UPALA I

TERMOREGULACIJA

Božena Ćurko-Cofek, dr.med.

seminar 6, dentalna medicina
Naš organizam se brani od patogena pomoću:

- leukocita
- monocitno-makrofagnog staničnog sustava (RES)

1. LEUKOCITI

• bijele krvne stanice

• 7x10⁹ leukocita u litri krvi:

• polimorfonuklearni neutrofili 62,0%

• polimorfonuklearni eozinofili 2,3%
• polimorfonuklearni bazofili 0,4%
• monociti 5,3%
• limfociti 30,0%
RAZVOJ LEUKOCITA
Stvaranje krvnih stanica:
• granulociti, monociti – koštana srž
• limfociti, plazma stanice – koštana srž, limfna tkiva
LEUKOCITI U PERIFERNOJ KRVI
ULOGA ZRELIH AKTIVIRANIH LEUKOCITA
Leukociti imaju sposobnost:

• dijapedeze
• ameboidnog gibanja
• kemotaksije
• fagocitoze
 Fagocitoza : najvažnija zadaća neutrofila i makrofaga

Ograničavajući čimbenici: glatkoća tkiva, zaštitni bjelančevinasti omotač,

prepoznavanje stranog imunosnim sustavom – opsonizacija (C3 komponenta komplementa)
 FAGOCITOZA

NEUTROFILI MAKROFAGI

• 3-20 bakterija • do 100 bakterija

• male čestice • veće čestice
• lizosomi s proteolitičkim enzimima • lizosomi s proteolitičkim enzimima
• baktericidne tvari (superoksid, (ima lipaze)
vodikov peroksid, hidroksidni ioni) • baktericidne tvari
• dulji život
 2. RETIKULOENDOTELNI SUSTAV
(monocitno-makrofagni stanični sustav)

• monociti, pokretni makrofagi, tkivni makrofagi, specijalizirane endotelne

stanice u koštanoj srži, slezeni, limfnim čvorovima ( jetra,pluća )
Makrofagi u slezeni i koštanoj srži - druga crta obrane
LINIJE OBRANE OD INFEKCIJE:

1. linija: tkivni makrofagi (histiociti, alveolarni makrofagi,

mikroglija...)

2. linija: navala neutrofila u upalno područje, neutrofilija

(marginacija, dijapedeza, kemotaksija)

3. linija: ulazak monocita iz krvi u upaljeno tkivo i pretvorba u

makrofage

4. linija: povećano stvaranje granulocita i monocita u koštanoj

srži
Neutrofilno utkivljenje

1. prvi pobudni dodir potaknut

upalnim citokinima IL-1, TNF-α
(selektinske molekule)
2. adhezija uz kotrljanje po
endotelu
3. čvrsto prianjanje neutrofila
uz endotel
4. leukodijapedeza
(proteazama razgrade
međustanične endotelne veze)
5. migracija - kemotaksija
POVRATNI NADZOR NAD REAKCIJOM I STVARANJEM MAKROFAGA
I NEUTROFILA
 UPALA (inflammatio)
- skup promjena nastalih uslijed štetnog djelovanja nekih čimbenika
(živih ili neživih) na tkivo

Promjene u tkivima:
• lokalna vazodilatacija s povećanim protokom krvi
• povećanje propusnosti kapilara i ekstravazacija tekućine
• zgrušavanje tekućine u međustaničnim prostorima (fibrinogen i druge
bjelančevine)
• migracija upalnih stanica u tkivo
• bubrenje tkivnih stanica

Sistemske promjene:
• akutnofazni odgovor CNS-a
• sinteza proteina akutne faze u jetri
• metaboličke prilagodbe
• hemodinamske prilagodbe
Cilj upalnog procesa:

• ograditi oštećeno područje i uzročnika

• ukloniti uzročnika i tkivna oštećenja → prirodni cjelidbeni proces

Upala ima i štetne učinke:

• prolazna disfunkcija tkiva
• trajno smanjenje djelatne sposobnosti (vezivo)
• generalizacija upalotvornih procesa (sepsa)

Često organizam kao odgovor na noksu pokreće uz upalnu i

imunosnu reakciju - sinergizam
Etiologija upale – upalotvorne nokse:

• Egzogene nokse: • Endogene nokse:

• infekcije i infestacije • nekrotična smrt stanice

• ionizacijska zračenja • imunosna reakcija
• ultraljubičasta zračenja • ishemija tkiva
• toplinska zračenja • pojačano endogeno stvaranje
• mehanička trauma radikala
• kemijske nokse • opstrukcija šupljih organa
• ijatrogene nokse • neurogena upala
• strana tijela (corpora aliena) • suvišak endogenih tvari i
metabolita
• poremećaji tjelesnih odjeljaka

Za tijek i ishod upale važna je i promjena permisivne reaktivnosti:

pothranjenost, endokrinopatije, anemije, bolesti krvotvornih organa, opći
status, dob
Na molekularno-signalnoj staničnoj razini upalni čimbenici djeluju:

• preko membranskih receptora

• pobudom iz citoplazme preko inflamasoma – receptorski sustav u citoplazmi koji
prepoznaje upalotvorne nokse, kompleks koji sadrži receptorsku molekulu koja je
preko adaptorske molekule povezana s proteolitičkim enzimom kaspazom

PAMP – pathogen associated molecular

pattern
NLR - nucleotide-binding domain and
leucine rich repeat containing family
Klasični simptomi upale:

• calor – zbog metaboličkih procesa, povećanog protoka krvi

• rubor – povećani protok krvi
• dolor – djelovanjem bradikinina, kalidina, kisikovih radikala, lokalne acidoze,
povišenog tkivnog tlaka na nociceptore koji su pojačano osjetljivi zbog PgE2 i LTB4
• tumor – ekstravazacija, infiltracija stanicama
• functio laesa
Klinički tijek akutne upale:
Kada upala postaje kronična?

Zbog:

• perzistencije nokse

• nedostatka upalostatskih procesa

• primarno difuznog djelovanja nokse (radijacija)

• abnormalne aktivacije nekih elemenata upale

Patogeneza kronične upale:

• kada se intracelularni patogen ili njegovi dijelovi

ne mogu u potpunosti ukloniti nastaje granulom

• kasnije vezivotvorni i angiogenetski procesi

• sinteza proteoglikana i kolagena u upalnom

području

• umnažanje fibroblasta – tvrđa konzistencija tkiva,

ograničava proces, dovodi do cijeljenja ali i do
strukturnog i funkcionalnog propadanja organa
Granulacijsko tkivo s brojnim
upalnim stanicama; neutrofili
segmentiranih jezgara i
mononukleari – limfociti i plazma
stanice
Krvna žila u granulacijskom tkivu. U
lumenu krvne žile su eritrociti i
različite upalne stanice. Vidi
marginaciju neutrofila uz endotel
krvne žile.
Granulacijsko tkivo s upalnim
stanicama. Vidi plazma stanicu u
čijoj su citoplazmi nakupljeni
imunoglobulini, kao amorfni
ružičasti materijal
Granulacijsko tkivo s brojnim
makrofagima. Zamijeti veličinu
makrofaga koji u citoplazmi imaju
fagocitirana smeđa zrnca
Prirodno povlačenje upale – rezolucija upale

Upala je potencijalno samorazarajuća za organizam pa je važno prisustvo samonadzora!

Na povlačenje upale djeluju:

• upalostatski mehanizmi
• proresorpcijski mehanizmi

Upalostatski mehanizmi:
1. izvanstanični

• protuupalni citokini (IL-10, TGF-β), proteazni inhibitori, protucitokini

2. unutarstanični

• aktiviranje apoptoze, antioksidantni sustavi

3. tkivni

• promjena tkivne građe (čahure, fibroza) – smanjena funkcija tkiva

 Proresorpcijski mehanizmi

– pokreću ih lipoksin, rezolvin, protektin

- potiču resorpciju tako što:

koče utkivljenje i aktivaciju neutrofila  apoptoza

potiču monocite na diferencijaciju u makrofage  fagocitoza ostataka neutrofila

(promjena histološke slike u tkivu)

Protuupalni učinak ASPIRINA – potiče stvaranje lipoksina i rezolvina

Stanja koja modificiraju prirodni tijek upalne reakcije:

- šećerna bolest, manjak proteina, poremećaj funkcije krvotvornih organa, hipofosfatemija

(hiporeaktivnost leukocita)
Ishodi upalnih reakcija:

• restitutio ad integrum

• hipofunkcija ili afunkcija organa

• progresivna disfunkcija i pogoršanje simptoma

• posustavljenje akutne upale (višesustavno zatajenje organa)

• razvoj sekundarnih patofizioloških procesa

Posebni klinički oblici upale:
1. Gnojne upale:
apsces – lokalizirani gnojni proces okružen fibroznom čahurom (fistula, perforacija)
flegmona – difuzna gnojna upala (razvoj sepse)

2. Kataralna upala
upala sluznice i submukoze (dišnog i probavnog sustava) u kojoj prevladava
transudacija

3. Celulitis
upala u području rahlog (najčešće potkožnog) veziva, mononuklearna infiltracija,
transudacija, sklonost širenju

4. Kronična granulomatozna bolest

nasljedni poremećaj sa stvaranjem granuloma smanjene baktericidne učinkovitosti

5. Kaverne
poseban oblik kronične upale pluća, nastaju šupljine ograđene vezivom koje
komuniciraju s dišnim putevima
Stvaranje gnoja

- nekrotično tkivo, mrtvi neutrofili i makrofagi, tkivna tekućina

Primjer upalnog procesa - panaricij

Procjena upalne reakcije

1. ako je proces na površini

- pomoću lokaliziranih simptoma i znakova

2. za unutarnje organe posredno

- povišena tjelesna temperatura
- leukocitoza (više od 10x10⁹/L)
- povišeni proteini akutne faze (C-RP) i globulini
- aktivnost unutarstaničnih enzima u plazmi
- hemodinamičke promjene ( otpor,  protok)
- ubrzana SE:
- zbog porasta konc. proteina plazme
- zbog ljuštenja negativnog naboja s eritrocita enzimskim odcjepljivanjem
glikoproteina
- zbog smanjenja staničnog udjela krvi (Htc)
TERMOREGULACIJA
 ČIMBENICI STVARANJA TOPLINE U TIJELU

1. bazalni metabolizam
2. mišićna aktivnost
3. djelovanjem hormona
4. dinamičkim djelovanjem pojedene hrane

Održavanje homeostaze:
• regulacijom proizvodnje topline u tkivu
• regulacijom prometa topline između organizma i okoliša (ovisi o
razlici temperature)
Termoregulacijsko područje hipotalamusa

1. termolitički dio:
- prednji
- izaziva kožnu vazodilataciju, znojenje, smanjenje metabolizma

2. termogenetski dio:
- stražnji
- povećava metabolizam
- pobuda mehaničke termogeneze drhtanjem preko estrapiramidne
regulacije tonusa mišića
- vazokonstrikcija u koži
Mehanizmi sniženja temperature

1. vazodilatacija
- u koži
- inhibicija simpatičkih središta u hipotalamusu tj.
inhibicija vazokonstriktornih središta
2. znojenje
- povišenje temperature jezgre >37°C
3. smanjenje stvaranja topline
- zakočeni mehanizmi drhtanja i kemijske termogeneze

Mehanizmi povišenja temperature

1. vazokonstrikcija
2. piloerekcija
3. termogeneza
- drhtanje
- simpatička aktivacija
- lučenje tiroksina
Vrste vrućice:

1. infektivna

2. neinfektivna (transfuzijska reakcija, autoimune bolesti)

3. paraneoplastična

4. resorptivna (kirurški zahvati, ionizacijsko zračenje, terapija

citostaticima, opsežni infarkt, tumorska nekroza)

5. disregulacijska (bolesti hipotalamusa, tumori, jaka dehidracija,

tumori i krvarenja CNS-a)

6. lječidbena – jatrogena (cijepljenje, lijekovi)

Utjecaj vrućice na tjelesne funkcije

1. opća djelovanja
- stanični stresni proteini
- nekroza/apoptoza stanica
- frekvencija srca
- osjetljivost stanica na zračenje
- katabolička reakcija u mišićima

2. djelovanje na pojedine organske sustave

- porast srčanog minutnog
volumena, hipovolemija
- podraživanje respiracijskog
centra, resp. alkaloza
- poremećaji svijesti
Klinički tipovi vrućice:

1. febris continua

2. febris remittens – dnevna kolebanja veća od 1⁰C, bez razdoblja

afebrilnosti (bronhopneumonia, sepsa)

3. febris intermittens – dnevna kolebanja veća od 1⁰C ali je

minimum ispod 37 ⁰C (malaria)

4. subfebrilne vrućice – temperatura oko 37,5 ⁰C

Hipertermije zbog visoke temperature okoliša:

1. toplinska iscrpljenost

2. toplinski grčevi

3. toplinski udar

4. sunčanica

5. termogena anhidroza
Hipotermija

• zbog nezgode

• zbog patoloških procesa u organizmu – opekline, bolesti CNS-a, endokrinopatije

• umjetna hipotermija

Razvija se kroz tri faze:

1. faza maksimalnog metabolizma (aktivna kontrareakcija)

2. faza minimalne obrane

3. paralitička faza