Ivan Đurić bacc. mech.

ing
Pod instalacijom podrazumijevamo skup cijevi
istih ili različitih promjera i dužina, spojnih
elemenata (spojnika) i priključnih elemenata
(armature i uređaja) spojenih u jednu cjelinu.
Instalacija služi za protok medija.

Cjelokupnu instalaciju možemo podijeliti na:

 dovodnu instalaciju (medij dovodimo do

potrošača),
 odvodnu instalaciju (medij odvodimo od
potrošača).
Kod vodovodne instalacije do potrošača na neko izljevno mjesto (sudoper,
kada, vodokotlić, tuš) dovodimo pitku vodu dovodnom instalacijom, a odvodna
instalacija odvodi otpadnu vodu koja više nije uporabiva.

Kod sustava centralnog grijanja (CG) odvodna instalacija dovodi topli medij do
grijaćeg tijela (GT) radijatora, a odvodnom instalacijom (povratnim vodom)
vraćamo ohlađeni medij natrag u kotao.

Pod odvodnom instalacijom kod centralnog grijanja možemo podrazumijevati

skup dimovodnih cijevi od kotla do dimnjaka, uključujući dimnjak, kojoj je
zadatak odvesti dimne plinove u atmosferu.

Uobičajeno je da cijevnu instalaciju nazivamo cijevnom mrežom.

Cijevi su cilindrična i na obje strane šuplja tijela koja služe za protok medija (tople vode i hladne
vode, pare, plina, zraka i drugih medija).

Materijal za izradu cijevi može biti:

 čelik (obični ili nehrđajući)

 lijevano željezo – sivi lijev (gus)
 olovo (Pb)
 bakar (Cu)
 polimerni materijal
 kombinacija materijala (višeslojne cijevi)
 keramičke cijevi – većinom kanalizacijske cijevi
 azbesno – cementne cijevi – većinom kanalizacijske cijevi
 betonske cijevi – većinom kanalizacijske cijevi
Izbor materijala od kojeg će se cijevi izraditi ovisno o tome:
 za što služi (dovod ili odvod)
 gdje će se ugraditi (zemlja, voda – slatka ili slana, beton, zid)
 koji medij protječe kroz cijevi
 koji je nazivni promjer (DN) cijevi
 koji je nazivni tlak (NP) u cijevima
 koja je temperatura medija u cijevima.
U slučaju promjene temperature ∆t, kod materijala dolazi do izduljenja.

Slika prikazuje linearno istezanje cijevi pri različitim

temperaturama medija
Dužina istezanja cijevi, neovisno o promjeru i debljini
stijenke može se izračunati prema formuli:

∆𝑳 = 𝜶 ∙ 𝑳 ∙ ∆𝒕 … 𝐦𝐦

promjena temperature se računa:

∆𝒕 = 𝒕𝒎 − 𝒕𝟎 … °𝑪

∆L = dužina istezanja (mm)

α = koeficijent dužinskog istezanja (mm/m°C)
L = početna dužina cijevi (m)
t = temperatura medija u cijevi (°C)
m

t = početna temperatura okoline (°C)

0

∆t = temperaturna razlika (tm-t0) (°C)

Koeficijent a za PP-R cijev = 0,15 mm/m°C
Svojstva nekih materijala za cijevi:
Primjer:
Koliko se izduži cijev iz polietilena (PP), duljine 12 m, ako je temperatura okoline 15 °C, a
temperatura medija iznosi 85 °C ?
U većini slučajeva varijaciju dužine moguće je kompenzirati promjenom smjera cijevi pomoću dilatacijskoga
kraka. Pri tome moramo osigurati slobodno kretanje cijevi duž njihove središnje osi.
Ukoliko se varijacija u dužini ne može kompenzirati izmjenom smjera (dilatacijskim krakom), potrebno je
izraditi kompenzacijsku krivulju DILATACIJSKU KRIVULJU:
Da bi se postigla odgovarajuća kompenzacija, potrebno je izračunati dužinu
kraka krivulje Ls:

𝑳𝒔 = 𝒌 ∙ 𝒅 ∙ 𝚫𝑳 𝐦𝐦

gdje je:
𝑳𝑠 = dužina kraka krivulje (mm)
𝒅 = vanjski promjer cijevi (mm)
𝚫𝑳 = dužina istezanja (mm)
k = konstanta ovisna o korištenom materijalu (za PP = 30)
Primjer:
Kolika mora biti duljina kompenzacijskog kraka (Ls), ako je vanjski promjer PP (k=30), cijevi 25
mm i dužina toplinskog istezanja ∆L = 90 mm.
Cijevi se označavaju: geometrijskim karakteristikama i bojom.

Duljina cijevi (L), je standardna i ovise o proizvođaču. Dok se

promjer cijevi označava na sljedeće načine:

du/dv – unutarnji promjer / vanjski promjer

dv/du – vanjski promjer / unutarnji promjer
du x 𝜹 – unutarnji promjer x debljina stijenke
dv x 𝜹 – vanjski promjer x debljina stijenke

Primjerice, cijev (Cu – 10 x 1), (materijal du x 𝜹 ):

Cu – materijal cijevi: bakar

10 – unutarnjeg promjera 10 mm
1 – debljina stjenke 1 mm
Pročitajmo i protumačimo oznaku sa cijevi

Proizvođač cijevi je: VARGON

Vanjski promjer cijevi: dv = Ø 32 mm

Debljina stijenke: 𝜹 = 𝟓, 𝟒 mm
Prepoznavanje medija koji se nalazi u cijevima vrši se pomoću boje kojom je obilježena cijev:
Označavanje cijevi bojom, potrebno je radi lakšeg snalaženja u velikim kotlovnicama ili
toplinskim stanicama djelatnicima kojima je glavna zadaća nadzor i održavanje, a radi
preventive – kako bi se spriječili događaji poput toga da djelatnik nehotično stavi ruku na cijev
kroz koju prolazi para ili vrela voda.
Lijevano željezna cijev s naglavkom:
 Ove cijevi primjenjuju se za vanjske vodovode koji se
pretežno polažu u zemlju.
 Izrađuju se s promjerima od Ø50 do Ø1200 mm, pa i
više.
 Oblik krajeva cijevi može biti s naglavkom (proširenje
ili kolčak), s prirubnicom ili bez naglavka i prirubnice,
odnosno ravne cijevi ili kombinacija:
prirubnica – naglavak, naglavak – ravni završetak.
Elementi naglavnog spoja:

1- ravni kraj cijevi

2- naglavak ili kolčak
3- konopno uže natopljeno lanenim uljem
4- nabijeno olovo ili olovna guma

5 – naglavak s navojem
6 – tlačni prsten s navojem
7 – gumeni, brtveni prsten
Lijevano željezna cijev s prirubničkim spojnicama:

Elementi prirubnog spoja:

1 2 3

Prirubnice za čelične cijevi, koje se zavaruju na cijev

1- Vijak
2- gumena brtva
3- matica
4- prirubnica

4
Karakteristike lijevano – željeznih cijevi:

 Tlak tvorničkog ispitivanja cijevi - do 30 bar.

 Zaštita cijevi od korozije – premazivanje cijevi izvana i iznutra bitumenom.
 Spajanje cijevi – prirubničko.
 Promjena smjera ili grananje – vrši se uporabom fazonskih komada iz istog materijala.
Pri montaži cijev mora ležati na tvrdoj podlozi cijelom svojom dužinom.
Nedostatci lijevano-željeznih cijevi:
 velike su težine
 imaju vrlo debelu stijenku
 imaju relativno malu otpornost na istezanja.
Osnovne dimenzije lijevano – željeznih cijevi: