Povijest rakete

By: Luka Kordić;Strojarstvo

 Povijest rakete
 Povijest rakete seže daleko u prošlost, premda je razvoj suvremenih
raketa i astronautike započeo tek u 20. stoljeću, Još je oko 360. pr.
Kr., u Staroj Grčkoj, Arhita iz Terenta po prvi put pokazao reaktivni
princip.
 On je jednostavno napunio šuplju glinenu posudu vodom, zatvorio je
i objesio konopcem iznad vatre.
 Zagrijavanjem voda se pretvorila u paru, koja je izlazeći kroz strateški
smještene rupe pokretala posudu. Ovaj se primjer, u svojim različitim
oblicima, i danas koristi za jednostavno demonstriranje ovog
principa.
 Povijest rakete
 Za rani razvoj rakete, presudno je značenje imalo otkriće baruta
 U početku se najviše upotrebljavao za izrađivanje petardi, a kasnije i za vatromet.
 prve prave rakete bile su tzv. "vatrene strijele„ načinjene privezivanjem cjevastog
kućišta napunjenog barutom (mješavina sa sporijim izgaranjem) za tijelo strijele, za
čije lansiranje više nije bio potreban luk.
 Povijest rakete
 1687. Isaac Newton objavio je u svom djelu "Philosophiae
Naturalis Principia Mathematica" (Matematički principi prirodne
filozofije) univerzalne zakone kretanja, u kojem je za razvoj rakete
posebno značajan njegov zakon gibanja, koji kaže da za svaku
akciju postoji jednaka i suprotna reakcija.
 On je također predvidio da ako neki objekt postigne dovoljno
veliku brzinu i visinu, tada neće pasti natrag na Zemlju, nego će
ući u njenu orbitu.
 Povijest rakete
 Krajem 19. i početkom 20. stoljeća rađaju se i
započinju svoj rad prvi pioniri suvremenih raketa i
astronautike.
 Veliki dio tih pionira bio je inspiriran svemirom i
znanstvenom fantastikom, snom o boljem životu i
ujedinjenom čovječanstvu, a posebice djelom Julesa
Vernea "Put na Mjesec" i špekulacijama o otkriću
života na Marsu (Marsovi kanali).
 Akumuliranjem znanja i naglim razvojem znanosti i
tehnologije, ta je fantastika naizgled postajala sve
dohvatnija realnost
 Povijest rakete
 Robert Goddard ,danas znan kao "otac modernih raketa".
16. ožujka 1926. lansirao je Goddard, u okolici Auburna,
službeno prvu svjetsku raketu na tekuće gorivo.
 Iako plod naporna rada, bio je to skroman događaj.
Uređaj koji je vrlo malo nalikovao današnjim raketama,
letio je svega nekoliko sekundi, no bio je to tek početak
veličanstvenog razvoja.
 Pokusi su nastavljeni sve do ljeta 1929., kada je kod
četvrtog, do tada najpotpunijeg lansiranja sa znanstvenim
instrumentima (termometar, barometar, fotoaparat),
raketa bila toliko bučna i sjajna da su mnogi očevici
smatrali da se radi o nesreći zrakoplova
 Povijest rakete
 1927. godine pripadnici Njemačkog udruženja za
svemirski let (Verein für Raumschiffahrt) su počeli svoje
prve eksperimente na pravljenju rakete na tekući pogon.
Pet godina nakon ovoga prilično sramežljivog početka
njemačka vojska je uočila projekt koji je po njima imao
potencijal da se koristi kao dalekometna artiljerija.
 Na čelu istraživača sada vojnog projekta von Braun u
decembru 1934. dovršava svoju raketu imena A-2 čiji
prototip dostiže visinu od 3,5 kilometara.
 Povijest rakete
 Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka i većina ostalih europskih zemalja bile su u
ruševinama. Jedine zemlje koje su bile istinski u stanju nastaviti razvijati rakete bile su
SAD i SSSR, koje su u međuvremenu postale dvije najveće svjetske velesile
 No, od sredine 1950-tih, nakon proglašenja Međunarodne geofizikalne godine (IGY),
sovjetskog lansiranja Sputnika i postupne obnove ratom razrušenih gospodarstva,
europske su se zemlje počele udruživati oko projekta razvoja vlastite rakete i vlastitog
svemirskog programa, a u tom su smjeru krenule i Japan, Kina, Indija, Kanada, Brazil i
neke druge zemlje.
 Povijest rakete
 Pravi razvoj američke rakete započeo je 1936., kada je istraživalac
zrakoplovstva i aerodinamičar prof. dr. Theodore Karman u Visokoj
tehničkoj školi Kalifornije osnovao neku vrstu udruženja za istraživanje
raketa.
 Glavni cilj te skupine bila je konstrukcija rakete za istraživanje velikih visina.
 Rad je, međutim, dao mnogo veće rezultate. Istraživači su otkrili čitav niz
novih pogonskih sredstava za rakete, stvorili prvu američku pomoćnu raketu
za start aviona i izvršili važna istraživanja teoretskih osnova.
 Povijest rakete
 29. srpnja 1958. osnovana je NASA s ciljem osiguranja da mirotvorno
istraživanje svemira od strane SAD-a provodi civilna, a ne vojna
organizacija.
 Američka je vojska istodobno nastavila voditi svoj paralelni vojni svemirski i
raketni program, 1984. godine konačno ujedinjen pod autoritetom
Američkog svemirskog zapovjedništva, koristeći se glavnim pripremnim i
lansirnim područjima u vojnom dijelu Cape Canaverala (Florida) i
Vandenberga (Kalifornija).
 Povijest rakete

 Svemirski program Apollo bio je najpoznatiji NASA-in svemirski program sa ljudskom

posadom
 Program je zaslužan za slanje prvih ljudi na Mjesec.
 Misije Apolo 11 i Apollo 12 bile su prve misije sa uspješnim slijetanjem na Mjesec. Apollo
13 nije uspio sletjeti na mjesečevu površinu zbog problema na uređajima, te je postao
najveća akcija spašavanja iz svemira u povijesti svemirskih istraživanja.
 Povijest rakete
 Letjelica Apollo 11 lansirana je uspješno iz Svemirskog centra
John F. Kennedy 16. srpnja 1969. Ova misija je bila najslavnija
misija programa Apollo koja je prva imala zadatak sletjeti na
površinu Mjeseca, nakon izvršenog zadatka uzletjeti i sigurno
vratiti ljudsku posadu nazad na Zemlju.

 Letjelica je nakon 76 sati od lansiranja ušla u Mjesečevu orbitu.

Nakon odmora Neil Armstrong i Buzz Aldrin ušli su u mjesečev
modul kako bi ga pripremili za put prema i slijetanje na
mjesečevu površinu. Nakon priprema mjesečev modul s dva
astronauta odvojio se od zapovjednog i servisnog modula te
krenuo prema Mjesecu. Mjesečev modul sletio je na površinu
Mjeseca, na područje Mora mira, 20. srpnja 1969. u 20,17 UTC.
Sletjevši, astronauti su pojeli svoj prvi obrok na Mjesecu te
odlučili započeti operacije na površini prije nego je to
planirano. Tijekom iskrcavanja na površinu 21. srpnja u 2,56
UTC mjesečev modul je s površine Mjeseca slao živu televizijsku
snimku.
 Potencijal RH
 U Hrvatskoj, poglavito u Zagrebu, postoje različite institucije, poput
sveučilišta, instituta i zavoda (PMF, FSB, FER, HAZU, Ruđer Bošković,
Zrakoplovnotehnički zavod, i td.), poduzeća (Končar, Ericsson Nikola Tesla,
Gredelj, Đuro Đaković, brodograđevna i kooperantska industrija i sl.) i
pojedinci, koji bi pod uvjetom formiranja odgovarajuće, kvalitetne
organizacije i financijske podloge, mogli u sljedećuh 10 do 20 godina uvesti
Hrvatsku u svemirsko doba.
 Ovdje treba pridodati i potencijale Hrvatske vojske, mornarice i
zrakoplovstva (npr. pri nabavi osjetljive opreme, eksplozivnih materijala,
uporabi poligona za ispitivanje, srodnih tehnologija, itd.) za primjenu u
mirotvorne svrhe, kao i potencijale hrvatskih iseljenika uključenih u različite
aspekte (znanstvene, tehnološke i industrijske) inozemnih svemirskih
programa.