PAŽNJA

SEMINARSKI RAD IZ PSIHOLOGIJE

Kandidat:
Sanel Čišić
 Pažnja je odabiranje važnih informacija.

 Pažnja je usmjerenost psihičke i psihomotorne

aktivnosti prema određenim sadržajima.

 Razlikujemo usmjeravanje i zadržavanje pažnje.

 U strukturalističkoj psihologiji, pažnja je poistovjećena

sa jasnoćom objekata u svijesti.

 U funkcionalističkoj psihologiji, pažnja se tumači kao

aktivni proces izbora važnih elemenata za organizam i
istovremenog inihibiranja trenutno nevažnih
podražaja.
 Francuski psiholog Rubin u definiranju pažnje tvrdi da
je naglašena selektivnost i usmjerenost (koje su rezultat
organizacije perceptivnog polja).

 Wundt smatra da je pažnja poseban duhovni faktor,

aktivna volja, apercepcija i tumači je kao nematerijalnu
pojavu.

 Dekart tumači kao psihološku aktivnost; u tumačenju

pažnje je nastojao da pažnju protumači kroz zahtjeve,
odnosno, spoljne uvjete i potrebe organizma da je na
neki način tumači kroz biološke procese.
 intenzitet podražaja,
 prostornost podražaja,
 trajanje i učestalost podražaja,
 kontrast i promjena podražaja,
 kretanja i modalitet podražaja.
 Ovo je praćeno sa 4 komponente: receptorna, postularna,
mišićna i centralna.
 Oči i glava se usmjeravaju prema predmetu kojeg
percipiramo - receptorna/čulna komponenta pažnje.
 Kad nešto želimo da percipiramo nesvjesno se primičemo ili
odmičemo - postularna komponenta.
 Mišići su blago napeti, a to i primjetimo kada radimo nešto
ozbiljno, napinjemo se da nešto shvatimo-mišićna
komponenta.
 Pažnja je vezana za aktivnost retikularne formacije, ona
određuje budnost pažnje koja je jako važna, ali prevelika
budnost, ustvari, smanjuje efekat; centralna komponenta.
 TEORIJA OMETANJA (WUNDT, HARBART) - svjesni sadržaji
se, u cilju prodora u fokus svijesti, međusobno utiskuju.
 TEORIJA BUDNOSTI ORGANIZMA (CORCORAN, HEAD,
BJENNER) – stepen budnosti, odnosno, aktivnost organizma je
uvjet pažnje (kada CNS pokazuje znakove povezanosti i
prilagođenosti zadatku, kada ne postoji sanjivost, monotonost).
 TEORIJA OČEKIVANJA (DEESE, BAKER) – pojedinac na
osnovu iskustva očekuje, predviđa vrijeme pojave signala.
 MOTIVACIJSKA TEORIJA (SMITH, SCOTT, DEESE) –
efikasnost pažnje prije svega ili isključivo zavisi od motivacijskih
faktora, pripremljenosti, poznavanja rezultata.
 INHIBICIJSKA TEORIJA (MARWORTH, McCORMAK) – pad
efikasnosti pažnje je rezultat akumulacije inhibicije usljed
zamora i monotonije.
 DISTRIBUCIJA PAŽNJE je brzo izmjenjivanje sadržaja i
zadataka kojima je upravljena naša psihička i
psihomotorna aktivnost. Brza promjena usmjerenosti
omogućava prividno istodobno obavljanje više zadataka.
 FLUKTUACIJA PAŽNJE je periodična promjena u jasnoći
opažanja nekog podražaja, a naročito ako je on slabog
intenziteta.
 FOKUS PAŽNJE je „najživlji“ dio nekog kompleksnog
perceptivnog doživljaja. To je dio objektivne situacije ili
naših doživljaja na koje smo posebno usmjereni i
koncentrisani.
 OPSEG PAŽNJE se obično smatra broj elemenata koje je
ispitanik ispravno zamijetio. U 50% slučajeva taj broj ovisi
o broju podražajnih elemenata i o trajanju ekspozicije, ali u
pravilu ne prelazi vrijednost 8 elemenata.
 Poremećaj pažnje je najčešće dijagnosticiran poremećaj ponašanja
kod djece školske dobi.
 Bitno je znati da je poremećaj pažnje u velikoj mjeri organski
utemeljen, odnosno javlja se kao posljedica bioloških i organskih
disfunkcija.
 Najčešća su sljedeća četiri poremećaja pažnje:
 Hiperviligna pažnja - pretjerana budnost pažnje
 Hipoviligna pažnja - bolesnik teško, sporo i s poteškoćom
pomjera pažnju s jednog sadržaja na drugi.
 Hipertenacitet pažnje - pojava snažnog fokusiranja i
usredotočenja pažnje na samo jedan sadržaj.
 Hipotenacitet pažnje - smanjena mogućnost fokusiranja i
održavanja pažnje na nekom sadržaju