Sloboda pružanja usluga

Sloboda pružanja usluga

 Primarno pravo: čl. 56. – 62. UFEU

 Sekundarno pravo: cilj olakšati djelovanje slobode pružanja usluga,
uspostaviti zajednička pravila i olakšati administrativnu suradnju, npr.

 Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o

uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376 od 12.12.2006.)
 Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. po
priznanju profesionalnih kvalifikacija (SL L 255 od 30.09.2005.)
 Direktiva 77/249/EEZ Vijeća od 22. ožujka 1977. o olakšavanju učinkovitog
ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga (SL L 78 od 26.3.1977.)
 Čl. 56. UFEU (ex 49. UEZ):
U okviru odredaba navedenih u nastavku, zabranjuju su ograničenja
slobode pružanja usluga unutar Unije u odnosu na državljane DČ s
poslovnim nastanom u DČ koja nije država osobe kojoj su usluge
namijenjene.
[…]

 naglasak na odnosu pružatelj usluge – primatelj usluge

 u osnovi negativna obveza DČ: ne smiju nametati ograničenja (osim u
slučaju objektivnih opravdanja)
Pojam ‘usluge’

Članak 57. UFEU (ex čl. 50. UEZ)

Uslugama u smislu Ugovorâ smatraju se one „usluge” koje se uobičajeno obavljaju uz
naknadu, u mjeri u kojoj nisu uređene odredbama koje se odnose na slobodu kretanja
robe, kapitala i osoba.
„Usluge” osobito uključuju:
(a) djelatnosti industrijske naravi;
(b) djelatnosti komercijalne naravi;
(c) obrtničke djelatnosti;
(d) djelatnosti slobodnih zanimanja.
Ne dovodeći u pitanje odredbe poglavlja o pravu poslovnog nastana, osoba koja pruža
neku uslugu može, u svrhu pružanja te usluge, privremeno obavljati svoju djelatnost
u državi članici u kojoj se usluga pruža, i to prema istim uvjetima koje ta država
propisuje za svoje državljane.
Iz čl. 56. i 57. UFEU proizlaze temeljne pretpostavke za korištenje
slobode pružanja usluga:

 prekograničnost
 naplativost
 privremeni karakter
Definicija ‘usluge’
 rezidualni karakter: „[…] u mjeri u kojoj nisu uređene odredbama koje se
odnose na slobodu kretanja robe, kapitala i osoba”
 obuhvaća čitav niz različitih aktivnosti, npr. usluge posredovanja u zapošljavanju,
zdravstvene usluge, obrazovanje, prijenos televizijskog signala, igre na sreću, krediti, itd.
 primjerice: djelatnosti industrijske naravi, komercijalne naravi, obrtničke djelatnosti,
slobodna zanimanja

 uobičajeno se obavljaju uz naplatu: protučinidba za pruženu uslugu

 npr. volonterske usluge nisu pokrivene slobodom pružanja usluga (Grogan, C-159/90)
 naknadu za uslugu ne mora platiti osobno primatelj usluge (npr. Smits i Peerbooms, C-
157/99)
 pružanje usluge i plaćanje naknade ne mora biti istovremeno

 pružanje usluga je privremenog karaktera:

 procjena ne samo s obzirom na duljinu trajanja, nego i učestalost, periodičnost ili
kontinuitet (Schnitzer, C-215/01, Gebhard, C-55/94)
 pružatelj usluge može se opremiti i potrebnom trajnijom infrastrukturom
Definicija ‘usluge’

Članak 58. UFEU (ex čl. 51. UEZ-a)

1. Sloboda pružanja usluga u području prometa uređena je odredbama glave
koja se odnosi na promet.
2. Liberalizacija bankarskih i osiguravateljskih usluga povezanih s kretanjem
kapitala provodi se istodobno s liberalizacijom kretanja kapitala.

 usluge online platformi koje preko mobilne aplikacije povezuju putnike s

vozačima koji pružaju uslugu prijevoza u vlastitim vozilima? – ‘usluge
posredovanja u području prijevoza’
 UBER Spain, C-434/15
 Uber France, C-320/16
 Situacije slobode pružanja usluga:
 aktivna: pružatelj usluge odlazi u drugu državu članicu radi pružanja te
usluge
 npr. odvjetnici, obrtnici, arhitekti, …
 Van Binsbergen, 33/74

 pasivna: primatelj usluge odlazi u državu pružatelja usluge

 npr. turisti
 Cowan, 186/87; Luisi i Carbone, 286/82 i 26/83

 sama usluga prelazi granicu

 npr. radio emisija, tzv. cold calling
 Alpine Investment, C-384/93
 Carpenter, C-60/00
Razgraničenje u odnosu na slobodu poslovnog nastana:
 trajno sjedište
 privremenost ili trajnost prirode ekonomske aktivnosti

„[…] privremena narav djelatnosti o kojima je riječ ocjenjuje se ne samo u

smislu trajanja pružanja usluge, nego i u smislu njezine učestalosti,
periodičnosti ili kontinuiranosti. Činjenica da je riječ o privremenoj naravi
pružanja usluga ne isključuje mogućnost da se pružatelj usluge u državi članici
domaćinu, u smislu Ugovora, opskrbi određenom infrastrukturom (uključujući
pisarnicu, ured ili radni prostor), ukoliko je ta infrastruktura potrebna za
pružanje usluge o kojoj je riječ.”
Gebhard, C-55/94, para. 27
Razgraničenje u odnosu na slobodu kretanja kapitala:
 često je teško razgraničiti, ovisi o tome koja sloboda dominira (sudska
praksa ‘zaobilazi’ rezidualni karakter usluga). Ako je ograničenje slobode
kretanja kapitala samo nužna posljedica ograničenja slobode pružanja
usluga, dominira sloboda pružanja usluga
 Npr. Fidium Finanz, C-452/04: trgovačko društvo sa sjedištem u Švicarskoj (nije DČ)
odobrava komercijalne kredite osobama u Njemačkoj - je li riječ o slobodi kretanja
kapitala ili slobodi pružanja usluga? Sporno njemačko pravilo prema kojem takva
društva moraju dobiti prethodno odobrenje, a jedan od uvjeta za odobrenje je i da
društvo ima središnju upravu ili podružnicu u državi.
 Komisija protiv Italije, C-279/00: talijanski propis prema kojem agencije za
privremeno zapošljavanje moraju imati sjedište u Italiji (ograničenje slobode
pružanja usluga) te imati novčani polog kod banke sa sjedištem ili podružnicom u
Italiji (sa stajališta agencija - ograničenje slobode kretanja kapitala; sa stajališta
banaka – ograničenje pružanja usluga)
Sloboda pružanja usluga obuhvaća:
 zabranu diskriminacije – izravna (državljanstvo ili poslovni nastan
u drugoj DČ) i neizravna diskriminacija (drugi kriterij osim
državljanstva odnosno podrijetla)
 opća zabrana ograničenja: obuhvaća i nediskriminirajuće mjere
 Npr. Komisija protiv Njemačke, 205/84: njemački propis prema kojem
osiguravajuća društva koja žele obavljati poslove osiguranja u Njemačkoj
moraju imati poslovni nastan i prethodnu autorizaciju nadzornog tijela
 Sä ger, C-76/90: njemačke licence za patentne agente
 Dopuštena ograničenja:
 Izričita opravdanja: analogna primjena opravdanja ograničenja poslovnog
nastana: zaštita javnog poretka, sigurnosti i zdravlja, čl. 62. UFEU u svezi s čl.
52. UFEU
 Opravdanja razvijena u sudskoj praksi: osobito važni razlozi u javnom interesu
(npr. zaštita pravila profesije, zaštita potrošača, zaštita sustava socijalne
sigurnosti, zaštita radnika)

Primjenjuje se tzv. četverostruki standard opravdanja ograničenja:

1. služe interesu priznatom od prava Unije
2. izravno ili neizravno ne diskriminiraju
3. prikladna su za postizanje zadanog cilja
4. potrebna su.
 test razmjernosti: mjera je nužna i najmanje moguće
ograničavajuća

Iznimka od slobode pružanja usluga:

 izvršavanje javnih ovlasti, čl. 62. u svezi s čl. 51. UFEU
Direktiva o uslugama 2006/123 :
 sadrži opće odredbe kojima se pružateljima usluga olakšava ostvarivanje
slobode poslovnog nastana te slobodno kretanje usluga uz istodobno
održavanje visokog stupnja kvalitete tih usluga
 primjenjuje na sve vrste usluge koje dostavljaju pružatelji s poslovnim
nastanom u državi članici, osim onih koje su izrijekom isključene
 ne primjenjuje se na: negospodarske usluge od općeg interesa, bankarske i
financijske usluge, elektroničke komunikacijske usluge i mreže, usluge na
području prijevoza, usluge agencija za privremeno zapošljavanje,
audiovizualne usluge, kockanje, usluge privatnog osiguranja, socijalne
usluge, usluge javnih bilježnika i ovrhovoditelja
 DČ odredišta može od pružatelja zahtijevati izjavu (s detaljima npr. o
osiguranju od rizika, kvalifikacijama i sl.) prije nego počne pružati usluge,
uz njeno godišnje obnavljanje
Direktiva o uslugama 2006/123 :
 DČ dužne uspostaviti tzv. jedinstvene kontaktne točke preko kojih
pružatelji i primatelji usluga lako i jednostavno mogu dobiti
potrebne informacije
 Pojednostavljuje administrativne formalnosti
Direktiva o priznavanju stručnih kvalifikacija 2005/36:
 Predviđa tri sustava priznavanja:
 Opći sustav priznavanja stručnih kvalifikacija – primjenjuje se na profesije
koje nisu reguliranje posebnim pravilima o priznanju
 Sustav automatskog priznavanja na temelju stručnog iskustva – npr.
industrijske, obrtničke i komercijalne aktivnosti navedene u III. poglavlju
Dir. 2005/36
 Sustav potpunog usklađivanja u sedam sektorski reguliranih profesija
(doktori medicine, doktori dentalne medicine, medicinske sestre,
primalje, magistri farmacije, doktori veterinarske medicine i arhitekti)