12.

drama
odnos Crkve prema teatru u
srednjem vijeku

pozitivan
 Zašto?

 vjernicima na jednostavan način

ilustrira događaje iz Svetog pisma
 učvršćuje strah u njima
 navodi ih na pokoru

 teatar- pogodan oblik djelovanja na

vjernike (ideološki i religiozno)
 Crkva preko
književnosti
(crkvenog teatra) želi
ostvariti svoju
propagandu
 izdanja
 najveći dio tekstova objavljen u ediciji
Stari pisci hrvatski (jedan dio među
djelima Marka Marulića, Mavra
Vetranovića, Petra Hektorovića,
Marina Držića, …)
 20. knjiga je u cijelosti posvećena
prikazanjima (Crkvena prikazanja
starohrvatska XVI i XVII vijeka, SPH,
Knj. 20, priredio Matija Valjavec,
Zagreb 1893)
 istraživači

Matija Valjavec
Franjo Fancev
 Amir Kapetanović, Dragica Malić,
Kristina Štrkalj Despot

Hrvatsko srednjovjekovno
pjesništvo

 2010.
 broj stranica: 882
 početak i razvoj hrvatskih crkvenih
prikazanja

 razvija se kasnije (u 15. st.)

 ne potvrđuje u cijelosti
razvoj ostvaren u
talijanskoj književnosti
 razvoj u Italiji:

 pobožne lirske laude (monološke)

 dijaloški oblici (13. st., recitiraju se)
 devozioni (14. st., dramatizirani oblici,
prikazuju se u crkvama za pobožne
potrebe)
 sacra rappresentazioni (15. st., prikazanja
sa svjetovnim i realističkim elementima
iz svakodnevice)
mjesto nastanka hrvatskih
prikazanja

nije precizno odgonetnuto

(možda zadarsko
područje)
 crkvena drama (razina vrste)
 1. liturgijska drama (razina
podvrste)
 2. crkveno prikazanje (razina
podvrste)
2.1. misterij (razina žanra)
2.2. mirakul (razina žanra)
2.3. moralitet (razina žanra)
 liturgijska drama
 nastala u 10. st.
 najstariji oblik dramske umjetnosti u
srednjem vijeku
 integralni je dio bogoslužja (pisana
liturgijskim jezikom – latinskim)
 cilj - približiti vjernicima tajne vjere,
vizualizirati vjerske pouke, propagirati
crkvene istine, kršćanske dogme i učenje
o moralu
 → odražava strogo oko crkvene vlasti
 → primjer:

IDEŠI MILOSTIVIČE KA POŽRTIJU

(iz Hrvojeva misala, 15. st.)
ili
IDEŠI ŽE, MILOSTIVČE, KA
POŽRTIJU
(požrtije = žrtvovanje)
 na početku je uputa - dva klerika
pjevaju tekst umiljeno, tugaljivo, kao
žene narikače (plačivice):

“Potom vazmeta 2 žakna križ

pokrven (pokriven) i stavša pred
oltarom i vspojeta umiljeno kako
ženi plačivice.”
Ideši milostiviče ka požrtiju za vse.
ne tebe li otvrže se petar
ki obitovaše se s toboju umrěti.
I ostavi te toma
ki učenikom tvojim govoraše
idemo i mi
da umremo š njim.
Se ubo ni jedin ot nih umiraet.
na ti sam gospodi.
Ki me prečistu shranil jesi.
sinu moj i bože moj.
Pridite i vidite
boga i člověka
viseća na križi.
ki me prečistu shranil jesi.
Sinu moj i Bože moj.
 fragment drame u kojoj je obrađeno
Isusovo uskrsnuće

 o uskrsnuću govori Marija – perspektiva

majke

 tekst pisan glagoljicom

 iako su tekstovi liturgijskih drama pisani

latinskim jezikom
 o stilu:
 apostrofa - milostivče
 poliptoton – tebe, toboju, te,
tvojim, ti
 homeoteleuton – obitovaše,
govoraše
 homeoteleuton - pridite, vidite
 crkveno prikazanje
 nastaje u 14. i 15. st.
 predstavlja viši stupanj razvoja
 ovdje je Krist Redemptor
(Otkupitelj) grijeha
 predstava izlazi iz prostora crkve na
trg ispred crkve
 prevladava narodni stil, spušten na
razinu slušateljstva
 obilježja:
 opisani se svijet želi prikazati kao istinit,
bez obzira na to je li se stvarno i
dogodio
 u središtu zbivanja – skroman život
jednog lica (Krista ili nekog sveca)
 pisano narodnim jezikom (liturgijske
drame su pisane latinskim)
 utemeljeno na biblijskim temama,
apokrifnim tekstovima
 dramski žanrovi crkvenih
prikazanja

 određuje ih tema pripovijedanja,

koja je najčešće uzeta iz:
 Isusova života (muka,
uskrsnuće)
 iz života svetaca i svetica,
kršćanskih mučenika
 motiv posljednjeg suda
 tri teme:
Isus, sveci, sud
↓
tri žanra
↓
misterij
mirakul
moralitet
 misterij
(npr. Muka Spasitelja našega iz 1556.)

 obrađuju se tema kršćanske dogme

o spasenju
 u središtu - Isusov lik, njegovo
rođenje, muka i uskrsnuće
 postepeno se uvode elementi
realizma, kasnije i lakrdije i groteske
 vrijeme izvođenja – Uskrs
glavni lik
 po svojoj moći djelovanja nadmoćan
po vrsti drugim ljudima i svojoj
okolini
 on je božansko biće
 pripovijest o njemu je mit u
uobičajenom značenju priče o bogu
 misterij - potvrđuje modus mita
 prema Frye, Northrop, 1979.
Anatomija kritike, Zagreb
[digresija o modusima pripovjedačke
književnosti
 prema Aristotelovoj Poetici likovi su
bolji, gori ili jednaki nama
 Frye se oslanja na Aristotela –
pripovjedačka djela razvrstava
prema junakovoj moći djelovanja,
koja može biti veća, manja ili
jednaka našoj
 Frye razlikuje nekoliko modusa
pripovjedačke književnosti, i to:
modus mita
 junak je nadmoćan po vrsti
drugim ljudima i ljudskoj
okolici
 junak je božansko biće, a
pripovijest je mit (priča o
bogu)
modus romanse
 junak je nadmoćan u stupnju drugim
ljudima i svojoj okolici
 njegovi su postupci čudesni, ali on je
ljudsko biće
 junak romanse kreće se u svijetu u
kojemu su uobičajeni zakoni prirode
donekle dokinuti – čudesa hrabrosti i
izdržljivosti za njega su prirodna, a za nas
neprirodna
 ovdje se iz mita prelazi u narodnu priču
visokomimetski modus
 glavni lik je vođa - ako je junak
stupnjem nadmoćan drugima, ali ne
i svojoj prirodnoj okolici, kažemo da
je vođa
 njegov autoritet, strasti i moći
izražavanja su znatno veći od naših,
ali njegovi postupci podliježu i
društvenoj kritici i prirodnome
poretku
 to je junak većine epova i tragedija
niskomimetski modus
 ako junak nije nadmoćan ni
drugim ljudima ni svojoj
okolici, on je onda jedan od
nas
 to su junaci većine komedija i
realističke proze
ironijski modus
 riječ je o junaku koji je svojom moći
i inteligencijom slabiji od nas
 osjećamo kao da gledamo prizor
zarobljenosti i apsurda

→kraj digresije o modusima pripovjedačke

književnosti]
aktantski model misterija

 subjekt - Krist, objekt njegova

djelovanja je grješno čovječanstvo,
koje on po Očevu nalogu izbavljuje
svojom žrtvom na križu
 protagonist (protivnik) – ima ih više
(Juda, Židovi, đavoli, Kaifa, Anna i
drugi)
 pomagač – riječ je o konkretnim
likovima (Marija, apostoli, Lazar i
drugi), ali i o apstraktnim
likovima (Jakost, Pravednost,
Krepost, Ljubav, Milosrđe,
Mudrost, Vjera)
mirakul

 npr. Mukasvete Margarite – izvodi se

u vrijeme crkvenih blagdana, u dane
posvećene određenom svecu
 posvećen temama iz svetačkog
života
 junak je u stupnju (ne u vrsti)
nadmoćan drugim ljudima i svojoj
okolini
 njegovi su postupci čudesni, ali on
ipak jest ljudsko biće
 on je junak romanse (N.Frye)
aktantski model mirakula

 junak - ljudsko biće (Olibrij)

 objekt radnje – Margarita
 pomoćnik objekta radnje – Krist (u
misteriju u središtu, a ovdje je
pomoćnik)
 protivnici – mnoštvo paklenih sila
moralitet
 npr. Govor'jenje svetoga Bernarda od
duše osujene
 dominiraju apstraktni likovi koji
vode alegorijske rasprave s
poučnom svrhom
 naglašava se jednakost svih pred
smrću
 moralnapitanja vezana uz
teme posljednjeg suda →
teatar posljednjeg suda
aktantski model moraliteta
 subjekt – običan čovjek, njegova
duša i tijelo, koji dolaze na posljednji
sud
 pomoćnici – Isusova majka, sveti
Ivan kao pomoćnici duše, a đavoli
kao pomoćnici tijela
 protivnik - ovdje je Isus protivnik
subjektu radnje; Isus je nadmoćni
sudac (oličenje straha), bestjelesan
u moralitetima junak pripada
ironijskom modusu (N.Frye)
 moć junaka u trenutku
prikazivanja je slabija od moći
gledatelja
 osjećamo se nadmoćno, jer
gledamo prizor zarobljenosti,
frustracije ili apsurda
Car-Mihec, Adriana. 2003.
Dnevnik triju žanrova, Zagreb.
umjetnička prikazanja
 prikazanja koja nastaju nakon
srednjeg vijeka, koja imaju imenom i
prezimenom svoje autore i koja
doživljavaju stanovite promjene u
skladu s vremenom u kojem nastaju
 prema:
 Perillo, Francesco Saverio, 1978.
Hrvatska crkvena prikazanja,
Mogućnosti, Split.
 podjela
 a) splitska skupina prikazanja
 homogenost zbog prevladavjuće
eshatologije u djelu
 prikazanja se pripisuju:
Marku Maruliću (Govorenje duše
osuđene i odgovor Isusov, Prikazanje
historije svetoga Panucija)
i Jurju Žuvetiću (Sud pokonji , 16.st. –
prijevod latinske drame Christus iudex
sicilijanskog isusovca Stefana Tuccija)
b) hvarska skupina prikazanja
 crkvena prikazanja na Hvaru
doživljavaju vrhunac u 17.
stoljeću
 Hvarani svoju ljubav prema
dramskim djelima pokazuju i
podizanjem općinskog teatra
(otvoren 1612. godine)
u ovom su se kazalištu gledala
prikazanja, ali i komedije
 spominju se Vlahinja Ivana
Parožića (danas fragmentarno
sačuvana) i Hvarkinja Martina
Benetovića
 hvarska skupina crkvenih
prikazanja sačuvala se u
jednom zborniku iz 17.
stoljeća, koji sadrži 12 djela
 kao pisci spominju se Sabić
Mladinić (Prikazanje navišćenja)
i Marin Gazarović
 Gazaroviću se pripisuju prikazanja:
 Prikazanje sv. Beatriče, Faustina i
Simplicija bratje
 Prikazanje života i muke s. Ciprijana
i Justine
 Skazanje života s. Guljelme
 Prikazanje slavnoga Uskrsnutja
Isukrstova
 kod Gazaerovića zamjetno: unošenje
svjetovnih elemenata, kao i komičnih i
sentimentalnih prizora
 ljubomora
 preuzimaju se imena likova iz dubrovačke
pastorale - Pelinko, Biserka, Koraljko
osobine umjetničkih prikazanja:

 autori uzimaju motive,

pojedinosti iz drugih
prikazanja i njima šire svoj
tekst
 osmerac rime abab ili abba
 didaskalije su bogate i opširne
 u prologu se umjesto anđela
javlja svetac
u tekstu se ukazuje na mjesto na
kojem se izvodi predstava
 u mlađim tekstovima autori
potpisuju svoja imena (znamo
imena dvojice autora: Sabić
Mladinić i Marin Gazarović)
 dobro poznaju mitologiju i
klasičnu literaturu
Dubrovnik - prikazanja:
Mavro Vetranović – želi obnoviti
prikazanja
 unosi elemente pastorale, scene iz
seoskog života, komičnost, posebnu
pozornost posvećuje prirodi
 Posvetilište Abramovo, Prikazanje kako
bratja prodaše Jozefa, Prikazanje od
poroda Jezusova, Uskrsnutje Isukrstovo

u 2. pol. 17. st. prikazanja su u opadanju

 nakon Vetranovića prikazanja više nisu
tako asketska, što potvrđuju djela:

 Antun Gleđević, Porođenje Gospodinovo

 Josip Betondić, preveo dramu Christus
iudex (Sud pokonji)
 Petar Kanavelić, Muka Isukrstova (utjecaj
klasične drame i melodrame)
 Ivan Antun Nenandić, Prikazanje muke
Jezusove (bokokotorska književnost)
prikazanja u Slavoniji
 preporod crkvenog teatra dešava se u 18.
st. posebice u Slavoniji zbog djelovanja
isusovaca i franjevaca
 a pisali su ih: Grga Ćevapović (Josip sin
Jakova patriarke), Ivan Velikanović
(Prikazanje sv. Margarete iz Kortone, Sveta
Suzana divica i mučenica dalmatinska i
slovinska, Sveta Terezija divica), Aleksandar
Tomiković (Josip poznan od svoje braće)
 u kajkavskoj književnosti javlja se Tituš
Brezovački (Sveti Aleksi)
struktura prikazanja
 kompozicija prikazanja je sljedeća:
 prolog (prigovor, početak)
 središnji dio
 epilog (obično ga izgovara anđeo)
 didaskalije - didaskalije pričaju
određeni dio radnje i nisu samo
naputak redatelju i glumcu (narativni
se element često nameće akciji - više se
priča i prepričava, a manje predstavlja)
 prikazanje otvara prolog koji se
povjerava anđelu

 anđeo publiku poziva da sluša (inzistira

se na miru i tišini) i zatim iznosi priču u
osnovnim crtama
 kasnije prolog izgovara svetac, koji je
često patron mjesta u kojemu se
predstava prikazuje
 javljaju se komentari unutar teksta -
tijekom predstave publika se poziva na
mir, tišinu, i da se ne miču s mjesta
 epilog – izražava pouku

izgovara ga anđeo ili sveci

- koji blagoslivljaju publiku prije
odlaska,
- izriču im dobre želje,
- opraštaju se od njih
 činovi

starija prikazanja nisu

podijeljena na činove, a mlađa
imaju tri, četiri ili pet činova,
koji su rijetko podijeljeni na
scene
 mizanscena
(izgled scenskog prostora)
 u hrvatskom crkvenom teatru ne postoji
opis scenskog prostora, ali se
pretpostavlja da je glavnina izgledala
ovako:
 desno od gledatelja i lijevo od Boga je
pakao
 na drugom kraju scene (lijevo od
gledatelja i desno od Boga) je raj
 u sredini je bio prostor čija se uloga
mijenjala od predstave do predstave
 crkvena vrata – ako se predstava
prikazivala u crkvenom trijemu, ova
su vrata predstavljala ulaz u raj ili
limb
 u drugim slučajevima raj je bio
sakriven od očiju gledatelja jednim
velom, koji je bio podizan kada su to
zahtijevale scenske potrebe
 pakao
 pakao je skriven od očiju gledatelja i
zato se osjećao samo zadah
spaljenog sumpora
 ponekad su se čuli krici mučenih
grješnika i vriska đavola (gospodara
ovog užasnog kraljevstva)
 ponekad se na vratima pakla
pojavljivala glava nekog grješnika ili
je istrčavao nekakav demon
 pakao i đavoli su glavni pokretači
drame, gotovo jedini pravi dramski
elementi crkvenih prikazanja
 teatarska je tehnika rudimentarna,
pa fantazija gledateljstva treba
nadoknaditi pomanjkanje scenskih
trikova (npr. publika zamišlja, a ne
vidi, pretvaranje lika u pticu kosa i
njegov let do određenog prozor)
 ne poštuju se aristotelovska
pravila (radnja se odvija u
različite dane i u različitim
mjestima)
 vrlo malo se zna o scenskim
kostimima i šminki glumaca
 glumci
u Hrvatskoj, kao ni u cijeloj Europi
srednjega vijeka, nisu postojale
profesionalne družine, koje bi
izvodile prikazanja
 u početku predstave pripremaju
svećenici, a pomažu im đakoni
 kasnije tu ulogu preuzimaju
cehovske i vjerske bratovštine
 16. i 17. stoljeće
 nastaju diletantske, neprofesionalne
družine (Pometova družina, Družina
orlova, Družina isprazna)
 izvode, uglavnom, komedije
 zbog nedostatka profesionalnih
družina u Hrvatsku dolaze talijanske
i njemačke družine, koje
kombiniraju crkveni i svjetovni
(profani) teatar
u 18. st. crkvene drame uprizoruju
isusovački i franjevački kolegiji
(Muka Isukrstova, Porođenje
Gospodinovo)
 posljednje vijesti o predstavljanju
crkvenih drama dolazi iz 19. st.
 godine 1819. učenici franjevačke
gimnazije u Vukovaru prikazali su
djelo Josip sin Jakoba patriarke od
G.Ćevapovića
 vrijeme i mjesto izvođenja
 na početku, dok još crkva podupire
crkveni teatar, prikazanja su davana
u crkvama, a kao glumci su
sudjelovali i svećenici
 oko 16. st. crkvene vlasti mijenjaju
svoj odnos prema predstavama -
zabranjuje svećenicima da u njima
sudjeluju i ne dozvoljava da se
odvijaju u crkvama
 osim u unutrašnjosti crkava
predstave su se izvodile i u crkvenim
trijemovima, na javnim trgovima

 vrijeme– predstave su se obično

davale noću (glumci znaju
opominjati gledateljstvo da ne
zadrijema)
 versifikacija
 prevladava osmerac (rimovani distisi), a
kasnije se javlja i dvanaesterac (ali ima i
11-, 10- i 5-erca)
 simetrični osmerac (4+4)
 nesimetrični osmerac (5+3)
 osmerac se javlja pod utjecajem sličnog
metra latinskih srednjovjekovnih himana,
koji se obilato prevode i u našim
krajevima
 safička strofa
 M. Gazarović uvodi i safičku strofu

 3 jedanesterca sa cezurom iza petog sloga

i jedan peterac
 pogodna za pjevanje u koru:

“Simplicij i Faustin ujedno poje.

Prikloni, bože, na naše moljenje
milošću samo uši božanstvene
slug tvojih zavit, tolikoj cviljenje
Čin’, da se krene.”

(Prikazanje sv Beatriče, Faustina i Simplicije

bratje)
 glazba
 prisutnost uglazbljenih i
pjevanih odlomaka uobičajen
je u srednjovjekovnom teatru
 u našim prikazanjima na to
upućuju didaskalije (najavljuju
što se pjeva i na koju notu, i s
kojim instrumentom)
 pročitati:

Muka Spasitelja našega

Plač Marijin