Školska godina 2006./2007.

Eksperimentalne metode
moderne fizike

Predavanje 9
Radioaktivnost i primjena

Dr. sc. Nikola Godinovic

(Nikola.Godinovic@fesb.hr)
Sadržaj
 Struktura jezgre
 Energija veze jezgre
 Radioaktivnost
 Dozimetrija
 Primjena radioaktivnosti:
 datiranje

 analiza sastava uzorka

 medicinska dijagnostika

2
Kako je otkrivena atomska jezgra
 1896 Becquerel otkrio radioaktivnost
 Elektron otkriven 1897 od strane Thomsona,
koji zamišlja da atom čini pozitivno nabijena
kugla a da su elektroni uniformno razasuti po
toj pozitivno nabijenoj kugli i da titraju oko
svojih fiksnih položja, model: “pudnig s
grožđicma”
 1912 Rutherford, Geiger i Marsden otkriili
jezgru u eksperimentima raspršenja alfa zraka
na zlatu. Iz kutne razdiobe raspršenih alfa
čestica zaključuju da je radijus jezgre znatno
manji od radijusa atoma i to za faktor 104,
atom je većinom prazan prostor. 2  79 e 2
Ek 
 1932 Chadwik otkrio neutron 4 πεo d 2
 1938 Hahn i Strassmann otkrili nuklearnu fisiju
 1942 Fermi sa suradnicima izgradio prvi
kontrolirani fisijski reaktor
3
Svojstva i struktura jezgre (1)
 Jezgra se sastoji od protona i neutrona (nukleoni):
 naboj protona je pozotivan i jednak naboju
elektron e=1,6x10-19 As,
 spin protona je s=1/2, mp= 1,672 62 x10-27 kg
 neutron je električni neutralan, spin s=1/2, mn= 1,674 93 x10-27 kg

A A - Maseni broj, A=Z+N, broj nukleona

Z C Z – Redni broj – broj protona

N - broj neutrona, N=A-Z

 Izotopi – nuklidi (jezgre) koje imaju jednaki broj protona(isti Z), ali
različit broj neutrona: 11 H , 12H , 13H
3
 Izobari su nuklidi jednakog broja nukleona (isti A): H , 23He
1

4
Svojstva i struktura jezgre (2)
 Masa nuklida je praktički jednaka masi atoma jer je masa elektronskog
omotača zanemariva. U tablicama su uvijek navedene mase atoma a ne
nuklida.
 Atomske mase iskazuju se u atomskim jedinicama mase u
1
u  masa atoma 126C
12
u  1,66054  10 27 kg
 Energijski ekvivalent E=mc2 atomske masene konstante (u) je:

1mu c 2  931,478 MeV

5
Veličina jezgre
 Još od Rutherfordova (1912) vremena brojnim eksperimentima je
potvrđeno:
 većina jezgri je sfernog oblika
 srednji radijus jezgre je r=roA1/3, ro=1,2x10-15 m
 kako je volumen jezgre V~r3, a r3~A, slijedi da je volumen jezgre
proporcionalan broju nukleona u jezgri, pa je gustoća svih jezgri
približno ista.
 srednja gustoća jezgre oko 2x1017 kg/m3
 uobičajeno je u nuklearnoj fizici koristiti jedinicu 1 fermi
1fm =10-15 m
 Ima oko 400 stabilnih jezgri, stotine drugih je otkriveno ali su
nestabilne.
 Lagane jezgre su stabilne ako imaju jednak broj protona i neutrona
N=Z, a teške jezgre su stabilne ako je broj neutrona veći od broja
protona (N>Z) kad je Z>20.

6
Nuklearna sila (1)
 U jezgri djeluje vrlo jaka odbojna električna sila između
protona, i zbog njenog djelovanja jezgra bi se razletjela,
ne bi bila stabilna.
 Jezgra je stabilna jer uz električnu silu između protona
djeluje još jedna sila, koju zovemo nuklearna sila ili jaka
sila
 Svojstva nuklearne sile:
 privlačna sila koja djeluje između nukleona (protona i neutrona)
 vrlo kratkog dosega, reda veličine promjera jezgre oko 2 fm
 znatno je snažnija od elektromagnetske sile (otprilike 100 puta)
 Nuklearna sila (jaka sila) je najača sila u prirodi, 1038 puta jače
od gravitacijske sile

7
Nuklearna sila (2)
 Iz raspršenja neutrona i protona na meti vodika može se dobiti
potencijalna energija sistema neutron-proton, proton-proton.
 Dubina potencijalne jame zbog nuklearne sile između nukleona je 40-50
MeV i postoji snažna odbojna komponenta nuklearne sile kad je
udaljenost između nukleona manja od 0,4 fm
 Eksperimenti također pokazuju da nuklearna sila ne ovisi o električnom
naboju nukleona koje su u interakciji: nuklearna sila ista je između: n-n,
p-p i n-p

8
Karta nuklida
U prirodi nema elemenata
sa Z>92
U eksperimentima u laboratoriju
su proizvedeni nuklidi do Z=116
i A=292
Broj protona Z

Stabilne teže jezgre imaju

više neutrona nego protona.
Kako broj protona raste,
povećava se Coulombova
odbojna sila te je potreban
veći broj neutrona da bi jezgra
bila stabilna.

Stabilne jezgre
(zeleno osjenčene)

Broj neutrona N
9
Defekt mase
 Razlika ukupne mase protona i neutrona Zmp i Nmn i mase jezgre mA
zove se defekt mase m.

m  Zm p  Nmn m A
 Pri spajanju nukleona u jezgri oslobodila bi se energija mc2, a da bi
smo jezgru rastavili na nukleone moramo upravo utrošiti tu energiju
pa je energija veze jezgre:
jezgre
Eb= mc2
 Ukupna mase jezgre je uvijek manja od pojedinačnog zbroja masa
protona i neutrona od kojih je jezgra izgrađena.

 Energija veze po nukleonu je Eb/A – energija koju treba dati jednom

nukleonu da ga se izvuče iz jezgre.

10
Energija vezanja jezgre
 Energija vezanja je energija potrebna da se nukleon
vezani u jezgri razdvoje.
razdvoje
 Iz zakon očuvanja energije i Einsteinove relacije o ekvivalenciji
mase i energije slijedi izraz za energiju veze jezgre mase mA:

E b  mc 2  Zm p  ( A  Z )mn  m A c 2 
Energija vezanja po nukleonu Eb/A(MeV)

Energija se oslobađa kad

se teška jezgra cijepa u dvije
lakše jezgre - fisija

Energija se oslobađa kad

dvije lakše jezgre
formiraju težu jezgru-fuzija

područje najveće stabilnosti

Maseni broj A
11
Energijske razine jezgre
 Energija nukleona u jezgri je kvantizirana
slično kao i energija elektrona u atomu.
 Slika lijevo prikazuje energijske razine u
jezgri 28Al.
 Uočite da su energijske razine reda
veličine milijun eV dok su energijske
razine elektrona u atomu reda veličine
eV.
 Slično kao i kod atoma kad jedan nukleon
prijeđe i stanje više energijske razine u
nižu emitira se foton energije h, tj.
kvant elektromagnetskog vala u gama
području-gama zraka.
12
Radioaktivnost
 U prirodi postoji samo 92 kemijska elementa + (još 12 umjetno proizvedenih) a poznato je oko
1500 različitih nuklida od kojih je 350 prirodnih a 1100 umjetnih. Većina nuklida je nestabilna
(oko 1200) - radioaktivna
 Pogodna kombinacija protona i neutrona čini jezgru stabilnom, čim je drugačije jezgra se nastoji
izbacivanjem nukleona približiti stabilnoj konfiguraciji.
 1896 Becquerel je slučajno otkrio radioaktivnost u spojevima koji sadrže uran. Nakon niza
eksperimenata zaključio je da se to zračenje spontano emitira, da je prodorno, da zacrnjuje
fotografsku emulziju i da ionizira plin. Takva spontana emisija zračenja nazvana je radioaktivnost.
 Marie i Pierre Curie sustavno izučavali radioaktivnosti, te otkrili dva do tada nepoznata
elementa, oba radioaktivna, nazvana polonij i radij.
 Sustavna eksperimentalna istraživanja radioaktivnosti zajedno s Rutherfordovim raspršenjem alfa
čestica ukazala su da je radioaktivnost rezultat raspada nestabilne jezgre
 Utvrđeno je da postoje tri tipa radioaktivnosti:
 alfa raspad – jezgra spontano emitira jezgru helija
 beta raspad –jezgra spontano emitira elektron
ili pozitron (antielektron)
 gama raspad – jezgra spontano emitira gama zraku
– foton visoke nergije

13
Zakon radioaktivnog raspada
 Radioaktivni raspad je statističke prirode, ne možemo
predvidjeti kad će se određena jezgra raspasti, ali
možemo izračunati vjerojatnost da se proces dogodi.
 Brzina kojom se radioaktivni uzorak raspada (-dN/dt)
proporcionalan je broju radioaktivnih jezgri u uzorku
dN/dt~-N, - konstanta raspada koja određuje
brzinu raspada radioaktivne jezgre i ovisi o tipu
nuklida.
 Broj neraspadnutih jezgri u nekom radioaktivnom
uzorku nakon t vremena ako je početni broj jezgri bio
No je:  t
N  Noe
 Vrijeme poluživota T1/2 je vremenski interval unutar
kojeg se raspadne polovina jezgri.
ln 2 0,693
T1 2  
 
dN
 Aktivnost – broj raspada u jedinici vremena, A  N o e  t   N
jedinica za aktivnost je 1Ci=3,7x1010 raspada/s, dt
odnosno 1 Bq= 1 raspad/s
14
Radioaktivnost
 Alfa raspad
263
Sg  259Rf  4He

 Beta raspadi
14
C 14N  e   

18
F 18O  e   
 Gama raspad

152
Dy 152Dy  

15
Karta nuklida i radioaktivnost
 Slika lijevo prikazuje
defekt mase u
ovisnosti o broju
protona i neutrona u
jezgri za lagane
jezgre.

Defekt mase m
 Dolina u slici lijevo je
područje stabilnih
jezgri.
 Jezgre bogate
protonima emisijom
-čestica “spuštaju
se u dolinu“
 Jezgre s viškom
neutrona “spuštaju
se u dolinu”
emisijom elektrona –
beta raspad

16
Radioaktivni elementi u prirodi
 Neki radioaktivni elementi koje nalazimo u prirodi

17
Radioaktivni nizovi
 Većina radionuklida koju nalazimo u prirodi su članovi
jednog od 4 radioaktivna niza.

A=4n A=4n+3 18
Radioaktivni nizovi

A=4n+2 A=4n+1
19
Dozimetrija
 Alfa čestice – jezgre helija jedva prolaze kroz list papira
 Beta čestice – elektroni (pozitroni) prolaz kroz nekoliko milimetra aluminija
 Gama čestice – fotoni prolaze kroz nekoliko centimetara olova
 Utjecaj zračenja na ljude se iskazuje preko:
 Apsorbirana doza – apsorbirana energija po jedinici mase (Gy-gray), stara
jedinica je rad, 1Gy=1 J/kg=100 rad. Uobičajneo je izjava: “ Doza gama
zračenja od 3 Gy koju primi čitavo tijelo u kratkom vremenskom intervalu
uzrokovat će smrt u 50 % slučajeva”. Srednja doza koju primi čovjek u godini
dana od prirodnih i umjetnih radioaktivnih izvora je oko 2 mGy.
 Ekvivaletnna doza – različiti tipovi zračenja mogu isporučiti istu dozu ( energiju
po jedinici mase) ali ne uzrokuju iste biološke efekte. Ekvivalentna doza
zračenja izražava biološki utjecaj apsorbirane doze tako da apsorbiranu dozu
množi s numeričkim faktorom RBE-relativni biološki utjecaj. RBE=1 za X-zrake i
elektrone, RBE=5 za spore neutrone, RBE=10 za alfa zrake.
 SI jedinica ekvivalentne doze je 1 sivert (Sv). Preporuka je da neprofesionalna
osoba ne primi ekvivalentnu dozu zračenju veći od 5 mSv u godini dana.
 Prilikom leta avionom ljudi su izloženiji kozmičkom zračenju. U 900 sati leta u
godini dana ekvivalentna doza iznosi oko 5,4 mSv, što prelazi dopuštenu
granicu od 5 mSv u godini dana.

20
Relativni biološki efekt (RBE)
 Studije pokazuje da biološka oštećenja izazvana
zračenjem jako ovise o tipu zračenja.
 Ista doza alfa zračenja uzrokuje više oštećenja
nego jednak doza protona, a a više nego ista
doza elektrona ili gama zraka.
 Ekvivalentna doza se dobije množenjem
apsorbirane doze (rad ili Gray) s kvalitativnim
faktorom relativne biološke efikasnosti.
 Rem=kvalitativni faktor RBE x rad
 Sievert (Sv)= kvalitativni faktor RBE x Gray

21
Efektivna ekvivalentna doza
 Uz kvalitativni faktor kojim se
iskazuje relativna biološka
efikasnost pojedinih tipova
zračenja, potrebno je uzeti u račun
i faktor rizika kojim se iskazuje da
su neki organi osjetljivi na
zračenje.

 Tako su najosjetljiviji organi, jajnici

i testisi.

 Kad se ekvivalentna doza pomnoži

s faktorom rizika za pojedine Preuzeto iz: Radiation-Doses, Effects
organe dobije se efektivna Risk, United nations Enviroment
ekvivalentna doza. Programe. Prevod, Nolit, Beograd
22
 Primjer - radioaktivnost
 Gama doza od 3 Gy je letalna doza – 50% ljudi koji prime ovu dozu umre.
Ako se ekvivalentna doza primi u obliku topline, koliki je porast
temperature. Za specifični toplinski kapacitet ljudskog tijela uzmite
vrijednost specifičnog toplinskog kapaciteta vode c=4180 J/kgK.

Q m 3 J kg
T    0 ,7 mK
c 4180 J kgK
 Očito oštećenja izazvana zračenjem nemaju nikakve veze s zagrijavanjem
tijela. Oštećenja nastaju na razini DNA i tako utječu na promjene u
biološkim i kemijskim procesima.

Alfa zrake zaustavlja

list papira i jedva
prodire kroz
vanjske slojeve 1-2 cm živog tkiva
epitela na koži.

23
Prirodni izvori radioaktivnosti
 Prirodni izvori: Kozmičko zračenje, radioaktivni izotopi
koje nalazimo u prirodi.
 Uz ove izvore postoje još i izvori zračenja uzrokovani
nuklearnim eksplozijama, izvorima koji se koriste u
medicini i industriji.
 Nešto manje od polovice čovjekove izloženosti
prirodnom zračenju potječe od kozmičkog zračenja.
 Kozmičko zračenje dolazi iz dubine međuzvjezdanog
prostora i sa Sunca.
 Čovjek na morskoj razini primi godišnje oko 300
mikroSv, a na 2000 m primi nekoliko puta veću dozu.

24
Prirodni izvori radioaktivnosti
 Najzastupljeniji radioaktivni izotopi koje nalazimo u
prirodi su: 40K i 87Rb.
 U prosjeku dvije trećine doze zračenja koju ljudi
primaju iz prirodnih izvora potječe od radioaktivnih tvari
u zraku koje udišemo ili unosimo prehranom. Jedan dio
potječe od kalija, koji tijelo apsorbira, skupa s
neradioaktivnim izotopom (kalij je bitan za organizam).
A veći dio potječe od elemenata koji nastaju
raspadanjem 238U i 232Th. U ovim radioaktivnim nizovima
nastaju olovo-210 i polonij-210 i uglavnom ulaze u
tijelo prehranom, i jedan i drugi su skoncentrirani u ribi
i rakovima (škampi & jastozi nisu baš najbolji za
prehranu  !)
25
Prirodni izvori radioaktivnosti -Radon
 Tek nedavno je postalo jasno da je od svih prirodnih izvora
zračenja, nevidljivi plin, bez okusa i mirisa, sedam i po puta teži od
zraka, a koji se zove radon, najvažniji. 86Rn –radon (plemeniti plin),
najstabilniji izotop radon-222 ima vrijeme poluživota od 3,8 dana.
Radno se alfa raspadom raspada na polonij-218.
 Procjenjuje se da na radon zajedno sa svojim radioaktivnim
jezgrama kćerkama otpada 3/4 godišnje doze zračenja koju osoba
primi iz zemaljskih prirodnih izvora i oko polovine doze iz svih
prirodnih izvora. Većina ove doze se prima udisanjem u zatvorenim
prostorima.
 Postoje dva izotopa radona: radon-222 ( nastaje u radioaktivnom
nizu urana-238) i radon 220 (nastaje u radioaktivnom nizu torija-
232.
 Radon-222 ima oko 20 puta jače djelovanje od radona 220. Mada u
biti najveći dio zračenja potječe od radionuklida koji nastaju
raspadanjem radona, a ne od samog plina radona. Radon
najvećim dijelom izbija iz tla.
 Ljudi su najviše izloženi radonu u zatvorenim prostorima,

26
Prirodni izvori radioaktivnosti -Radon
 Građevinski materijalu
sadrže torij i radij iz kojih
nastaje radon.
 U Švedskoj se nekoliko
desetljeća koristio stipsni
škriljac za proizvodnju
betona, koji je uzidan u
oko 500 000 kuća. A
naknadno se pokazalo da
je ovaj škriljac
radioaktivan.
 Radioaktivni građevinski
materijali: fosforni gips,
cigle od blata koji je
nuspordukt u proizvodnji
aluminija, šljaka iz visokih
peći i lebdeći pepel od
sagorijevanja ugljena.
222
Rn+218Po
27
Radijacijska oštećenja-dozvoljene doze
 Zakonska regulativa definira maksimalnu dopuštenu dozu od 2-5
mSv/godina, za profesionalce dozvoljena maksimalna godišnja doza je 50
mSv/godina.
 Vrlo je teško definirati koja je maksimalna dozvoljena doza sigurna
pogotovo kad su u pitanju male doze zračenja.
 Prilikom korištenja rendgenskog snimanja svakako treba vrlo promišljen
odvagnuti o štetnim i lošim učincima.
 Termoelektrane na ugljen zbog ispušnih plinova su do 100 puta opasnije za
zdravlje nego nuklearna elektrana istog kapaciteta koja pouzdano radi.
 Naravno usporedba nije jednostavna, jer ozbiljan nuklearni akcident može
uzrokovati znatno veća radioaktivna zagađenja. Radijacija poslije Černobil
(1986) je uzrokovala smrt desetke tisuća ljudi i brojne genetske bolesti.
Fallout iz Černobila sadržavao je 131I T1/2=8 dana, ali i dugoživuće izotope
137Cs (T =29 godina), 90Sr (T =29 godina), 93Zr(T =1,1 milijun godina),
1/2 1/2 1/2
106Ru(T =1 godina) i 60Co(T =5,6 godina)
1/2 1/2

28
Primjena radioaktivnosti
 Slabi radioaktivni izvor 241Am ionizira zrak u komori detektora.
 Pri određenom naponu na detektoru teče stalna struja zbog
ionizacije zraka u komori.
 Kad se pojavi dim u zraku i uđe u komoru, ioni se vežu uz molekule
dima, struja se smanji i detektor aktivira.
 Radioaktivni alfa emiteri se koriste za napajanje srčanih pacemaker-
a. i svemirskih letjelica.

29
Ispitivanje starosti materijala – datiranje
uglikom 14
N  n14N  1H 7 6 1

Raspad bilo koje radioaktivne jezgre ne ovisi o okolini. Omjer

broja stabilnih jezgri kćerki i jezgri majki ovisi o vremenu, što
je broj jezgri kćerki veći to je uzorak stariji. Radionuklid 14C
ima vrijeme poluživota T1/2=5730 godina. Stalna je
proizvodnja izotopa 14C u višim slojevima atmosfere, 1 atom
14
C na 1013 atoma 12C. Formira se molekula ugljičnog dioksida
CO2, jedna na 1013 sadrži 14C umjesto 12C. Kroz biološke
procese, fotosinteza, disanje, CO2 ulazi u tkivo, uspostavi se
dinamička ravnoteža tako da svako živo biće sadrži fiksnu
količinu 14C u formi CO2. Kad prestanu biološki procesi, nema
više izmjene radiougljika s atmosferom i količina 14C se
smanjuje. Mjereći količinu 14C po gramu organskog tkiva može
se odrediti koliko je vremena prošlo od trenutka smrti
organizma. Datiranje pouzdano do 50 000 godina.
30
Primjer
 Komad drveta na arheološkom nalazištu ima aktivnost 14C od 13
raspada u minuti po gramu. Aktivnost živog drveta je 16 raspada u
minuti po gramu. Kad je drvo uginulo?

N  N o e  t ;   0,693 5670 godina

t No No 1 No
e  t  ln t  ln
N N  N
5760 16
t ln  1700 godina
0,693 13

31
Geološko datiranje
 Datiranje radioaktivnim ugljikom je ograničeno na 50
000 godina. Za starija, geološka datiranja nužno je
koristiti radionuklide čija je vrijeme poluraspada znatno
veće, reda nekoliko milijardi godina.
 Najstarija stijena čija je starost oko 3,8 milijarde godina
je nađena na Grenlandu.

Metoda Jezgra majka Stabilna jezgra kćerka Vrije poluživota

(milijarde godina)

Kalij - Argon 40
K 40
Ar 1,3
Rubidij - Stroncij 87
Rb 87
Sr 45
Torij - Olovo 232
Th 208
Pb 13,9
Uran - Olovo 235
U 207
Pb 0,7
Uran - Olovo 238
U 206
Pb 4,5

32
Radiofarmaceutici
 Nuklearna medicina: nuklearna dijagnostika &
nuklearna terapija
 Snimanje fiziloških i morfoloških karakteristika tkiva i
organa, pomoću radioaktivnih obilježivača
(radioactive traces), NMR, CT
 Lokalizirano zračenje radi ubijanja malignih stanica.
 Radiofarmaceutici su radioaktivni nuklidi koji se
ili nalaze u prirodi ili su umjetno proizvedeni.
 Kontrolirano se unose u organizama u malim
količinama neopasnim za zdravlje i imaju kratko
vrijeme poluraspada.
33
Proizvodnja radionuklida
 Umjetni radioizotopi se proizvode u nuklearnim reakcijama. Stabilna jezgra se
bombardira: protonima, alfa česticama, neutronima.
 Nuklearna reakcija se bilježi: A(a,b)B, A-jezgra meta, a-projektil, B-jezgra produkt
reakcije, b-produkt reakcije. Vjerojatnost da se dogodi reakcija je dana udarnim
presjekom.
 Nuklearni reaktori i ciklotroni se najčešće koriste za proizvodnju radionuklida koji se
koriste u medicinske svrhe. Često se u blizini ili unutar same bolnice nalazi ciklotron,
jer su proizvedeni radionuklidi u načelu kratko živuću.
 23Na(n,)24Na – problem izdvojiti 24Na od 23Na jer su kemijski istovjetni.

 23Al(n,)24Na –lako se izdvaja jer se kemijski razlikuju.

 Nuklidi proizvedeni u reaktorima imaju višak neutrona pa su beta emiteri (elektroni)

ili emitiraju n ili gama zraku.
 U ciklotronima su projektili, p, d, 3He, 4He, te su najčešći produkti raspada alfa, i
pozitroni (beta+ raspad). Proizvodnja nuklida u ciklotronu je vrlo skupa ali se neki
nuklidi jedino tako mogu proizvesti. Posebno su u zadnje vrijeme zanimljivi
radionuklidi koji su + emiteri jer se koriste u sklopu PET (22Na) (Positron emission
tomography).
 U nuklearnoj medicini se jako često koristi tehnicij 99Tc. Izotop molibdena 99Mo se
 - emisijom raspada na tehnicij koji je metastabilan te s vremenom poluživota od 6
sati prelazi u dugoživući tehnicij, pri čemu se emitira gama zraka energije 0,14 MeV.
Vrijeme poluživota 99Mo je 67 sati, pa se može transportirati u razumnom roku a
kratko vrijeme života 99Tc omogućuje mjerenje ventilacije pluća i aktivnosti srca.

34
Radioobilježivačka metoda
 U organizam se unosi mala količina radionuklida koja ne
izaziva fiziološke, biokemijske ili farmakološke učinke.
 Radioaktivno obilježena tvar slijedi iste metaboličke
putove kao i istovrsna neobilježena tvari.
 Primjer: Injektiranjem radioizitopa u pojedine točke
krvotoka može se mjeriti kretanje radioaktivne tavri i
tako zaključiti na protočnost, brzinu izmjene kisika, itd.
 Snimka radioaktivnosti nekog organa na filmu ukazuje
na koncentraciju radioaktivnog obilježivača u nekom
organu što odražava fiziološki svojstva, dok rendgenska
snimaka odražava apsorptivna svojstva organa.
 Neki organi nisu vidljivi radiografijom ali su vidljivi
nuklearnim tehnikama.

35
Gama Kamera
 Gama kamera je uređaj koji se često koristi u nuklearnoj medicini a daje
sliku raspodijele gama zračenja radionuklida.
 Gama kamera se sastoji od scintilatora, matrice fotodetektora i
sofisticiranog sistema za sakupljanje podataka kontroliranog računalom.

Sistem broji gama fotone apsorbirane

u scintilatoru. Kad gama foton pogodi
scintilator nastaje svjetlosni bljesak
koji se detektira fotodetektorom (PM,
silicijski fotodetektor). Scintilator je
prekrivne slojem olova s otvorima –
sustavom kolimatora koji osigurava da
fotoni pogađaju točno određeni
fotodetektor. Tako se dobije
dvodimenzionalna slika raspodijele
gama emitera u danom organu. Najbolje gama kamere mogu razlučiti dva
Primjer: U srčani mišić se točkasta izvora gama fotona na
intrarvenozno ubacuje talij-201 ili udaljenosti 1,8 cm i 5 cm od kamere.
tehnicij-99
36
Mehanizmi za nakupljanje radioobilježivača
 Za ispravnu primjenu radioobilježivača potrebno je znati
procese koji određenu biokemijsku tvar nakupljaju u
određenom tkivu ili organu. Brojni su takvi procesi:
 Aktivni transport – radioobilježivač aktivno sudjeluje u
metabolizmu. Tako jod putuje kroz organizam dok se ne
nakupi u štitnoj žlijezdi, pa se postiže koncentracija joda i 1000
puta veća od koncentracije u okolnom tkivu.
 Antigen-antitijelo reakcije – antitijela se nagomilavaju na
mjestima upale odnosno antigeni u području zahvaćenom
tumorom. Te ako se uspije radioaktivno obilježiti antitijela
odnosno antigene može se locirati područje oboljenja
 Fagocitoza – kako se fagociti se nakupljaju u jetri, slezeni,
koštanoj srži to se njihovim obilježavanjem mogu snimiti ovi
organi.

37
Primjena zračenja (1)
 Pacijent popije radioaktivni natrijev
jodid 131I (umjetno proizveden) da
se provjeri funkcioniranje tiroidne
žlijezde (štitnjače).
 Dva sata kasnije se izmjeri se
aktivnost u području vrata iz čega
se zaključuje koliko još ima joda u
žlijezdi i tako provjeri njena
funkcionalnost.
 Radioaktivni natrij se ubrizga u
nogu.
 Vrijeme u kojem radioizotop
stigne do drugih dijelova tijela se
mjeri pomoću radioaktivnog
izbroja i tako zaključuje na
moguću prisutnost zakrčenja u
krvožilnom sustavu.
38
Primjena zračenja (2)
 Analiza sastava tvari pomoći
aktivacije neutronima
 kad se tvar ozrači neutronima,
jezgre u tvari apsorbiraju neutron i
transformiraju se u izotope od kojih
su većina radioaktivni
 mjerenjem radioaktivnog zračenja
mogu se detektirati vrlo niske
koncentracije različitih elemenata u
tvari
 primjena u arheologiji, povijesti
umjetnosti, detekcija ekspolziva,
forenzika
 Primjena zračenja u liječenju za
ubijanje stanica tumora (60Co, 151I)
 Zaštita hrane – izlaganjem zračenju
uništavaju se bakterije i gljivice.

39
Rudinci i nafta
 Geolozi i naftni inženjeri rutinski koriste radioaktivne izvore u potrazi sa zemnim
plinom i naftom. Izvor i detektor se spuštaju u bušotinu da se ispita sastav tvari na
različitim dubinama. Izvori neutrona su najčešće d PuBe (plutonij berilij) iliAmBe
(americij berilij)

Neutroni aktiviraju jezgre u tvari koja

okružuje bušotinu i tako se emitiraju
gama zrake karakteristične za
pojedini element.
40
Nuklearna magnetska rezonancija (NMR)
 Proton zbog svog spina (s=1/2) ima kao i elektrom

magnetski dipolni moment μ , koji je zbog pozitivnog
naboja protona paralelan sa spinom protona.

 Kad se proton nađe u vanjskom polju B duž z-osi,
magnetski dioplni moment  ima dvije moguće
orijentacije: +z – paralelan s vanjskim poljem ili -z–
antiparelelan s vanjskim poljem.
 Potencijalna energija magnetskog dipola u vanjskom

polju je U   μ  B . Postoje dvije energijske razine , a
razlika između ta dva stanja je:
E  μ z B  ( .μ z B )  2 μ z B
 Proton može skočiti iz stanja niže energije u stanje više
energije apsorpcijom fotona: hν  2 μ B
z
 Takvu apsorpciju zovemo nuklearna magnetska
rezonancija.
 Rezonantna frekvencija ovisi o ukupnom magnetskom
polju u kojem se nalazi proton, a ukupno magnetsko
polje čini vanjsko magnetsko polje i lokalno polje
okolnih elektrona i jezgri. Tako da proton u molekulama
OH, CH2 i CH3 ima različite NMR frekvencije.

41
Medicina -NMR
 MRI (Magnetic Resonance Imaging) se
temelji na pojavi NMR- nuklearne
magnetske rezonancije
 Gotovo 2/3 atoma u ljudskom tijelu čine
atomi vodika tj. protoni. Protoni u
različitim tkivima ljudskog tijela se nalaze
u različitim lokalnim magnetskim poljima.
Kad se tijelo ili dio tijela nađe u snažnom
vanjskom magnetskom polju, ova razlika
u okolnom tkivu se očituje u različitim
nuklearnim rezonantnim frekvencijama.
 Nuklearna rezonantna frekvencija
protona je vrlo osjetljiva na lokalno
magnetsko polje, koja se relativno lako
može izmjeriti i uz pomoć računala
definirati položaj protona odgovarajuće
rezonantne frekvencije te tako
rekonstruirati oblik tkiva koje proizvode
isto/različito lokalno magnetsko polje.
42