Nomenklatura Neorganskih Jedinjenja

You might also like

Download as ppt, pdf, or txt
Download as ppt, pdf, or txt
You are on page 1of 38

Uvod u laboratorijski rad

NOMENKLATURA
NEORGANSKIH JEDINJENJA

Profesor dr. Dragica Minić


IUPAC organizacija

 The International Union of Pure and Applied


Chemistry (IUPAC) je međunarodna nevladina
organizacija ustanovljena 1919 radi podrške
razvoju moderne hemije.

 Nacionalna hemijska društva su članovi IUPAC-a.


 IUPAC je priznat je autoritet za razvijanje
standarda za imenovanje hemijskih
elemenata i njihovih jedinjenja preko
Međudevizionog komiteta za nomenklaturu
i simbole (IUPAC nomenklatura).

 Član je Internacionalnog naučnog


konzilijuma

(International Council for Science, ICSU)


Istorijski pregled

 1782. Francuski hemičar


Louis-Bernard Guyton de Morveau

Publikovao je svoje preporuke za davanje


naziva u hemiji pod nazivom

“Konstantni metod zadavanja naziva”.

[Guyton de Morveau L.B., J.Phys. 19(1782) 310]


 1787. Sistem su preradili Berthollet, de Fourcroy and
Lavoisier:
[Guyton de Morveau, L.B. Lavoisier A. L., Berthollet C.
L., de Fourcroy A. F.]

Methode de Nomenclature Chimique, Paris (1787)]

 1801. Promocija sistema data je u priručniku koji je


dugo posle autorovog pogubljenja na giljotini 1794. bio
u upotrebi:

[Lavoisier A. L., Traite Elementaire de Chemie (3.


ed. Paris: Deterville (1801)]
Prva strana Lavoazjeve
“Chymical Nomenclature”
 1811 Berzelius je sistem adapatirao za primenu na
nemačkom govornom području:

[Berzelius J. J., J. Phys. 73 (1811) 248]

Preporuke Guyton-a su se odnosile samo na


nomenklaturu neorganskih jedinjenja, što nikako
nije moglo da zadovolji opšti razvoj organske
hemije koji je doveo do boljeg razumevanja
strukture organskih jedinjenja sredinom
devetnaestog veka i nametnuo potrebu razvoja
nomenklature organskih jedinjenja.
 1892. u Ženevi je održana međunarodna
konferencija Nacionalnih hemijskih društava
gde su prihvaćani predlozi za uvođenje
standardizacije naziva u hemiji

[Bull. Soc. Chim. (Paris) 3(7), XIII. (1982)]


Učesnici Ženevske
konferencije 1892
 1913. osnovan je Savet međunarodne
zajednice hemijskih društava [Council of
the International Associacion of Chemical
Societies] čiji je rad prekinuo I. svetski
rat

 1919. osnovana je Međunarodna


zajednica za čistu i primenjenu hemiju
[International Union of Pure and Applied
Chemistry, skraceno IUPAC]
 1921 IUPAC formira komisije za sledeće
nomenklature, koje postoje i danas:

organsku
neorgansku
biohemijsku

Pored upustva za nomenklaturu IUPAC


daje standarde i za internacionalno
pisanje naziva: npr. aluminum, sulphur,
itd.
IUPAC nomenklatura neorganskih
jedinjenja

 IUPAC nomenklatura neorganskih


jedinjenja je sistematsko imenovanje
neorganskih hemijskih jedinjenja kako
je preporučeno od strane International
Union of Pure and Applied Chemistry
(IUPAC)
 Prema ovoj nomenklaturi, svako jedinjenje treba
da ima ime iz koga nedvosmisleno može da bude
određena formula, odnosno svako ime treba da
označava samo jednu supstancu.

 Ime treba da sadrži informacije kako o sastavu


tako i o strukturi jedinjenja.

 Pravila za imenovanje organskih i neorganskih


jedinjenja sadržana su u sledećim dokumentima:
 1. Plava knjiga –organska jedinjenja
[Nomenclature of Organic Chemistry,
Oxford: Pergamon Press 1979, A Guide to
IUPAC, Nomenclature of Organic
Compounds, Recommendations 1993,
Oxford: Blackwell Scientific Publications,
1993]

 2. Crvena knjiga–neorganska jedinjenja


[Nomenclature of Inorganic Compounds,
Recommendations 1990, Oxford: Blackwell
Scientific Publications, 1990]
 3. Zelena knjiga–simboli i fizičke veličine
[Quantities, Units and Symbols in Physical
Chemistry (2. ed.) Oxford: Blackwell
Scientific Publications, 1993]

 4. Zlatna knjiga–tehnički termini u hemiji


[Compendium of Chemical Terminology
IUPAC Recommendations (2.ed.), Oxford:
Blackwell Scientific Publications, 1997]
 5. Slična literatura postoji za biohemiju, analitičku hemiju i
hemiju makromolekula:

 [Biochemical Nomenclature and related


Documents, London: Portland Press, 1992]

 [Compendium of Analytical Nomenclature, definite


Rules 1997 (3.ed.) Oxford: Blackwell Scientific
Publications, 1998]

 [Compendium of macromolecular Nomenclature,


Oxford: Blackwell Scientific Publications, 1991]
 Sistematsko određivanje imena mora da
odražava strukturu i sastav:

1. Jednoatomski anjoni imaju sufiks id,

H- = hidrid

2. Ime jedinjanja koja sadrže katjon i anjon sadrže prvo ime


katjona a zatim ime anjona,

NaCl =natrijum-hlorid

3. Naelektrisanja katjona koji imaju više pozitivnih


naelektrisanja se stavljaju u zagrade

bakar(I)=kupro i bakar(II)=kupri.
4. Poliatomski anjoni koji sadrže više atoma kiseonika sadrže
sufiks it za niži i at za viši sadržaj kiseonika:

NO2-=nitrit i NO3-=nitrat.

Za kiseonike koriste se još i prefiksi hipo i per:

ClO-= hipohlorit i ClO4-= perhlorat.

5. Prefiks bi- se koristi za označavanje prisustva jednog


vodoničnog jona,

NaHCO3= natrijum-bikarbonat
ili sada
NaHCO3 =natrijum vodonik karbonat
Periodni sistem elemenata

Elementi u periodnoj tablici se dele u četiri kategorije: metali, prelazni


elementi, nemetali, lantanidi i aktinidi
 Broj atoma svakog elementa u molekulu (ili formulskoj
jedinki) označava se grčkim prefiksom:
Prefiks Broj atoma

mono-* 1
di- 2
tri- 3
tetra- 4
penta- 5
heksa- 6
hepta- 7
okta- 8
nona- 9
deka- 10

* Prefiks mono- se retko koristi; kada nema prefiksa ispred


imena elementa pretpostavlja se da je u molekulu
ili formulskoj jedinki prisutan jedan atom tog elementa.
Binarna jedinjenja koja sadrže dva nemetala

 Binarna jedinjenja su ona koja sadrže dva hemijska


elementa, npr dva nemetala;

na kraju imena drugog po redu elementa binarnog jedinjenja


stavlja se nastavak –id

BCl3 =bor-trihlorid,

SO2 =sumpor-dioksid,

N2O4 =diazot-tetroksid,

CO =ugljen-monoksid,

PCl5 = fosfor-pentahlorid.
Binarna jedinjenja koja sadrže metal i nemetal

 Nomenklatura ovih jedinjenja zavisi od toga da li metal koji je


prisutan u jedinjenju ima konstantno naelektrisanje ili promenljivo
naelektrisanje.

 Katjoni sa konstantnim naelektrisanjem su sledeći:

Li+, Na+, K+, Rb+, Cs+, Ag+, Mg2+, Ca2+, Sr2+, Ba2+,
Zn2+, Cd2+, Al3+

Svi drugi metali imaju promenljivo naelektrisanje.


 Ime metala ide kao prvo, a zatim sledi ime
nemetala sa nastavkom -id,

 Primeri binarnih jedinjenja koja sadrže metal i nemetal:

KCl = kalijum-hlorid

MgO = magnezijum-oksid

Na2S = natrijum-sulfid

CaH2 = kalcijum-hidrid

LiBr = litijum-bromid
 Kod binarnih jedinjenja nemetala i metala promenljivog
naelektrisanja mora se naznačiti naelektrisanje datog metalnog
jona na jedan od dva sledeća načina:

 I. Posle naziva metala u zagradu se stavlja rimski broj koji


predstavlja naelektrisanje metalnog jona:

CuCl2 = bakar(II) hlorid,


FeO= gvoždje(II) oksid
Fe2O3= gvoždje(III) oksid

 II. Na ime metala dodaje se nastavak (sufiks) –o, za jon


manjeg naelektrisanja, ili nastavak –i, za jon većeg
naelektrisanja:

Cu1+ = kupro jon Cu2+ = kupri jon


Fe2+= fero jon Fe3+ = feri jon
Pb2+ = plumbo jon Pb4+ = plumbi jon
Hg2 2+ = merkuro jon Hg2+ = merkuri jon
Sn2+ = stano jon Sn4+ = stani jon
Ternarna i viša jedinjenja
 Ternarna jedinjenja sastavljena su od tri ili više atoma obično
uključuju tri hemijska elementa: metalni jon, višeatomski jon ili
oksi-halogen jon.

NH4+ Amonijum jon

CO32- Karbonatni jon

HCO3- Bikarbonatni jon

CN- Cijanidni jon

C2O42- Oksalatni jon

CH3COO- Acetatni jon


Negativni višeatomski joni sa imenom koje sadrži sufiks –at imaju
jedan kiseonikov atom više od onih sa sufiksom –it:

ClO- Hipohloritni jon


ClO2- Hloritni jon
ClO3- Hloratni jon
ClO4- Perhloratni jon
CrO42- Hromatni jon
Cr2O72- Dihromatni jon
OH- Hidroksidni jon
NO2- Nitritni jon
NO3- Nitratni jon
MnO4- Permanganatni jon
PO43- Fosfatni jon
HPO42- Vodonik fosfatni jon
 Za metale sa promenljivim naelektrisanjem koriste se sufiksi - o ili – i.

Formula jedinjenja Ime jedinjenja


NaNO2 natrijum-nitrit

NaNO3 natrijum-nitrat

NaHSO3 natrijum-vodonik sulfit


(natrijum-bisulfit)

Cu3(PO4)2 bakar (II) fosfat


(kupri-fosfat)

CuCN bakar (I) cijanid


(kupro-cijanid)

Ba(CH3COO)2 barijum acetat

AgClO4 srebro-perhlorat

Fe2(CrO4)3 gvoždje (III) hromat (feri-hromat)


Kiseline

 Kiselina je jedinjenje koje sadrži vodonik i koje daje


vodonične (H+) jone kada se rastvori u vodi.

 Ovo je Arrhenius-ova definicija, koja je ograničena na


rastvore koji sadrže vodu kao rastvarač.

 Preciznije, prema Bronsted-Lowry- konceptu, kiselina je


supstanca koja je donor (davalac) vodoničnih jona ,
tj. protona nekoj drugoj supstanci.

Poslednja definicija važi za bilo koji rastvarač koji se


koristi za pripremu rastvora kiseline.
 Formule i imena nekih kiselina

Formula Naziv

HF Fluorovodonična kiselina

HCl Hlorovodonična kiselina

HBr Bromovodonična kiselina

HNO3 Azotna kiselina

CH3COOH Sirćetna kiselina

H2SO3 Sumporasta kiselina

H2SO4 Sumporna kiselina


nastavak

Formula Naziv

HClO Hipohlorasta kiselina

HClO2 Hlorasta kiselina

HClO3 Hlorna kiselina

HClO4 Perhlorna kiselina

HBrO4 Perbromna kiselina

H3PO3 Fosforsta kiselina

H3PO4 orto-Fosforna kiselina


Baze

Baza je, prema Arrhenius-ovom konceptu, supstanca koja


daje hidroksidne jone (OH-) kada se rastvori u vodi.

Prema Bronsted-Lowry konceptu, baza je supstanca koja


može da primi vodonikov jon (proton) od neke druge
supstance. Kažemo da su baze akceptori protona.

 Imena baza završavaju se sa –id:

LiOH litijum-hidroksid
Ba(OH)2 barijum-hidroksid.
Soli

Soli su jedinjenja koja nastaju kada se jedan ili više


vodonikovih jona u kiselini zameni drugim katjonom ili
kada se jedan ili više hidroksidnih jona u bazi zameni
drugim anjonom.

Osnovni tipovi soli su:


 binarna jedinjenja sastavljena od metalnog katjona i
nemetalnog anjona

NaCl natrijum-hlorid
 ternarna i viša jedinjenja koja su sačinjena od metalnog
katjona ili amonijumovog jona i negativnog višeatomskog
jona:
NaNO3 natrijum-nitrat
(NH4)2SO4 amonijum-sulfat
Kristalohidrati

 Poseban tip soli (kristalnih jedinjenja) koje sadrže


definisanu količinu hemijski vezane vode, i koje se pri
zagrevanju razlažu otpuštajući vodu, nose naziv
kristalohidrati ili hidrati.

MgSO4 · 7 H2O magnezijum sulfat heptahidrat.

Grčki prefiksi pokazuju broj molekula vode:

MgSO4 . 2H2O magnezijum sulfat dihidrat,

MgSO4 .3H2O magnezijum sulfat trihidrat.


Revizija IUPAC-ove nomenklature za neorganska
jedinjenja

2005. Izvršena je revizija nomenklature

Prema ovoj reviziji nema više apsolutno ispravnog imena za


jedno jedinjenje.

- Svako ime koje nedvosmisleno označava jedinjenje je


korektno ime (voda, karbonil, cijano)

Postoje dva načina opisa jedinjenja prema:

- sastavu i prema substituentima


Prema sastavu:

Molekul se opisuje preko jezgra kao kod kompleksa.

1. Jezgro(a) molekula je atom najniže elektronegativnosti.


Ovaj elemenat definiše osnovno ime jedinjenja:

ako je jedinjenje negativno naelektrisano sadrži prefiks


id ako nije prisutan drugi atom i at u drugom slučaju

2. Okolni atomi i grupe se opisuju kao ligandi sa sufiksom o,


identične grupe sadrže prefikse tri-, tetra- ili bis

3. Zatim se navode oznake za naelektrisanje, funkciju radikala,


kristalizaciona voda, premoštavajući ili koordinirani
ligandi.
Jedinjenje Jezgro Ligandi Funkcional Ime
ni markeri

H2O divodonik oksido μ μ-oksido


hlorat oksido (1-) divodonik
ClO3-
hlorat oksido (1-) trioksido
ClO2-
hlorat(1-)
azot oksido (.)
NO*
nitrat dioksido/oksi (1-) dioksido
NOO- hlorat(1-)
do
oksido azot (.)
kalijum/fera (4-)
K4[Fe(CN)6] (dioksido) oksido
t heksacijanido
nitrat(-1)
(1-)
K[AuS(S2)] kalijum heksa-
kalijum/aura disulfido/sulfi
cijanidoferat(4-)
t do - kalijum(disulfido)
[Ni(CO)4]
sulfido aurat(1-)
nikol oksiugljenik voda(1/5) tetra(oksidouglje
CuSO 5H2O
.
4
nik) nikol
 Prema supstituentima

Uopštava se nomenklatura organskih jedinjenja prateći


osnovna pravila:

1. Svim elementima se dodaje nastavak an na bazno ime a


nezasićene veze se ispunjavaju atomima vodonika:

oksidan atom kiseonika vezan za vodonik (H2O voda)

dioksidan lanac dva atoma kiseonika vezan sa


atomima vodonika (H2O2 vodonik peroksid)
BH3 boran CH4 metan
AlH3 aluman SiH4 silan
GaH3 galan GeH4 german
InH3 indigan SnH4 stanan
TlH3 talan PbH4 plumban

NH3 azan H2 O oksidan


PH3 fosfan H2 S sulfan
AsH3 arsan H2Se selan
SbH3 stiban H2Te telan
BiH3 bizmutan H2Po polan

HF fluoran HCl hloran


HBr broman HI jodan
HAt astatan

You might also like