Sveučilište u Zadru

Odjel za pedagogiju
Kolegij: Teorije odgoja i obrazovanja

Paulo Freire:
Pedagogija obespravljenih

Nastavnica: Studentica:
Tamara Gospić, mag.paed. Martina Tkalčević

Zadar, studeni 2018.

 PAULO FREIRE
•Rođen 1921. godine u Brazilu.
•Počinje se zanimati za odgoj i
obrazovanje suočavajući se sa
siromaštvom i teškim
egzistencijalnim uvjetima seljaka u
Brazilu.
•1947.godine radi kao učitelj
nepismenih odraslih
•Andragog, teoretičar i praktičar,
filozof odgoja i obrazovanja,
konstruktivni kritičar odgojno-
obrazovnog sustava.
 PRVO POGLAVLJE
•Humanizacija vs. Dehumanizacija
•Temeljni odnos tlačitelj-potlačeni je
propis.
•Podvojenost potlačenih

•PEDAGOGIJA OBESPRAVLJENIH
•Važnost kritičkog razmišljanja i
djelovanja.
•Problem ugnjetavanja; živa bića kao
sredstvo i internalizirana slika tlačitelja.
•Osvješčivanje (konscijentizacija)-ljudi
kao Subjekti, a ne Objekti.
 DRUGO POGLAVLJE
 Odnos učitelj-učenik ima
pripovjedački karakter.
 Mehaničko pamćenje činjenica
 Učitelj kao bankarski činovnik
 BANKARSKI KONCEPT
OBRAZOVANJA
UČITELJ UČENICI
Učitelj podučava. Učenike treba podučiti.
Učitelj zna sve (apsolutno Učenici ne znaju ništa
znanje). (apsolutno neznanje).
Učitelj govori. Učenici pažljivo slušaju.
Učitelj disciplinira. Učenici su disciplinirani.
Učitelj nameće vlastiti izbor. Učenici se pokoravaju.
Učitelj radi. Učenici imaju samo privid da
rade (frontalna nastava).
Učitelj bira sadržaj programa. Učenici se prilagođavaju.
Učitelj ima apsolutni autoritet. Učenici nemaju slobodu.
Učitelj je subjekt procesa Učenici su puki objekti procesa
(aktivni član). (pasivni članovi).
 ČETVRTO POGLAVLJE
 Analiza kulturne aktivnosti ljudi
 Problemi revolucionarne prakse
 Autentična revolucija temeljena na
dijalogu i kritičkom mišljenju vodi do
kulturnog djelovanja (revolucije).
 ZAKLJUČAK
 Važnost povezivanja kritičkog razmišljanja
(teorije) i djelovanja (prakse).
 Freire (2002) daje rješenja na probleme
do kojih se dolazi aktivnim i dijaloškim
djelovanjem, vođenjem etičkim načelima
te kritičkim razmišljanjem.
 LITERATURA
a) KNJIGE:

1. Freire, P. (2002), Pedagogija obespravljenih. Zagreb: Tisak: Kikagraf.

b) ČLANCI U ZBORNICIMA:

1. Perica, I. (2013), Uvod: Političko ↔ Pedagoško. U: Perica, I. (ur.), Političko

↔ Pedagoško. Janusova lica pedagogije. Zagreb: Udruga Blaberon – Tiskara

Offset, 1-10.

2. Ott, Franolić, M. (2013), Obrazovanjem i čitanjem do mišljenja i

emancipacije. U: Perica, I. (ur.), Političko ↔ Pedagoško. Janusova lica

pedagogije. Zagreb: Udruga Blaberon – Tiskara Offset, 117-132.

 
 
c) ČLANCI IZ ČASOPISA:

1. Bašić, S. (2009), Dijete (učenik kao partner u odgoju):

kritičko razmatranje. Odgojne znanosti, 11(2): 27-43.

2. Marojević, J., Milić, S. (2017), Habermas i Freire u

dijalogu: pedagoško čitanje Habermasa. Hrvatski

časopis za odgoj i obrazovanje, 19(2): 605-635.

3. Vican, D. (1991), Koncepcija odgoja i obrazovanja

Paula Freirea. Napredak, 132(3): 286-294.

 RASPRAVA
 Mislite li da je bankarski koncept obrazovanja prisutan u Hrvatskoj i u
kojim oblicima rada?

 Je li važnost povezivanja teorije i prakse aktualni problem obrazovnog

sustava u Hrvatskoj? Na kojim se razinama obrazovanja on najviše
manifestira?

 Ima li visoko obrazovanje naglasak na povezivanju teorije i prakse?

 Je li preopterećenost učenika sadržajem u školama dovelo do krivih ciljeva

odgoja i obrazovanja, ili obrnuto?

 Freire u svojoj pedagogiji naglašava važnost dijaloga. Je li suvremena

tehnologija dovela do otuđenja ljudi i slabljenja komunikacije “licem u
lice” ili je dovela do jačanja interakcije s obzirom na njezinu široku
primjenu u vidu brzog prijenosa i velike dostupnosti informacija,
komunikacije putem društvenih mreža i sl.?