OCJENJIVANJE UČENIČKOG

NAPRETKA
OSVRT I PROSUDBA
VLASTITOG RADA
asist. Meliha Suljagić, MA
meliha.suljagic@ff.unsa.ba
 OCJENJIVANJE UČENIČKOG NAPRETKA
OSVRT I PROSUDBA VLASTITOG RADA
– Definisanje pojma „ocjenjivanje učenika“?
– Najvažniji aspekti
– Koja je svrha ocjenjivanja? ocjenjivanja vlastitog rada
– „Opasnosti“ od kojih se nastavnik treba čuvati – Metode prikupljanja
prilikom ocjenjivanja učenika – kompetencije podataka
nastavnika i važne upute?
– Uloga „ocjenjivača“
– Vrste ocjenjivanja
– Kako se nositi sa stresom?
– Koje su najčešće ocjenjivačke aktivnosti u
– Način borbe protiv stresa
razredu?
OCJENJIVANJE UČENIČKOG NAPRETKA

• Svaka aktivnost kojom – Osigurati nastavnicima povratne

informacije o napretku učenika.
se prosuđuje učenikov
– Učenicima osigurava pedagoške
uspjeh. povratne informacije.
• Odnosi se na tehnike – Motivirati učenike.
kojima nastavnik može – Osigurati evidenciju napretka.
pratiti učenikov – Poslužiti kao izraz dosadašnjih
napredak prema postignuća.
određenim obrazovnim – Ocjeniti učeničku spremnost za buduće
rezultatima. učenje.
– Dokaz o djelotvornosti nastavnika i škole.
„Opasnosti“ od kojih se nastavnik
treba čuvati prilikom ocjenjivanja
učenika?
– Nastavnik ne bi trebao „provoditi aktivnost ocjenjivanja
učenika“ tako da učenici „dobijenom povratnom informacijom“
zaključe da zaostaju od drugih učenika. To ih može obeshrabriti
zbog čega mogu postizati slabiji uspjeh i otuđiti se od škole i
školskih obaveza.
– Postupci ocjenjivanja učenika ne bi trebali oduzimati veći dio
redovnog nastavnog sata.
– Ocjenjivanje učenika ne bi trebao „ugrožavati“ kvalitet
obrazovanja u razredu.
 Vrste ocjenjivanja

– Formativno ocjenjivanje – Neformalno ocjenjivanje

– Sumativno ocjenjivanje
– Normativno ocjenjivanje
– Ocjenjivanje na temelju
mjerila
– Dijagnostičko ocjenjivanje
– Interno ocjenjivanje
– Eksterno ocjenjivanje
– Formalno ocjenjivanje
– Trajno ocjenjivanje
– Jednokratno ocjenjivanje
– Objektivno ocjenjivanje
– Ocjenjivanje postupka
– Ocjenjivanje na temelju
završnog proizvoda
 Kompetencije nastavnika u procesu
ocjenjivanja učeničkog napretka

– U kojoj mjeri su ciljevi učenja ostvareni (za ocjenjivačke aktivnosti

nastavnik treba prvo odrediti svrhu ocjenjivanja i vrstu
ocjenjivanja).
– Ocjenjivati i pratiti učenički školski i domaći rad (osigurati
konstruktivne usmene i pismene informacije).
– Sistematično ocjenjivati i bilježiti napredak svakog učenika.
– Prepoznati razinu na kojoj neki učenik postiže dobre rezultate.
– Služiti se različitim vrstama ocjenjivanja.
Koje su najčešće ocjenjivačke
aktivnosti u razredu?

– Praćenje rada na nastavi

– Posebne zadaće uključene u nastavi
– Domaće zadaće
– Testovi koje je sastavio nastavnik
– Standardizirani testovi
– Testovi kurikuluma (kriterijski testovi)
– Formalni ispiti
 Važne upute nastavnicima u procesu
ocjenjivanja učenika

– Ocjenjivačka aktivnost treba biti povezana sa obrađenim nastavnim

gradivom.
– Ocjenjivačka aktivnost treba biti povezana sa pedagoškim rezultatima.
– Program ocjenjivačkih aktivnosti treba da uključi različite vrste
ocjenjivanja.
– Učenik se treba obavijestiti o vrsti i namjeni ocjenjivanja kao i mjerilima
prema kojima se određuju „dobri rezultati“.
– Ocjenjivačke aktivnosti se trebaju održavati u primjerenim okolnostima.
– Aktivnosti u kojima se učenik ocjenjuje ne bi trebale biti dvosmislene.
OSVRT I PROSUDBA
VLASTITOG RADA
„Reflektivno poučavanje“

– Nastavnici se razlikuju po sistematičnosti i umijeću kritičkog

razmišljanja o vlastitom radu u nastavi. Neki to nastavnici čine ad
hoc a neki nastavnici uključivanjem u akcijska istraživanja.
– Cilj osvrta i prosudbe vlastitog rada trebao bi biti uočiti slabosti na
kojima je potrebno raditi.
– Dva su najvažnija aspekta ocjenjivanja vlastitog rada:
a) ustanoviti koja obilježja nastave nastavnik treba usavršiti?
b) kako poboljšati svoj rad na području koje se može usavršiti?
– Prikupljanje podataka o vlastitom radu najviše pomaže kada
„nastavnik ispituje“ svoj rad dok „nema većih problema“.
– Jednako je važno da se u razdobljima kada nema većih promjena u
nastavnom programu samoinicijativno razmišlja o načinima
dosadašnjeg rada imajući u vidu aspekte poučavanja sa kojima je
nastavnik zadovoljan.
 Metode prikupljanja podataka

– Vođenje dnevnika
– Snimanje nastave
– Prikupljanje povratnih informacija od strane kolega koji
su prisustvovali satima nastavnika
– Prikupljanje povratnih informacija od učenika
Koje praktične aktivnosti može provesti
nastavnik u razredu u cilju analiziranja
dosadašnjeg vlastitog poučavanja?
– Propitivanje razredne klime
– Istraživanje učeničkih mišljenja o određenim temama
– Sedmično praćenje nastavnih iskustava kod jednog učenika
– Ocjenjivanje tehnika kojima se služi nastavnik u procesu ocjenjivanja
znanja učenika
– Ispitivanje kvalitete odnosa sa učenicima
– Pregled aktivnosti za učenike sa posebnim obrazovnim potrebama
 Uloga „ocjenjivača“

– Vaš odnos sa kolegom treba se temeljiti na poštovanju i povjerenju

(komentari se trebaju smatrati suradničkim – zajedničko pomaganje da
proces poučavanja bude korisniji)
– Važno je paziti kako priopćavamo povratne informacije kolegi (rasprava
treba da uključuje razgovor između dvije ravnopravne osobe koje
razmjenjuju vastite bilješke i mišljenja, a ne da jedan poučava drugog)
– Bitno je da nastavnici koji se ocjenjuju „mogu da razmisle o svom radu“
 Kako se nositi sa stresom?

Izvori nastavničkog stresa mogu biti:

– učenici koji imaju loš odnos prema školi i kojima nedostaje motivacija,
– razredna nedisciplina općenito,
– brze promjene u Kurikulumu i organizaciji,
– loši radni uvjeti (oprema, nastavna sredstva, usavršavanje nastavnika),
– pritisci vremenskih rokova,
– sukobi sa kolegama i
– osjećaj podcjenjenosti u društvu.
Nastavnički stres može umanjiti
kvalitetu poučavanja na dva načina:

1. smanjit će se zadovoljstvo poslom, što će se

odraziti na vrijeme i zalaganje u procesu
pripremanja za kvalitetno poučavanje
2. može se umanjiti kvalitet komunikacije sa
učenicima
 Način borbe protiv stresa

– tehnike neposredne akcije (potrebno je prvo utvrditi šta

izaziva stres i zašto, a potom se odlučiti šta poduzeti kako
bi se uspješno „borili“ protiv izvora stresa)
– „palijativne“ tehnike (sve ono što nastavnik može činiti
da ublaži osjećaj stresa – mentalne tehnike „pokušaj da
se događaj gleda sa vedrije strane“, ispričati problem
drugima, koristiti se tehnikama tjelesnog opuštanja).
 Korisni savjeti

– Uočite i rješavajte probleme čim prije.

– Razvijajte „organizacijska“ umijeća.
– Razmislite da li ste vi sami odgovorni za neke izvore stresa.
– Pokušajte imati realistična očekivanja kako od sebe tako i od drugih.
– Razgovarajte sa drugima o svojim problemima i brigama.
– Održavajte ravnotežu između vlastitog posla kao nastavnika i
osobnog života izvan škole.
 Literatura

Kyriacou, C. (2001). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb:

Nacionalna i sveučilišna knjižnica, str. 159 do 204 (šesto i
sedmo poglavlje)