HRVATSKA U DOBA MATIJE

KORVINA I DINASTIJE
JAGIELOVIĆA
Matija Korvin
hrvatsko-ugarski
kralj1458–1490 (Cluj,Rumunjska, 23. II. 1443 –
Beč, 6. IV. 1490). Sin Jánosa Hunyadija.
Nadimak Corvinus dobio po gavranu (lat. corvus), koji je bio
sastavni dio njegova grba.
Oslanjajući se na srednje i niže plemstvo, svećenstvo i
gradove, slomio je samovlašće ugarskih i hrvatskih magnata
(Celjskih, Frankapana) te je, nametanjem kraljevskog
autoriteta, utemeljio centralističku monarhiju.
Za učvršćenje kraljevske vlasti od velike su važnosti bile porezne

reforme koje je proveo i time povećao kraljevske prihode četiri do pet

puta, što je omogućilo osnivanje stalne najamničke vojske. U prvom

razdoblju vlasti Matija je izgradio uspješan obrambeni sustav protiv

Osmanlija. Na osvojenim područjima u sjeveroistočnoj Bosni osnovao

je Jajačku i Srebreničku banovinu (1463) i tako uspio za gotovo pola

stoljeća zaustaviti osmansko napredovanje preko Save.

Jajačka i Srebrenička banovina
 Na njegovu dvoru u Beču, koji je osvojio 1485., okupljali su se
najznačajniji humanisti onoga doba kao npr. Jan Panonac, I. Vitez od
Sredne, S. Bunić, Petar Zamanja i I. S. Polikarp (Barbula). Za njegove
je vladavine utemeljena i svjetski poznata Bibliotheca Corviniana. Iako
je imao priličnih uspjeha u zaustavljanju osmanskog vojnog
napredovanja u Hrvatskoj i Ugarskoj, upravo su dinastičke borbe u koje
se bio upleo u Srednjoj Europi oslabile njegov položaj prema
Osmanskomu Carstvu. Nakon njegove smrti obrambeni sustav protiv
Osmanlija počeo je slabjeti, a politički utjecaj velikaških obitelji u
Kraljevstvu ponovno je ojačao.
 Jagielovići
litavsko-poljska dinastija koja je potekla iz braka Jagela, litavskoga
kneza i poslije poljskog kralja Vladislava II. Jagela, i Jadvige, poljske
kraljice iz anžuvinske dinastije. Zahvaljujući mnogobrojnim dinastičkim
brakovima Jagelovići su do 1500. zavladali Poljskom, Litvom, Češkom,
Ugarskom i Hrvatskom. Vladislav III., Jagelov sin, postao je 1440. kralj
Ugarske i Hrvatske (kao Vladislav I.); poginuo je kraj Varne 1444.
Vladislav, Jagelov unuk i sin Kazimira IV. Jagelovića, postao je 1471.
češki kralj (kao Vladislav V.), a 1490. i kralj Ugarske i Hrvatske (kao
Vladislav II.). God. 1516. naslijedio ga je jedini muški potomak
Ludovik II. Njegovom pogibijom na Mohačkome polju (1526) utrnula je
ta loza, a na hrvatsko-ugarsko prijestolje došao je Ferdinand I.
Habsburgovac
 Krbavska bitka 1493.
sukob između hrvatske plemićke vojske i Osmanlija na
Krbavskome polju kraj Udbine u Lici (9. IX. 1493). Već u
proljeće 1493. osmanska je vojska, predvođena bosanskim
sandžak-begom Jakub-pašom, pljačkala u Hrvatskoj (oko
Modruša i Kupe), Kranjskoj i Štajerskoj. Prilikom povlačenja iz
tih krajeva na Krbavskom ih je polju dočekala hrvatska vojska
predvođena banom E. Derenčinom.
Krbavska bitka na mnoge načine predstavlja prekretnicu, kraj
jednoga i početak novog doba. Ona je bila posljednji pokušaj
bosanskog ili hrvatskog plemstva da se samostalno, bez pomoći
ugarskog ili nekog drugog stranog vladara odupru Turcima.
Nedvojbeno jest da hrvatsko plemstvo poslije Krbavske bitke,
slabo i osiromašeno, više nije bilo sposobno pružiti jači otpor, a
da je Turcima stvoren prostor za daljnja napredovanja preko Like
ka Europi.
Stanje u Hrvatskoj
Dana 12. prosinca 1519. godine papa Leon X.,
uvidjevši da se Hrvati jedini bore protiv nadiruće
osmanske sile, proglasio je Hrvatsku Predziđem
kršćanstva (lat. Antemurale christinaitis)
 Mohačka bitka
vojni sukob kraj Mohača u Ugarskoj koji se odigrao
29. VIII. 1526. i u kojem je brojčano nadmoćnija osmanska
vojska, predvođena sultanom Sulejmanom II.
Veličanstvenim, porazila hrvatsko-ugarsku vojsku na čelu s
kraljem Ludovikom II. Jagelovićem. U bitki je poginuo velik
broj hrvatskih i ugarskih velikaša, a kralj se prilikom bijega
utopio u potoku Čelej (madž. Csele) ne ostavivši nasljednika. –
Mohačka katastrofa rezultat je produžene krize u Hrvatsko-
Ugarskom Kraljevstvu koja je trajala od smrti kralja Matije
Korvina.
U skoro 400 godina dugom ratovanju protiv osmanlijskih osvajača
proslavili su se mnogi imenima znani i neznani hrvatski ratnici i junaci.
Najpoznatiji među njima bili su: branitelj Zemuna Marko Skoblić kojeg su
Turci svezanog bacili pod bijesnog slona jer se nije htio odreći Krista i
prijeći na islam, ban Petar Berislavić (1475.-1520.) koji je zbog sjajne
pobjede kod Dubice na Uni 1513. dobio na dar blagoslovljeni mač i
klobuk od pape Leona X., senjski kapetan Petar Kružić (1491.-1537.) koji
je punih 15 godina branio okruženi Klis, vrhovni kapetan Nikola Jurišić (
1490.-1545.) koji je god. 1532. sa samo 700 Hrvata zaustavio 140.000
Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Beč te obranio
tvrdi grad Kiseg, ban Nikola Šubić Zrinski (1508.-1566.) koji je godine
1542. s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti.