Professional Documents
Culture Documents
Predavanje R I V 1
Predavanje R I V 1
OPĆI DIO
Obligaciono pravo nije jedini termin koji se koristi da bi se označila određena prava i
obaveze subjekata potraživanja, u nauci su poznati nazivi : „obavezno pravo“,
„dugovinsko pravo“, „tražbeno pravo“, i dr.
IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA
Izvori obligacionog prava u formalnom smislu su: zakoni, običaji, sudska praksa i
pravna nauka.
Zakon je najčešći izvor obligacionog prava jer sadrži norme koje regulišu
obligacione odnose. U evropskim pravnim sistemima norme koje regulišu
obligacione odnose nalaze se, prije svega, u građanskim zakonicima
(kodifikacijama).
-Francuski građanski zakonik (Code civil)
-Austrijski građanski zakonik (ABGB)
-Njemački grđanski zakonik
Na područuju bivše Jugoslavije najznačajniji izvor obligacionog prava je Zakon o
obligacionim odnosima (donese 30 marta , a stupio na snagu 1. oktobra 1978). U
pravni sistem BiH preuzet 1992. godine. Sve do 1946. godine na ovim prostorima
korišteni su OGZ ili AGZ, Srpski građanski zakonik, Opći imovinski zakonik kada je
donesen Zakon o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941. godine i
za vrijeme neprijateljske okupacije.
ZOO ima 1109 članova i podijeljen je u dva dijela: na opći i posebni. Pored ZOO-a i
drugi zakoni sadrže odrebe koje predstavljaju izvor obligacionog prava. To su: Zakon
o osiguranju imovine i lica, Zakon o prometu nepokretnosti, Zakon o nasljeđivanju,
Zakon o vrijednosnim papirima,...
IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA
Historijski razvoj
Historijski gledano obligacija se kao pravni pojam javlja kasnije od drugih pravnih
instituta. Sa razvojem društveno-ekonomskij odnosa dolazi i do pojave prvih
obligacionih pojmova. U početnom stadiju se javlja institut kredita.
U razvijenijem stadiju rimskog prava obaveze se djele na obaveze iz kontrakata
(obligationes ex conctractus) i obaveze iz delikata (obligationes ex delicto).
PRAVNE KARAKTERISTIKE OBLIGACIJE
Vrste obligacija s obzirom na broj lica i djeljivost predmeta: solidarne, djeljive i nedjeljive
Ova podjela izvršena je s obzirom na to da li se kao izvor obligacije javlja ugovor ili drugi
vanugovorni izvor obligacije. Ugovorne i vanugovorne obligacije razlikuju se po svom nastanku.
Dok ugovorne obligacije nastaju izjavom volje, vanugovorne obligacije nastaju na temelju radnji,
svojstava i stanja.
1.Ugovorne obligacije
Najčešći izvor obligacije je ugovor. Ugovor je saglasna izjava volje najmanje dvije ugovorne
strane, kojom one žele postići određeno pravno dejstvo. Da bi ugovor bio temelj nastanka
obligacije, stranke se moraju dogovoriti oko bitnih elemenata (sastojaka) pravnog posla.
2. Vanugovorne obligacije
Vanugovorni izvori obligacije su: prouzorkovanje štete, stjecanje bez osnova, poslovodstvo bez
naloga i jednostrana izjava volje.
Pod štetom se podrazumjeva smanjenje nečije imovine (obična šteta, damnum emergens) ili
spriječavanje povećanja tuđe imovine ( izmakla korist, lucrum cessans)
Stjecanje bez osnova - kad jedno lice stekne imovinsku korist bez pravnog osnova na račun
drugog lica.
Poslovodstvo bez naloga – kad se jedno lice mješa u poslove drugog bez njegova ovlaštenja
u namjeri da otkloni ili spriječi štetu.
Javno obećanje nagrade i hartije od vrijednosti.
VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA BROJ LICA I
DJELJIVOST PREDMETA
1. Solidarne obligacije
Kod ovih obaveza imamo množinu subjekata na strani dužnika ili povjerioca i svaki je dužnik
obavezan ispuniti činidbu u potpunosti, odnosno svaki povjerilac može zahtjevati ispunjenje
obaveze u cjelosti, s tim da obaveza prestaje kad je ispuni jedan od dužnika ili kad ispunjenje
primi bilo ko od povjerilaca.
Pasivna solidarna obligacija – predstavlja množinu dužnika u jednom obligacionom odnosu.
Postoji više sudužnika i svaki od njih je povjeriocu obavezan u cjelosti ispuniti obavezu.
Prestanak pasivne solidarne obligacije: Otpust(oprost), prenov (novacija), poravnanje,
sjedinjenje (konfuzija) i zakašnjenje (docnija).
Aktivna solidarna obligacija – predstavlja množinu subjekata na povjerilačkoj strani. S tim što je
svaki povjerilac ovlašten zajtevati ispunjenje cjelokupne obaveze od dužnika.
Prestanak aktivne solidarne obligacije – kada jedan od solidarnih povjerilaca primi cjelokupno
ispunjenje obaveze od dužnika, dužnik se oslobađa obaveze prema ostalim povjeriocima.
2.Djeljive i nedjeljive obligacije
Ova podjela je izvršena s obzirom na to može li se predmet dužnikove obaveze ispuniti u
alikvotnim djelovima ili ne. Ukoliko se obaveza može ispuniti u više dijelova, radi se o djeljivoj
obligaciji, a ako ne može , tada imamo nedjeljivu obligaciju.
VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA LIČNOST DUŽNIKA
Nelične obligacije
Lične obligacije
obavezu treba ispuniti one obligacije koje ne
tačno određeni dužnik. sadrže uslov da ih mora
Obaveza ne prestaje ispuniti tačno određeni
ako je izvrši neko treći ili dužnik, niti da ih mora
neko po ovlaštenju primiti tačno doređeni
dužnika. One se povjerilac.
ugovaraju najčešće s Obaveze ili prava iz lične
obzirom na određena obligacije nije moguće
svojstva koja posjeduje prenositi na druga lica i
dužnik ( pjevač, slikar) ili one prestaje smrću , dok
zbog odnosa povjerenja kod neličnih obligacija
između subjekata obaveze i prava ne
obligacije. prestaju smrću, one se
prenose na nasljednike.
VRSTE OBLIGACIJA PREMA DUŽINI TRAJANJA
Trenutne obligacije
Kod trenutnih obligacija dužnikova
Trajne obligacije
radnja se sastoji u jednokratnom
postupku (predaja stvari, poklon). Pod Trajne obligacije su one obligacije čije
njima se podrazumjevaju samo one ispunjenje traje duži vremenski period,
obligacije čije ispunjenje traje veoma ponekad te obligacije nisu uopšte
kratko. Trenutne obligacije se još vremenski ograničene (doživotno
nazivaju prolazne ili proste obligacije. izdržavanje). Od njihovog nastanka do
njihovog ispunjenja treba da prođe
duži vremenski period što u nekim
slučajevima može dovesti do
naknadne nemogućnosti ispunjenja ili
nakon zaključenja mogu nastati neke
okolnosti što može prouzrokovati
izmjenu ugovora.
VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA ODREĐENOST RADNJE
Individualne Generičke
obligacije obligacije
Individualne obligacije su Generičke obligacije nisu
obligacije kod kojih je upotpunosti određene u
obaveza dužnika tačno trenutku zasnivanja
određena. Da bi se obligacionog odnosa.
oslobodio svoje obaveze, Kod generički obligacija
dužnik mora ispuniti tačno obaveza nije
određenu obligaciju ( konkretizirana na jednu
obavezan predati knjigu stvar ( dužnik je dužan
poznatog bh. pisca). predati 100 kg kafe. 100
Indiviualne obligacije kg brašna i 100 kg šećera).
nazivaju se još specijalne Ako se desi da se iz cijelog
obligacije. U slučaju roda odvoji jedan dio i
propasti individualno upakuje onda generička
određene stvari koja je obligacija postaje
predmet obaveze, individualna. Obaveze
obaveza dužnika se gasi dužnika kod generički
za razliku od generičke obligacija nisu sasvim
obligacije gdje važi jasne. Kad je u pitanju
pravilo genus non perit, kvalitet stvari koja je
genara non pereunt ( predmet ispunjenja naš
generička stvar ne može ZOO predviđa da je
propasti, rod ne može dužnik obavezan predati
propasti) stvar srednje kakvoće.
VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA LIČNOST DUŽNIKA
Nelične obligacije
Lične obligacije
obavezu treba ispuniti one obligacije koje ne
tačno određeni dužnik. sadrže uslov da ih mora
Obaveza ne prestaje ispuniti tačno određeni
ako je izvrši neko treći ili dužnik, niti da ih mora
neko po ovlaštenju primiti tačno doređeni
dužnika. One se povjerilac.
ugovaraju najčešće s Obaveze ili prava iz lične
obzirom na određena obligacije nije moguće
svojstva koja posjeduje prenositi na druga lica i
dužnik ( pjevač, slikar) ili one prestaje smrću , dok
zbog odnosa povjerenja kod neličnih obligacija
između subjekata obaveze i prava ne
obligacije. prestaju smrću, one se
prenose na nasljednike.
VRSTE OBLIGACIJA PREMA DUŽINI TRAJANJA
Trenutne obligacije
Kod trenutnih obligacija dužnikova
Trajne obligacije
radnja se sastoji u jednokratnom
postupku (predaja stvari, poklon). Pod Trajne obligacije su one obligacije čije
njima se podrazumjevaju samo one ispunjenje traje duži vremenski period,
obligacije čije ispunjenje traje veoma ponekad te obligacije nisu uopšte
kratko. Trenutne obligacije se još vremenski ograničene (doživotno
nazivaju prolazne ili proste obligacije. izdržavanje). Od njihovog nastanka do
njihovog ispunjenja treba da prođe
duži vremenski period što u nekim
slučajevima može dovesti do
naknadne nemogućnosti ispunjenja ili
nakon zaključenja mogu nastati neke
okolnosti što može prouzrokovati
izmjenu ugovora.
VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA ODREĐENOST RADNJE
Individualne Generičke
obligacije obligacije
Individualne obligacije su Generičke obligacije nisu
obligacije kod kojih je upotpunosti određene u
obaveza dužnika tačno trenutku zasnivanja
određena. Da bi se obligacionog odnosa.
oslobodio svoje obaveze, Kod generički obligacija
dužnik mora ispuniti tačno obaveza nije
određenu obligaciju ( konkretizirana na jednu
obavezan predati knjigu stvar ( dužnik je dužan
poznatog bh. pisca). predati 100 kg kafe. 100
Indiviualne obligacije kg brašna i 100 kg šećera).
nazivaju se još specijalne Ako se desi da se iz cijelog
obligacije. U slučaju roda odvoji jedan dio i
propasti individualno upakuje onda generička
određene stvari koja je obligacija postaje
predmet obaveze, individualna. Obaveze
obaveza dužnika se gasi dužnika kod generički
za razliku od generičke obligacija nisu sasvim
obligacije gdje važi jasne. Kad je u pitanju
pravilo genus non perit, kvalitet stvari koja je
genara non pereunt ( predmet ispunjenja naš
generička stvar ne može ZOO predviđa da je
propasti, rod ne može dužnik obavezan predati
propasti) stvar srednje kakvoće.
VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA MNOŽINU PREDMETA
Novčane obligacije