Sveučilište u Zadru,

Odjel za kroatistiku i slavistiku,

Odsjek za hrvatski jezik i književnost

Stipe Botica, Biserno uresje

(Hrvatska usmena ljubavna poezija)

Kolegij: Teorija usmenoknjiževnih oblika

Mentor: dr. sc. Denis Vekić
1 Zadar, 21. III. 2018. Studentica: Marijana Bukal
 Hrvatska usmena ljubavna poezija
 ljubav – vječna inspiracija
 jaki osjećaji – govorna organizacija

 J. Šišgorić – usporedba svadbenih pjesama s

Katulom, Klaudijanom, Tibulom, Propercijem,
Likordinom, Sapfom – nije zapisao ni 1!
 zapisani – renesansa 16. st.

2
 Hrvatska usmena ljubavna poezija
 19. st. – zapisan najveći broj

 usmena poezija traje – zajednička tvorevina

 izvedba – isticanje poruke

 sva 3 narječja!

3
 Hrvatska usmena ljubavna poezija
 16.-20. st.
 samo fragmenti
 podloga zbiljski događaj(i)

 širok motivski raspon

 Botičin raspored u cikluse – tekstovna organizacija
iznutra

4
 Hrvatska usmena ljubavna poezija
 od 6-erca do 16-erca

 općeljudski motivi:
 portreti ljepotica, ljepote i mladosti
 senzualne slike
 florističke poredbe i metafore
 (ne)sklad unutrašnjeg i vanjskog svijeta

5
6
 Napomene trećem izdanju
 1. i 2. izdanje – 243 pjesme, 3. izd. – 122

 samo mjesto zapisa

 bez naslova – 1. stih

 kazalo – poredane prema 1. stihu i izvoru

 rječnik nakon svake – samo manje neuobičajene
riječi

7
 Ljubav se ne trži
Ljubav se ne trži, Či pak nam je ljubav
niti ne kupuje; istinska i prava.
ki ljubiti ne zna, Z srca ju ne spere,
ki ljubiti ne zna, z srca ju ne spere
naj se ne hapljuje. Mura ni Drava.
(Poturen)

8
 Spava Janko pod jablankom
Spava Janko pod jablankom, Najstarija govorila:
na njemu je srebrn pojas, „Ja bi pojas najvolila”,
a na ruci zlatna burma. a sridnja je govorila:
Tud prolaze tri divojke, „Ja bi burmu najvolila”,
jedna drugoj govorila najmlađa je govorila:
što bi koja najvolila. „Ja bi Janka najvoila,
jer pojas bi izderala,
a bumu bi izgubila,
a Janka bi najljubila!
(Slavonija, 18. st.)

9
 Ja usadih vitu jelu
Ja usadih vitu jelu
i pod jelu b'jelu lozu
i pod lozu b'jelu ružu
i pod ružu struk bosilja:
vrgoh Maru neka čuva,
al je Mara još malena.
Pak ja odoh na vojnicu,
pak vojevah tri godine,
pake pojdoh da obiđem.
Al' mi stiže b'jela knjiga:
"Vrati se natrag, mlado
momče,
jela ti se osanula,
10 b'jela loza obzobana,
ružičica otrgana,
a bosiljak vas oblomljen!"
A ja tome ne vjerovah,
nego pođoh i obiđoh.
A kad dođoh i obiđoh,
ne može konj pristupiti
od visine vite jele,
od rodine b'jele loze,
od bjeline b'jele ruže,
od mirisa bosiljkova,
od ljepote l'jepe Mare;
ali 'e Mara dorastila
baš do momka neženjena.
 Literatura:
 Stipe Botica: Biserno uresje (Hrvatska usmena
ljubavna poezija), Alfa, Zagreb, 1998.

11