MITOVI O

STAROJ
GRČKOJ
Grčka mitologija sastoji se od legendi (mitova)
o bogovima i herojima, a korijen joj je u vjerovanju starih
Grka. Grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane
kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-
manje neranjivi te sposobni postati nevidljivi i putovati
brzinom svjetlosti, a živjeli su na Olimpu. Ova izvješća su
prvobitno širena usmenom pjesničkom tradicijom; danas
grčki mitovi su poznati prije svega iz starogrčke književnosti.
 MIT O POSTANKU SVIJETA
Prema ovom mitu, u početku nisu postojali zasebno zemlja, voda i nebo.
Sve je bilo izmešano i vladao je haos, zatim su se iz haosa izdvojili boginja
Gea (zemlja) i bog Uran (nebo). Ovaj božanski par izrodio je divove ili
titane. Uran, bojeći se da mu djeca ne otmu vlast, zatvorio je titane pod
zemlju, u duboku provaliju. Jedan od njih, Hronos (vrijeme), uspio je da
pobjegne iz provalije i da oslobodi ostale titane. Oni su mu pomogli da
oduzme ocu vlast i da sam postane gospodar sveta. Hronosa je, sišao s
vlasti, poslije žestoke borbe, njegov sin Zevs, koji je postao vrhovni bog i
gospodar svijeta. Zevsovo preuzimanje vlasti dogodilo se, po vjerovanju
Grka, u herojsko doba njihove prošlosti, kad se postepeno izgrađivalo
njihovo robovlasničko društvo.
 MITOVI O ZAGROBNOM
ŽIVOTU: SIZIF I TANTAL
Grci su imali mitove o zagrobnom životu. To su poznati mitovi o Sizifu
i Tantalu. Sizif, najmudriji i najlukaviji čovjek u Korintu, zbog mnogih
grijehova bio je osuđen da gura uz brdo jedan veliki kamen. Čim bi
kamen dospio do vrha, ponovo bi padao u odnožje brd, pa je Sizif uvek
morao ponovo da počinje svoj težak i besmislen posao ("Sizifov
posao"). Tantal je zbog mnogih grijehova bačen u podzemni svijet. Had
ga je kaznio da žedan stoji u bistrom jezeru, čija bi se voda povukla čim
bi pokušao da se napije, a voće koje je visilo iznad glave odmaklo bi se
čim bi pokušao da ga ubere. ("Tantalove muke").
 M I T O P O S TA N K U L J U D I .
P R O M E T E J PA N D O R I N A K U T I J A
U najstarije doba Grci su pretpostavljali da su ljudi, poput biljaka, jednostavno nikli iz zemlje.
Tokom vremena odbacili su to naivno shvatanje i prihvatili predanje da je titan Prometej od
gline sačinio čovjeka, kojemu je Atina udahnula život i dušu. Prvi ljudi bili su nemoćni, ali ih je
Prometej štitio i pomagao. Ukrao je vatru od Apolona i dao je ljudima. Uhvatio je divljeg bika i
predao ga ljudima da ga upregnu u plug. Najzad, naučio je ljude kako da iz zemlje vade bakar,
gvožđe i druge metale. Zbog svega toga, a posebno zbog krađe vatre, izazvao je Zevsovu ljutnju.
Po Zevsovom naređenju Prometej je okovan lancima i daleko na Kavkazu prikovan za
nepristupačnu stijenu, na koju je svakodnevno slijetao orao da mu kljuje džigericu. Prometej je
nesnosne muke junački podnosio sve dok ga heroj Herakle nije oslobodio i tako mu se odužio u
ime ljudi za koje je stradao. Kažnjavajući Prometej, Zevs je istovremeno kaznio i ljude, i to na
ovaj način: zaključao je sve nevolje i nesreće u jednu kutiju koja je dospijela u ruke ljepotice
Pandore. Ova lijepa i znatiželjna žena otvorila je kutiju iz koje su odmah izletjele sve nesreće i
bijede i brzo se raširile među ljudima.
 MIT O ČETIRI VIJEKA
Grci su još jednim mitom objašnjavali nastanak ljudskih nevolja. Po
predanju, svi su ljudi bili srećni kada je vladao Hronos, tj. prije Zevsa. To je
bio zlatni vijek. Ali, malo-pomalo i mir među ljudima bio je narušen. Počeli su
jedni drugima da zavide, među njima je često dolazilo do sporova i - nastao je
srebrni vijek. Poslije toga, nastupio je bakarni vijek, kad su ljudi naučili da
kuju oružje od bakra i da se nemilosrdno istrebljuju u ratovima. Najzad je
nastupio najgori vijek - gvozdeni vijek, kad je na zemlji nestalo pravde. Ljudi
su jedni druge obmanjivali, pljačkali i ubijali. Tako su Grci ovim mitom
naivno pokušali da objasne nesreće i stradanja u životu i razvoju društva.
 M I TOV I O H E RO J I M A
HERAKLE
Među mnogim predanjima starih Grka izdvajaju se mitovi o polubogovima, koje
su Grci nazivali herojima. Njima je pripisivana nadčovječanska fizička snaga, ili
naročiti um i okretnost. Oni su ubijali čudovišta, divlje zvijeri i razbojnike koji su
ometali normalan i miran život ljudi. Grci su najviše pričali o neobičnim
podvizima Herakla (Herkula), koji je bio pravi Grčki narodni heroj. U doba svojih
lutanja od Kavkaza do Španije srušio je pregradu koja je odvajala Sredozemno more
od Atlantskog okeana; jedan dio od kamenja bacio je na špansku stranu, a drugi dio
na afričku. Tako je postao dananšnji Gibraltarski moreuz, koga su Grci nazivali
"Heraklovi stubovi".
 AFRODITA je božica
ljubavi,ljepote i spolnosti
Pan je zaštitnik šume i
lovaca.Osim toga ljubitelj
je glazbe i on je najbolji
plesač među bogovima.
Zesus je imao
titulu vrhovnog
božanstva.On je
bio bog neba.
Kiklop u grčkoj mitologiji ime
je plemena divova koji imaju
samo jedno oko. Kiklop je
mitološko stvorenje.
Harpije u grčkoj mitologiji ptice su sa
licima žena.Harpije su mitološka
stvorenja.
BOG SUNCA SE ZVAO
HELIJE
M I N OTAU R U G R Č KO J
MITOLOGIJI JE
M I T O L O Š K I B I Ć E KO J E
J E P O LU B I K I
P O LU Č OV J E K . O N J E
Ž I V I O U L AV I R I N T U .
 TEZEJ JE BIO HRABAR I USPIO JE PORAZITI
MITOLOŠKO BIĆE M I N O TAU R A . M N O G I
KO J I B I P O K U Š A L I U B I T I M I N O TAU R A
N A K R A J U B I I PA K O N I B I L I U B I J E N I I
POJEDENI OD STRANE
M I N O TAU R A . A L I J E S A M O T E Z E J
U S P I O U B I T I OVO M I T O L O Š KO
S T VO R E N J E
OVAKO JE IZGLEDALA
BORBA IZMEĐU
MINUTAURA I TEZEJA