Pripovijest u prvom licu i pripovijest u trećem licu
Ranko Marinković » Kiklop MAAR... MAAR... zaviče glas s krova. Melkior se nađe kod ograde stepenica što vode u podzemlje; nad njima svijetli pločica GOSPODA. Sa suprotne strane ukrštaju se druge stepenice pod natpisom DAME. X od stepenica, pomisli, recipročne vrijednosti, brojnici GOSPODA i brojnici DAME (ukršteno množenje), a nazivnici svršavaju dolje u majolici i porculanu, gdje nazivnici šute s poštovanjem: čuje se samo mutan šapat vode, pištanje ventila i šum ventilacije. Kao u utrobi transatlantika. Mirna plovidba. Silaze putnici s veseljem i bukom, kao da idu u brodski bar na čašicu viskija. Vraćaju se zatim na palubu, bodri zadovoljni, s uživanjem srču svježi večernji napitak iz MAARova zraka. Sve je osvojio MAAR. Visoko gore na krovu palače razvio platno kad je pao mrak i stao se derati – MAAR-CENTROREKLAM! Antun Šoljan » Kratki izlet Počet ću od toga da je moj prijatelj Roko lud. Čovjek bi pomislio da netko tko ima takav kokošji grudni koš, mršave tanke ruke, bezbojnu i rijetku našušurenu kosu i toliko debela stakla na očalima koje uvijek poluslijepo prinosi licu sugovornika ili raznim opasnim električnim instalacijama ili kakvim zupčastim strojevima u radu, ne može sebi dopustiti luksuz da bude još i lud. Ali moj prijatelj Roko je od onih legendarnih luđaka koje bogovi čuvaju. On će hodati ulicom zagledan u golubove na zabatima kuća i nesvjesno prijeći pedalj širokom daskom prebačenom preko raskopanog kanala. Njemu će ispasti dvadesetica (njemu uvijek nešto ispada) i otkotrljati se među vodove visokog napona na kakvom gradilištu, i on će se prignuti – bez obzira na goleme crne mrtvačke glave što upozoravaju na opasnost – i izvaditi svoje vlasništvo neozlijeđen … Pripovjedač u 1. i pripovjedač u 3. licu • razlikujemo: • vanjski i pouzdani glas koji poznaje vanjskog junaka i vlada pripovjednom situacijom • i glas koji je bliži, intimniji i smjera ispirpovijedati vlastitu priču
• oba glasa imaju prednosti i nedostatke kojima privlače ili
odbijaju čitatelje • načelno: • pouzdan i distanciran • nepouzdan i blizak Pripovjedač u trećem licu • ostavlja epski dojam • otkriven • jasno je da smo u svijetu književnosti • ekstradijegetički i heterodijegetički pripovjedač ima učinak odjeljivanja fikcije od zbilje • uglavnom sveznajući, ograničavanja njegova znanja uglavnom imaju neku drugu pripovjednu funkciju • poudani i necenzurirani uvid u tijek misli lika je najveća prednost objektivnog pripovjedača • međutim, budući da sve vidi i zna može biti i nametljiv i superioran, nerijetko se ne suzdržava od interpretacija, prosuđivanja, generalizacije, iznošenja vlastitog suda sveznajući • Rimmon-Kenan, osnovne karakteristike sveznajućeg pripovjedača:
• znanje o prošlosti, budućnosti, sadašnjosti
• znanje o tome što se zbiva na različitim mjestima u isto vrijeme • prisutnost na mjestima gdje je lik sam • poznavanje misli i osjećaja lika Pripovjedač u 1. licu • odmah pokušava uvući čitatelja u svoju priču, učiniti ga sugovornikom ili pouzdanikom • najjača strana: bliskost komunikacije • čitatelja može privući i potencijalna nepouzdanost takvog pripovjedača • kod pripovjedača u trećem licu imamo jasan uvid u misli lika, ovdje nema sigurnosti skriva li autodijegetički pripovjedač, svjesno ili nesvjesno, važnu informaciju • sličnost s autobiografijom, memoarima, pričanjem o svakodnevnom životu • odricao mu se fikcionalni status, poistovjećivalo s autorom djela pripovjedno ja / pripovijedano ja • Wolfganag Kayser: „u romanu pisanom u prvom licu pripovjedač ni u kom slučaju nije pravocrtni nastavak pripovjednog lika” • pripovjedno ja tiče se glasa koji pripovijeda vlastitu priču, odnosno junaka kao pripovjedača, često u odrasloj dobi • doživljajno ja ili pripovijedano ja je manje psihološki intonirano, podrazumijeva pripovjedača kao junaka kakav je bio u trenutku u kojem se pripovijeda, najčešće djetinjstvu i mladosti • Kayser inzistira na razdvajanju, Franz Stanzel uočava kontinuitet među tim instancama • Stanzel: najvažniji dio osobitosti pripovjedača u prvom licu nalazi u egzistencijalnom kontinuitetu između pripovijedanog ja (ja kao pripovjedača) i pripovijedanog ja (ja kao junaka) Stanzel • pripovjedač u prvom licu pripada „fikcionalnom svijetu u kojem žive likovi”, dok je pripovjedač u trećem licu izvan • to „egzistencijalističko usidrenje je lključna razlika između 1. i 3. lica pripovjedača • „tjelesno jastvo” dojam da pripovjedač u 1. licu ima tijelo, tijelo koje ga boli, izdaje ga, ili mu je izvor radosti i užitka • pripovjedača pozicija 1. lica ima egzistencijalnu motivaciju, ovisi izravno o životnom iskustvu • treba li razlikovati pripovijedno ja od pripovijedanog ja? • te instance nisu identične • pripovjedno ja ostaje izvan pripovijedanog svijeta, a unutar njega pojavljuje se isključivo pripovijedano ja, točnije, pripovijedačevo ranije ja • formalna razlika između govornika i onog o kome se govori • Eagleton: subjekt koji govori ne može potpuno predočiti sebe onim što kazuje, zamjenica JA vječito izmiče, isklizava • Franz Kafka: Izvještaj za neku Akademiju Kafka: Izvještaj za neku akademiju • realizirana metafora odnosa između pripovjednog ja i pripovijedanog ja • pripovjedač mora održati predavanje o svom majmusnskom predživotu, ali to ne može jer već pet godina nije majmun • promjena znog koje je pripovijedanje uopće omogućeno, izbrisalo je iskustvo koje treba pripovijedati • parodija retrospektivnog pripovijedanja u prvom licu (Dorrit Cohn) • „sadašnji verbalni čin nikada ne može ponovno dočarati neverbalnu zbilju prošlog iskustva” • slično Slobodan Novak Izgubljeni zavičaj (V.Biti: Doba svjedočenja)