 Premda voda ima velike ekstrakcijske

mogućnosti, međutim ima i nedostataka, jer

uvjetuje hidrolitičke i fermentacijske
razgradnje, izaziva opasnost sorpcije
djelotvorne supstance na nabubreni materijal
i omogućava razvoj mikroorganizama.
 Upotrebom etanola, ovisno o njegovoj
koncentraciji, te su pojave manje izražene.
 Kao ekstrackijsko sredstvo (menstruum)
najčešće se primjenjuje smjesa vode i
etanola.
 Sa 70%-tnim etanolom postiže se većinom
optimalno iskorištavanje djelotvorne stvari.
 Ekstrakcija je proces izdvajanja neke tvari iz
krute ili tekuće smjese prikladnim otapalom u
kojem je ta tvar topiva ili ima bolju topivost
od preostalih sastojaka smjese.
 Princip ekstrakcije se zasniva na molekularnoj
difuziji koju karakteriše izjednjačavanje
koncentracija otopljenih tvari u sistemima
koji dođu u međusobni dodir.
 Otapalo koje se primjenjuje za ekstrakciju treba
zadovoljiti sljedeće uslove:

- mora biti hemijski inertno prema prisutnim tvarima

- tvar koja se ekstrahira mora imati što bolju topivost u
tom otapalu
- otopina iz koje se ekstrahira željena tvar i otapalo
moraju se što više razlikovati u gustoći
- otapalo ne smije imati previsoko vrelište kako bi se
nakon ekstrakcije moglo lahko ukloniti
- otapalo mora biti što manje zapaljivo, otrovno te
mora biti jeftino
 Izbor ekstrakcijskog postupka, uz izbor
usitnjenosti droge i ekstrakcijskog sredstva
zavisi najprije od topivosti ljekovite supstance
i njene stabilnosti.
 Razlikuju se dvije vrste ekstarkcijskih postupaka:
1. Droga i otapalo pokretni, količina otapala
ograničena, a to su:
- maceracija
- bimaceracija
- digestija
- infuzija
- dekokcija
- turboekstrakcija
- ultrazvučna ekstrakcija
 2. Samo otapalo pokretno, njegova količina
neograničena, a to su:

- perkolacija
- reperkolacija
- dijakolacija
- evakolacija
 Najjednostavniji postupak izdvajanja
djelotvornoh tvari iz droge.

 Jednokratna ekstrakcija propisano usitnjene

droge sa propisanim otapalom pri sobnoj
temperaturi.
 Postupak maceracije: ako drugačije nije
propisano postupak takve ekstakcije provodi
se tako da se usitnjena droga prelije sa 5
dijelova ekstakcijskog sredstva i u dobro
zatvorenoj posudi zaštićenoj od svjetlosti
macerira 5 danauz mućkanje ili miješanje
najmanje dva puta dnevno. Tada se iscrpina
odvoji od droge, najprije cijeđenjem, a zatim
tiještenjem, ostavi dva dana na hladnom
mjestu zaštićenom od svjetlosti i filtrira.
 Kada se droga ekstrahira maceracijom?
- ako su djelotvorne supstance slabo topive,
termolabilne ili sklone bubrenju.
- postupak je prikladan kada je odnos količine
droge prema količini ekstakcijskog sredstva
veći, jer je tada iskorištenje povoljnije iako
potpuna ekstrakcija nikada nije moguća
 Uzastopna maceracija koja se primjenjuje
pretežno za ekstrakciju droga čvrste
strukture a općenito se bimaceracijom
postiže bolje iskorištenje.
 Postupak bimaceracije: ako drugačije nije
propisano usitnjena droga se prelije sa tri dijela
ekstakcijskog sredstva i u dobro zatvorenoj
posudi zaštićenoj od svjetlosti macerira 3 dana
uz mućkanje ili miješanje najmanje dva puta
dnevno, zatim se iscrpina odvoji od droge
cijeđenjem i tiještenjem. Droga se ponovo
macerira 2 dana na isti način sa još dva dijela
ekstrakcijskog sredstva. Ta se iscrpina odvoji na
isti način kao i prethodna, sjedini sa prvom
iscrpinom, ostavi dva dana na hladnom mjestu
zaštićenom od svjetlosti i filtrira.
 Digestija je maceracija pri povišenoj
temperaturi 30-50 °C, a primjenjuje se ako
djelotvorne tvari u drogi podnose takvo
povišenje temperature.
 Koncentracijska ravnoteža između
djelotvornih susptanci u driogi i iscrpini
postiže se brže, a zbog topivosti biljnih
sastojaka pri povišenoj temperaturi,
iskorištenje je veće.
 Infuzija je potupak pri kojem se droga
propisane usitnjenosti namoči jednokratnom
količinom vode i ostavi stajati na sobnoj
temperaturi 5 minuta. Doda se propisana
količina ključale vode i uz povremeno
miješanje ostavi stajati još 30 minuta, te
procijedi. Ostatak se na cjdilu prognječi,
prelije ključalom vodom do propisane količine
pripravka.
 Dekokcija je postupak pri kojem se propisano
usitnjena droga namoči dijelom vode, a zatim
doda preostali dio propisane količine vode.
Sve se jednolično izmiješa i pokriveno
zagrijava na vodenoj pari, tj. temperaturi od
približno 90°C, ako drugačije nije propisano,
uz povremeno miješanje 30 minuta, a nakon
toga vruće procijedi. Ostatak se na cjedilu
prognječi, ispere ključalom vodom i dopuni
pripravak na propisanu količinu.
 Postupak se provodi tako da se ekstrakcijsko
sredstvo stavi u posudu, uključi motor
uređaja na približno 10000 okretaja u minuti,
lagano doda droga i vrtloži 10 minuta. Nakon
30 minuta odvoji se iscrpina, droga istiješti a
sjedinjene iscrpine ostave dva dana na 4°C u
frižideru i filtrira.
 Turboekstrakcija je prikladna za izradu manjih
količina iscrpina i ovom ekstrakcijom se
najčešće izrađuju tinkture.
 Ultrazvučnom ekstrakcijom se u vrlo kratkom
vremenu mogu dobiti visokovrijedne iscrpine
biljnog materijala, međutim, pri tome se
mogu javiti i neka ograničenja i to zbog toga
što se tokom procesa mogu raspasti
supstance osjetljive na hidrolizu i oksidaciju, a
u iscrpinama se mogu pojaviti i tragovi teških
metala koji potiču od glave ultrazvučnog
generatora uronjene u ekstrakcijsku posudu.
 Perkolacija je ekstrakcija propisano usitnjene
droge kontinuiranim i jednokratnim
proticanjem propisanog ekstrakcijskog
sredstva kroz stupac droge u perkolatoru pri
sobnoj temperaturi.
 Postupak se provodi tako da se usitnjeni biljni
materijal prvo natopi otapalom, nakon stajanja
prebaci se u perkolator (cilindar ili cijev s dvostrukim
dnom, od kojih je jedno perforirano), potpuno
prekrije otapalom i podvrgne → maceraciji. Nakon
isteka određenoga vremena, obično 24 sata,
otapalo se postupno ispušta iz perkolatora i skuplja
do željene količine, odosno koncentracije, po
potrebi uz dolijevanje novoga, a pročišćava se i bistri
sedimentacijom i filtracijom.
 Za proces perkolacije važno je vrijeme
trajanja ekstrakcije i količina ekstrakcijskog
sredstva koji su obrnuto srazmjerni.
 Ekstrakcija pri sobnoj temperaturi uz
konstantno proticanje propisanog rastvarača
kroz stub biljnog materijala kroz više
perkolatora spojenih serijski
 Pri dijakolaciji ekstrakcijsko sredstvo prolazi
kroz stupac droge pod pritiskom. Ako je
stupac relativno dug, a iskapavanje lagano,
ekstraktivna tekućina postaje ako gusta da
vrlo teško ili nikako ne ističe iz perkolata.
 Pri evakolaciji primijenjuje se sniženi pritisak.
Time se postiže bolji odnos difuzije i prolaza
ekstrakcijskog sredstva ako droga ne sadrži
preveliku količinu finije usitnjenih čestica.
 Vodene iscrpine droga ubrajaju se u najstarije
ljekovite pripravke ali danas zbog svoje
nestabilnosti gube važnost.
 Infuzi, dekokti, macerati
Infuzi su vodene iscrpine droga za unutrašnju
upotrebu koji se priređuju prelijevanjem droge
ključalom vodom, a dekokti su vodene iscrpine
koji se priređuju ekstrakcijom droge vodom pri
povišenoj temperaturi. Macerati su vodene
iscrpine droga (droga sa sluzima) za unutrašnju i
vanjsku upotrebu koji se priređuju ekstrakcijom
pri sobnoj temperaturi.
 Tinkture - to su etanolno-vodene iscrpine
droga ili etanolno-vodene otopine ekstrakata
droga. Izrađuju se maceracijom,
perkolacijom, otapanjem ili drugim
prikladnim postupkom, i to najčešće sa 70%
etanolom. Relativno su stabilne iscrpine, jer
ako su pravilno pohranjene mogu se čuvati i
duže od 12 mjeseci.
 Ekstrakti – su tekući ili praškasti pripravci
izrađeni ekstrakcijom droga propisanim
otapalom koje se djelimično ili potpuno upari.
 Tekući ekstrakti (extracta fluida) – najčešće
se izrađuju perkolacijom sa dovoljnom
količinom ekstrakcijskog sredstva i koji se
toliko ugušćuje da je količina izrađenog
pripravka jedna količini upotrijebljene droge
tj. u masenom omjeru 1/1. Rok trajanja
tekućih ekstrakata iznosi najviše 24 mjeseca.
 Suhi ekstrakti (extracta sicca) – to su
praškasti, relativno stabilni, ali dosta
higroskopni pripravci dobijeni perkolacijom u
3-5 perkolata ili dvostrukom maceracijom.