PRIHVAĆENI IZGOVOR I

IZGOVOR STRANIH IMENA

Prof. dr. sc. Gordana Varošanec-Škarić

Filozofski fakultet u Zagrebu
tel: 6120-096, 6002-374
email: gvarosan@ffzg.hr
 Podjela imena
Imena su:
• antroponimi – imena osoba
• toponimi – imena naselja
• horonimi – imena zemalja
• hidronimi – imena voda
• oronimi – imena brda i dolina
• etnici – imena naroda
 Zašto treba biti oprezan kod izgovora imena?
• Primjerice, što se tiče antroponima: iako je osoba
označena kao nositelj imena, ime ga određuje i preko
društvene skupine, ono svjedoči da je pripadnik neke
zajednice;
• Naravno, neka imena mogu imati i konotacije u
određenoj društvenoj skupini, pozitivne i negativne;
• Postavljamo pitanje izgovora stranih imena u jeziku
primatelju, pri susretu dvaju jezika; problemi mogu biti
različite naravi:
– ovisno o bliskosti jezika,
– kulturnih i političkih dodira u prošlosti i danas
– učestalosti pojavljivanja u jeziku primatelju;
 Zašto treba biti oprezan kod izgovora
imena?
• Prema tomu, prilagodbe izgovora imena u jeziku primatelju koji je
govorniku materinski mogu biti različitoga stupnja prilagodbe do
potpune izmjene;
 stoga rješenja za izgovor stranih imena u hrvatskom jeziku ne
mogu biti istovjetna u jezičnoj sinkroniji;
• treba uzeti u obzir i jezično načelo uštede: olakšati izgovor koji bi bio
pretežak u materinskom jeziku primatelju; stoga i pristup dodiru
obaju jezika treba biti zaseban: npr. španjolski – hrvatski; engleski –
hrvatski; talijanski – hrvatski
• ADAPTACIJA – prilagođavanje načina izgovora;
• NULTI STUPANJ ADAPTACIJE – preuzima se izvorno pisanje
(grafija), a u izgovoru se oponaša izvorni izgovor;
• Oprez – iako u pravopisu za mnoga imena preuzimamo izvorni oblik,
potpuno oponašanje originalnoga izgovora na fonemskoj razini
doživljava se kao snobizam, jer ti govornici obično oponašaju izvorni
oblik izgovaranja imena poznatijih jezika, primjerice BE (britanskoga
engleskog), odnosno AE (američkoga engleskoga):
• [w'ton]: iako mi tradicionalno izgovaramo /v'ašington/, a
velarno n se prirodno ostvari kao u materinskom jeziku alofon []
kad su iza /n/ velari /k/ i /g/;
• Savjet fonetičara: treba nastojati slijediti mjesto
naglaska, ako ne postoji usvojen izgovor nekoga
stranoga imena, a izgovor glasnika treba prilagoditi
najbližem izgovoru u hrvatskom jeziku;

• govorni profesionalci trebaju provjeriti izgovor imena u

priručnicima, ili konzultirati stručnjaka koji će verificirati i
prilagoditi izgovor u uporabi jezika primatelja. Znači,
važna je i prilagodba izgovora: prilagođavamo naglasak i
izgovor samoglasnika i suglasnika.
• U većini slučajeva izgovor prolazi određeni stupanj adaptacije ili
prilagodbe, pa postoji transfonemizacija, transmorfemizacija,
transemantizacija;
• TRANS – prenošenje fonema, morfema («oblik») – obličja
značenjskoga dijela riječi, a to su korijen i afiksi);
• Najmanja jedinica značenja – gramatičko ili semantičko, leksičko
• TRANSEMANTIZACIJA – prenošenje, osmišljenje, oblikovanje
smisla značenja:
• prevodimo značenje izvornog imena; npr. u hrvatskom:
– Nizozemska;
• POTPUNO PREIMENOVANJE – uvodi se potpuno neovisan naziv
za određeno strano ime; npr. u hrvatskom naziv Beč
• TRANSKRIPCIJA: prenošenje sustava određene vrste fonema u
drugi sustav fonema uz uporabu posebnih dogovornih znakova, sa
svrhom što točnijeg prenošenja izvornog izgovora. Znači,
transkribira se izgovor što je moguće točnije.
• Savjet je da u jeziku primatelju bude transkribiran izgovor jezika
davatelja prilagođen jeziku primatelju po fonemima, a nastoji se
sačuvati izvorno mjesto naglaska i kvaliteta naglaska ako je
moguće;
 Transliteracija
• TRANSLITERACIJA: odnosi se na prenošenje sustava grafema u
određenom jeziku u drugi sustav grafema (t.j. pojava prenošenja pisma iz
jednog u drugo); primjerice ćirilica, arapski sustav pisma u latinične
grafeme: imena prenosimo u latinicu u naš sustav i pri tome se treba obratiti
pozornost na izgovor u sustavu jezika primatelja; da bi se takav sustav
transkribirao, prvo je potrebno provesti transliteraciju.
• Kadšto je postupak transliteracije nužan da bi se olakšao izgovor; kod
uvođenja novih ili nedovoljno poznatih imena dolazi i do pogrešnih izgovora,
pa se nužno stručno informirati, pitati stručnjaka da provede postupak
verifikacije;
• Ima primjera kad se u javnom govoru pogriješi i u izgovoru poznatijih imena:
primjerice, dogodi se da se njemačko ime Richard /rihard/ izgovori
pogrješno kao da je englesko /ričard/. Dobro je da se držimo tradicije
određenog izgovora, npr. tradicijskog izgovora toponima, a kad se ne zna,
treba pitati stručnjaka.
 Transliteracija
• dolazi do udruživanja transliteracije i ortografskog izgovora: često iz semitskih i
arapskih jezika;
• primjeri su nazivi poput: Kairo, Alžir, Aleksandrija;
• Imena se iz svih jezika iz kojih je to moguće pišu izvorno;
• Transliteracija: novogrčkoga, makedonskog, bugarskog i ruskoga pisma
• Morfološka prilagodba transkribiranog oblika moguća je djelomično u prilagodbi s
grčkoga (starogrčkoga), latinskoga i ruskoga.
• Neovisno o jeziku, nakon transliteracije vrlo su česte pogrješke u prozodiji, u izgovoru
mjesta naglaska:
• primjerice u izgovoru grčkih naziva (Olimpiakos treba izgovoriti [olimpiakôs], a ne
[olimpiâkos];
• potom treba paziti na mjesto naglaska u prijenosu iz španjolskoga (treba [mârkez],
a ne [markêz];
• često se griješi u prijenosu imena iz japanskoga u mjestu naglaska:
• treba: [ôsaka], [tôjota], Hirošima treba izgovoriti [χirôima], [nîsan],
a ne [osâka], [tojôta], [χiroǐma], [nisân];
 Engleski
• Locke [lô]
• Lloyd's [lôz]
 Francuski
Trebamo transkribirati zbog prilagodbe izgovora

ai → e: Montaigne [montê]
aim → em: Raimbaut [rembô]
ain → en: Romain [romên]
au → o: Giraudoux /žirodu/ [irodû]
ay → e: Pinay /pine/ [pinê]
c → k: Claude /klod/ [klôd];
Leconte de Lisle [lekônt de lîl]
 Francuski
c (e, i, y) → s (e, i): Césanne /sez'an/ [sezân]
ch (+ suglasnik) → k: Christine /kristin/ [kristîn]
ch → š: Charles /šarl/ [ârl]
cq → k: Lecocq /lekok/ [lekôk]
fr. kompozitor rođen 1832., umro 1918.
cqu → k: Tocqueville /tokvil/ [tokvîl]
 - s: Franois /fransua/ i /fransoa/ [fransuâ]
(općenito se završni suglasnik ili suglasnički
skup ne transkribira)
 Francuski
ean → an: Jean /žan/ [ân]

eau → o

ei → e

em → am: D'Alembert /dalamber/ [dalambêr]

en → an Henri /anri/ [anrî]

eu → e: Monteux /monte/ [montê]

ey → e: Sisley /sisle/ [sislê]

ge (+ samoglasnik) → ž: Georges /žorž/ [ôr]

 Francuski
gn - /nj = /: Regnard /rear/ [reâr]
gu (e, i) → g (e, i): Marguerite /margerit/ [margerît]
h → ništa: Hugo /ig'o/; Hippolyte /ipolit/ [ipolît]

i (samoglasnik) → j (samoglasnik): Pierre /pjer/ [pjêr]

(samoglasnik) i → (samoglasnik) j: Louis /luj/ [lûj]

(samoglasnik) il početak ili kraj riječi → (samoglasnik) j: Merteuil /mertej/ [mertêj]

ill (iza slijedi samoglasnik e) → j: Corneille [kornêj];
Lacaille [lakâj];
Camille Corot, fr. slikar /kam'ij kor'o/ [kamî ô],
u genitivu: /kam'ija kor'oa/ [kamîja korôa];
 Francuski
(samoglasnik, o) lli (samoglasnik) → [lj]: Mollière [moljê]

im → em: Rimbaud [rembô]

in →en: Augustin [ogistên]

j → ž: Jean [ân]

oe → e: Loeillet [lejê]

oeu → e: Coeur [kêr]/ (jer je r dugo)

oi → ua / oa: Antoine [antuân] i [antoân]

oin → uen / oen: Poincaré [puenkarê] [ê] i [poenkarê]

ou → u: Rousseau /ruso/ [ô];

Lourdes [lû], grad u jugozapadnoj Francuskoj

oy → ua / oa: Geoffroy /žofru'a/ [â] i [oâ]

 Francuski
ph → f: Phillippe [filîp]

samoglasnik + s + samoglasnik → z: Joseph /žoz'ef/ [zê]

qu →k: Braques [brâk]

x → gz: Saint-Exupéry [sênt egziperî] : naglašeni kratki vokali
x → ks: Alexandre [aleksândr]
u → i: Auguste [ogîst] (općenito se ne transkribira završeno
nenaglašeno e)
un → en: Le Brun [lebrên]
y → i: Hippolyte [ipolît]

y (samoglasnik) - j (samoglasnik): Lafayette [lafajêt]

 Španjolski
– Atlético /atl'etiko/ [atlêtiko]; izvorno je označeno
mjesto naglaska, a naglasak je kratak dinamički
– Barcelona /barsel'ona/ [barselôna]; u prilagođenom
izgovoru izgovara se s kratkim dinamičkim naglaskom
i sa središnjim frikativom /s/, jer se u španj. jeziku
izgovara interdentalnim bezvučnim frikativom, koji je
najbliži našem fonemu /s/, stoga ne treba izgovarati s
afrikatim /c/;
 Španjolski
– El Greco [el grêko], pravim imenom Dominikos
Theotokopulos, španj. slikar i kipar grčkoga podrijetla, rođen
na Kreti oko 1540., umro 1614. u Toledu. Boravio je i u Veneciji
gdje je bio Tizianov učenik, na njega je utjecao i Tintoretto; u
Rimu upoznaje Michelangelov rad, tamo upoznaje i Julija
Klovića, hrvatskoga minijaturista, kojega je i portretirao; U El
Grecovom radu osjeća se utjecaj kasnih manirista;
– (međutim prezime francuske pjevačice, recitatorice, dramske i
filmske glumice Julliette Greco izgovara se oksitonski kratkim
dinamičkim naglaskom na zadnjem slogu: [ilijêt grekô]
 Španjolski
• Mjesto naglaska treba zadržati i u našem prilagođenom izgovoru, a
kako se frikativi u pismu različito izgovaraju u različitim zemljama
treba prilagoditi njihov izgovor najbližem frikativu jezika primatelja:

Enríquez [enrîe]

Fernandez /fern'andes/ [fernândes], a ne: [fernandêz] [êz]

Gómez [ôme]
 Španjolski
– Martinez, prilagođeno u hrvatskom jeziku primatelju: /mart'ines/
[martînes], a ne s naglaskom na posljednjem slogu i ne sa
završnim /z/ [martinêz] ili [êz];
– Velázquez /vel'askes/ [elâskes], španj. Slikar rođen 1599. u
Sevilli, umro 1660. u Madridu; pogrješno: [elaskêz]
– Prezime Sanchez /s'ančes/ [sântes] uobičajeno u Španjolskoj,
Urugvaju, Peruu: možemo adaptirano izgovoriti sa završnim s
koji je uobičajen u našem jeziku, a svakako naglašeno na prvom
slogu, pogrješno je: [santêz];
– David López [daîd lôpes] s oba kratka dinamička naglaska
– David Nabaldian [davîd nabâldian]
– Valdez [âldes]
 Portugalski
• Portugalska imena često se pogrešno izgovaraju kao
španjolska;
– Rodrigez treba prilagođeno izgovoriti /rudr'igeš/ [rudrîge], a ne:
[rodrîgez] ili s naglaskom na zadnjem slogu [rodrigêz];
– Cicinho [sisîo]
– Daniel Alves [dâniel âles]
– Dida [dîda]
– Gilberto /žilb'erto/ [ilbêrto]
– Juan /žuân/ uân]
– Julio Baptista /ž'ulio bat'išta/ [ûlio batîta]
– Julio Cezar /ž'ulio s'ezar/ [ûlio sêzar]
– Juninho [unîo]
 Talijanski
– Cavallini [aalîi], tal. slikar rođen 1240.

– Cavalieri [aalêri], tal. kompozitor 16. st.

– Cavos [âs], kompozitor 18./19. st.

– Dandolo [dândolo] (Silvestro, admiral mletačke mornarice, r.

1776.; Andrea, ml. dužd i povjesničar r. 1307.)

– Giacomo Puccini /đ'akomo puč'ini/ âkomo putîni]

– Giordano Luca /đord'ano/ [orâno], tal. slikar rođen

1632., umro 1705.
 Talijanski
– Giorgione /đorđ'one/ [ô], pravim imenom
Giorgio ili Zorzo da Castelfranco, tal. slikar rođen 1477/78., umro
1510.; slikar visoke renesanse (mletačko slikarstvo), suvremenik
Tiziana i Palme starijeg
– Giottino [tîo]
– Giotto di Bondone /đ'oto di bondône/ [ô 
ô], tal. slikar i graditelj, rođen 1266. kraj Firence,
umro 1337. u Firenci;
– Giovagnoli [oaôli]
– Giovanni [âi]
 Talijanski
– Giovio [ôo], povjesničar i humanist 15. st.

– Il Parmigianino /il parmiđan'ino/ [

î], pravim imenom Francesco Mazzola,
tal. slikar prve polovice 16. st. [â]

– Labriola [labriôla]

– Locatelli [lokatêli]

– Tiepolo, Giovanni Battista /tj'epolo/ [ê], tal. slikar

rođen 1696. u Veneciji, umro 1770. u Madridu. Pripada kasnom
baroku, iako stvara u doba rokokoa;

– Umberto Giordano /đordano/ [dordâno]

 Ruski
– Športaš Davidenko, Davidenka, treba prilagođeno izgovoriti s
kratkim dinamičkim naglaskom, a ne s dugouzlaznim, dakle
treba /david'enko/ [ê], /david'enka/
– Nepotrebno se opirati izvornom mjestu naglaska, jer ne postoji
pravilo da se silazni naglasak prebacuje na slog iza u hrvatskom
izgovoru; naglasci kod izgovora stranih imena trebaju ostati na
izvornom mjestu;
– Modest Petrovič Musorgskij, ruski kompozitor 19. st.; treba
izgovoriti /m'usorgski/ [û] a ne /mus'orgski/
[ô];
– Rahmanjinof /rahm'anjinof/ [â], a ne:
/rahmanj'inov/ [î]
 Japanski
Ispravno Pogrješno

Hirošima [iôi] [iǐma]

Kobe [kôbe] [kôbe]
Osaka [ô]
[oâa]
Kjoto [ô]
[ôto]
Nagasaki [â]
[aasâki]
Kawasaki [â]
[aasâi]
Nisan [î]
• Nizozemski
– Johan Huizinga /h'ejzinha/ [χêzi]

– V. Van Gogh: uobičajeno je u našem izgovoru: [gôg] , iako je

izvorno /hoh/

• Norveški
– rijeka Lagen [lôen]

• Švedski
– Selma Lagerlöf [lâerle], književnica