(lat. Nucleus- jedro), pa su po tome i dobile naziv. Nukleinske kiseline su sprostetična grupa nukleoproteida. Nukleinske kiseline imaju važnu ulogu u biosintezi bjelančevina, u procesu diobe ćelija i prenošenja nasljednih osobina. Nukleinske kiseline imaju velike molekule. Relativna molekulska masa je do 3 miliona. Ovako veliki molekuli imaju i izrazito složenu građu. Krajnji produkti razlaganja nukleinskih kiselina su: fosfatna kiselina, monosaharidi i heterociklične baze. Fosfatna kiselina je u obliku fosfatnog jona:
Monosaharidi mogu biti riboza i dezoksiriboza:
Riboza i dezoksiriboza se dijele u dvije grupe: ribonukleinske kiseline (RNK) i dezoksiribonukleinske kiseline (DNK).
Heterociklične baze se dijele na pirimidinske i
purinske baze. Pirimidinske baze su:
Purinske baze su:
Spajanje riboze i dezoksiriboze sa fosfatnom kiselinom vrši se preko hidroksilne (-OH) grupe na petom atomu karbona (C-5). Nastaje estarska veza. Heterociklične baze vežu se za monosaharid preko –OH grupe na prvom atomu karbona (C-1). Nastali spoj je mononukleotid. Spajanjem mononukleotida estarskom vezom između –OH grupe na C-3 atomu jednog mononukleotida i –OH grupe fosfatne kiesline drugog nukleotida, nastaje dinukleotid. Na dinukleotid se može vezati treći molekul mononukleotida, na isti način, i nastaje trinukleotid. Dio moleukla polinukleotidnog lanca Pojednostavljeno se polinukleotid može predstaviti na sljedeći način: Dezoksiribonukleinske kiseline DNK, često se označavaju DNA od engleskog naziva Deoxyribonucleic Acid. Strukturu DNK objasnili su 1953. godine Votson i Krik. U sastav moleukla DNK, pored dezoksiriboze i fosfatnog jona, ulaze i molekuli adenina, timina, guanina i citozina. Molekul DNK sastavljen je od dva polinuklotidna lanca koji se spiralno protežu uzduž zajedničke ose. Raspored heterocikličnih baza na lijevoj strani određuje raspored heterocikličnih baza na desnoj strani. Na tome se zasniva postojanje šifre ili genetskog koda kod DNK. Molekul RNK se sastoji od fosfatnog jona i riboze. Promjenljivi dio molekula RNK čine heterociklične baze adenin - A, citozin - C, guanin G ili uracil – U. Podjela RNK: Transportna RNK (t- RNK)- prenose aktivirane aminokiseline do mjesta sinteze proteina. Informaciona RNK (i- RNK)- posjeduje informaciju za redosljed vezivanja aminokiselina prilikom sinzete proteina RNK sa relativnom molekulskom masom od 30000 do nekoliko miliona čine strukturalnu komponentu ribozoma, pa se nazivaju ribozomne RNK (r-RNK). Od jednog molekula DNK (majke) nastaju dva molekula DNK (potomci), tako što pucaju baze između lanaca. Dio molekula DNK koji odvajanjem zavojnice određuje sintezu novog lanca, naziva se gen. Gen je nosilac nasljednih osobina. Replikacija DNK