1

Uvod u radiografiju skeleta

Doc.dr.sc. Maja Marinović Guić, dr.med.

2
3
 4

PRVI ISPITNI ROK:

21.03.2016.

NAČIN FORMIRANJA OCJENE:

Završni ispit iz Radiografije skeleta ima pisanu, praktičnu i usmenu komponentu.
Položen pismeni dio ispita je preduvjet za pristupanje praktičnom dijelu ispita, a
položen pismeni i praktični dio ispita su preduvjet za pristupanje usmenom dijelu
ispita. Ocjena se formira na način da pisani dio ispita čini 50%, praktični dio 30%,
a usmeni dio 20% ukupne ocjene.
Svi oblici nastave su obvezatni. Na svim oblicima nastave vrši se provjera
nazočnosti studenata.

LITERATURA:
Obvezatna: Miletić D. Skeletna radiografija, Rijeka, Glosa, 2008.
Dodatna: Bešenski N, Škegro N. Radiografska tehnika skeleta. Zagreb: Školska
knjiga, 2012. Wicke. Atlas rendgenske anatomije uz suradnju W.Firbas, C.J.
Herold, W. Schima. 7. izdanje. Zagreb, Medicinska naklada, 2010. Materijali s
predavanja
 5

Skeletna radiografija ili rendgensko snimanje kostiju najčešći je

posao inženjera medicinske radiologije odnosno radiološkog
tehnologa.

Radiografija se koristi jer je:

• jednostavna
• brza
• jeftina
• slaba ionizacija
• jednostavna interpretacija uz dobro poznavanje anatomije
• zauzima prvo mjesto u dijagnostici patologije koštanog sustava
 6

Radiografija nije samo namješanje bolesnika i pritiskanje dugmeta za ekspoziciju.

Rad. tehnolog mora biti sposoban učinkovito komunicirati sa svim bolesnicima,
osigurati im odgovarajuću skrb, potpuni radiološki tretman u skladu s ispunjenom
uputnicom, mudro koristiti rendgensko zračenje i evaluirati gotovu snimku.

Svaka profesija ima etička načela ili standarde kojih se svi trebaju pridržavati. Biti
profesionalac u svom zanimanju zahtjeva ne samo znanje i vještine već i
određene stavove, ponašanje i moral.

Briga za bolesnika obuhvaća zadovoljavanje njegovih fizičkih, psiholoških i

emocionalnih potreba.
Iako većina zdravstvenog osoblja s lakoćom i ugodnošću pomaže pacijentu u
zadovoljavanju njegovih fizičkih potreba (pomaganje pri ustajanju iz kreveta,
otklanjanje boli...), upravo emocionalne i psihološke potrebe imaju veći utjecaj na
kvalitetu zdravstvene skrbi i oporavak.
 7

Npr. pacijent koji je bolestan ili akutno ozlijeđen može postati agresivan,
zahtjevan ili se povući u sebe. Rad.tehnolog treba procijeniti bolesnikove
potrebe i adekvatno s njim komunicirati da bi dobili radiogram
odgovarajuće kvalitete.
 8

Učinkovita komunikacija je jednako važna kao i poznavanje rukovanja radiološkom

opremom u postizanju dobre zdravstvene skrbi. Komunikacija može biti verbalna i
neverbalna. Poruka koju šaljete može biti pogrešno interpretirana, a neverbalna
komunikacija često govori više od verbalne (ton glasa koji nije brižan, ne gledate
bolesnika u oči, udaljavanje od njega, ne pružanje mogućnosti da postavi pitanje...).

Rad. tehnolog mora razumjeti svoje stavove i osjećaje

da bi bio uspješan profesionalac koji može pružiti
brigu bolesniku.

Budući da bolesnici koji su informirani bolje surađuju, komunikacija i educiranje

bolesnika su sastavni dio uspješnog radiološkog pregleda.

Suradljivost bolesnika može smanjiti količinu vremena potrebnu za obavljanje

radiološkog postupka, može poboljšati kvalitetu radiograma smanjujući pomicanje te
smanjiti broj ponavljanja snimki.
 9

Pedijatrijski bolesnik:

Novorođenčad (0-4 tjedna) – toplina,

hrana, nježnost (omotati ih u prekrivač-
mogu se brzo pothladiti; nahraniti ga
prije obrade)

Dojenčad (1-12 mjeseci) – svjestan je ljudi i okoline stoga je plač

normalni odgovor kad ga se odvoji od majke (omogućiti roditelju ostanak
u istoj prostoriji-otac)

Malo dijete (1-3 godine) – najmanje suradljiva skupina

bolesnika; djeca uče hodati, istražuju okoliš, ne vole da
ih se sputava, upotrebljavaju riječ “ne”, treba ih se dosta
uvjeravati (posebno draga igračka i prisustvo roditelja
mogu pomoći; spustiti se na razinu njihovih očiju)
 10

Predškolsko dijete (3-6 godina) – komuniciraju

verbalno i prilično su neovisni, mogu razumjeti
radiološki postupak u osnovnim crtama
(“slikat će ih posebna kamera”), žele dodirivati
opremu, imaju povjerenja u
vas i ako je postupak
bolan to im treba reći
i ohrabriti ga

Školsko dijete (6-12 godina) – dobro komuniciraju, prijateljski su raspoloženi,

mogu razumjeti osnove postupka, mogu zadržati disanje;
10-12 godina su sramežljivi (treba ih pokriti i osigurati privatost; može im se
pokazati prostorija)

Adolescenti (>13 godina) – izgled im je jako bitan, javlja se nesigurnost,

neprijateljstvo ili postaju djetinjasti, plačljivi (pogotovo kod kroničnih bolesti)
Treba ih se upoznati s postupkom, isključiti trudnoću.
 11

Gerijatrijski bolesnici – često ih se doživljava negativno jer se ne mogu

kretati brzo, ne čuju ili ne vide dobro i često predstavljaju razdoblje života
kojih se mnogi boje. Komunikacija treba biti polagana i jasna, govorite
normalnim glasom blizu bolesnikovog uha. Biti pažljiv s obzirom na
osteoporozu, osjetljivu kožu, modrice...
 12

Radiogram
Radiogram je (bez obzira o kojoj projekciji je riječ) dvodimenzionalni prikaz
trodimenzionalnih struktura.

Nastalu sliku tvore multiple strukture koje se nalaze

u smjeru rendgenske zrake.
Točna lokalizacija određenog patološkog procesa
(fraktura, tumor...) ili stranog tijela zahtjeva dva
radiograma snimljena okomito jedan na drugi
npr. anteroposteriorna i lateralna projekcija.

Zapamtite: objekt vidljiv na radiogramu može biti

smješten bilo gdje između rendgenske cijevi i
receptora slike.
 13
Netter, F.H. Interactive Atlas of Clinical Anatomy. Novartis, 1997, ISBN: 1-929007-15-9
 14
Netter, F.H. Interactive Atlas of Clinical Anatomy. Novartis, 1997, ISBN: 1-929007-15-9
 15
Netter, F.H. Interactive Atlas of Clinical Anatomy. Novartis, 1997, ISBN: 1-929007-15-9
 KVALITETA RENTGENSKE SLIKE
16

Projekcijski efekti rendgenskih sjena

Snimani dijelovi tijela su veoma raznoliki po svojoj građi, gustoći tkiva, debljini i
obliku, pa prolaskom rendgenskih zraka na filmu nastaju različite sjene i
kombinacije sjena koje se nazivaju projekcijskim efektima sjena. Najčešći
projekcijski efekti sjena su:

sumacijski efekt

efekt oduzimanja ili suptrakcije

tangencijalni efekt

Sumaciju, suptrakciju i tangencijalni efekt (koji na neki način predstavljaju

artefakte jer ne odgovaraju stvarnoj anatomskoj građi), treba imati na
umu prilikom tumačanja radiograma.
 KVALITETA RENTGENSKE SLIKE
17

Sumacijski efekt se javlja kad se dva anatomska objekta (ili u kombinaciji

patološki supstrat i neki anatomski dio tijela) nalaze jedan iza drugoga u
smjeru prolaska rendgenskih zraka te na filmu daju zajedničku sjenu koja je
intenzivnija od njihovih pojedinačnih sjena.

tako nastaje nova sjena, koja nije odraz oblika nijedne od dvije strukture
kroz koje su prošle rendgenske zrake.

ta sjena je intenzivnija i ona je zapravo prividna sjena, jer ne odgovara sjeni

nikakvog “objekta”.

primjeri za to su intenzivnije sjene kosti na mjestima križanja rebara ili

sumacije glave femura i acetabuluma koji zajedno daju intenzivniju sjenu
kosti.
 KVALITETA RENTGENSKE SLIKE
18

Sumacijski efekt
 KVALITETA RENTGENSKE SLIKE
19

Efekt suptrakcije ili oduzimanja (smanjenja) sjene snimanog objekta je

suprotan sumacijskom efektu.

to se događa kada je iza ili ispred objekta koji daje gustu i homogenu sjenu
(jetra, slezena npr.) neka šupljina ispunjena zrakom, pa nastaje nova sjena
manje intenzivna od sjene organa, a intenzivnija od “sjene zraka”.

to često vidimo na snimkama trbuha, kada plin u vijugama crijeva oduzima

gustoću sjene koštanih segmenata, pa neke patološke promjene na njima
nećemo prepoznati (metastaze zloćudnih tumora npr.).
 KVALITETA RENTGENSKE SLIKE
20

Efekt suptrakcije
 KVALITETA RENTGENSKE SLIKE
21

Tangencijalni efekt nastaje prolaskom rendgenskih zraka kroz anatomske

strukture obla, okrugla ili cilindrična oblika.

u tim slučajevima, u rubnim dijelovima takvih struktura rendgenske zrake zbog

rubnog debljeg sloja tkiva budu jače apsorbirane, pa na tim mjestima nastaje
intenzivnija rubna sjena organa

primjer za to je snimka lubanje, kod koje vanjski rubovi kostiju daju intenzivnije
sjene, ili snimke dijafiza cjevastih kostiju (femura, humerusa, radiusa i ulne), ili
pak gusti začahureni pleuralni izljevi.

u svim navedenim primjerima projekcijskih efekata sjena može doći do

simulacije nepostojećih patoloških promjena ili neprikazivanja postojećih, što
može navesti radiologa na postavljanje pogrešne dijagnoze.
 KVALITETA RENTGENSKE SLIKE
22

Tangencijalni efekt
 23

Strana tijela mogu ući u tijelo ingestijom,

traumom ili tijekom operacije.

Većina će imati gustoću veću od gustoće

vode i bit će svjetlija od mekih tkiva.
Metalna strana tijela bit će bijela.

Optimalna ekspozicija radiograma

skeletnog sustava treba prikazati slijedeće
dijelove kosti: kortikalis (kompaktu) i
trabekularni uzorak kao i mekotkivne sjene.

Hipereksponirani radiogram će biti taman

dok će hipoeksponirani radiogram biti
svijetao (“ispran”).
 24

Terminologija u radiografiji skeleta:

sklerotičan — povećan denzitet kosti

litičan — koštana destrukcija
korteks — površinski dio kosti
medula — trabekularna kost u koštanoj srži
artikulacijski — odnosi se na zglob
demineralizacija — smanjena gustoća kosti (pojavljuje se kod
osteomalacije/osteopenije/osteoporoze)
ankiloza — fuzija ili sraštenje
osteo- — prefiks koji se odnosi na kost (npr. osteosarkom)
hondro- — prefiks koji se odnosi na hrskavično (npr. hondrosarkom)
fibro- — prefiks koji se odnosi na vezivno tkivo (npr. fibrosarkom)
artro- — prefiks koji se odnosi na zglob (npr. artritis)
spondilo- — prefiks koji se odnosi na kralježnicu (npr. spondiloartropatija)
dactyl- — prefiks koji se odnosi na prst (npr. dactilitis)
 25

Za opis radiografskih projekcija i namještaja koriste se slijedeći pojmovi:

AP - anteroposteriorno
PA - posteroanteriorno
lateralno - profilno
koso - između lateralnog i AP (ili PA)
supinacija - ležeći na leđima ili paralelan položaj kostiju podlaktice
pronacija - ležeći licem prema dolje ili ukriženi položaj kostiju podlaktice
aksijalno - duž osovine anatomske strukture
cefalično, kranijalno - prema glavi
kaudalno - prema nogama
inverzija – uvrtanje stopala
everzija – izvrtanje stopala
ulnarno, tibijalno, medijalno
radijalno, fibularno, lateralno
 26

Napretkom tehnologije unaprijeđeni su radiografski uređaji i

značajno poboljšani mediji za prihvat i pohranu slike.

Prihvat rendgenskog zračenja koje je prošlo kroz tijelo

bolesnika moguće je na nekoliko načina:
-klasični rendgenski filmovi: sustav film-folija, trajni je zapis i
promatra se na negatoskopu,

- digitalna radiografija-obuhvaća pretvorbu rendgenskog

zračenja u digitalnu sliku, promatra se na računalu, može se
otisnuti na papiru ili posebnom rendgenskom filmu u
postupku suhog razvijanja, pohranjivanje na PACS-u:

CR (comptuted radiography) - fosforne ploče istih formata

kao i rendgenski filmovi
DR (digital radiography) - ravni detektori koji su ugrađeni u
radiografske uređaje
 27
SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE

Kasete
 28

Unatoč napretku tehnologije, tehnika skeletne radiografije je

ostala nepromijenjena glede projekcije rendgenske snimke
(radiograma), što uključuje niz standardnih postupaka s
bolesnikom, uređajem i radiografskim materijalom.

Svako ponavljanje radiograma zbog neispunjavanja kriterija

bolesnika dodatno izlaže ionizirajućem zračenju.

Stoga je poznavanje tipičnih projekcija pojedinih dijelova skeleta

presudno za dobivanje dijagnostički vrijednih radiograma.
 29
Stvaranje rendgenskih zraka

Eizenberg, Briggs, Barker & Grković, Anatomedia General anatomy, 1st ed.,
Melbourne, Anatomedia Publishing, 2003, ISBN: 0-734-02691-9
 30

Apsorbcija rendgenskih zraka ovisi o:

• gustoći tkiva
• atomskom broju

Eizenberg, Briggs, Barker & Grković, Anatomedia General anatomy, 1st ed.,
Melbourne, Anatomedia Publishing, 2003, ISBN: 0-734-02691-9
 31

Karakteristike rendgenskog zračenja (valna duljina,

frekvencija)
Veći napon (kV)→veća kinetička energija→nastanak rendgenskih zraka
veće energije odnosno veće prodornosti

Određivanjem jakosti struje grijanja katode (mA) i vremena izlaganja

rendgenskom zračenju mjereno u sekundama (s) određuje se količina
rendgenskog zračenja. Često se ta dva parametra iskazuju kao umnožak
(mAs).

Uređaji za automatsku kontrolu ekspozicije i mogućnost korištenja gotovih

setova parametara snimanja za pojedine dijelove tijela značajno su smanjili
mogućnost krivog odabira energije ili količine rendgenskog zračenja te
vremena izlaganja zračenju (kV, mA, s).

Usprkos automatskoj kontroli uređaj neće odrediti točnu ekspoziciju ako

objekt snimanja nije dobro centriran.

Izlaganje zračenju u skeletnoj radiografiji je u pravilu kraće od pola

sekunde, a uvijek je praćeno zvučnim i vizualnim signalom.
 32

Nastanak radiograma

Prolaskom kroz tkiva rendgenske zrake oslabljuju na dva načina –

apsorpcijom i rasapom. Dio zračenja koji prođe kroz tkivo bez sraza s
molekulama pada izravno na receptor slike i najvažniji je čimbenik u
stvaranju radiograma.

Tako nastaju rendgenske sjene čija se gustoća može na standardnom

radiogramu podijeliti na četiri kategorije: sjena gustoće zraka, masti,
mekog tkiva i kosti (vapna). Metalna strana tijela daju u pravilu sjenu
najveće gustoće.

Nažalost dio raspršenog zračenja može se pod nepovoljnim kutom odbiti i

dospjeti na receptor slike (npr. ukoliko je širina rendgenskog snopa veća
do formata receptora slike raspršeno zračenje može dospjeti i iz tkiva koja
nisu bila u području dijagnostičkog interesa).

Suvremeni uređaji uglavom imaju sustav za automatsko sužavanje snopa

prema formatu receptora slike dok se kod film-folijskih i CR sustava
automatsko sužavanje uključuje samo uz upotrebu Bucky rešetke.
 33

Rešetke smanjuju količinu raspršenog zračenja koja dospijeva na receptor slike.

Bucky rešetka – pokretna rešetka koja je ugrađena u radiografski stol
Lysholm rešetka – nepokretna, fiksirana je na kazetu koja se prisloni uz snimani
dio tijela

U radiografiji skeleta rešetku treba koristiti kod debljih dijelova tijela u kojima
nastaje veća količina raspršenog zračenja (kad je objekt deblji od 10-12 cm),
poboljšavaju kvalitetu radiograma, ali zahtjevaju veću količinu zračenja.

Buckyeva rešetka se koristi za:

- radiografiju glave (osim pojedinih projekcija u dentalnoj radiografiji te kod
radiografije nosnih kostiju),
- aksijalnog skeleta,
- grudnog koša i ramenog obruča te gornjeg ekstremiteta zajedno s nadlakticom,
- zdjeličnog obruča i donjeg ekstremiteta zaključno s potkoljenicom.
 34

Postupak pri radiografiji

1 Identifikacija bolesnika (osobe s oštećenim vidom,

sluhom, neurološkim simptomima)
2 Priprema bolesnika (trudnoća, objasniti tijek pretrage
skinuti svu odjeću i nakit sa snimanog dijela tijela;
poseban odnos prema traumatiziranom bolesniku
3 Pribor (veličina receptora slike-filma, rešetka)
4 Položaj bolesnikova tijela (ležeći, stojeći, sjedeći)
5 Položaj snimanog dijela tijela
6 Rubovi kasete
 35

Postupak pri radiografiji

7 Oznaka strane
8 Zaštita bolesnika (smanjivanje doze, sužavanje snopa, filtriranje
snopa, trudnice-zabranjena je radiografija, natpis na ulazu u
rendgensku dijagnostiku,

Zaštita od zračenja temeljni je postulat struke radioloških

tehnologa, što je i zakonska obveza.

Štitnici za gonade, odnosno zaštitna pregača oko struka.

Kod radiografije zuba treba prekriti čitavo tijelo pregačom.

Radiološko osoblje ne smije se naći u području primarnog snopa

rendgenskog zračenja i ne smije u rutinskom poslu pridržavati
bolesnike tijekom ekspozicije. Osoba koja pomaže bolesniku mora
nositi zaštitnu pregaču i ne smije biti izložena primarnom rendgenskom
snopu već bolesniku prilazi sa strane, pod pravim kutom u odnosu na
smjer zračenja.
 36

Najvažniji čimbenici zaštite od zračenja su vrijeme, udaljenost i zaštitna

oprema (ne smiju se savijati olovne pregače).

9 Imobilizacija (spužvasti podlošci)

10 Centriranje
11 Električni uvjeti (kV, mAs)
12 Ocjena gotove snimke

Potrebno je skratiti pretragu kako bi se zadržala kontrola voljnih pokreta

pogotovo u djece i psihičkih i neuroloških bolesnika.

Respiracijske pokrete treba prekinuti u trenutku ekspozicije kod većine

radiograma ako bolesnik surađuje, a kod radiografije glave i vratne
kralježnice potrebno je prekinuti i gutanje.
 37

Standardna udaljenost između žarišta rendgenske cijevi i receptora slike

iznosi 115 cm ili 120 cm što ovisi o uređaju.

Povećanje udaljenosti na 150 cm ili 180 cm je posebno označeno kod

pojedinih projekcija koje to zahtijevaju.

U dentalnoj radiografiji udaljenosti su manje i posebno su naznačene kod

pojedinih projekcija.
 38

Anatomske ravnine

medialis-lateralis anterior-posterior superior-inferior

ventralis-dorsalis cranialis-caudalis
 39

Pacijent je prekriven kožom...

 40

Vrste kostiju:

 PREMA REGIJI
-skeleton axiale (80)
-skeleton appendiculare (126)

 PREMA OBLIKU
-kratke
-duge
-pločaste
-nepravilne
-šuplje
-sezamske
 41

GRAĐA KOSTI

• epiphysis

lamina epiphysialis
metaphysis
diaphysis

• substantia compacta
substantia spongiosa
42
 43

Longitudinalni presjek kroz humerus

44
 45

O svakoj kosti treba znati...

hrvatski i latinski naziv kosti

detaljnu građu svakog pojedinog
dijela

- caput, collum, corpus, condylus,

processus
- tuberculum, tuberositas, crista,
sulcus, linea, corpus, fossa....
 46

OPIS POKRETA

 flexio-extensio
 abductio-adductio
 rotatio
 circumductio
 elevatio-depresio

 supinatio –pronatio
(podlaktica)
 oppositio-repositio (palac
šake)
 inversio-eversio (stopalo)
 protrusio-retrusio (čeljust)
 47

Projekcije

Projekcija nekog dijela tijela na radiogramu određena je položajem čitavog tijela i

snimanog objekta u odnosu na radiografski stol ili vertikalni stativ, formatom i
položajem receptora slike, smjerom središnje zrake u odnosu na receptor slike i
ulaznim mjestom središnje zrake na tijelu bolesnika.

Za sve standardne radiograme postoje stroga pravila projekcije te zadani format

receptora slike kako bi se izbjeglo neracionalno širenje snopa rendgenskog zračenja
odnosno izlaganje bolesnika ionizirajućem zračenju.

Nestandardne projekcije rad. tehnolog smije koristiti samo u dogovoru s radiologom

ili kada stanje bolesnika ne dopušta izvedbu standardnog radiograma (bolesnik je
bez svijesti, alkoholiziran je, priključen je na medicinske uređaje koji održavaju
njegove vitalne funkcije).

Neodgovarajuća projekcija često nastaje zbog žurbe (traumatizirani ili vitalno

ugroženi bolesnik), nemara ili nedovoljnog poznavanja radiografske tehnike i kriterija
za ocjenu dobivenog radiograma
 48

Anteroposteriorna projekcija (AP) - ulaz SZ s prednje strane, a izlaz sa

stražnje strane. Bolesnik leži na leđima ili je prislonjen leđima na vertikalni
stativ; receptor slike je uvijek straga.
Posteroanteriorna projekcija (PA) – upravo obrnuto; receptor slike je uvijek
ispred bolesnika
Lateralna (profilna) projekcija – bolesnik je bočno prislonjen na radiografski
stol ili stativ.
Kose projekcije uključuju nagib medijane ravnine tijela bolesnika u odnosu na
receptor slike pod određenim kutom (najčešće 30-45°).
 49

Četiri kosa položaja u skeletnoj radiografiji treba posebno spomenuti:

RPO (right posterior oblique) stražnji desni kosi - kosa anteroposteriorna

projekcija, stražnjom desnom stranom tijela bolesnik je naslonjen na
radiografski stol odnosno receptor slike

LPO (left posterior oblique) stražnji lijevi kosi - kosa anteroposteriorna

projekcija, stražnjom lijevom stranom tijela bolesnik je naslonjen na
radiografski stol odnosno receptor slike
 50

RAO (right anterior oblique) prednji desni kosi - kosa posteroanteriorna

projekcija, prednjom desnom stranom tijela bolesnik je naslonjen na
radiografski stol odnosno receptor slike, a SZ ulazi straga s lijeve strane na
tijelu bolesnika

LAO (left anterior oblique) prednji lijevi kosi - kosa posteroanteriorna

projekcija, prednjom lijevom stranom tijela bolesnik je naslonjen na
radiografski stol odnosno receptor slike, a SZ ulazi straga s desne strane na
tijelu bolesnika
51
 52

Radiografija prstiju ruke

53
54
55
 56

A - phalanges
B - sesamoid bone
C - metacarpal 1
D - metacarpotrapezium joint
E - trapezium
F - scaphoid
G - neck of scaphoid
H - radial styloid process
 57

1. Capitate
2. Carpometacarpal joints
3. Distal interphalangeal joints
4. Distal phalanges
5. Distal radioulnar joint
6. Hamate
7. Hook of the hamate
8. Lunate
9. Metacarpal bones 1-5
10. Metacarpo-phalangeal joints
11. Middle phalanges
12. Pisiform
13. Proximal interphalangeal joints
14. Proximal phalanges
15. Radius
16. Scaphoid
17. Sesamoid bones (of thumb)
18. Trapezium
19. Trapezoid
20. Triquetrum
21. Ulna
 58

1 Distal phalanx (tuft) 6 Head of the proximal phalanx

2 Distal phalanx 7 Proximal phalanx
3 Distal interphalangeal joint 8 Base of the proximal phalanx
4 Middle phalanx 9 Metacarpophalangeal joint
5 Proximal interphalangeal joint 10 Metacarpal
59
 60

AP projekcija palca
Položaj bolesnika:
sjedeći na stolici pored radiografskog stola, noge su
paralelne sa stolom, nadlaktica je abducirana do
visine ramena

Položaj objekta snimanja:

Maksimalna pronacija podlaktice, palac treba
dorzalnom stranom položiti na receptor slike (prstima
nesnimane šake može se povlačiti ostale prste
snimane šake tako da se palac izdvoji)

Receptor slike: 13x18 cm ili 18x24 cm podijeljeno na 2 formata; nepokriveni dio

postaviti duljom stranicom paralelno s osi prsta

Središnja zraka: usmjerena je okomito na receptor slike, ulazi na 1.

metakarpofalangealnom zglobu, modifikacija je nagibom središnje zrake oko 15°
prema karpusu-bolji prikaz 1. MCP zgloba u AP projekciji
 61

Profilna projekcija palca

Položaj bolesnika:
sjedeći na stolici pored radiografskog stola, noge su
paralelne sa stolom, nadlaktica je abducirana do
visine ramena

Položaj objekta snimanja:

Prirodni položaj palca u odnosu na ostale prste koje
iz palmarnog položaja treba podignuti na manji
klinasti podložak ili flektirati falange 2. do 5. prsta dok
se ne postigne profilna projekcija palca

Receptor slike: 13x18 cm ili 18x24 cm podijeljeno na 2 formata; nepokriveni dio

postaviti duljom stranicom paralelno s osi prsta

Središnja zraka: usmjerena je okomito na receptor slike, ulazi na 1.

metakarpofalangealnom zglobu
 62

AP i profilna projekcija palca

Ocjena radiograma:
prikazan je palac u čitavoj duljini,
zglobne pukotine interfalangealnog i
metakarpofalangealnog zgloba su
otvorene

AP i profilna projekcija ručnog palca

 63

AP projekcija karpometakarpalnog zgloba palca

Položaj bolesnika:
sjedeći pored radiografskog stola podesiti visinu stola
prema njegovu ramenu. Bolesnik se nagne prema
naprijed tako da mu glava dođe u razinu
radiografskog stola.

Položaj objekta snimanja:

Čitava ruka je ispružena u jednoj ravnini, podlaktica
je u pronaciji, dorzum palca je položen na stol (šaku
treba zaokrenuti toliko da meka tkiva hipotenara ne
prekrivaju 1. CMC zglob).

Receptor slike: 13x18 cm ili 18x24 cm podijeljeno na 2 formata; nepokriveni dio

postaviti uzdužno na os palca

Središnja zraka: usmjerena je okomito na receptor slike, ulazi na 1.

karpometakarpalni zglob, modifikacija je nagibom središnje zrake oko 15° prema
proksimalno za prikaz zglobne pukotine
 64

AP projekcija karpometakarpalnog zgloba palca

Ocjena radiograma:
prikazan je 1. karpometakarpalni
zglob bez superpozicije mekih tkiva
ili drugih koštanih elemenata,
Prikaže se os trapezium i baza 1.
metakarpalne kosti

Ova se projekcija koristi kod procjene

upalnih bolesti, fraktura i luksacija 1.
karpometakarpalnog zgloba.
 65

PA pojedinačne projekcije 2. do 5. prsta

Položaj bolesnika:
sjedeći na stolici pored radiografskog stola

Položaj objekta snimanja:

Šaka je oslonjena palmarnom stranom na podlogu,
prsti su malo razmaknuti.
Snimani prst treba položiti palmarnom stranom na
nepokriveni dio receptora slike.
Proksimalni interfalangealni zglob treba postaviti u
sredinu nepokrivenog formata.

Receptor slike: 13x18 cm ili 18x24 cm podijeljeno na 2 formata; nepokriveni

format postaviti uzdužno u smjeru prsta.

Središnja zraka: usmjerena je okomito na receptor slike, ulazi na proksimalni

interfalangealni zglob snimanog prsta; kolimaciju treba prilagoditi stvarnoj širini
prsta.
 66

PA pojedinačne projekcije 2. do 5. prsta

Ocjena radiograma:
Prikaže se čitav prst od pripadajuće
metakarpalne kosti do vrha distalne falange.
Konkavitet konture dijafiza falangi i podjednaka
debljina mekih tkiva na obje strane kosti;
Otvorene zglobne pukotine PIP, DIP i MCP
zglobova.
Na istom radiogramu trebaju biti kontrastno
prikazana meka tkiva i koštana struktura.
 67

Profilne pojedinačne projekcije 2. do 5. prsta

Položaj bolesnika:
sjedeći na stolici pored radiografskog stola, ruka je u
visini stola

Položaj objekta snimanja:

Šaka je oslonjena ulnarnom stranom na podlogu kod
radiografije 4. i 5. prsta, a radijalnom stranom za
radiogram 2. i 3. prsta. Snimani prst treba ispružiti
pasivnom ili aktivnom ekstenzijom; nesnimane prste
treba flektirati da ne bi došlo do preklapanja.
Na podlogu je moguće položiti 2. i 5. prst, dok
radiografija 3. i 4. prsta zahtjeva podložak od tanke
spužve i održavanje ispruženog položaja vrpcom
omotanom oko snimanog prsta ili drvenim štapićem.

Središnja zraka: usmjerena je okomito na receptor slike, ulazi na proksimalni

interfalangealni zglob snimanog prsta; kolimaciju treba prilagoditi stvarnoj širini
prsta.
 68

Profilne pojedinačne projekcije 2. do 5. prsta

Ocjena radiograma:
Prikaže se čitav prst u profilu, od pripadajuće
metakarpalne kosti do vrha distalne falange.
Mora se vidjeti konkavitet palmarnih strana
dijafiza falangi.
Proksimalna falanga, uključujući MCP zglob ne
smije se preklapati s drugim prstima,
interfalangealne zglobne pukotine trebaju biti
jasno prikazane.
Najteže se postiže kvalitetan profilni radiogram
4. prsta.
 69

PA bilateralna projekcija 1. metakarpofalangealnog zgloba

s opterećenjem
Položaj bolesnika:
sjedeći na stolici uz rub radiografskog stola, ruke su
ispružene na stolu.

Položaj objekta snimanja:

Dlanovi su prislonjeni na podlogu ulnarnom stranom
dok su palčevi podignuti i približeni, metakarpusi su
međusobno razdvojeni namotanim zavojem, a
distalne falange oba palca su povezane i čvrsto
zategnute gumicom za kosu ili samoljepivom trakom.
Palčevi moraju biti paralelni s podlogom, a tijekom
snimanja pacijent ih treba pokušati razdvojiti.

Receptor slike: 13x18 cm ili 18x24 cm podijeljeno na 2 formata; nepokriveni dio

postaviti poprečno na uzdužnu os snimanog objekta

Središnja zraka: usmjerena je okomito na receptor slike, ulazi između oba palca u
visini MCP zglobova
 70

PA bilateralna projekcija 1. metakarpofalangealnog zgloba

s opterećenjem

Ocjena radiograma:
Palčevi ne smiju biti zakrenuti
1. MCP zglobovi moraju se jasno
prikazati na obje strane.

Ova se projekcija koristi kod detekcije

rupture ulnarnog kolateralnog
ligamenta u MCP zglobu palca kod
povrede zvane “skijaški palac”.
Traži se značajno odstupanje u
usporedbi s kontralateralnom
stranom.
 71

Patološke promjene na kostima: primjeri

Fraktura je potpuni ili nepotpuni prekid kontinuiteta kosti.

Normalne anatomske strukture na skeletu su obrubljene

sklerotičnim rubom za razliku od svježih frakturnih pukotina kod
kojih takvog ruba nema.

Luksacija i subluksacija – potpuni i djelomični gubitak dodira

zglobnih tijela
72
73
74
 75

„Skijaški” palac
76
 77

Osteoartritis palca
78
79
80
81
82
83