UNIVERZITET U BIHAĆU

BIOTEHNIČKI FAKULTET
Šumarski odsjek

Tema: II KLASA Humusno-akumulativna tla

STUDENT: Mešić Elma Mentor: Prof.dr.Ičanović Mirsad

 Humusno akumulativna tla
 Ova tla se mogu razviti na svim supstratima, kako čvrstih stijena, tako i rastresitih. Dakle,
imaju A-AC-C ili A-R tip građe profila.
 Ova tla mogu nastati u različitim uslovima. Prepoznatljiva su po svojoj crnoj do tamno-
sivoj boji, pa se ova klasa nekad nazivala i crnice.

 U ovoj klasi, imamo 5 tipova tala:

a) vapnenačko dolomitna crnica ili kalkomelanosol,
b) rendzina,
c) ranker ili humusno silikatno tlo,
d) černozem i
e) smolnica ili vertisol
 Vapnenačko dolomitna crnica ili Kalkomelanosol
 Tip građe profila: A-R ili A-C-R, tlo nastalo na čistim i kompaktnim vapnencima i
dolomitima starijih razdoblja.

 Tla sa plitkim profilom, čije dubine obično ne prelaze 20-30 cm. Ako leže izravno
na stijeni kao litična, onda je dubina 15 cm. Tlo je nekarbonatno, iako leži na
karbonatnom supstratu, bogato humusom. Humusni horizont je crne do tamno-
smeđe boje.

 Reakcija tla je slabo kisela do kisela, a ako ima utrusaka vapnenca , češće
dolomita, onda je reakcija neutralna.

 Trošenjem vapnenca ili dolomita, koji ponekad ima preko 99% karbonata, koji se
ispiru u obliku bikarbonata, ostaje vrlo malo nekarbonatnog mineralnog ostatka
(1-2%), koji se fizikalno-hemijski veže sa humusom u organo-mineralni kompleks.
 Plići su kalkomelanosoli koji imaju litični kontakt, a dublje su jedinice gdje su prisutni
koluvijalni procesi.
 Proces hemijskog trošenja krečnjaka je univerzalan i javlja se u svim klimatskim
uslovima.

 Nerastvorivi ostatak predstavlja mineralnu osnovu crnica. Proces je veoma spor,

te je i hemijsko raspadanje ovih stijena veoma sporo.

 Najvažniji hemijski pedogenetski procesi koji dovode do obrazovanja crnica su:

1) Hemijsko rastvaranje i ispiranje CaCO i MgCO u vidu bikarbonata i zaostajenje
netopivog ostatka (min.dijela)
2) Obrazovanje i akumulacija relativno stabilnog humusa u vidu Ca-Mg – humata.
 Crnice su rasprostranjene na svim našim planinama, koje su
izgrađene od čvrstih, jedrih, karbonatnih stijena.

 Najviše ih ima u zonama srednje visokih i visokih planina dinarskog

sistema. Javljaju se i u raznim klimatskim zonama, sa velikim
rasponom nadmorskih visina.

 Dosta su rasprostranjene na blažim padinama i konveksnim

formama.
Fizička svojstva

 Stepen razvijenosti crnica u pedogenetskom smislu se ogleda u procentualnoj

zastupljenosti koloidne frakcije (gline), u solumu.

 Kod pedogenetski razvijenijih crnica, veće je procentualno učešće koloida koji

su koagulirani. Takvi se sljepljuju u krupnije čestice, te imamo utisak da su crnice
pjeskovite.

 Kod mehaničke analize, važno je razoriti koagulirane i organske koloide.

 Crnice su suha i topla tla, dobro propusne za vodu i dobro aerisane. Međutim,
zbog plitkoće i neizgrađenog organo mineralnog kompleksa, slabo zadržavaju
vodu, te biljke radi toga u ljetnom periodu stradaju od suše.
 Hemijska svojstva

 Nekarbonatna tla, iako su nastala na karbonatnim tlima.

 Na većim nadmorskim visinama, obično su kiselija. Sadržaj humusa kod

organogene crnice je visok i može da ima interval od 25% do 50%. Kod
organomineralne crnice, interval sadržaja humusa može biti od 10% do 25%.

 Crnice sadrže dosta ukupnog azota, ali su dosta siromašne po sadržajima

pristupačnih formi, što je posljedica slabe mineralizacije humusa.

 Siromašne su u sadržajima fosfora, dok su kalijumom srednje obezbjeđene. Uslijed

visokog sadržaja humusa, crnice se odlikuju visokim kapacitetom adsorpcije.
 Proizvodna svojstva

 Crnice su dosta otporne na otpočinjanje erozionih procesa uzrokovanih vodom, što

utiče na njihova pozitivna proizvodna svojstva.

 Međutim podložna su eolskoj eroziji. Ona otpočinje na mjestima koja ostanu bez
travne vegetacije.

 Crnice su jako podložne suši, uslijed fizičke plitkoće i litičnog kontakta. Najviše se
koriste pod šumskom vegetacijom, te kao travnjaci.

 Djelovanjem erozionih procesa, ova tla bivaju u potpunosti uništena.

 Rendzina
 Ova tla imaju A-AC-C tip građe profila, razvija se na rahlim karbonatnim
supstratima. Rendzina ima molični horizont, koji prelazi u rastresiti karbonatni C
horizont.

 Proces rendzinizacije je sličan kao kod svih humusno akumulativnih tala.

 Ispiranje primarnih karbonata odvija se kod nekarbonatne rendzine koja prelazi u

tercijarni stadij stvaranja posmeđene rendzine.

 Prisutnost skelete usporava postanak sekundarnog, a kasnije i tercijarnog stadija.

 Ova su tla dublja od prethodnog tipa tla, te imaju daleko manje količine humusa.

 Na strmim padavinama, tlo podložno eroziji.

 Ovo su suha tla, jer propusnost podloge uvjetuje suhoću, pa su ljeti
mikrobiološki procesi vrlo slabi.

 Humizacija je intenzivna, a nagomilani humus u karbonatnoj podlozi

utječe na stvaranje povoljnih huminskih kiselina i njihovih soli, što tlu daje
posebne hranidbene prednosti u odnosu na druga tla.

 Rendzina ima molični horizont, koji je u primarnom stadiju karbonatan, a u

sekundarnom izlužen i tercijanom posmeđen i nekarbonatan.

 Glavni procesi u rendzinama su:

a) Akumulacija zrelog humusa i biogenih elemenata
b) Zasićenje kompleksa sa Ca i Mg- jonima
c) Premještanje CaCO3 i MgCO3
d) Obrazovanje humusno-mineralnih kompleksa
 Posmeđeni stadij je uvijek slabije razvijen, odnosno posmeđeni horizont je tanji
od humusno akumulativnog. Ispod se obično nalazi karbonatni prijelaz AC
horizont, koji leži na rastresitom i karbonatnom C horizontu.
 Fizička svojstva

 Teksturni sastav može biti različit.

 Rendzine mogu biti glinovitog do pjeskovitog mehaničkog sastava.

 Od toga će zavisiti i ostala vodno-fizička svojstva, kao i mehanička.

 Sadržaj pristupačne vode u rendzinama je povoljan. Imaju povoljnu zrnastu

strukturu. Za rendzine je karakterističan moćniji fiziološki profil.
 Hemijska svojstva

 Hemijska svojstva su zavisna od svojstava matičnog supstrata. Ukoliko je supstrat

bio bogatiji u sadržajima CaCO3, to će u mineralnom dijelu biti više sadržaja sitnih
fragmenata CaCO3 ili Ca2+ jona.

 Ima rendzina koje su u A-horizontu beskarbonatne, zbog ispiranja karbonata.

 Sadržaj humusa se kreće od 5% do 20%, pa i više. Obrađene rendzine sadrže za

50% manje humusa.

 Po reakciji su neutralne do bazične. Visoke pH-vrijednosti i visoki stepen zasićenosti

bazama veoma povoljno djeluje na zemljišne organizme.

 Glinovitije rendzine sadrže manje humusa i brzo se zakiseljavaju.

 Proizvodna svojstva

 Najbolja proizvodna svojstva imaju rendzine nastale na laporcima i

morenskim nanosima, dok su manje plodne one na laporovitim
krečnjacima i dolomitima.

 Sadrže dosta kišnih glista i stabilne agregate.

 Duboke rendzine su podesne u voćarstvu i vinogradarstvu. Rendzine na

morenskim nanosima predstavljaju izuzetno dobra šumska staništa.
 Ranker ili humusno silikatno tlo

 Ovo tlo ima A-C ili A-R tip građe profila, koja nastaju na nekarbonatnim silikatnim
supstratima, kako kompaktnih, tako i rahlih supstrata.

 Najviše se javljaju na strmim predjelima gorskih i planinskih oblika silikatno bazičnih,

kiselo silikatnih i kvarcnih stijena.

 Stijene se troše fizikalno i hemijski, te je stvoreni mineralni detritus najčešće ilovasto i

glinasto ilovastog mineralnog sastava, koji se sa humusom povezuje u organo-
mineralni kompleks.
 Molični humusni horizont nalazimo na ultrabazičnim i bazičnim stijenama. Na
silikatnim se najčešće nalazi umbrični horizont, a na kremenim supstratima, uz
velike strmine, susreće se organični O horizont.

 U genezi ovih tala razlikujemo sljedeće procese:

1) Jaka akumulacija humusa
2) Jaka fizičko i slabo hemijsko raspadanje stijena
3) Jaka dealkalizacija cijelog profila
4) Jaka erozija

Kiseli rankeri su pretežno na kvarcu bogatim stijenama, pa su distrofni, siromašni

bazama. Eutrični su pretežno na beskvarcnim stijenama.

Ovakva tla imaju u Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Srbiji.

Duboki rankeri se mogu koristiti i za uzgoj ratarskih kultura.

 Najčešće su ilovaste strukture. Rankeri imaju molični, umbrični ili organični
horizont, koji najčešće leži na tvrdoj stijeni (A-R).
 Rjeđe su na produktima mehaničkog raspadanja stijena, pa se u tom
slučaju formira profil građe A-AC-C-R ili A-AC-C.
 Fizička svojstva

 Po teksturnom sastavu, rankeri su lagane ilovače. Sadržaj čestica gline iznosi 20%
do 25% .

 Po pravilu sadrže skeler, čija zastupljenost iznosi i do 40%.

 Jako humozni rankeri imaju praškastu strukturu, koja je dosta stabilna.

 Veoma propusna i dobro aerisana tla.

 Podložna kserotermnom isušivanju i zagrijavanju.

 Hemijska svojstva

 Sadržaj humusa se kreće od 10% do 25%, u zavisnosti od nadmorske visine i

razvojnih stadija.

 U mladim razvojnim stadijumima, sadržaj humusa je uvijek veći. Povećanjima

nadmorskih visina, povećava se i sadržaj humusa.

 Od humusnih kiselina, nalaze se huminske i fulvokiseline.

 Reakcija rankera se kreće od jako kisele do neutralne (pH 4-7)

 Zasićenost bazama je različita, kreće se od 5% do 90%.

 Proizvodna svojstva

 Najvažnija proizvodna ograničenja rankera na kompaktnim stijenama su: mali

vodni kapacitet, fiziološka suhoća i mala proraslost korijenom. Ukoliko je stijena
sklonija fizičkom raspadanju, povoljnija su svojstva rankera. Vodni kapacitet
zavisi od sadržaja gline.

 Rankeri su siromašni u sadržaju fosfora, a kalijumom su osrednje obezbijeđeni.

 Rankeri se najčešće koriste kao šumska staništa ili kao pašnjaci i livade, a
dijelom i kao oranice.
 Černozem

 Černozem je jedno od najplodnijih tala svijeta.

 Građa profila se označava kao A-C ili ukoliko ima prijelazni horizont A-AC-C.

 Razvija se na karbonatnim ilovastim, a rjeđe i pjeskovitim rastresitim supstratima C

horizonta. C horizont ili matični supstrat je najčešće les.

 Boja humusnog horizonta je tamnosmeđa do crna.

 Ova tla imaju dobro izraženu mrvičastu strukturu (osim na pijesku).

 Karbonati se javljaju od površine ili u prijelaznom horizontu.

Černozem definišemo kao tlo semiaridnog
stepskog područja sa moličnim A-
horizontom, debljim od 40cm i prijelaznim
AC horizontom (20-40 cm).
 Postoje različiti faktori koji utiču na nastanak černozema:
1. Karakteristična svojstva izvornog materijala, koji sadrži CaCO3
2. Uticaj kontinentalne semiaridne do semihumidne klime
3. Uticaj travne vegetacije
4. Djelatnosti stepskih životinja

Za vrijeme toplog i suhog ljeta dolazi do sušenja biljnih ostataka, koji se djelimično
mineraliziraju usljed oslabljene mikrobiološke aktivnosti.
Jedan dio organske materije se unosi u tlo pod uticajem pedofaune.
A-horizont postiže svoju tamnu boju.

Zima uslovljava potpuni prestanak biološke aktivnosti i ovo sprječava mineralizaciju

organske materije tako da se vremenom stvori moćni humusni A-horizont.
Daljim razvojem, černozem prelazi u smeđe i lesivirano tlo.
 Podtipovi černozema

 Normalni (ili karbonatni)

 Černozem se rasprostire u dijelu Evrope i
 Izluženi (ili beskarbonatni) Azije, dok nešto manje na Sjevernu i Južnu
Ameriku.

 Posmeđeni (ili degradirani)

 Černozema ima i u Hrvatskoj, Srbiji i nešto
u Makedoniji, dok u Bosni i Hercegovini
 Zabareni (ili hidrogenezirani) nema nikako.

 Zasoljeni (ili solončasti)

 Alkalizirani (ili solonjecast) i

 Erodirani
 Fizička svojstva

 Černozem ima veoma povoljna fizička svojstva.

 U A-horizontu prevladavaju mrvičasti agregati visoke stabilnosti. Intenzivnom

obradom dolazi do kvarenja strukture i zbijanja. Ukupan sadržaj pora je oko 50%.

 Propusnost za vodu u A-horizontu je vrlo visoka, usljed visokog sadržaja krupnih pora.

 Po teksturnom sastavu, u većini slučajeva, černozem je ilovača.

 Sadržaj gline iznosi oko 10-20%. Njegova tamna boja podesna je za brzo
zagrijavanje tla u proljeće.
 Hemijska svojstva
 Sadržaj organske materije kod neobrađenih černozema je oko 6%, dok černozem koji
se obrađuje sadrži 2-4% humusa.

 Kultiviranjem černozema dolazi do smanjenja procentualnih sadržaja organske materije

u oraničnom sloju, kao rezultat obrade tla i pojačanih mikrobioloških procesa.

 Visok kapacitet adsorpcije.

 Reakcija černozema, u gornjem dijelu profila, se nalazi u području od slabo alkalne do

slabo kisele. Reakcija u vodi ima 7,6-8,3 pH vrijednost.

 Sadržaj karbonata u površinskom sloju iznosi oko 10%.

 Dobro obezbjeđen kalijumom, dok je fosforom slabije.

 Proizvodna svojstva
 Ovo je tip tla sa vrlo visokim proizvodnim potencijalom usljed njegovih povoljnih
fizičkih, hemijskih i mikrobioloških osobina.

 Zbog neprekidnog iskorištavanja u černozemu dolazi do znatnog smanjenja

sadržaja humusa, te sadržaja fosfora i kalijuma i do pogoršanja fizičkih svojstava.
Zbog toga mu je potrebno dodavati azotna i fosforna đubriva.

 Ograničavajući faktor plodnosti kod ovog tipa tla je nedostatak vode, te je

potrebno primjenjivati agrotehniku.

 Navodnjavanje je također važna mjera u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji.

 Zbog povoljnih osobina, na černozemu se mogu uzgajati gotovo sve ratarske

kulture.
 Smolnica ili vertisol
 Smolnica je tlo koje nalikuje smoli, pa je u narodu dobila to ime.

 Tlo je formirano na supstratima sa više od 35% gline.

 Humusno akumulativni horizont je molični i dublji od 30 cm, nastaje u uslovima

terestričke pedogeneze, ali zbog slabe unutrašnje drenaže ima neka obilježja
hidromorfnog humusa. Oznavamo ga dodavanjem oznake „a” (Amo,a).

 Smolnice imaju i prijelazni AC horizont, debljine 20-30 cm, koji prelazi u rastresiti
matični supstrat. Međutim, smolnica se može razviti i na kompaktnoj čvrstoj stijeni.

 Tip građe smolnice je Amo,a-AC-C

 Tlo je sive do tamno sive boje, zbijeno i tvrdo, ljeti ispucalo, a zimi pukotine
zatvorene.
 Ima specifičnu morfologiju terena, koja je izlomljena, sklona klizanju, neravna, a
na površini tla pojavljuje se skelet.
To je sve zbog pedoturbacije.
 Pedoturbacija, okretanjem tla, miješa gornje materijale sa donjim. Usljed pucanja tla i
zatvaranja pukotina javljaju se „klizne plohe”.
 Pucanjem tla po dubini i sekundarnim zatvaranjem pukotina kontakt sa supstrato ima
klinasti izgled, odnosno kontakt soluma tla i matičnog supstrata je neravan i zato je
dubina soluma smolnice vrlo neujednačena.

Klizne plohe Nejednaka dubina soluma vertisola

 Današnje smolnice su terestrična tla, jer je podzemna voda vrlo duboka i nema
značaja za pedogenezu.
 U genezi, odvija se nekoliko procesa:
1. Akumulacija humusa
2. Proces dekarbonitizacije (ispiranje Ca i Mg karbonata
3. Povremena saturacija vode u profilu tla
4. Unutrašnje kretanje zemljišne mase i miješanje unutar horizonata.

Podtipovi:
I. Karbonatna
II. Beskarbonatna
III. Lesivirana
IV. Pseudoglejna
 Fizička svojstva
 Jedno od najvažnijih svojstava je visoki sadržaj frakcija gline, koji u većini slučajeva
iznosi preko 40%. Takve se uvrstavaju u teška glinovita tla.
 Među mineralima glina dominira montmorilonit, kojeg ima i do 90%.
 Ovakvo tlo ima dosta nepovoljna fizička svojstva. Kada su suhe, postaju tvrde i
zbijene. Kada su u vlažnom stanju, pokazuju izražena svojstva bubrenja.
 Imaju izražene do 2,5 m izražene pukotine. Početkom kišnog perioda, dolazi do
zatvaranja pukotina. U vlažnom stanju su jako plastične i ljepljive.
 Na površini se stvara poliedrična mreža.
 Smolnice imaju visoke vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta, ali usljed visoke
vrijednosti vlažnosti trajnog venuća, nemaju dovoljno pristupačne vode i usjevi
stradaju od suše.
 Ova tla se teško navlažuju. U suhom stanju, kod prisustva širokih i dubokih pukotina,
propusnost je vrlo visoka. U vlažnom stanju, propusnost postaje malena.
 Ovo su hladna tla. Struktura dosta nestabilna.
 Hemijska svojstva

 Sadržaji humusa najčešće imaju interval od 3-5%. U humusu ima dosta bitumena,
voskova i smola. Vezan je sa montmorilonitom u veoma stabilni organo-mineralni
kompleks, te se dosta teško mineralizuje.

 Po reakciji su slabo kisele do slabo alkalne.

 Vertisoli su relativno bogata tla sa hranjivima.

 Ova tla imaju visok kapacitet adsorpcije.

 Dosta ima Mg, te se loša fizička svojstva tumače prisustvom ovog kationa.
 Proizvodna svojstva
 Vertisoli imaju veliki značaj, jer se nalaze u kotlinama koje predstavljaju centar
poljoprivredne proizvodnje.

 Međutim, imaju neka negativna svojstva, što dovodi do smanjenja efektivne

plodnosti.

 Jedna od osnovnih mjera za povećanje plodnosti smolnica jeste popravljanje

nepovoljnih fizičkih osobina. Kako je interval obrade smolnica jako malen, za ova
tla treba imati obimniju mehanizaciju. Kao dvije osnovne mjere za popravak
fizičkih osobina su: KALCIZACIJA i HUMIZACIJA. Protiv fiziološke suše-
navodnjavanje.

 Smolnice slabo obezbjeđene fosforom.

 Skoro sve površine su obrađene. Na njima dobijaju relativno visoki i kvalitetni prinosi
pšenice.
Hvala na pažnji 