TEORIJE PSIHIČKOG

RAZVOJA

Prof. dr. sc. Jasminka Despot Lučanin

Prisjetite se: koja je funkcija
teorija?

• Organiziranje i integriranje postojećih podataka u

svrhu njihova objašnjavanja – npr. odnos inteligencije
i dobi;
• Generiranje novi pretpostavki i hipoteza koje će se
provjeravati - vježbanje inteligencije i dob;
• Pomoć u interpretaciji podataka novih istraživanja,
– kompjuteri i inteligencija;
• Ukazivanje na glavna neslaganja među teoretičarima
i istraživačima – potiče nova istraživanja.
PRISTUPI PROUČAVANJU
PSIHIČKOG RAZVOJA
• ORGANIZMIČKI PRISTUP - spontano odvijanje
razvoja prema genetskom programu, kroz slijed
vremenski unaprijed određenih stadija koji vrijede za
sve (rane razvojne, psihoanalitičke teorije).

• MEHANISTIČKI PRISTUP - razvoj pojedinca se

odvija pasivno, prihvaćanjem utjecaja okoline
odnosno stjecanjem iskustva (bihevioralne teorije).

• KONTEKSTUALNI PRISTUP - razvoj pojedinca je

produkt složenih interakcija između biološke tj.
genetske prirode pojedinca i raznih razina okoline u
nekom određenom povijesnom razdoblju (novije
dijalektičke razvojne teorije).
GLAVNA PITANJA U TEORIJAMA
PSIHIČKOG RAZVOJA
Pitanja Teorijski problemi
Što? U čemu se ljudi različite dobi razlikuju?

Kada? U kojoj se dobi pojavljuju promjene?

Gdje? Na kojem hipotetskom (procesi i

komponente)ili neuroanatomskom mjestu
se događaju promjene?
Zašto? Koji utjecaji određuju razvojne promjene?

Kako? Na koji način utjecaji vrše promjene?

Teorijske pretpostavke pristupa
cjeloživotnog razvoja (Baltes, 1987)
1. Razvoj je cjeloživotni proces - kroz sva razdoblja.
2. Razvoj je multidimenzionalan i višesmjeran – tjelesni,
kognitivni…; putanja, brzina, utjecaji.
3. Razvoj je plastičan – tijek promjenjiv, u dobi, u
području, individualno, slabi s dobi.
4. Razvoj uključuje dobitke i gubitke – individualno,
ravnoteža nije stalna.
5. Razvoj je ishod interakcije pojedinca i okoline –
recipročan.
6. Razvoj je usađen u kulturu i povijesno razdoblje
u kojem se odvija – (ne)normativni utjecaji (Baltes).
7. Razvoj je pojava koju treba proučavati
multidisciplinarno – psihol., sociol., biolog., povijest…
POVIJESNI PREGLED: Teorija tijeka
ljudskog života C. Buhler (1930-tih)
• 0-15 godina - razdoblje progresivnog rasta,
djetinjstvo;
• 15-25 godina - razdoblje reprodukcije,
početno samoodređivanje ciljeva;
• 25-45 godina - razdoblje kulminacije,
konačno samoodređivanje ciljeva;
• 45-65 godina - razdoblje opadanja
reprodukcije, samoprocjena uspješnosti u
postizanju ciljeva;
• 65 i više godina - razdoblje opadanja,
ostvarenje ciljeva ili osjećaj neuspjeha.
Teorija životnih razdoblja
C.G.Junga (1930-tih)

• 40+ godina - početak procesa

individuacije; traženje cilja, smisla i
cjelovitosti vlastitog života.
Razvojni zadaci R. Havighursta
(1950-tih)
• Razvojni zadaci - vještine, znanje, funkcioniranje i
stavovi potrebni pojedincu da bi uspješno
funkcionirao u nekom razdoblju života.

• Izvori razvojnih zadataka:

o biološko sazrijevanje – npr. partnerske veze,
o kulturalni pritisci (očekivanja društva) – ... brak,
o individualne želje, aspiracije i vrijednosti -...ljubav.

• Zadaci se mijenjaju s dobi, društvom, kulturom i

poviješću.
Teorija psihosocijalnog razvoja E.
Eriksona (1965.)

Dob Razvojne krize Vrijednosti

0-1 Povjerenje - Nepovjerenje Nada
1-3 Neovisnost - Sumnja Volja
3-6 Poduzetnost – Krivnja Cilj
6-11 Umješnost - Manja vrijednost Kompetencija
11-18 Identitet – Zbunjenost Vjernost
20-40 Prisnost – Osamljenost Ljubav
40-60 Stvaralaštvo – Samozaokupljenost Brižnost
60+ Integritet – Očaj Mudrost
 Teorija životnog ciklusa D.
Levinsona (1978.)

DJETINJSTVO I MLADOST
• Prijelaz rane odrasle dobi (17-22)
• ulaz u svijet odraslih (22-28) MLAĐA
– prijelaz tridesete godine (28-33) ODRASLA
• sređivanje (33-40) DOB (20-40)

• Prijelaz sredine života (40-45)

• ulaz u srednju odraslu dob (45-50) SREDNJA
– prijelaz pedesete godine (50-55) ODRASLA
• kulminacija srednje dobi (55-60) DOB (40-60)

• Prijelaz kasne odrasle dobi (60-65)

KASNA ODRASLA
DOB (65 i više)
 Teorija životnog ciklusa D. Levinsona (1978.)
STAROST
KASNA ODRASLA
DOB - STAROST
65
PRIJELAZ KASNE ODRASLE DOBI
60 KULMINACIJA
SREDNJE DOBI
55 PRIJELAZ SREDNJA
50-e GODINE
50
ODRASLA DOB
ULAZ U SREDNJU
ODRASLU DOB
45
PRIJELAZ SREDINE ŽIVOTA
40
SREĐIVANJE
33 PRIJELAZ
30-e GODINE MLAĐA
28 ULAZ U SVIJET ODRASLA DOB
ODRASLIH
22
PRIJELAZ MLAĐE ODRASLE DOBI
17
DJETINJSTVO
I MLADOST
Dijalektička analiza razvoja K.
Riegela (1976.)
• Unutarnje-biološka dimenzija - npr. visina, zdravlje,
klimakterij;
• Individualno-psihološka dimenzija - npr. zrelost,
emocije, nezavisnost;
• Kulturno-sociološka dimenzija - npr. socijalni
stavovi, socijalna očekivanja;
• Vanjsko-fizička dimenzija - npr. ekonomski uvjeti,
rat, život u gradu/selu.
• Svaka dimenzija je u stalnoj interakciji s drugim
dimenzijama i s ostalim elementima unutar dimenzije
Ako se bilo što od toga promijeni, mijenja se čitav
sustav – razvoj.
Teorija stabilnosti ličnosti, Mc Crae
i Costa (1989.)
• Neuroticizam
• Ekstraverzija
• Otvorenost
• Dobroćudnost
• Savjesnost

Ljudi kroz razvoj zadržavaju svoje osobne

značajke koje su temelj prilagodbe
promjenjivim životnim zahtjevima.
Baltesova teorija životnog vijeka
(Baltes i sur. 1980, 1998)
•Razvoj je s dobi povezana promjena u kapacitetu
prilagodbe.
•Interakcionistička, elementi evolucijske psihologije.
•Dinamička interakcija rasta, održavanja sposobnosti i
regulacije gubitaka kroz životni vijek:
1. Opada količina i kakvoća bioloških resursa;
2. Potreba za kulturalnim resursima raste – da bi se
generirao rast (kognitivne vještine, socijalizacijske
strategije, motivacija, pismenost);
3. Djelotvornost kulturalnih resursa za održavanje rasta
opada – nemogućnost kompenzacije gubitaka
genetskih i bioloških resursa.
Model selektivne optimizacije s
kompenzacijom (Baltes & Baltes, 1995)
• Objašnjava kako se odvija regulacija razvoja tijekom
života.
• Model adaptivnog razvoja pojedinca - rezultat
interakcije 3 procesa samoregulacije.
• Procesi samoregulacije razvoja po SOC modelu:
 Selekcija – odabir ciljeva, usmjeravanje resursa – npr.
socijalizacija: održati druženje s prijateljima;
 Optimizacija – ulaganje napora u cilj – izlasci sve teži;
 Kompenzacija – održavanje cilja ili razine
funkcioniranja kada se gube resursi; zamjenom
sredstava za postizanje ciljeva ili snižavanje/
mijenjanje ciljeva – upoznavanje novih ljudi, uži krug;
• Objašnjava i uspješno starenje.
Kognitivna teorija prilagodbe
starenju J. Brandtstädtera (1994.)
• Asimilacija - aktivno prilagođavanje ili promjena
životne situacije, tako da bolje odgovara osobnim
ciljevima i težnjama. Npr. starija osoba dizanje
utega nadomješta hodanjem u prirodi.
• Akomodacija - prilagođavanje ciljeva i težnji
ograničenjima, tako da percipirani nesklad izgubi
negativno ili prijeteće značenje. Npr. osoba zaključuje
da je još uvijek bolje nego drugi vršnjaci.
• Imunizacija - obrađivanje informacija eufemističnom
interpretacijom ili negacijom prijetećih informacija
o sebi, tako da se osoba obrani od uočenog
nesklada. Npr. osoba ističe : «Jesam spora, ali sam
točna zbog iskustva.»
Uspješno starenje – ravnoteža između asimilativnih,
akomodativnih i imunizacijskih procesa čuva osjećaj
osobne vrijednosti i kontinuiteta.