cijevi
 Anoda

Broj obrtaja anode u standardnim rendgenskim

cijevima je do 3.000 obrtaja/min. a u
superrotirajućim od 9.000, odnosno 15.000
obrtaja/minutu.
 Anoda
 Brzi elektroni koji dolaze sa usijane katodne spirale tjerani
visokim naponom udaraju gotovo na rub anode koji je pod
određenim nagibom u odnosu na pravac kretanja
termoelektrona i koji je obložen volframom.

 Okretanjem antikatode stalno se mijenja mjesto

bombardovanja elektronima, a temperatura koja nastaje
udaranjem brzih elektrona raspoređuje se na vrlo veliku
površinu oboda anode.
 Nastanak X-zraka
Emisija x-zraka može nastati na dva načina i
to:

 A – promjenom kinetičke energije upadnih

elektrona , zakočno zračenje

 B – stabilizacijom atoma materije kome je

upadni elektron izbacio elektron iz neke od
putanja bližih jezgru, karakteristično
zračenje
 Nastanak X-zraka kočenjem elektrona-zakočno
zračenje

 Jedan deo zračnog snopa (RTG zraka)

javlja se kao posledica nagle promjene
kinetičke energije upadnih elektrona u
atomima materije tzv. zakočno zračenje

 Brzi elektroni ulaze u kristalnu rešetku

atoma mete i usporavaju se u električnom
polju atomskih jezgara

 Usporavanje upadnih elektrona može se

odigrati bilo da se ovaj u punoj brzini
sudari sa česticama jezgra atoma, bilo da,
prolazeći u njegovoj neposrednoj blizini,
pod uticajem električnih sila jezgra,
promjeni pravac i brzinu.
 Nastanak X-zraka kočenjem elektrona-zakočno
zračenje

 U slučaju sudara upadnog elektrona i jezgra

atoma, cjelokupna kinetička energija elektrona
transformiše se u foton x-zraka zbog čega
najveću energiju ima upravo foton nastao
direktnim sudarom elektrona s jezgrom

 Spektar zakočnog zračenja je kontinuiran, on

nema strogo definisanu talasnu dužinu i
frekvencu tj.

 Izlazni snop sastoji se od fotona različitih

energija – polikromatski spektar
 Karakteristično zračenje
 Drugi način nastanka X zraka nastaje kad se upadni elektroni ulazeći
velikom brzinom u periferiju atoma, sudaraju sa elektronima iz neke od
putanja bližih jezgru (K, L ili M) što se rezultira izbacivanjem elektrona
iz matične putanje.

 Stabilizacija pobuđenog atoma otpočinje rekombinacijom elektrona:

elektron sa periferne putanje popunjava upražnjeno mesto u putanji iz
koje je prethodno izbačen elektron (takvo mesto naziva se šupljina).

 Transfer elektrona sa putanje višeg na putanju nižeg energetskog nivoa,

praćen je oslobađanjem određene velike količine toplinskih zraka ali
fotona x-zraka.

 Ovo zračenje je karakteristično za svaki kemijski element tj. tačno su

odrđeni prijelazi između kvantnih nivoa
 Rentgenska cijev
 Staklena rentgenska cijev
umetnuta je u tutooklop koji
spriječava izlaz nekorisnih
rendgenskih zraka i štiti Savremena rendgenska cijev
rukovaoce od visokog napona.

 Tutooklopu služi za zaštitu

osoba i okoline od rentgenskog
zračenja i struje visokog napona
i za zaštitu same rentgenske
cijevi od mehaničkih oštećenja

 U oklopu se nalazi »prozorčić«

za prolaz snopa rendgenskih
zraka. On je usmjeren prema
izvoru rendgenskih zraka.
 Stativ
 Uz rentgensku cijev kao sastavni dio ubrajamo
stativ koji između ostalog služi i kao nosač
rendgenske cijevi.
 Razlikujemo dvije vrste stativa
- dijaskopski stativ
- stubni, odnosno plafonski stativ
 Stativ
 Moderni dijaskopski stativi su pokretni u svim
pravcima. Rentgenska cijev se kod ovih stativa pokreće
zajedno s njim.
 Kod aparata snabdjevenih klasičnim fluorescentnim
ekranom, ekran je sastavni dio dijaskopskog stativa.
 Stubni stativ služi isključivo kao nosač rendgenske cijevi
koja služi za snimanje u radiologiji.
 Danas se redovno ugrađuju plafonski stativi kao nosači
rentgenskih cijevi, jer oni daju mogućnost opsluživanja
nekoliko radnih mjesta.
 Transformator ili generator

 Da bi mogli dobiti rentgenske zrake potrebne su

rentgenska cijev i električna struja.
 Kao izvor električne struje u radiologiji koristi se
struja gradske mreže standardnog napona (120,
160, do 300 volti)
 Transformator ili generator
Za pogon rentgenske cijevi:
 struja niskog napona od 10-12 volti za
zagrijavanje spirale katode i
 struja visokog napona od najmanje 10 kilovolti
kod aparata za mamografije, do 150 kilovolti u
dijagnostici moćnim aparatima.
 Zato za dobijanje ove dvije vrste struje postoje i
dva različita transformatora.
 Transformator ili generator

 Jedan transformator
transformiše gradsku struju
u struju niskog napona za
zagrijavanje katode.
 Drugi transformator koji
transformiše gradsku struju
u struju visokog napona za
pogon rentgenske cijevi,
odnosno za ubrzanje
termoelektrona.
Komandni sto i vodovi električne
struje
 Komandni stol ima zadatak
da primi struju iz gradske
mreže i da je regulisano
sprovodi u glavni i katodni
transformator.

 Smješten je u rentgenskom
postrojenju između gradske
mreže i transformatora.