15.

SIJEČNJA 1992

Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske je spomendan u

Hrvatskoj Njime se odaje počast međunarodnom priznanju Republike
Hrvatske.

Hrvatska je 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata zemlja i

uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom državom koja je
odigrala bitnu ulogu u priznavanju Hrvatske u svijetu založivši svoju
sveukupnu političku i gospodarsku težinu kako bi pokrenula pasivnu
Europu i potaknula ostalih jedanaest članica Europske zajednice da priznaju
neovisnost i suverenitet RH
Toga dana Hrvatsku su za redom priznale: Belgija, Velika
Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Norve
ška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska, Šveds
ka To su već
prijeučinile SvetaStolica, Njemačka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Sloven
ija, Ukrajina i San Marino.
Za Republiku Hrvatsku, tada još jednu od jugoslavenskih republika, važno
je bilo međunarodno priznanje 12 zemalja EZ.
Nakon 15. veljače 2018. kada je Hrvatsku priznala Ruanda, 11 država još
nije formalno priznalo Hrvatsku, niti s Hrvatskom uspostavilo
diplomatske odnose. To su Burundi, Butan, Južni
Sudan, Liberija, Maršalovi otoci(24.9.2019.uspostavljeni
osnosi), Niger, Somalija, Srednjoafrička
Republika, Svazi, Tonga i Tuvalu
Kultura u Hrvatskoj ima svoje korijene u dugoj hrvatskoj
povijesti: Hrvati naseljavaju ova područja četrnaest stoljeća ali
postoje i značajni ostaci drugih, starijih naroda koji su živjeli na
ovim područjima, i koji su dobro očuvani.

Zbog svog geografskog položaja, Hrvatska predstavlja

mješavinu četiri različite kulturne sfere. Područje je bilo
raskrižje između zapadnog i istočnog kulturnog i političkog
utjecaja, još od podjele na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo, ali
i dio Srednje i Mediteranske Europe.
Ilirski pokret je bio najznačajniji period

nacionalne kulturne povijesti, kao što se pokazalo

da je 19. stoljeće bilo ključno u emancipaciji hrvatskog

jezika, i razvoju umjetnosti i kulture na svim poljima,

dajući mnogobrojne povijesne osobe. Vjerojatno je

najpoznatiji hrvatski kulturni doprinos ostatku

svjetske kulture, izum kravate.

Na područje današnje Hrvatske Hrvati su se naselili
početkom 7. stoljeća zajedno s Avarima i
drugim Slavenima iz sjeverne Europe. Hrvati su tada bili
na razvojnoj razini brončanog i željeznog doba, te nisu
znali uživati u blagodatima grada. Stoga nisu sami gradili
gradove nego su se naseljavali u blizini postojećih gradova,
na obližnjim rijekama (npr. Otok na ušću rijeke Jadro
ispred Salone)
SALONA-RIMSKI GRAD, DANAS PODRUČJE
SOLINA
ANTIČKA NARONA 3D PRIKAZ
Hrvati su ubrzo preuzimali antičku kulturu i umjetnost, ali prije
svega kršćansku vjeru. Prve crkve su podizane kao kraljevske
bogomolje, a kasnoantički utjecaj je bio najjači u Dalmaciji zbog
gustoće kasnoantičke urbanizacije. Postepeno je taj utjecaj negiran
i dolazi do pojednostavljivanja, mijenjanja naslijeđenih oblika i čak
stvaranja originalnih tipova građevina. Sve one (desetak većih i
stotinjak manjih) građene su od lomljenca (grubo lomljena kamena
povezanih debelim slojem žbuke izvana). Veće su uglavnom uzdužne,
jednobrodne ili trobrodne, takva je i crkva sv. Spasa na vrelu
Cetine iz 9. st. Crkva ima snažne oble kontrafore (izvanjske stupove)
što joj daju osobine utvrde, pojačano i naglašeno moćnom kulom –
zvonikom usred pročelja.
CRKVA SV. SPASA, VRELO CETINE
Manje crkve su raznovrsnih zanimljivih oblika
(uzdužne ili centralne), ali najveća i najsloženija
crkva kružne osnove iz 9. st. je crkva sv.
Donata u Zadru. Oko njezine kružne jezgre –
nad kojom je izvorno bila kupola – ovija se
prstenasti brod s trima apsidama na istoku, a taj
oblik se ponavlja i na katu. Po veličini i ljepoti sa
crkvom sv. Donata može se usporediti
samo Dvorska kapela Karla Velikog u Aachenu.
SV DONAT-ZADAR
Rana romanika se javlja u Hrvatskoj početkom 11. stoljeća, i
to snažnim razvojem samostana i crkvenom reformom
(benediktinci). To razdoblje je ostavilo brojne, među njima i
jako vrijedne, spomenike koji su neravnomjerno raspoređeni
uglavnom na jadranskom priobalju – Istra, Primorje i
Dalmacija.
Grade se trobrodne, troapsidalne bazilike, sa stupovima i
arkadama, te drvenim stropovima, što ih uza svoje
samostane grade benediktinci koji dolaze iz Italije
Trobrodna Zadarska katedrala (13. st.) odlikuje se izvana
nizom slijepih galerija na bočnom i glavnom pročelju, gdje
ima tri portala i veliku rozetu s radijalnim stupićima.
SVETA STOŠIJA-ZADAR
PORTAL TROGIRSKE KATEDRALE –MAJSTOR RADOVAN
S gotikom, javlja se i kultura gradskih komuna

(Dubrovački statut), propovjednih redova i vlastele. 14. st.

je vrijeme viteške kulture u Hrvatskoj koje je obilježeno

dominacijom plemstva, ali i zlatno doba srednjovjekovnih

dalmatinskih gradova koji su trgovali s hrvatskom

vlastelom u zaleđu.
Gotičku fortifikaciju od romaničke razlikuju visoke

kule u obliku kvadratne prizme, za razliku od

romaničkih i renesansnih okruglih. Najbolje sačuvani

takvi primjeri nalaze se u Istri: Hum, Bale, Motovun,

ali i na sjeveru - Medvedgrad iznad Zagreba (1260.) ili

na jugu - Sokolac u Lici (14. st.).

Zagrebačku romaničku katedralu uništili su Tatari svojom
provalom 1240. g., ali odmah nakon njihovog odlaska i
dobivanja titule "slobodnog grada" kralja Bele
IV. biskup Timotej gradi novu katedralu. Trobrodna građevina s
poligonalnim apsidama i križno-rebrastim svodom, imala je
romaničke okrugle tornjeve. Brodovi se grade u 14. st., a svod
dovršava u 15. st. Dolaskom Turaka u 16. st. dobiva opasanost
renesansnim kulama i zidinama. Samo jedan toranj je dovršen u
17. st., u 18. st. barokni krov je postao urbana okosnica čitavog
grada.
ZAGREBAČKA KATEDRALA
Šire se usporedno s kršćanstvom
LATINSKA PISMENOST:
-kameni natisi hrvatskih vladara8Trpimir,Branimir...)
TRPIMIROVA DAROVNICA:
-svjedoči da je postojao dvorski slikar, latinski jezik
službeni jezik
najstariji sačuvani spomenik hrvatskog prava. Ova isprava,
nastala 852. godine na latinskom jeziku, najstarija je
isprava s dvora nekog od hrvatskih vladara i ujedno
prva domaća isprava u kojoj se spominje hrvatsko
ime.
Najintezivnija od kraja XI.stoljeća
Više se koristi na sjevernom Jadranu
VALUNSKA PLOČA
Na njoj je dvama jezicima i dvama pismima zabilježeno da pod
pločom počivaju pokojnici triju generacija jedne valunske obitelji .
baka, njezin sin i unuk (zvali su se Teha, Bratohna i Juna) Valunska
ploča je danas ugrađena u zid crkve sv. Marije u Valunu.
Bašćanska ploča starohrvatski je spomenik, pisan prijelaznim
oblikom glagoljice, oko 110O. godine. Pronađena je 15.
rujna 1851. u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na
otoku Krku, zahvaljujući bašćanskom kleriku Petru Dorčiću.

Spomenikom je dokumentirano darovanje zemlje kralja Dmitra

Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu. Danas se čuva
u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a u crkvi Sv.
Lucije nalazi se njena kopija.
 Prijepis na suvremeni standardni hrvatski jezik:
Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja
opat Držiha pisah ovo o ledini koju
dade Zvonimir, kralj hrvatski u
dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče
mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li-
ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o-
toku. Da tko poreče, nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4
e-
vanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi,
moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi-
dah crkvu ovu sa svoje dev-
etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl-
adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mi-
kula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.