EKONOMSKI FAKULTET, UNTZ

ANTIČKA EKONOMSKA
MISAO

Studenti:
Profesor: Džafić Zijad Huskić Adina 3/181-I/16
Prljača Vedad 3/84-I/16
 UVOD
 Spoznaje o ekonomskim prilikama povijesno najstarijih
razdoblja ekonomski historičari crpe iz Hamurabijevog
zakona čija se starost procjenjuje na oko 2200
god.pr.n.e.
 U doba Antike, o ekonomiji su pisali filozofi iz razloga
jer tada nije postojala ekonomija kao zasebna disciplina.
 U antičkoj Grčkoj s pjesnikom Heziodom počinju
ekonomska opažanja. Međutim, začetci ekonomske
misli koji su pridonijeli ekonomskoj analizi nastaju u
djelima Ksenofonta, Platona i Aristotela. U radu se
analiziraju doprinosi ekonomskoj misli Ksenofonta,
Platona I Aristotela.
 ANTIČKA EKONOMSKA MISAO
 Prema mnogim povjesničarima antička Grčka dala je
temelje zapadnoj civilizaciji svojim uticajem na
mnoga područja od obrazovanja, politike i
zakonodavstva do filozofije, znanosti i umjetnosti.
 . Kako se ekonomija, odnosno ekonomske teme nisu
zasebno izučavale, jasno je da su dostignuća na
području ekonomije bila daleko iza dostignuća na
drugim područjima.
 Gospodarstvo u Antičkoj Grčkoj zasnivalo se na
privatnom robovlasničkom uređenju i radu robova.
 Jedan od najstarijih grčkih pjesnika Heziod razmatrao je
problematiku poljoprivredne proizvodnje. Kao poljoprivrednik
bio je posebno zainteresiran za učinkovitost mjerenu kao odnos
outputa i inputa. Živeći na području koje nije bilo povoljno za
poljoprivredu, bio je svjestan problema rijetkosti resursa. Ističe
da, upravo zbog rijetkosti, vrijeme, rad i proizvodnju treba
pažljivo alocirati, zagovarajući rad i marljivost.
 Iako se često ističe da u povijesti upravo s Heziodom počinju
ekonomska opažanja, začetci ekonomske misli u antičkoj Grčkoj
koji su pridonijeli ekonomskoj analizi nastaju skoro četiri stotine
godina poslije Hezioda, a mogu se istražiti kroz djela i
doprinose klasične grčke ekonomske misli Ksenofonta, Platona i
Aristotela.
 Antička ili stara Grčka naziv je za područja
naseljena Grcima u doba Antike. Najčešće se
za početak razdoblja antičke Grčke uzima 8.
st.pr.Ne. (prve Olimpijske igre 776. g.pr.Ne.), a
za kraj razdoblja godina smrti Aleksndra
Velikog 323. Pr.Ne.
KSENOFONT(oko 430.―354. pr.
Ne.)
 Ksenofont je rođen 430. godine pr. Kr. u Erhiji u
aristokratskoj obitelji od oca Grila i majke Diodore.
 Bio je plaćenik Spartanske vojske i o tome je pisao u
svom djelu Anabaza.
 Ksenofont je umro u Korintu 354. g. pr. Kr. Ksenofont
je bio grčki vojnik, plaćenik, filozof i pisac
povjesničar. Vrlo rano upoznao je Sokrata i postao
njegov učenik i prijatelj.
 U antici su ga smatrali prvenstveno filozofom zbog
njegovih djela „Uspomene na Sokrata“ i „Obrana
Sokratova“
 Ostala djela: „Gozba“, „Lakedonski ustav“, „Hijeron“,
„Agezilaj“ i „Kirov odgoj“ ili „Kirupedija“, „O jahačkoj
vještini“, „Rasprava o lovu“ i „Rasprava o konjičkom
zapovjedniku“ , „Ekonomija“i „O prihodima “.
 .U posljednjem napisanom Ksenofontovom djelu „O prihodima“
daju se praktični savjeti kako u Ateni unaprijediti gospodarstvo i
povećati državne prihode u razdoblju krize nakon rata 355. g. pr.
Kr.
 Tada se prvi put u povijesti ljudske misli raspravlja o javnim
financijama.
 Djelo “O prihodima“ prilično je kratkog sadržaja sa svega šest
poglavlja. Napisao ga je s namjerom da izloži prijedloge kako se
u Ateni mogu povećati javni prihodi.
 U djelu „Ekonomija“ Ksenofont na mikroekonomskoj razini
raspravlja o gospodarenju, upravljanju i posebice vođenju
domaćinstva, odnosno imanja.
 Ksenofont pod ekonomijom podrazumijeva praktično znanje
vođenja kućanstva i imanja, a na što ukazuje i grčka riječ
„oikonomia“ („oikos“ = kuća, kućanstvo; „nomos“ = zakon,
pravilo, red). Po njemu ekonomija je znanje o upravljanju i
unaprjeđivanju vlastitog imovinskog stanja, čime se ostvaruje
ono što je za život korisno.
 Ksenofont opširno opisuje zanimanja i tri vrste odnosa između
članova oikosa:
 (1) odnos između supruga i supruge;
 (2) odnos između roditelja i djece;
 (3) odnos između glave obitelji i robova.
 Ksenofont razmatra alokaciju resursa u čitavoj državi
navodeći primjer organizacije koju je postavio
perzijski car. Jedan dio dužnosnika, odnosno
namjesnika zadužen je za zaštitu stanovništva od
mogućih napada, a drugi je zadužen za poboljšanje
rezultata u poljoprivredi. Ako jedni ne rade učinkovito
svoj posao, drugi ne mogu postići dobre rezultate. Bez
obrane gubi se poljoprivredna proizvodnja, a bez
dovoljne poljoprivredne proizvodnje zemlja se ne
može braniti. Uz dužnosnike vladar mora voditi
računa o svim poslovima države, kako
poljoprivrednim, tako i obrambenim.
 Ističe da dobar upravitelj (kako na imanju, tako u
gradu i državi) nastoji ostvarivati viškove u
proizvodnji kojom upravlja.
 Ksenofont razlikuje individualnu subjektivnu osobnu
vrijednost dobara i prometnu vrijednost.Prema
njemu, blago je ono čime se netko može koristiti.
 Ksenofont je u načelu protiv trgovine i novca (koji po
njemu ima dvije funkcije i to kao sredstvo za
razmjenu i način stjecanja bogatstva), osim ako to
nije u interesu vlasnika imanja. Ksenofontova
ekonomska razmatranja, iako ponekad proturječna,
značila su korak naprijed u razvoju ekonomske misli i
imala su utjecaj. ne samo u antičkoj Grčkoj. nego
kasnije u Rimu i u srednjem vijeku.
 PLATON (427. pr.n.e. - 347. Pr.n.e.)
 Platon je jedan od najznačajnijih filozofa u povijesti
čovječanstva, bio je Sokratov učenik, a Aristotelov učitelj. Rodio
se u Ateni 427god.
 Dobio je ime Aristokle, a kasnije je zbog širine prsiju i/ili
širokom duhu i načinu govora dobio nadimak Platon. U skladu
sa svojom uglednom i bogatom obitelji, od ranog djetinstva imao
je isplanirano obrazovanje koje je uključivalo vrlo opširno
školovanje kod najboljih učitelja.
 387.god osnovao je vlastitu filozofsku školu „Akademiju“,jednu
od prvih organiziranih škola u povijesti zapadne civilizacije koju
je vodio 40 godina sve do smrti a umro je u Ateni 347. godine
prije Krista. Akademija je djelovala preko 900 godina, sve do
529. godine kad ju je odredbom zatvorio bizantski car Justinian.
 Jedini je antički filozof čija su djela skoro u cjelosti sačuvana.
Glavno Platonovo djelo je „Država“ na kojem je radio
dvadeset godina, a važnija djela su „Apologija Sokrata“,
„Kriton“, „Protagora“, „Gorgija“, „Državnik“, „Zakoni“.
 Platonova etika jednaka je Sokratovoj, ali Platon ideal dobrote
Sokrata dalje izgrađuje. Smatra da je jedino područje
savršenstva i istine područje ideja, a ne realnost. Platon je prvi
u povijesti filozofije razradio idealističko shvaćanje svijeta
prema kojem objektivno izvan ljudske svijesti postoji svijet
ideja. To je jedini savršen i istinit svijet u kojem dominira ideja
dobra, dok je materijalni svijet samo loša kopija pravog i
istinitog svijeta ideja. Apsolutno razdvajanje svijeta ideja i
realnog svijeta vrlo je slaba strana Platonove filozofije.
 PLATONOV DOPRINOS EKONOMIJI
 U svom glavnom djelu „Država“ Platon ima cilj teorijski
postaviti i prikazati uređenje savršene, idealne države.
Takva država može biti jedino ona koja je zasnovana na
ideji pravednosti, a ljudski rod se ne može osloboditi zla
sve dok državom ne budu upravljali oni koji su sposobni
steći znanje o idejama, a to su filozofi.
 U Platonovoj idealnoj državi postoje tri staleža:
1. mislioci – filozofi
2. branitelji – ratnici
3. poljoprivrednici, obrtnici, trgovci.
 Staleži se ne miješaju između sebe i svaki se bavi
svojim poslovima, dok se, normalno, robovi ne
smatraju staležom. Prvi i drugi stalež obuhvaćaju one
koji trebaju vladati državom i braniti je, oni vrše sve
poslove državne uprave i zovu se čuvari. Oni su
posebno odabrani i odgojeni. Ne smiju se ženiti niti
imati porodicu ni privatnu imovinu (što je moguće
pripadnicima trećeg staleža). Država se brine za
njihov odgoj i za sve njihove potrebe. Muškarci i žene
su u potpunosti izjednačeni, postoji potpuni seksualni
promiskuitet. Djeca ne smiju znati tko su im roditelji,
niti roditelji smiju znati tko su im djeca. Djeca se od
rođenja smatraju djecom države koja preuzima njihov
odgoj.
 Platon zamišlja idealnu državu sasvim suprotnu
demokratskim i tiranskim kakvi su u to vrijeme
većinom bili grčki gradovi-države. Platon nije
vjerovao u demokraciju.
 U idealnoj državi nastoji stvoriti vladavinu najboljih,
a to je aristokracija. Cjelokupna njegova teorija
zasniva se na oštroj kritici demokracije, a
suprotstavlja joj vlast intelektualne, a ne imovinske
aristokracije. Uz aristokraciju i demokraciju ostala
moguća državna uređenja su timokracija, oligarhija i
tiranija.
 Platon polazi od podjele rada što je s ekonomsko-analitičkog
aspekta njegovo veliko dostignuće. Zdravi polis, odnosno grad-
država, nastaje kao rezultat potrebe zajedničkog suživota koji
nastaje zbog podjele rada. Podjela rada je posljedica prirodne
nejednakosti u ljudskoj vještini i širokog spektra ljudskih
potreba.
 Idealna, savršena država opisna je u djelu „Država“, dok je o
manje savršenoj državi Platon raspravljao u djelima „Državnik“
i „Zakoni“.
 U djelu „Državnik“ Platon daje primjer države koju vodi
genijalni vladar s apsolutnom vlašću koja je iznad zakona i
tvrdi da je najbolji oblik vladavine onaj u kojem vladar ili
vladari donose zakone za svaki pojedinačni slučaj. Od dobro
uređenih načina vladanja Platonu je najbolja monarhija, zatim
oligarhija, a najlošija je demokracija. S druge strane, od loših
načina vladanja najgora je tiranija koja može učiniti najveću
štetu, zatim oligarhija, a najmanje loša je demokracija.
 Osim u djelu „Država“, ekonomske ideje i misli, uz
izrazitije analitičko rezoniranje Platona, izložene su u
djelu „Zakoni“. To je Platonovo posljednje djelo
pisano u starosti koje se sastoji od 12 knjiga.
 U „Zakonima“ raspravlja o gradu-državi Magneziji sa
stanovnicima Magnećanima. Vladavinu treba povjeriti
nekom neovisno o njegovom porijeklu i imovini, već
isključivo zbog njegovog karaktera i dokazane
sposobnosti upravljanja. Brakovi i obitelj u Zakonima
su pod strogim nadzorom države, a posebice broj
djece. Po mogućnosti svaka obitelj treba imati dvoje
djece sina i kćer, a prekobrojna djeca će se dodijeliti
onima koji nemaju djecu ili će se poslati kao kolonisti
u inozemstvo.
 U „Zakonima“ Platon, obzirom da nema savršenih
ljudi u uređenju savršene države, polazi od savršenih
zakona koji se moraju poštovati i tako nastavlja utopiju
idealne, savršene države.
 Slabost je Platonova idealnog političkog i
gospodarskog poretka što njegovo postizanje počiva na
racionalizmu, a ne na društvenom procesu
sudjelovanja. Platon je mogao zamisliti idealnu državu
jedino kao nametnutu vlašću.
 Platon nije do kraja ostao dosljedan svojim
filozofskim konceptima, pa se potkraj života posvetio
uglavnom proučavanju Pitagore i astrologije.
ARISTOTEL (384. - 322. pr.n.e.)
 Grčki filozof, znanstvenik i polihistor Aristotel jedan je od
najvećih umova u povijesti čovječanstva.
 Bio je Platonov učenik, a učitelj Aleksandra Makedonskog.
 Bavio se proučavanjem prirode, osobito morskih bića.
 Godine 343. pr. Kr. kralj Filip Makedonski pozvao je Aristotela
da preuzme odgoj njegova trinaestogodišnjeg sina Aleksandra,
kojeg je tri godine podučavao.
 Aristotel je držao dvije vrste predavanja: ezoterična, jutarnja za
učenike, i egzoterična, popodnevna za širi auditorij. Sljedećih
dvanaest godina njegovo je najplodnije razdoblje iz kojeg datira
većina njegovih sačuvanih djela. 322. g. pr. Kr., umro je od
želučane bolesti.
 ARISTOTELOVI DOPRINOSI
ZNANOSTI
 Aristotelova djela već su u srednjem vijeku svrstali u osam skupina:
 1.Logika,
2.Fizika,
3. Metafizika,
4. Biologija,
5.Psihologija,
6.Moralna filozofija (etika)
7.Politička filozofija i
8.Estetika (retorika i pojetika).
 Aristotel je filozofiju podijelio s obzirom na tri različita
područja ljudske aktivnosti:

1.teorijska (fizika i metafizika; grč. theoria = promatranje),

2.praktična (etika i politika; grč. praxis = djelovanje)

3.poetička (umjetnost i tehnika; grč. poiesis = stvaranje).

U filozofiju ne ubraja logiku jer njeno poznavanje smatra

uvjetom svakog filozofiranja. Njegov put u filozofiji ispunjen je
materijalizmom, ali i idealizmom, koje je on često pokušao
sjediniti kako bi došao do određenog rješenja. Iz osnova
filozofije poznato je da je, između problema kojim se filozofija
bavi, problem bitka najznačajniji. Bitak je ono po čemu jest sve
što jest, ono po čemu bića jesu, bit bića kao bića.
 Prema temeljnom kvalitativnom određenju bitka razlikuju se:
1. idealizam – bitak je ideja ili misao, duh, svijest, Bog, a
pojavna su bića sekundarna ili izvedena;

2.materijalizam – bitak je materijalan, pa je materija

primarna, a duh, svijest ili mišljenje sekundarni su; to su oblici
postojanja materije.
 Platon je smatrao da su ideje jedino što stvarno postoji, dok je
svakodnevni život manje vrijedan i iluzoran. Aristotel nastoji
pokazati da je to pogrešno, da nema dualizma između ideje i
stvarnog predmeta. Samo je jedan svijet, i to svijet u kojem
živimo. Po njemu je bit stvari unutar njih samih.
 Metafizika („iza fizike, prirode“) temeljna je
filozofska disciplina koja raspravlja o onom što
prelazi osjetilno iskustvo, o onom nadosjetilnom i
prekosvjetnom, a kao „prva filozofija“ u Aristotela
obuhvaća opću metafiziku-ontologiju te posebne
metafizike – teologiju, psihologiju i kozmologiju.
Ontologija je nauka o biću kao biću, teologija o biću
u odnosu na božansko, psihologija o biću u odnosu
na ljudsku dušu, a kozmologija o biću u odnosu na
svijet.
 ARISTOTELOV DOPRINOS
EKONOMIJI
 Upravo je on postavio temelje znanosti i prvi je postavio
ekonomske probleme kojima su se bavili svi kasniji mislioci.
U Aristotelovoj svijesti analitička namjera bila je osnovni
motiv.
 On je uveo podjelu rada, razmjenu i novac. Bavio se
analizom: države, ropstva, privatnog vlasništva, vrijednosti,
razmjene, trgovine, novca i kamate.
 Nije se slagao sa Platonovim tumačenjem, bio je realniji od
njega.
 Država po njemu postoji po prirodnom zakonu jer je čovjek
po prirodi društveno biće s potrebom za zajedništvom.
 Prema Aristotelu, država i oblici vladanja u njoj bitno se
razliku od domaćinstva i načina vladanja u njemu. Osnovna je
razlika u tome što u domaćinstvu ne vlada jednakost, pa u
njemu odnosi nisu politički, već despotski. Za razliku od
domaćinstva koje se zasniva na nejednakosti, država se
zasniva na jednakosti slobodnih građana.
 Država je zajedništvo gradova i sela. Čine je građani, a o
njihovoj vrsti i karakteru ovisi karakter države. A tko je
građanin? Građanin ne postaje građanin time što negdje
stanuje. Građani nisu ni naselci ni robovi, prognanici, djeca ili
starci. Građanin je onaj koji sudjeluje u sudbenoj i političkoj
vlasti te ispunjava građanske dužnosti, kao što je sudjelovanje
u poslovima državne administracije.
 U Aristotelovoj savršenoj državi ne postoji stroga staleška
organizacija, a navode se:
 1.ratari,
 2.rukotvorci,
 3.trgovci,
 4.najamnici,
 5. ratnici,
 6.suci i savjetnici,
 7.imućnici
 8.upravljači državnim poslovima.
 Državljani su, prema političkim pravima, podijeljeni na
punopravne građane i one koji to nisu (ratari jer nemaju
vremena za obavljanje javnih poslova te rukotvorci i trgovci
jer se bave nečasnim poslovima).
 Prema Aristotelu, razvoj robno-novčanog prometa počinje
razmjenom, odnosno trampom robe za robu ( R  R ). Nakon
toga dolazi do posredovanja novca u razmjeni: roba – novac –
roba ( R  N R ), da bi se nakon toga pojavila trgovina koja se
poduzima radi ostvarenja dobiti: uložen novac – roba – uložen
novac uvećan za dobit ( ' NRN   , gdje je ' NN N    ). To
je oblik, odnosno područje hrematistike.
 Aristotelova teorija novca objašnjava što je novac i čemu služi,
razmatrajući njegovo podrijetlo i funkcije. U analizi Aristotelova
doprinosa problematici novca treba imati na umu da je u
njegovo vrijeme tijekom najmanje 250 godina postojao novac u
svim grčkim državama. Za razliku od Platona, koji je prema
novcu imao nominalistički pristup, pa je u novcu vidio samo
simbol koji olakšava razmjenu, Aristotel smatra da je novac
neophodan i da pojednostavnjuje gospodarski život te da je
ugovornog porijekla.
 Aristotel razmatra tri funkcije novca:
 Prva je ta da je novac sredstvo razmjene koje omogućuje
da se dobra kupuju i prodaju bez izravne zamjene ili
trampe.
 Druga je funkcija ta da se novac koristi kao mjera
vrijednosti, odnosno novac je zajednička obračunska
jedinica kojom se izražavaju vrijednosti različitih dobara,
što uveliko pojednostavnjuje gospodarski život.
 Treća je funkcija novca ta da se novac može držati kao
zaliha, odnosno očuvanje vrijednosti novca. Naime, novac
je način držanja bogatstva i sredstvo očuvanja vrijednosti
jer omogućuje očuvanje vrijednosti u vremenu, a za razliku
od drugih oblika držanja vrijednosti (npr. u različitim
dobrima), uvijek je brzo pretvoriv u bilo koje dobro.
 ZAKLJUČAK
 Antička Grčka dala je temelje zapadnoj civilizaciji
uticajem na mnoga područja (politika, filozofija, znanost,
umjetnost). Ekonomija, odnosno ekonomske teme nisu se
zasebno izučavale pa su dostignuća na području
ekonomije bila daleko iza dostignuća na drugim
znanstvenim područjima. Iako s pjesnikom Heziodom u 8.
st. pr. Kr. počinju ekonomska opažanja na području
poljoprivredne proizvodnje, začetci ekonomske misli koji
su pridonijeli ekonomskoj analizi nastaju skoro četiri
stotine godina poslije Hezioda u djelima Ksenofonta,
Platona i Aristotela.
 Ksenofont u djelu „O prihodima“ prvi u povijesti
raspravlja o javnim financijama i daje praktične
savjete kako u Ateni unaprijediti gospodarstvo i
uvećati državne prihode. Za razliku od toga, u
djelu „Ekonomija“ na mikroekonomskoj razini
raspravlja o gospodarenju, upravljanju i vođenju
domaćinstva, odnosno imanja.
 Zagovara naturalno gospodarstvo, a
poljoprivredu stavlja u prvi plan nasuprot trgovini
i zanatstvu. Daje doprinose ekonomskoj misli
razmatrajući alokaciju resursa u čitavoj državi.
 Platon u djelima „Država“, „Državnik“ i „Zakoni“
teorijski postavlja i prikazuje uređenje savršene,
idealne države.
 Apsolutno razdvajanje svijeta ideja i realnog
svijeta vrlo je slaba strana Platonove filozofije.
 U trgovini, profitu i kamati vidio je prijetnju
idealnoj državi, pa novac i trgovina trebaju biti
administrativno kontrolirani.
 Obzirom da nema savršenih ljudi u uređenju
savršene države, Platon polazi od savršenih
zakona koji se moraju poštovati i tako nastavlja
utopiju idealne, savršene države.
 Aristotel je jedan od najvećih umova u povijesti
čovječanstva koji je presudno odredio filozofiju i
znanost sve do danas.
 Dao je doprinose na različitim područjima – od
logike, fizike, metafizike, biologije i psihologije do
političke znanosti, ekonomije, retorike i etike.
 Posebne doprinose dao je u okvirima
problematike države, ropstva, privatnog
vlasništva, vrijednosti, razmjene, trgovine, novca i
kamate.
 Bio je prvi analitički ekonomist.
 Razmatrao je tri funkcije novca, i to novac kao:
sredstvo razmjene, mjera vrijednosti i način,
odnosno sredstvo očuvanja vrijednosti.
 LITERATURA
 Aristotel (1982). Nikomahova etika. Zagreb: Fakultet političkih nauka.

 Aristotel (1992). Politika. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.

 Backhaus, J. G. (ed.) (2012). Handbook of the History of Economic Thought. New York: Springer.

 Benić, Đ. (2016). „Ekonomska misao u antičkoj Grčkoj: Ksenofont i Platon“. Ekonomska misao i
praksa, Vol. XXV., No. 1, pp. 3-22.

 Blagojević, O. (1983). Ekonomske doktrine. IV. izdanje. Beograd: Privredni pregled.

 Cerovac, M. (1980). Povijest ekonomskih doktrina i tendencije u razvitku suvremene ekonomske

teorije. Odsijek: Ekonomski fakultet.

 Dragičević, A. (1987). Razvoj ekonomske misli. Zagreb: CEKADE.

 Finley, M. I. (1970). „Aristotle and Economic Analysis“. Past & Present, Vol. XLVII, pp. 3-25.

 J. G. Backhaus, (Ed.), Handbook of the History of Economic Thought, Springer, New York, 2012.

 Lunaček, V. (2004). Povijest ekonomskih doktrina. Zagreb: Dom i svijet; Ekonomski fakultet.

 R. E. Backhouse, The Penguin History of Economics, Penguin Books, London, 2002.

 D. Nešić, Historija ekonomskih doktrina, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 1967.

 Platon, Država, Naklada Jurčić, Zagreb, 2009.

HVALA NA PAŽNJI 