Dobivanje i

karakteristike čelika
Dobivanje i karakteristike čelika
 Čelik je vrsta legure željeza koja nastaje metastabilnim skrućivanjem u području
koncentracija do 2,03 %C, i to konstrukcijski čelici do 0,8 %C, a alatni čelici od
0,8 %C do 2,03 %C, a željezni ljevovi su legure s više od 2,03 %C.
Dobivanje i karakteristike čelika

 Čelik se dobiva oduzimanjem ugljika talini sirovog željeza

ili pretaljivanjem i pročišćavanjem otpadnog željeza.
Takva talina se nakon smanjenja sadržaja ugljika skruti u
obliku većeg bloka, koji se naziva ingot.
 Kod kontinuiranog lijevanja talina se skrućuje u oblik poluproizvoda. Ako se
ingot gnječenjem prerađuje u posebno oblikovane proizvode, kao što su šipke
i profili, trake i limove, onda takvu leguru željeza zovemo čelik.

 Prema tome, čelik ima gnječenu strukturu, sitno i

usmjereno zrno, jer se gnječenje obično završava ispod
temperature rekristalizacije. Do konačno oblikovanih
predmeta iz čelika dolazimo naknadnim postupcima
oblikovanja čeličnih poluproizvoda.
Siemens-Martinova peć
 Siemens-Martinova peć ili Siemens-Martinov postupak je način
masovnog dobivanja čelika iz sirovog željeza, i to posrednom
oksidacijom, gdje oksidaciju vrši kisik iz plinova iznad taline.
 Siemens-Martinov postupak se može podijeliti na bazični (lužnati) i kiseli Siemens-Martinov postupak. U konstrukciji
Siemens-Martinove peći razlike izmedu bazičnog i kiselog Siemens-Martinovog postupka odnosi se uglavnom samo na
razlike u vatrostalnom materijalu ognjišta peći. U svemu ostalom one su vrlo slične.

 Sama Siemens-Martinova peć spada u grupu radijacijsko-plamenih i

reverzibilno-regenerativnih ognjišnih peći. To znači da plamen ne
zagrijava samo talinu sirovog željeza, već i strop (svod) peći, koji
akumuliranu toplinu zrači na talinu. Gorivo i zrak s jedne strane i
dimni plin od sagorijevanja s druge strane, mijenjaju smjer strujanja,
tako da u jednom trenutku par komora-regenerator dovodi zrak i
gorivo na jednu prednju stranu peći, a drugi par prihvata i izvodi
dimne plinove na drugu prednju stranu peći, a zatim u drugom
trenutku, poslije okretanja smjera plinova (reverzije), jedan i drugi
par komora mijenjaju te uloge.
 Uloga je regeneratorskih komora da svojim vatrostalnim materijalom oduzme dimnim plinovima najveći dio topline kad struje
kroz njih i da zatim predaju tu toplinu hladnom gorivu i zraku, kad kasnije struje kroz tu istu komoru. Postizanje visokih
temperatura peći, neovisno o sastavu obloga ognjišta, osnovna je odlika Siemens-Martinovog postupka, u odnosu na klasične
pneumatske postupke (Bessemerov i Thomasov postupak).
Siemens-Martinova peć
Siemens-Martinova peć
S obzirom na sirovine ima više vrsta punjenja u bazičnu Siemens-Martinovu peć:
•samo tekuće sirovo željezo,
•tekuće sirovo željezo i tekući čelik iz konvertera,
•tekuće sirovo željezo i stari čelik s otpada,
•kruto sirovo željezo i stari čelik s otpada,
•samo čelik s otpada s ugljičnim dodacima.
Konverteri (Bessemer-ov i Thomas-ov post.)
Konverteri (Bessemer-ov i Thomas-ov post.)
 Bessemerov postupak je postupak dobivanja čelika na način da se stari čelik s
otpada, rastaljeno sirovo željezo i vapnenac stavljaju u Bessemerove kisele
konvertere, nakon čega se po metalu pušta kisik u mlazovima kako bi oksidirao
nečistoće. Oksidacijski plin se upuhava u rastaljeno željezo pod tlakom kroz
perforirani (šupljikavi) pod konvertera.
 Thomasov postupak se razlikuje od Bessemerovog postupka po tome što koristi
bazičnu (lužnatu) vatrostalnu oblogu i što se upotrebljava vapnenac ili vapno kao
materijal za stvaranje troske.
 Dok se u Bessemerovom postupku izgaranje silicija javlja kao izvor potrebne
toplinske energije, u Thomasovom postupku, gdje je zbog dodavanja vapna, pored
tekućeg metala, potrebna još i dodatna toplinska energija, izgaranje silicija ne
može biti dovoljan izvor energije. Ipak, ulogu glavnog davaoca topline u
Thomasovom postupku ima fosfor. Zato sadržaj silicija u željezu mora biti nizak, od
0,2% do 0,4%.
 Zbog povoljnog odnosa fosforne kiseline i vapna, troska Thomasovog postupka je
izvrsno gnojivo i zbog toga vrlo koristan ostatak ovog postupka.
Elektrolučna peć
 Elektrolučna peć je električna peć u kojoj se sirovo željezo tali električnim
lukom. Ovo je moderniji postupak dobivanja legiranih čelika, u kojima je udio
drugih metala (legirnih elemenata) veći od 5%.
 Elektrolučna peć može proizvesti gotovo sve kvalitete čelika. Ovaj postupak
je izuzetno ekonomičan ako ne treba proizvoditi ugljični i niskolegirani čelik u
velikim količinama, tako da je najpogodniji za dobivanje legiranih čelika.
Elektrolučnim postupkom se može dobiti umireni čelik s nižim sadržajem
fosfora, ali i drugih nečistoća (sumpor, oksidi). Naginjanjem peći troska se
lako izdvaja, pa radni obujam peći može biti smanjen, a sastav taline se onda
lako regulira s topiteljima, oksidantima ili dezoksidantima.
 Nedostatak elektrolučne peći je njen relativno maleni proizvodni kapacitet,
pa se po proizvodnosti teško može usporediti sa Siemens-Martinovom peći.
Veće peći traže i veće napone za ekonomičan prijenos električne energije, a
duži električni lukovi u pećima mogu oštetiti svod i oblogu. Osim toga, vršna
opterećenja električne energije za vrijeme topljenja metala stvaraju teškoće
elektranama u isporuci.
Elektrolučna peć
Elektrolučna peć