RADIOGRAFSKI PROCES I

NAČINI OBRADE SLIKE

U RADIOLOGIJI
I. dio
 RAZVOJA FOTOGRAFIJE
• Put do slike crtane svijetlom, kao što je danas daje
fotografija, bio je veoma dug.

 KAMERA OPSKURA
► Bila je poznata u Kini
prije 3000 godina.
► U njoj svijetlo ocrtava
oblike.
► Pomoću nje arapski su
astronomi promatrali
pomrčinu sunca.
 RAZVOJA FOTOGRAFIJE
► Prvi ju opisuje Leonardo
da Vinci 1500. g. Skicira je u
obliku drvenog sanduka
s rupicom kroz koju prolazi
svijetlo.
 RAZVOJA FOTOGRAFIJE

► 1658.godine,
Barbaro u Veneciji
zamijenio je rupicu
u kameri sa
sabirnom lećom.
 RAZVOJA FOTOGRAFIJE

► Napuljski znanstvenik
Porta od nje konstruira
LATERNU MAGICU - prvi
projekcioni aparat.
 RAZVOJA FOTOGRAFIJE

► Kamera s lećom dobiva

zatim zrcalo- poput
današnjih zrcalnih
kamera – i postaje
KAMERA ZA CRTANJE
PRIRODE.
 RAZVOJA FOTOGRAFIJE
► Trajno zadržati sliku , onako kako je u
kameri crta svjetlo još je uvijek bila
samo puka želja. Još je moralo proći
mnogo vremena da dođe i do toga.
 RAZVOJA FOTOGRAFIJE

• Što je za izražavanje
misli riječima značilo
Gutenbergovo
otkriće knjigotiska
1453. godine to je
četiri stoljeća kasnije
za stvaranje i
umnožavanje slika
značilo otkriće
fotografije.
 RAZVOJA FOTOGRAFIJE
• Fotografija unosi velike promjene
• Svojim razvojom daje velik doprinos općem
napretku čovječanstva.
• Njezino plodno razdoblje počelo je
pronalaskom prvog postupka za izradu slike
- 1839. god. crtane svijetlom na metalnoj
pločici.
• Razoblje njezinog velikog napretka još
uvijek traje.
 KEMIJA UTIRE PUT FOTOGRAFIJI

• Albertus MAGNUS
(1193-1280)
pronašao je srebrni
nitrat, koji se kasnije
pokazao kao
kemijski spoj bez
kojeg se fotografija
nemože zamisliti.
 KEMIJA UTIRE PUT FOTOGRAFIJI

• Alkemičar Heinrich
SCHULTZE ( 1689-
1744) istražuje
kamen koji bi u sebe
upio sunčano
svijetlo, a potom u
mraku svijetlio.
 KEMIJA UTIRE PUT FOTOGRAFIJI
• Stavljao je šablone na
papir, koji je prevukao
mješavinom krede i
srebrnog nitrata i
osvjetljavao ga sunčanim
svjetlom .
• Djelovanjem svijetla
nepokriveni su djelovi
potamnjeli , a pokriveni
su ostali nepromijenjeni.
• Takve slike nije mogao
fiksirati i trajno zadržati .
• Schultzea se smatra
pronalazačem srebrnih
soli osjetljivih na svijetlo.
 KEMIJA UTIRE PUT FOTOGRAFIJI

• SCHEELE (1742-1786) je
primjetio da srebrne soli pod
djelovanjem ljubičaste i plave
svijetlosti brzo potamne
• Primjetio je da se
neosvijetljene srebrne soli
mogu odvojiti od osvijetljenih.
• Pronašao jedan način
fiksiranja. Ustanovio je da te
soli nisu osjetljive na crveno
svijetlo te fiksiranje provodi u
prostoriji sa crvenim svijetlom.
 KEMIJA UTIRE PUT FOTOGRAFIJI

• 1814. god. Humphrey

Davy otkriva jodno
srebro i zapaža
njegovu osjetljivost
na svijetlo,
 KEMIJA UTIRE PUT FOTOGRAFIJI

• 1822. god. NIEPCE

pronalazi «HELIOGRAFIJU»
 KEMIJA UTIRE PUT FOTOGRAFIJI
• Nezavisno od Niepce i
slikar Louis Jacques
Mande Daguerre bavio
se istražćivanjima na
polju fotografije
• Napočetku rade
odvojeno a potom usko
surađuju
• Daguerre usavršavao
Niepcove pronalaske
 KEMIJA UTIRE PUT FOTOGRAFIJI

• 1831. Daguerre
slučajno otkriva
djelovanje svijetla
na jodno srebro.
• Šest godina kasnije,
također, slučajno
otkriva da se slika
na metalnoj pločici
može razviti
isparivanjem žive.
 KEMIJA UTIRE PUT FOTOGRAFIJI
Postupak nastajanje
fotografije:
• Isparivanjem joda na
posrebrenoj bakrenoj
pločici dobio se tanaki sloj.
• Takva pločica , smještena u
kameri , izlagala se
djelovanju svjetlosti, koja je
dolazila kroz leću.
• Na pločici je nastala
nevidljiva slika, koja je
postala vidljivom nakon
isparila živa u posebnom
ormariću za grijanje.
• Takvu sliku Daguerre je
mogao trajno zadržati.
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Do pronalaska
fotografije došlo je pod
neobičnim
okolnostima.
• 8. 3.1838. izgorjela je
Daguerreova
«Diorama» zajedno sa
svim priborom za
pokuse.
• Daguerre preko noći
postaje siromah.
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Kako bi se domogao
novčanih sredstava
zajedno sa i Niepceovim
sinom Isidorom traži
pomoć od francuskog
fizičera D.F. Aaragoua koji
francuskoj vladi pedložie
otkup pronalaska

D. F. Aragou
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE

• 14. lipnja 1839. godine, na prijedlog

Francuske akademije znanosti francuska
vlada donosi zakon kojim se pronalazak
otkupljuje uz uvijet da se njihovo otkriće
objavi i ostavi svijetu na korištenje.
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Arago 19. kolovoza 1839.
godine, na svećanoj
sjednici Akademije,
objavljuje čitav postupak
sa svim pojedinostima.
• Tog je dana fotografija i
formalno postaje svojina
svih ljudi.
• Postupak je u počast
pronalazača nazvan
“daguerotipijom”.
D. F. Aragou
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Slike «crtane svijetlom»
izazvale su opće
čuđenje i divljenje.
• U jesen 1839. g. u
Americi već snimaju
portrete.
• U Francuskoj snimaju
se samo građevine i
drugi mirni objekti.
“daguerotipija” ulice
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Ovim postupakom
dobivale su se oštre
slike.
• Slike su bile u obrnutim
stranicama.
• Dobivao se samo po
jedan primjerak koji se
nije mogao umnažati.
• Slika na posrebrenoj
metalnoj pločici mogla se “daguerotipija” ulice
promatrati samo iz
jednog smjera.
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Ubrzo slijede usavršavanja.
• 1840. godine, H.L. Fizeau
poboljšava ton slike i
poveća njezinu trajnost
toniranjem u zlatnoj kupki.

H.L. Fizeau
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Iste godine Goddard
povisuje osjetljivost
jodnog srebra.
• 1841. godine, uvodi
se klorno srebro, koje
je osjetljivije od
jodnog srebra.

Goddard
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE

• Daugerotipija se naglo proširila svijetom,

međutim, isto tako je, već 1860. godine naglo
nestala iz primjene ustupivši svoje mjesto
novom postupku, kojim se jedna slika mogla
umnožavati u većem broju primjeraka
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Engleski učitelj W. F. Talbot
četiri godine prije
Daguerrea pokušava
kamerom opskurom
zadržati sliku na papiru
premazanim slojem
halogenog srebra.
• Na papiru niske osjetljivosti
uz korištenje dugu
ekspoziciju dobio je
negativnu sliku, međutim,
nikako nije uspjevao tu
sliku trajno zadrži.
Wiliam Fox Talbot
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Herschel ukazuje
W. F. Talbot na svoj
pronalazak fiksirne
soli.

Herschel
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE

• Nakon toga Talbot

se počima koristiti
fiksirnim solima za
otapanje
neosvijetljenog
halogenog srebra.

Talbotipija vrata
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Saznavši za Daguerreovo otkriće Talbot izlazi
pred javnost sa svojim pronalaskom tražeći
pravo prvog pronalaska.
• U traženju nije uspio iz razloga što je
Daguerreov pronalazak prije objavljen.
• Slike dobivene Daguerreovom metodom bile
su oštrije od slika kopija s negativa na papiru
Talbotovim postupkom.
• Talbotipija kao postupak kopiranja slika s
negativa bila je prihvaćena. Na tom principu
još i danas se radi.
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Talbotov se postupak
sastojao u prepariranju
tankog papira najprije u
rastopini kuhinjske soli, a
potom u kupki sa srebrnim
nitratom.
• Na taj način dobivao je klorno
srebro osjetljivo na svijetlo.
• U početku slike su bile jedva
vidljive.
• 1840. godine Talbot uspio
sliku učiniti snažnijom
razvivši je u pirogalovoj
kiselini.
• Taj postupak predstavlja prvo Wiliam Fox Talbot
kemijsko razvijanje u tekućini.
 PRONALAZAK FOTOGRAFIJE
• Da bi se dobila negativna slika
na papiru, snimke, za koju je
korištena ekspozicija od 10
minuta, morale su se nakon
razvijanja fiksirati i prati.
• Pomoću voska papir-negativi
učinili su se prozirnima te se
konktaktnim kopiranjem na
papir natopljen srebrnim
solima dobile pozitivne slike u
bilo kojem broju primjeraka.
• Ovaj negativ-pozitiv postupk
Tabolt patentira 1841. godine, i
naziva ga «kalotipijom»
• U njegovu čast ovaj postupak
kasnije nazvan «talbotipijom».
Talbotipija brodova
 Daljnja usavršavanja
• 1849. godine slovenac Janez
Puhar pronalazi staklo kao
nosioca sloja.
• 1852. godine Francuska
akademija imenuje ga svojim
članom i dodjeljuje mu diplomu,
u kojoj ga naziva «pronalazačem
fotografije na staklu».

Janez Puhar
 Daljnja usavršavanja

• Godine 1849. Blanquart-

Evrard pronalazi albumin
kao vezu tvari osjetljivih
na svjetlo za fotopapir.

Blanquart-Evrard slika stabla

 Daljnja usavršavanja
• Za biolje fiksiranje
slike uz staklo, Gray,
1850. godine, koristi
kalodij.

Gray
 Daljnja usavršavanja
• 1851. godine, Archer, za
snimanje na staklenim
ploćama, uvodi «mokri
kolodijski postupak»
koji se u fotografiji
održao punih 30 godina.

Archer
 Daljnja usavršavanja
• Bit postupka je:
– svaki je fotograf sebi
pripremao staklene ploče
prelivene tankim slojem
kalodija sa jodidom
– kako bi ploče prije snimanja
postale osjetljive na svijetlo
namakao ih je u rastopini
srebrnog nitrata.
– snimanje se izvodilo na mokrim
pločama
– nakon snimanja vlažne ploće
odmah su se razvijale u kupki s
cijankalijem, a potom fiksirale,
prale i sušile. Archer
 Daljnja usavršavanja
• 1856. godine Parker
patetntira celuloid
• 1861. godine u upotrebu se
uvode bromosrebrne
mokre kalodijske ploče
• Ovim ploćama ekspozicija
pri snimanju skraćena je
na svega 10 sekunda.

Parker
 Daljnja usavršavanja
• 1862. godine Russel
pronalazi pirogalol
razvijač
• 1865. godine Selle
objavljuje mogućnost
pojačavanja negativa
uranom.

Russel
 Daljnja usavršavanja
• 1865. godine, Simpson
pronalazi klornosrebrni
kolodijski «Celoidin»
papir za kopiranje pri
danjem svijetlu.
• 1866. godine papir se
počeo preparirati
baritnim slojem.
• 1868. godine Obernetter
u Münchenu počima
tvorničku proizvodnju
«Celoidin» papira za
kopiranje na danjem
svijetlu.
Simpson
 Daljnja usavršavanja
• 1871. godine Maddox
pronalazi želatinu kao
koloid za vezivanje
halogenog srebra, kao i
bromosrebrnu
želatinsku emulziju.

Maddox
 Daljnja usavršavanja
• 1873. godine Vogel pronalazi
senzibilizator za ortoploče s
povišenom osjetljivošću na
zelenu i žutu boju.
• Za razliku od dotadašnjih
«mokrih ploča», 1873. godine
pojavljuju se «suhe ploče» sa
želatinom.
• Prve suhe ploče počeo je
tvornički proizvoditi Eastman
1880. godine. Osjetljivost ploče
bila je 8 do 10 Sch (Scheinera).

Vogel
 Daljnja usavršavanja
• 1878. godine Bennet
pronalazi dozrijevanje
emulzije na toplini, a
time i povišenje
osjetljivosti na
svijetlo.

Bennet
 Daljnja usavršavanja

• 1880. godine Abney

uvodi hidrokinon
razvijač.

Abney
 Daljnja usavršavanja
• 1882. Godine, Berkeley
pronalazi sulfit kao
sredstvo za
konzerviranje razvijača.
• 1883. godine, Farmer
pronalazi oslabljivač s
crvenom krvnom soli.
• Iste godine Eder
pronalazi klorobrom
emulziju za fotopapire.
• 1884. godine, Eder
pronalazi Eritrosin za
senzibilizaciju.
Eder sa obitelji
 Daljnja usavršavanja
• 1844. godine,
Eastman – Kodak
stavlja u promet
smotane papir-
negative za snimanje.
• Iste godine pušta u
pogon prvi stroj za
emulzioniranje ploča.

Eastman – Kodak
 Daljnja usavršavanja
• 1888. godine Andersen
objavljuje sastav
paramidofenol
razvijača.
• 1889. godine Namias
pronalazi permanganat
oslabljivač.

Andersen
 Daljnja usavršavanja
• 1891. godine
EASTMAN-KODAK
stavlja u promet prve
namotane filmove
koji se mogu ulagati
u kameru pri danjem
svijetlu
• To im omogučava
dodatna papirna
vrpca koja štiti film
od svjetlosti Eastman – Kodak
 Daljnja usavršavanja
• Ovu tehnologiju filma
patentirao je 1884.
godine, S. Turner.
• Narednih godine oavj
film dobiva naziv «folija
koje se savija».
• S tim počima razvoj
amaterske fotografije,
kao i kinematografije

S. Turner
 Daljnja usavršavanja

• 1900. godine EASTMAN

stavlja u promet prve
ortokromatske smotane
filmove pod nazivom
«Verichrome».
• Nakon toga slijedi čitav
niz pronalazaka, koji su
fotografiju doveli do
stanja na kojem se ona
Eastman – Kodak
danas nalazi.
 Osnovi fotografije
• Fotografija se zasniva na osjetljivosti nekih
kemijskih tvari na svijetlo.
• Filmovi, ploče i fotopapiri imaju na jednoj strani
svoje površine tanak sloj osjetljiv na svijetlo.
• Taj sloj ima svojstvo trajnog zadržavanja slike
koju na njemu ocrta svijetlo.
• Onog trenutka kad svijetlo padne na sloj dolazi
do promjena, međutim, te promjene ne možemo,
a niti smijemo pokušati, vidjeti. jer bismo time
uništili snimku.
 Osnovi fotografije
Što se nalazi u tom tankom sloju?
• Iznesemo li na danje svijetlo komadić
nerazvijenog filma ili fotopapira , na njemu
ćemo vidjeti žućkasti ili zelenkasto-
mliječno mutan EMULZIONI SLOJ koji je
nosilac tvari osjetljivih na svijetlo.
 Osnovi fotografije
SREBRO I HALOGENI ELEMENTI

• Srebro je veoma važan element u fotografiji.

• Ono samo po sebi nije osjetljivo na svijetlo.
• Srebro se usitnjuje , a zatim rastapa ili
NITRIRA u kiselinama
• Kad kiselina ispari , ostanu poput soli bijeli
kristali - SREBRNI NITRAT (pakleni kamen,
lapis).
 Osnovi fotografije
SREBRO I HALOGENI ELEMENTI
• U halogene elemente spadaju: brom, klor , jod , i fluor.
• Flor se u fotografiji ne koristi.
• Halogeni element spojeni sa srebrom tvore nove kemijske
spojeve: bromovo, klorobromovo, klorovo ili jodno srebro.
• Novonastali spojevi osjetljivi na svijetlo.
• Da bi se mogli trajno nanijeti na nosioca sloja ( film ,
staklo , papir ), moraju se vezati i rasporediti u prozirnom
koloidalnom mediju.
• U tu svrhu uglavnom se koristi želatina, a za specijalne
postupke i škrob , kolodij , šećer , med , gumiarabika ,
bjelance od jajeta i t. d.
 Osnovi fotografije

ŽELATINA
• Želatina je prozirni organski koloid, koji je gibljiv, bez
boje i mirisa.
• Proizvodi se od kosti i kožica mladih životinja.
• U suhom stanju je otporn dok se u vlažnom stanju
razmekša, nabubri i lako ošteti.
• Topi se na temperaturi od 25° C . Da bi želatina
podnijela veću toplotu, dodaju joj se sredstva za
otvrđivanje.
• Kad se ohladi i kad se voda iz nje isuši ponovo se
skrutne.
 Osnovi fotografije

ŽELATINA
• Želatina koja se koristi u fotografiji mora imati neka
specijalna svojstva.
• Mora biti elastična i prozirna i imati mogučnost
nanošenja u tankim slojevima.
• Pri rastapanju ne smije praviti pjenu i zadržavati
mjehuriće zraka.
• Mora omogućiti da se u njoj rasporede kristalići
halogenog srebra i dopustiti njihovo spajanje prilikom
dozrijevanja emulzije.
• Pri sušenju ne smije se stezati ,
 Osnovi fotografije

ŽELATINA
• U sebi mora zadržati razvijena srebrna zrnca i
ne dopuštati da se ona iz nje izluče.
• Nesmije sadržiti željezo bakr ili neke druge
štetne primjese
• Od željezne rđe na slici nastaju točkice.
• Dovoljan je i jedan gram sumpora na 1000 kg
želatine da se stvori mrena ili lagana
solarizacija.
 Osnovi fotografije
EMULZIJA

• U želatini vezani halogeni srebra predstavljaju

gustu tečnost sličnu sirupu ili medu.
• Rastopljena na toplini emulzija je tekuća .
• Ohlađena i osušena postaje tvrda
• U takvom stanju nalazi se na filmovima ,
pločama i fotopapiru.
 Osnovi fotografije
EMULZIJA
• Izrada emulzije :
• Fotografska želatina otopi se u toploj destiliranoj vodi ,
• U otopljenu želatinu dodaje se rastopljeni bromkalij.
• Nakon toga polagano se dodaje otopina srebrnog nitrata
i sve se zajedno izmješa.
• Ovaj postupak odvija se u tami.
• Iz bromkalija i srebrnog nitrata nastaje bromovo srebro.
• Sporedan produkt – kalijev nitrat koji uzrokuje
kristalizaciju – treba iz emulzije isprati.
• Da bi se želatina skrutnula emulzija se hladi na 4° C.
• Nakon toga usitni se u rezance i ispire u vodi kako bi se
u potpunosti isperao kalijev nitrat i suvišni dio bromkalija.
 Osnovi fotografije
EMULZIJA
• Čitav proces proizvodnje čini se jednostavnim.
• Proizvodnja dobre emulzije za visoko osjetljive
filmove i ploče mnogo je složenija
• U emulziju se stavljaju dodaci za :
– povišenje osjetljivosti na boje ,
– stabilizaciju emulzije kako se nebi stvarala mrena
• Nakon toga slijedi postupak kojim se pojačava
osjetljivost na svijetlo i sprečava spajanje
zrnaca.
 Osnovi fotografije
EMULZIJA
• Povišenje osjetljivosti na svijetlo postiže se
postupkom dozrijevanja , koji može biti dvojak:
1. podgrijavanje emulzije - takozvani neutralni
postupak , pri kojem se osnovna emulzija
grije na 60° do 80° C, uz stalno miješanje.
Nakon toga tijekom nekoliko sati ostavi se
dozrijevati na toj temperaturi. Vrijeme
potrebno za dozrijevanje ovisi o nizu
čimbenika, koji se moraju predhodno
ustanoviti pokusima.
 Osnovi fotografije
EMULZIJA
2. Postupak sa amonijakom.
- Rastopljenoj želatini dodaje se najprije rastopljen srebrni
nitrat, a potom amonijak.
- Nakon toga pri temperaturi od 40° C dodaje se rastopina
bromkalija.
- Dozrijevanje se odvija jednim djelom prije nego se želatina
ohladi i skrutne.
- Nakon toga reže se u rezance.
- U vodi se amonijak ispere, nakon čega slijedi proces
nadozrijevanja ponovnim podgrijavanjem određenoj
temperaturi na određeno vrijeme.
• U najnovije vrijeme kroz emulziju se prilokom dozrijevanja
propuštaju ultrakratki valovi , čime se spriječava spajanje
zrnaca.
 Vrste emulzijskih slojeva
• Vrsta emulzije ovisi o karakteristikama
fotomaterijala.
• Svaka emulzija sastoji se od kombibnacije dva a
često i tri halogenida srebra
1. BROMOSREBRNA EMULZIJA
• Nastaje vezom srebrnog nitrata i bromkalija.
• Upotrbljava se uglavnom za filmove , ploče i
papire visoke osjetljivosti.
 Vrste emulzijskih slojeva

2. KLOROBROMNA EMULZIJA
• Nastaje vezom srebrnog nitrata s klornatrijem i
bromkalijem.
• Služi za srednjeosjetljiv portretni papir i
nižeosjetljive ploče, te za reprodukcije i
dijapozitive.
• Njome postižemo izvanrednu modulacije
tonova , a pruža i mogućnost za toniranje.
 Vrste emulzijskih slojeva

3. KLORSREBRNA EMULZIJA
- Nastaje vezom srebrnog nitrata i klornatrija.
- Ovo su emulzije niske osjetljivosti i koristi
se na papiru za kopiranje.
 Vrste emulzijskih slojeva
JODNOSREBRNA EMULZIJA
- Nastaje vezom srebrnog nitrata i jodkalija.
- Ovo su emulzije posve niske osjetljivosti.
- U prošlosti su bile korištene kao folije na papiru
za kopiranje pri danjem svjetlu.
• Svakoj emulziji pridodane su male količine
srebrnog jodida (3 – 10 % ).
• Njime se regulira gradacija.
• Miris joda osjećamo pri otvaranju svake kutije
fotopapira.
 DODACI EMULZIJI

• Za postizanje što veće otpornosti želatine

emulziji se dodaju sredstva za otvrdnjivanje.
• Za povečanje osjetljivosti na boje dodaju se
senzibilizatori - specijalne organske boje koje
imaju svojstvoupijanja boje svjetla na koje
samo halogeno srebro nije osjetljivo.
• U emulziju se dodaju i stabilizatori koji ju čine
postojanom, a ujednom je štite od mrene i
brzog kvarenja.
• Svaka tvornica fotomaterijala ima svoje
proizvodne tajne te su mnogi novi pronalasci
na polju emulzione tehnike zaštićeni patenti.
 NOSIOCI EMULZIONOG SLOJA

• Emulzioni sloj nanosi se na celuloid, staklo, papir

ili koju drugu podlogu, kao na primjer drvo,
platno, metal, porculan i t. d.
• Na nosioca sloja priređena emulzija nanosi se u
toplom i tekućem stanju.
• Nsilac sloja može biti : proziran, kao što su
celuloid, staklo, prozirni papir, celofan i druge
prozirne umjetne materije; poluproziran, kao što
je mat film i neke vrste transparentih papira;
neproziran, kao što je fotopapir, cink ploča i
drugi metalni i neprozirni predmeti na koje se
nanosi emulzija.
 NOSIOCI EMULZIONOG SLOJA
• Nosioci sloja mogu biti bijeli ili obojeni. Papir, na
primjer, može biti obojen tako da bude manje ili
više žućkast. Može imati i obojenu baritnu
podlogu.
• Da bi se što bolje istakle nježne pojedinosti u
negativu i ublažila refleksija neki filmovi imaju
plavkasto obojen celuloid.
• Na poleđini nekih grafičkih filmova je žuti
matirani sloj radi postizanja što boljeg kontrasta.
• Postoje filmovi i ploče koje imaju mat želatinu
da bi slika bila mekanija. Ujedno na mat sloju
može se bolje izvesti retuš.
 FILM

• Zbog mnogih prednosti koje ima pred

staklenim pločama danas se kao nosilac
emulzionog sloja najčešće koristi film.
• On je tanak, lagan , proziran i nelomljiv.
Naziv «film» potječe od engleske riječi,
koja znači «tanka kožica».
 FILM

Postoje dvije vrste filma.

• U prvoj vrsti je film izrađen od celuloida
ili nitrocelulozni film. On je lako upaljiv,
gori i pod vodom, a pri izgaranju stvara
otrovne plinove. Danas više nije u
upotrebi.
• Druga vrsta je neupaljivi, acetilcelulozni
film, a naziva se i zaštitnim filmo.
• On se danas upotrebljava za sve vrste
filmova.
 FILM

• Celuloid se proizvodi od pamučnih

vlakana, koja sadrže celulozo. Za
proizvodnju koriste se otpaci pamuka iz
predionica.
• Celuloza se rastapa u kiselinama (nitrira),
a zatim joj se uz stalno miješanje postupno
u malim količinama dodaje sumporna
kiselina.
• Na taj način dobiva se upaljiva i
eksplozivna nitroceluloza.
 FILM

• Kemijski, celuloza se satoji od

polisaharida, koji se lako spaja s hidroksil
grupama i tvori estere i acetilcelulozu,
koja nije upaljiva.
• Dobivena gusta masa se izbljeđuje,
dodaju se eter , alkohol i kamfor.
• Nakon toga prozirna masa filtrira se
podgrijava i u tekućem stanju prelijeva na
bubanj, na kojem se pod toplim zrakom
osuši i skrutne .
• Gotova vrpca oko 110 cm širine i oko 500
metara dužine namata se na kolut.
 FILM

• Kako bi film dobio što veću

gipkost iprozirnost, ta da se
smanji moć izgaranja dodaje
se kamfor.
• Debljina celuloida u
perforiranih filmova je 0,2 mm.
 FILM

Emulzioniranje filmova
• Na poleđinu celuloidne vrpce najprije se
nanosi zaštitni sloj protiv svijetlih obruba , i to
crveni za ortokromatske , a zeleni za
pankromatske filmove.
• Taj se sloj u razvijaču otopi i izblijedi.
• Pozitiv film za kopiranje nema zaštitnog sloja.
• Sivo i plavo obojen celuloid spriječava prolaz
svijetla kroz film za 25 %, a prodor povratnog
ili reflektiranog svijetla s poleđine za daljnjih
25 % , tako da za polovicu oslabljena
refleksija nema više snage proizvesti svijetle
obrube na negativu.
 FILM

• Ispod emulzionog sloja nanosi se najprije

subtratni sloj .
• To je tanak sloj koji se sastoji od želatine.
• Potom slijedi tanaki emulzioni sloj.
• Na sloj emulzije dolazi još jedan, posve
tanki sloj želatine
• Ova želatina služi kao zaštita protiv
mehaničkih povreda donjih slojeva, koje
mogu nastati premotavanjem filma u
kameri, spremnicama i t.d.
 FILM

• Gotovi film laboratorijski se ispituje

nakon čega dobiva oznaku kvalitete.
• Na automatskom se stroju reže u vrpce
potrebne širine.
• Vrpce kino filma obrađuju se na veoma
preciznim strojevima za perforiranje
rupica , na kojemu se u isto vrijeme uz
rub filma ukopiraju i oznake
karakteristike filma.
 FILM

• Debljina emulzionog sloja na

filmovima iznosi 1/50 do 1/100
milimetra.
• U tako tankom sloju nalazi se: kod
tanjih emulzija oko 20, a kod debljih
do 50 naslaga srebrnih kristalića.
• Na toplini film postaje mekan, dok se
na hladnoći stvrdne i lakše lomi.
 OSJETLJIVOST NA SVIJETLO

• Na svakoj kutiji s pločama i filmom označena

je osjetljivost materijala na svijetlo izražena u
DIN-ima
• DIN je kratica od «Deutsche Industrie Norm»
4512.
• Uvedeni su 1934. godine, u Njemačkoj , a
potom i u drugim, uglavnom europskim
zemljama.
• DIN stupnjevima mjeri se opća osjetljivost
upotrebljiva za snimanje i zacrnjivanje
negativa.
 OSJETLJIVOST NA SVIJETLO

• Osjetljivost se utvrđuje specijalnom aparatima

pod svjetlom koje ima temperaturu boje od
5400 Kelvinovih stupnjeva.
• Pri mjerenju zastor ispred sive ljestvice i filma
pada brzinom od 1/20 sekunde.
• Film se na temperaturi od 18 C razvije u DIN
razvijaču, koji pokriva negativ 1 cm iznad
površine.
• Osjetljivost se mjeri fotometriranjem negativa,
pri čemu u obzir treba uzeti i sivu mrenu.
 OSJETLJIVOST NA SVIJETLO

• DIN stupnjevi razdijeljeni su na jedinice , i to

tako da svake 3 / 10 čine jednu razliku u
ekspoziciji ili jednu razliku u brojci zaslona.
• Film od 5/10 DIN za polovicu je manje osjetljiv
od filma 18/10 DIN.
• Manja oznaka u DIN stupnjevima označava
slabiju osjetljivost na svijetlo.
• Što je oznaka osjetljivosti viša , ekspozicija će
biti kraća.
• DIN oznaka označava samo osjetljivost na
svijetlo.
 OSJETLJIVOST NA SVIJETLO
• SCHEINER oznake za jačinu
osjetljivosti (kratica : SCH), nazvana
je po astronomu prof. Dr. J.
Scheineru, koji je 1894. godine,
pronašao način mjerenja osjetljivosti
tadašnjih emulzija.
• Njegov način mjerenja službeno je
bio u upotrbi sve do 1931. godine.
• Njima se moglo mjeriti samo do 20
Sch Tako da nisu mogle biti
korištene za mjerenje novih
visokoosjetljivih emulzija.
• Ovaj način mjerenja danas se još
uvijek koristi u Europi za materijale
nižih osjetljivosti.
 OSJETLJIVOST NA SVIJETLO
• ASA je kratica početnih slova :
American Standard Asociation
( Američko društvo za
standardizaciju).
• Ovaj način mjerenja pronašli su
Jones i Russel , a prihvaćen je
na kongresu za fotografiju u Jones
Americi godine 1928.
• Tom oznaom danas se služe
američke i neke engleske
tvornice .
Russel
 KADA KOJA OSJETLJIVOST ?
• Ploče i filmovi namjenjeni crno –
bijelim reprodukcijama pisama,
crteža, napisa i t. d. imaju nisku
osjetljivost od svega ½ Sch
• Sa ovim materijalom rade se
kontrastne crno – bijele slike, bez
polutonova.
 KADA KOJA OSJETLJIVOST ?
• Nisku osjetljivost od 1/10 DIN
imaju filmovi i ploče za vanjske i
tehničke snimke.
• Odlikuju se izvanredno sitnim
zrnom i velikom mogućnošću
razdvajanja sitnih pojedinosti ,
tako da dopuštaju velika
povečanja.
 KADA KOJA OSJETLJIVOST ?
• 17/10 do 18/10 DIN su filmove i ploče
srednje ili normalno osjetljivosti
• Na ovom materijalu snimamo sve
motive u prirodi.
.• Smatra se univerzalnim materijalom
• Ovaj materijal još uvijek imaju dovoljno sitno zrno
da se s negativa mogu praviti velika povećanja
 KADA KOJA OSJETLJIVOST ?
• Visoko osjetljivi filmovi i ploče od 19/10
do 25/10 DIN upotrebljavaju se za
snimanje pri slbom svijetlu i za snimanja
pri kojima su potrebne kratke
ekspozicije.
• Snimke snimljene na ovom materijalu nemožemo
uvečavati.
• Zbog povišene osjetljivosti na crveno. ni prijenos
boja u tonove ne će biti vjeran.
• Zrno je krupnije , a mogućnost razdvajanja – o kojoj
ovisi oštrina crteža – je osrednja.
 EKSPOZICIJA
• «Vrijeme osvjetljenja» ili ekspozicija označava
ukupnu količinu svijetla koju propuštamo kroz
objektiv da djeluje na osjetljivi sloj ploče ili filma.
• Fotografska slika gradi se iz svijetla i sjene.
• Tehnički preduvjet je postojanje skladanog odnosa
između svijetla i sjene, koji mora biti što bliži
odnosu svjetline koju zapaža oko.
• Takav odnos postići ćemo samo ako snimku točno
eksponiramo.
• S takvog negativa slike lako možemo povećavati.
 EKSPOZICIJA

• Negativ je osnov slike.

• Na osjetljivi sloj ploče ili filma mora pasti
samo onoliko svijetla koliko je potrebno da
se dobije normalan negativ, što znači da se
negativ ne smije osvijetliti ni previše ni
premalo.
 EKSPOZICIJA
• Na ekspoziciju kojom se dobije
normalani negativ utječe nekoliko
faktora.
• Vrijednost svijetla čini odnos između zaslona
kroz čiju rupicu prolaz svijetlo i dužine
djelovanja svijetla na ploču ili film.
• Taj odnos uvijek mora biti uravnotežen.
• Ukoliko jedna strana prevagne to ide na štetu
druge strane.
 EKSPOZICIJA
• Osjetljivost filma označena je u
DIN stupnjevima.
• Brojke zaslona i ekspozicije
označene su na zatvarču i objektivu.
• Preostaje utvrditi kojom vrijednošću svijetla
raspolažemo u trenutku snimanja , jer o tome
sve ovisi.
U prirodi osvjetljenje motiva ovisi
o raznim okolnostima:
• o visini sunca
• o jačoj ili slabijoj naoblačenosti
• o dobi godine
• o dobi dana
 EKSPOZICIJA
• Svijetlo se često mijenja, a naše
oko nije sposobno točno ocijeniti
njegovu vrijednost, što je od
neobične važnosti za dobivanje
dobrog negativa.
• Pri snimanju u sobi problem sa svijetlom
još je veći. U obzir se mora uzeti svijetlo
izvan prostorije, količinu svijetla koje ulazi
kroz prozor te koliko je objekt snimanja
udaljen od prozora.
 EKSPOZICIJA
• S umjetnim svijetlom sve je
jednostavnije. Ono uvijek ima
jednake karakteristike po kojima
se može lako utvrditi točna
ekspozicija.
• Kontrast na objektu stvara posebne probleme.
Ono što u slici predstavlja svijetlo na smije biti
kredasta bijelina, a sjene koje čine tamu također
ne smiju biti bez pojedinosti.
 EKSPOZICIJA
• Premale ekspozicije ocrtat će samo jako
svijetlo dok će sjene ostati prazne. Takav
negativ je proziran .
• Što smo u tom trenutku pogriješili ne možemo
kasnije popraviti. Ono čega nema na negativu
nikakav pojačavač nemože istaknuti.
• Prevelike ekspozicije daju guste, prekrivene negative,
koji se mogu, na fotografskom papiru mekane gradacije,
oslabiti ili pojaćati.
• Manja je pogreška eksponirati predugo nego li prekratko.
• Gust negativ lakše je oslabiti nego proziran pojačati.
• U dvojbenom slučaju uvijek je bolje eksponirati
dvostruko više nego polovicu manje.
 EKSPOZICIJA
• Zanimljiva pojava je «Schwarzschild
efekt».
• Pri snimamnju kratkim i dugim
ekspozicijama, nećemo na
negativu postići jednako zacrnjenje.
• Snimka koju smo eksponirali 1/10 sekunde imati
će drugačije zacrnjenje od snimka istog motiva
koji snimljenoj većim otvorom zaslona i 1/100
sekunde .
 EKSPOZICIJA
Točna ekspozicija ovisi o četiri čimbenika:
1. o svijetlu koje pada na motiv u
trenutku snimanja
2. o osjetljivosti filma na kojem snimamo
3. o veličini rupice zaslona kroz koju će
prolaziti određena količina svijetla
4. o trajanju vremena ekspozicije.
 EKSPOZICIJA
Pri određivanju ekspozicije moramo
uzeti u obzir još neke čimbenike.
• Tanki emulzioni sloj, kojeg imaju
perforirani filmovi, zahtjeva točniju
ekspoziciju od debljih emulzioni slojeva
• Ekspozicija ovisi i o načinu razvijanja. Za
razvijanje u nekim razvijačima potrebna je
kraća , a za neke duža ekspozicija .
 Ekspozicije nekad i danas
• 1827. Heliografija s asfalto ( Niepce ) 12 sati
• 1839. Daguerotipija s jodnim srebrom 30 min.
• 1841. Talbotipija s razvijanjem u pirogalolu 3
min.
• 1851. Mokri kolodijski postupak 15 sec.
• 1864. Mokri kolodijski bromosrebrni postupak
10 sec.
• 1878. Bromosrebrne želatinske suhe ploče 1 sek.
• 1900. Bromosrebrne ortokromatske ploče 1/100 sek.
• 1930. Film od 30 Sch. Uz zaslon F 1:2, 1/1000 sek.
• 1955. Elektronska bljeskalica uz zaslon 22, 1/5000 sek.
 EKSPOZICIJA
• Danas postoje filmovi osjetljivosti
do 40/10 DIN, pa je ekspozicija
od 1/100 sekunde, koju koristimo
pri uobuičajenoj osjetlivosti filma, preduga.
• U naučnim istraživanjima postignute su
ekspozicije koje se označuju u milijuntnom
dijelu sekunde.