Proizvodnja sirovog

željeza
Sirovo željezo
 Čisto željezo vrlo rijetko se upotrebljava, jer se superiornija svojstva mogu
postići legiranjem, tj. dodatkom drugih elemenata.
Najznačajnija legura željeza je svakako čelik.
 Legure željeza koje sadrže do 2,014 mas. % C nazivaju se čelici, a legure koje
sadrže iznad 2,014 mas. % C nazivaju se željezni ljevovi.
 Većina svjetske proizvodnje čelika danas se odvija u kisikovim konvertorima,
gdje se proizvodi iz tekućeg sirovog željeza koje potječe iz visoke peći ili
elektroredukcijskih peći. Pored kisikovih konvertora, čelik se danas proizvodi i
u elektrolučnim pećima, koje kao uložni materijal upotrebljavaju čelični
otpad (tj. staro željezo), direktno reducirano željezo i kruto sirovo željezo.
 Sirovo željezo, kao međuproizvod, je glavna sirovina za proizvodnju čelika, a
proizvodi se iz ruda željeza. Sve rude željeza u osnovi su oksidi zbog visokog
afiniteta željeza prema kisiku. To znači da je željezo kemijski vezano s
kisikom. Te rude sadrže male količine ostalih elemenata, kao što su mangan,
fosfor, sumpor itd., i fizički su pomiješane s zemljanim materijalima, kao što
su pijesak, stijene i glina. Stoga se proizvodnja sirovog željeza svodi na
uklanjanje nepoželjnih elemenata i tvari iz rude, te kontrole udjela
elemenata koji su poželjni.
Željezne rude
 Osnovne sirovine i materijali za proizvodnju sirovog željeza su: rude željeza,
talitelji i gorivo.
 Prema kemijskom sastavu rude željeza mogu se podijeliti u nekoliko skupina:
- Oksidne (Magnetit (50-70% Fe), Hematit (50-65 % Fe), Limonit (-50% Fe),
Lateriti (28-35% Fe)),
- Karbonatne (Siderit - 27-42% Fe),
- Silikatne (Šamozit – 27-38% Fe),
- Sulfidne (Pirit i Pirotin – 40-59% Fe).
 Kvaliteta ruda željeza: Rude željeza mogu se podijeliti u tri skupine ovisno o
udjelu željeza:
- siromašne (< 30 % željeza),
- srednje bogate (30 do 45 % željeza) i
- bogate (> 45 % željeza).
 Troškovi proizvodnje sirovog željeza rastu što je niži udio željeza, odnosno
viši udio jalovine u rudi.
 Ruda se prije ubacivanja u visoku peć mora pripremiti (drobljenje, klasiranje,
oplemenjivanje, prženje i okrupnjivanje).
Željezne rude
Goriva
 Zadatci goriva u procesu proizvodnje sirovog željeza u visokoj peći su:

- izgaranjem, tj. oksidacijom komponenti goriva osigurati toplinu potrebnu za

zagrijavanje zasipa (uložnih materijala) do temperature redukcije i taljenja
željeza te troske, dati toplinu za endotermne reakcije razlaganja pojedinih
komponenti zasipa i redukcije zasipa, te osigurati toplinu za nadoknadu toplinskih
gubitaka agregata u kom se proizvodi sirovo željezo,

- dati reducense, tj. redukcijska sredstva (ugljik, CO) za proces redukcije, tj.
uklanjanje kisika i oslobađanje elementarnog željeza,

- dati ugljik za naugljičenje sirovog željeza,

- formirati krut i pokretan kostur koji omogućuje propusnost plinova kroz zasip. To
je posebno značajno u nižim slojevima visoke peći na visokim temperaturama gdje
rudno-mineralni dio zasipa prelazi u tekuće ili djelomično tekuće stanje.
 Metalurški koks je jedino gorivo koje u potpunosti ispunjava sve navedene
zahtjeve za proizvodnju sirovog željeza u visokoj peći. Toplina i redukcijsko
sredstvo mogu se dobiti i iz drugih tekućih, plinovitih i krutih goriva, što
omogućuje djelomičnu zamjenu metalurškog koksa u visokoj peći. Nezamijenjeni
dio koksa mora osigurati krut i pokretan kostur, tj. koksnu podlogu koja nosi težinu
zasipa u visokoj peći. Kvalitetan koks je preduvjet za visoku produktivnost visoke
peć. Zbog toga se posebna pažnja posvećuje kemijskom sastavu i svojstvima
koksa, kao što su čvrstoća, reaktivnost, propusnost za plinove itd.
Talitelji
 Kisik se iz rude željeza uklanja postupkom redukcije u visokoj peći. Pri tome
ostaju nečistoće koje uglavnom imaju visoke temperature taljenja i nije ih
moguće odvojiti od metala u krutom stanju.
Talitelji kemijski reagiraju s nečistoćama pri čemu nastaju spojevi s nižom
temperaturom taljenja, odnosno lakotaljiva troska koja isplivava na površinu
tekućeg metala zbog niže gustoće. Pored toga, talitelji reagiraju s pojedinim
elementima iz sirovog željeza (npr. sumporom) i prevode ih u trosku.
 Visoka peć
 1. željezna ruda + vapnenac
2. koks
3. mehanizam za prijevoz zasipa
4. ždrijelo peći
5. sloj koksa
6. sloj željezne rude i vapnenca
7. puhalica zraka za visoku peć
(oko 1200 °C)
8. ispust za trosku
9. ispust za sirovo željezo
10. prijevoz troske
11. prijevoz sirovog željeza
12. pročišćavanje prašine iz plina
visoke peći
13. zagrijači zraka (kauperi)
14. dimnjak
15: predgrijači zraka
16. dostava ugljena
17. peć za koks
18. koks
19. zasipni toranj s dovodom
grotlenog plina.
Visoka peć
Visoka peć
 Visoka peć je najčešće upotrebljavani agregat za proizvodnju sirovog željeza.
U visokoj peći proizvodi se sirovo željezo iz ruda željeza. Osnovne sirovine za
visoku peć su rude željeza, gorivo (koks) i talitelji.
Visoka peć
Visoka peć
 Bogata ruda željeza odgovarajuće veličine komada ubacuje se direktno u peć.
Izgaranjem koksa dobiva se energija potrebna za odvijanje procesa
proizvodnje sirovog željeza u visokoj peći. Osim toga, iz koksa dolazi ugljik
potreban za redukciju, tj. vezivanje kisika iz oksida željeza u rudi pri čemu se
oslobađa elementarno željezo. Dobiveno željezo otapa u sebi ugljik i prelazi u
sirovo željezo. Obzirom da u rudama željeza mogu biti prisutni i oksidi drugih
elemenata osim željeza, npr. mangana i silicija, oni se također djelomično
reduciraju tijekom procesa i prelaze u sirovo željezo.
 Koks mora izdržati pritisak stupa mješavine iznad sebe (djeluje kao nosač
zasipa), te omogućiti i olakšati prolaz redukcijskih plinova kroz mješavinu.
Talitelji snižavaju temperaturu taljenja jalovine iz rude i pepela iz koksa, te
ih prevode u trosku. Navedene sirovine za proizvodnju sirovog željeza, u
točno proračunatim odnosima, ulažu se u ždrijelo visoke peći pomoću
zasipnog uređaja. Naizmjenično se dodaju slojevi koksa, rude ili sintera,
peleta i talitelja
Visoka peć
 Pomoću sapnica upuhuje se zrak u gnijezdo visoke peći potreban za izgaranje
koksa. Da bi se smanjila potrošnja koksa i poveća produktivnost peći, zrak se
predgrijava na ~ 1200 °C, a može se obogatiti kisikom.
 Sirovo željezo ispušta se iz gnijezda visoke peći 8 do 14 puta dnevno. Bijelo
sirovo željezo transportira se u čeličanu gdje se prerađuje u čelik, a sivo
sirovo željezo odlazi u ljevaonice za lijevanje metalnih odljevaka.
Temperatura sirovog željeza koje se ispušta iz gnijezda visoke peći kreće se
od 1360 do 1450 °C. Broj otvora za ispuštanje sirovog željeza iz peći ovisi o
kapacitetu peći i njenoj konstrukciji.
 Suvremene visoke peći obično imaju dva otvora za ispuštanje troske, dok peći
starije konstrukcije imaju jedan otvor. Otvori za ispuštanje troske obično se
nalaze 1,5 m iznad otvora za ispuštanje sirovog željeza i pomaknuti su za 45°
u odnosu na otvor za ispuštanje sirovog željeza ili za 90° ako je samo jedan
otvor za ispuštanje troske. Troska koja se ispušta iz visoke peći uglavnom se
granulira.
 Bijelo i sivo sirovo željezo
 Ovisno o brzini hlađenja pri skručivanju taline iz visoke peći i o masenom udjelu silicija i
mangana nastaje bijelo ili sivo sirovo željezo.
 Sivo sirovo željezo
Polaganim hlađenjem dobiva se sivo sirovo željezo, iz kojeg se izlučio grafit, a obično se
koristi za dobivanje sivog lijeva. Siva boja prijeloma sivog željeza dolazi od finih ljuskica
(lamela) grafita u strukturi. Ugljik se izlučuje u obliku grafita u uslovima sporijeg skrućivanja i
povišenog masenog udjela grafitizatora (silicij).
 Bijelo sirovo željezo
Naglim hlađenjem dobiva se bijelo sirovo željezo, iz kojeg se grafit nije stigao izlučiti, a
obično se koristi za dobivanje čelika. Bijelo sirovo željezo na prijelomu ima svijetliju boju, jer
je ugljik pretežno u cementitu (Fe3C), zahvaljujući bržem skrućivanju i višem masenom udjelu
cementatora (mangan).
 Pročišćeno sirovo željezo koje sadrži više od 1,7%, a manje od 2,5% ugljika obično zovemo
lijevano željezo, a koristi se za izradu masivnijih željeznih odljevaka za razna postolja,
nosače, kostrukcijsko i građevinsko željezo i
Troska
 Upotrebljava se za proizvodnju cementa, građevinskih ploča i blokova, vune i
nasipavanje terena. Temperatura troske koja se ispušta iz gnijezda visoke
obično se kreće od ~ 1400 do 1450 °C. Visokopećni plin, odnosno plin koji
izlazi iz visoke peći nakon pročišćavanja upotrebljava se kao gorivo u
kauperima visoke peći gdje se predgrijava zrak koji se upuhuje u visoku peć,
te u ostalim postrojenjima (npr. u koksnim baterijama). Tijekom prolaska kroz
kauper pročišćeni visokopećni plin predaje svoju toplinu opekama kaupera
koje se zbog toga zagrijavaju. Nakon toga kroz kauper se propušta zrak koji
oduzima toplinu od zagrijanih opeka i na taj se način predgrijava. Predgrijani
zrak upuhuje se u visoku peć kroz sapnice radi izgaranja koksa. Prašina
nastala počišćivanjem plina iz visoke peći vraća se na sinteriranje.