Sudska zaštita u EU

Europsko pravo I
Ak.god. 2018./19.
Sud Europske unije – jedinstvena institucija, obuhvaća dva suda:
• Sud
– 28 sudaca (po jedan iz svake države članice)
– 11 nezavisnih odvjetnika (6 stalnih mjesta (VB, Njemačka, Francuska, Italija,
Š panjolska, te od 2013. i Poljska; ostala rotacijska)
– Mandat sudaca i NezO: 6 godina; osobe koje „ispunjavaju uvjete koji se u
njihovim zemljama zahtijevaju za obavljanje najviših sudačkih dužnosti ili koji
su priznati pravni stručnjaci”; imenuju ih vlade država članica suglasno
(nakon savjetovanja sa sedmeročlanim Odborom za izbor sudaca)
• Opći sud (počeo s radom 1989. radi rasterećenja Suda; pravni temelj:
Jedinstveni europski akt 1986.; od 1989. do 2009. djelovao pod
nazivom „Prvostupanjski sud”)
– najmanje jedan iz svake države članice (čl. 19.st. 1. UEU, točan broj određen
Statutom (č.48)): v. REFORMA OPĆEG SUDA
– Nema NezO; iznimno, svaki član može se pozvati obavljati zadaće NezO (čl. 49.
st. 1. Statuta Suda EU)
– Mandat sudaca: 6 godina; osobe koje „posjeduju sposobnosti koje se
zahtijevaju za obavljanje visoke sudačke dužnosti”; imenuju ih vlade država
članica suglasno (nakon savjetovanja sa sedmeročlanim Odborom za izbor
sudaca)
• Čl. 257. UEFU: EP i Vijeće uredbom (redovni
zakonodavni postupak) mogu osnovati
specijalizirane sudove koji se pridružuju Općem
sudu, radi provođenja postupaka u određenim
vrstama predmeta ili u određenom području
• Prijedlog Komisije uz savjetovanje sa Sudom ili
zahtjev Suda uz savjetovanje s Komisijom
– Službenički sud
• Djelovao u razdoblju od 2005. do 2016. godine: reformom Općeg
suda taj je sud preuzeo njegove suce i nadležnost
• Do sada jedini specijalizirani sud
• Službenički sud osnovan Odlukom Vijeća iz 2004., počeo s radom
2005.; sudio u prvom stupnju u službeničkim sporovima: između
zaposlenika i tijela Unije
• Imao 7 sudaca (broj sudaca specijaliziranog suda određuje se
odlukom o osnivanju)
REFORMA OPĆEG SUDA: Uredba (EU, Euratom) 2015/2422
Europskog parlamenta i Vijeća od 16.12.2015. o izmjeni
Protokola br. 3 o Statutu Suda Europske unije (SL L 341/14
od 24.12.2015.):
Čl. 48. Statuta:
Opći sud sastoji se od:
(a)40 sudaca od 25. prosinca 2015.;
(b)47 sudaca od 1. rujna 2016.; (NB: pripajanje
Službeničkog suda!)
(c)po dva suca iz svake države članice od 1. rujna 2019.
 Sud EU osigurava poštovanje prava pri
tumačenju i primjeni Ugovorâ. (čl. 19. UEU)
 Države članice obvezuju se da sporove o
tumačenju ili primjeni Ugovorâ neće rješavati
ni na koji način osim onog koji je njime
predviđen (čl. 344. UFEU)
 Ograničena nadležnost: samo u područjima
i postupcima predviđenim Osnivačkim
ugovorima
 Statut Suda EU – Protokol br. 3 uz Osnivačke
ugovore, odnosi se na sve sudove
 Svaki sud donosi svoja pravila postupka
 Najvažnije nadležnosti Suda EU:
 Postupci zbog povrede obveza na temelju
Ugovorâ (tj. prava Unije): čl. 258. – 260. UFEU
 Postupci za poništenje akta: čl. 263. – 264. UFEU
 Postupci zbog propuštanja djelovanja: čl. 265. –
266. UFEU
 Postupci po zahtjevu za prethodnu odluku (tzv.
prethodni postupak ili postupak za donošenje
odluke o prethodnom pitanju): čl. 267. UFEU
 Postupci za naknadu štete (izvanugovorna
odgovornost Unije i njenih službenika): čl. 340.
UFEU
 Ostale nadležnosti Suda EU:
 Nadležnost na temelju sporazuma stranaka:
 arbitražna klauzula u javnopravnom ili
privatnopravnom ugovoru sklopljenom od strane
Unije ili u njeno ime (čl. 272. UFEU); ili
 u sporu između država članica koji se odnosi na
predmet Ugovorâ , temeljem sporazuma između njih
(čl. 273. UFEU)
 Davanje mišljenja o usklađenosti
međunarodnog sporazuma s Ugovorima (čl.
288. st. 11. UFEU) – prije sklapanja sporazuma
 Nadležnosti u vezi s Europskom investicijskom
bankom i Europskom središnjom bankom (čl.
271. UFEU)
 Nadležnost obuhvaća sva područja prava
Unije, osim područja zajedničke vanjske i
sigurnosne politike; iznimka:
 Sporovi o razgraničenju nadležnosti između
ovog i ostalih područja nadležnosti Unije
 Zakonitost odluka kojima se predviđaju sankcije
protiv fizičkih i pravnih osoba
 U području slobode, sigurnosti i pravde nije
nadležan ispitivati valjanost ili razmjernost
operacija policije država članica u pogledu
očuvanja javnog poretka i zaštite unutarnje
sigurnosti
 Razgraničenje nadležnosti Sud – Opći sud:
 Opći sud
 u prvom stupnju nadležan za:
 Postupak za utvrđenje ništavosti (osim: čl. 51. Statuta)
 Postupak zbog propuštanja djelovanja
 Postupak za naknadu štete
 U žalbenom postupku bio nadležan protiv odluka Službeničkog suda
(samo pravna pitanja)
 Sud:
 u prvom stupnju nadležan za:
 Postupak zbog povrede obveza na temelju ugovora
 Postupak po zahtjevu za prethodnu odluku
 Postupak za utvrđenje ništavosti ili zbog propuštanja djelovanja koji pokreće:
 država članica protiv Europskog parlamenta ili Vijeća ili obje institucije
kada djeluju zajedno; te Komisije u području pojačane suradnje
 institucija Unije protiv Europskog parlamenta ili Vijeća ili obje institucije
kada djeluju zajedno; Komisije ili protiv Europske središnje banke
 U žalbenom postupku:
 Protiv odluka Općeg suda (samo pravna pitanja)
 Sud zasjeda:
 u sudskim vijećima od tri ili pet sudaca
(predsjednika vijeća biraju suci iz vlastitih redova)
 Veliko vijeće: 15 sudaca (predsjednik je Predsjednik
Suda)
 Ako to zatraži država članica ili institucija Unije kao
stranka u postupku
 ako složenost ili važnost predmeta ili posebne okolnosti
upućuju na potrebu suđenja u velikom vijeću
 Puni sastav (svi suci)
 Predmeti od iznimnog značaja
 Kada odlučuje o smjeni europskog omubdsmana
 Kada odlučuje o razrješenju dužnosti člana Komisije
 Kada odlučuje o razrješenju dužnosti člana Revizorskog
suda
 Opći sud zasjeda:
 u sudskim vijećima od tri ili pet sudaca
(predsjednika vijeća biraju suci iz vlastitih
redova)
 u slučajevima određenim poslovnikom, može
zasjedati u punom sastavu, velikom vijeću ili
kao sudac pojedinac
Položaj i zadaće nezavisnog odvjetnika:
 „pomaže” Sudu
 Nepristrano i neovisno, na javnoj raspravi iznosi
prijedlog odluke u predmetu u kojem sudjeluje
 Sud nije vezan mišljenjem NezO
 Svrha mišljenja: dati pravnu ocjenu predmeta
uzimajući u obzir postojeću sudsku praksu
 Nudi pravne temelje za predloženo rješenje,
navodi i kritički ocjenjuje postojeću sudsku
praksu, izvodi pravna načela ili predlaže
promjenu dotadašnje sudske prakse
 Pridonosi boljem razumijevanju odluka Suda
 Postupci zbog povrede obveze temeljem Ugovorâ
(čl. 258. – 260. UFEU)

 Aktivna procesna legitimacija: Komisija ili

država članica
 Pasivna procesna legitimacija: država
članica
 Dvije faze: predsudska i sudska faza
 Postupci zbog povrede obveze temeljem Ugovorâ
(čl. 258. – 260. UFEU)

 Predsudska faza:
 Ako je tužitelj Komisija: neformalna istraga; država
članica ima priliku očitovati se; nakon toga Komisija
donosi obrazloženo mišljenje (utvrđuje gdje je država
pogriješila, predlaže što može učiniti da prekine povredu,
određuje rok za postupanje u skladu s mišljenjem).
Nema roka za pokretanje postupka. Pokretanje
postupka je u diskrecijskoj ovlasti Komisije (nema
obveze!).
 Ako je tužitelj druga država članica: najprije predmet
mora uputiti Komisiji. Komisija daje priliku izjašnjavanja
svakoj državi, nakon toga donosi obrazloženo mišljenje.
Ako Komisija u roku od tri mjeseca ne donese mišljenje,
to nije zapreka za upućivanje predmeta Sudu.
 Postupci zbog povrede obveze temeljem Ugovorâ
(čl. 258. – 260. UFEU)

 Sudska faza:
 Komisija podnosi tužbu Sudu: ukoliko država
članica ne postupi u skladu s obrazloženim
mišljenjem u roku koji je odredila Komisija
 Država članica podnosi tužbu: ukoliko Komisija
u roku od tri mjeseca od upućivanja predmeta
ne reagira, tj. ne donese obrazloženo mišljenje
 Presuda: deklaratorna i obvezujuća - utvrđuje
se povreda; država članica dužna prestati s
povredom i postupiti u skladu s presudom, ali
sama odabire na koji način
 Postupci zbog povrede obveze temeljem Ugovorâ
(čl. 258. – 260. UFEU)

 Komisija nadzire postupa li država članica

u skladu s presudom – može zatražiti od
Suda izricanje novčane kazne
„neposlušnoj” državi
 Jedini slučaj kada se plaćanje novčane
kazne može odrediti u istoj presudi u kojoj
se utvrđuje povreda: kada Komisija tuži
državu članicu zbog neispunjenja obveze
priopćavanja mjera za prenošenje direktive
donesene u zakonodavnom postupku (čl.
260. st. 3. UFEU).
 Postupci za poništenje akta
(čl. 263. – 264. UFEU)

 Sudski nadzor zakonitosti akata: o valjanosti

normi prava Unije ovlašten je odlučivati
isključivo Sud EU
 Pitanje valjanosti nekog akta prava Unije
može biti predmetom ispitivanja pred Sudom
EU u tri vrste postupaka:
 Izravno, temeljem tužbe za poništenje
 Posredno, u prethodnom postupku (pitanje koje se
tiče valjanosti akta)
 Kao incidentalno pitanje u nekom drugom
postupku, temeljem prigovora protupravnosti (čl.
277. UFEU)
 Postupci za poništenje akta
(čl. 263. – 264. UFEU)

 Predmet ispitivanja može biti zakonitost:

 zakonodavnih akata,
 akata Vijeća, Komisije i Europske središnje banke (osim
preporuka i mišljenja),
 akata Europskog parlamenta i Europskog Vijeća koji imaju
pravne učinke prema trećima,
 akata tijela, ureda i agencija Unije koji bi mogli proizvesti
pravne učinke prema trećima.
 Kao razlog ništavosti mogu se istaknuti:
 nenadležnost,
 bitna povreda postupka,
 povreda Ugovorâ ili bilo kojeg pravnog pravila vezanog uz
njegovu primjenu,
 zlouporaba ovlasti.
 Postupci za poništenje akta
(čl. 263. – 264. UFEU)

 Tužitelji
 Privilegirani t.:
 Država članica
 Europski parlament
 Vijeće
 Komisija
 Poluprivilegirani t. (mogu pokrenuti postupak radi zaštite
svojih prava):
 Revizorski sud
 Europska središnja banka
 Odbor regija
 Neprivilegirani t.:
 Pravne i fizičke osobe
 Postupci za poništenje akta
(čl. 263. – 264. UFEU)

 Tužitelji
 Neprivilegirani t. (ograničeni pristup Sudu EU!):
 Pravne i fizičke osobe mogu pokrenuti postupak samo protiv
akata:
 Koji su upućeni toj osobi
 Koji se izravno i osobno odnose na nju
 izravno: zahvat u pravni položaj i interese pojedinca (npr. odluka
upućena državi glede protupravnosti državnih potpora – izravno je
pogođen primatelj potpore)
 osobno: tzv. Plaumann formula – zbog određenih osobnih značajki ili
posebnih okolnosti individualizira pojedinca i izdvaja ga od ostalih,
tako da mu je položaj sličan onomu kakav bi imao da je adresat tog
akta. Nije dovoljno pripadanje određenoj grupi; potrebno je da je
identitet i broj pogođenih tim aktom određen već u vrijeme donošenja
samog akta.
 Protiv regulatornog akta koji se izravno odnosi na nju, a ne podrazumijeva
provedbene mjere (od Ugovora iz Lisabona; dvojbeno: što je ‘regulatorni’
akt – akt opće primjene, ne uključujući zakonodavne akte (Inuit, T-18/10,
C-583/11))
 Postupci za poništenje akta
(čl. 263. – 264. UFEU)

 Rok za podnošenje tužbe: dva mjeseca od objavljivanja

akta ili dostave akta tužitelju
 n.b. prigovor protupravnosti (čl. 277. UFEU): neovisno o
isteku roka za podnošenje tužbe za poništenje akta, svaka
stranka u postupku o aktu opće primjene koji je donijela
institucija, tijelo, ured ili agencija Unije, može se pozvati na
neprimjenjivost tog akta zbog jednog od razloga
predviđenih za ništavost akta (nema erga omnes učinak!)

 ako je tužba osnovana, presudom se akt proglašava

ništavim: učinak ex tunc i erga omnes
 ako smatra potrebnim, Sud može navesti koji se učinci
akta proglašenog ništavim smatraju konačnim (tj.
presuda ne utječe na njih)
 Postupci zbog propuštanja djelovanja
(čl. 265.-266. UFEU)

 Sankcionira protupravno propuštanje djelovanja

od strane institucija, tijela, ureda i agencija Unije
 Tužbu mogu podnijeti države članice i ostale
institucije Unije protiv Europskog parlamenta,
Europskog vijeća, Vijeća, Komisije i Europske
središnje banke, te protiv tijela, ureda i agencija
Unije
 Tužbu mogu podnijeti i pravne i fizičke osobe
ako im institucija, tijelo, ured ili agencija Unije
propuste uputiti bilo koji akt, osim preporuke ili
mišljenja
 Postupci zbog propuštanja djelovanja
(čl. 265.-266. UFEU)

 Pretpostavke:
 Mora postojati obveza djelovanja (a ne samo
diskrecijska ovlast; predmet Star Fruit 247/87)
 Prije pokretanja postupka, instituciju se mora
pozvati da djeluje. Ukoliko u roku od dva
mjeseca od poziva ne zauzme stajalište,
postupak se može pokrenuti u roku od daljnja
dva mjeseca.
 Presudom se propust djelovanja proglašava
protivnim ugovorima, tuženik je dužan
poduzeti mjere potrebne da bi postupio u
skladu s presudom
 Prethodni postupak
(čl. 267. UFEU)

 ‘dijalog’ između nacionalnih sudova i Suda

EU
 izniman značaj u očuvanju jedinstva
primjene i tumačenja europskog prava
 Sud je nadležan odlučivati o prethodnim
pitanjima koja se tiču:
 tumačenja Ugovorâ
 valjanosti i tumačenja akata institucija, tijela,
ureda ili agencija Unije
 Prethodni postupak
(čl. 267. UFEU)

 Prethodni postupak pokreću sudovi država članica

ukoliko se pitanje valjanosti ili tumačenja norme
prava Unije pojavi u postupku koji se vodi pred
tim sudom
 Koncept ‘suda’ je koncept europskog prava:
 Je li tijelo uspostavljeno javnim pravom?
 Je li stalno?
 Ima li obveznu nadležnost?
 Provodi li kontradiktorni postupak koji vodi do odluke
sudske prirode?
 Provodi li postupak inter partes?
 Primjenjuje li pravna pravila?
 Je li neovisno?
 Prethodni postupak
(čl. 267. UFEU)

 ovlast nacionalnog suda da pokrene

postupak proizlazi izravno iz čl. 267. UFEU
 Sud odbacuje zahtjev
 ukoliko njegov odgovor neće biti koristan
nacionalnom sudu za rješenje predmeta (nije
relevantno za ishod spora)
 ukoliko je postavljeno pitanje hipotetičke
prirode
 ukoliko nema dovoljno pravnih ili činjeničnih
podataka
 Prethodni postupak
(čl. 267. UFEU)

 dvije kategorije nacionalnih sudova u

prethodnom postupku:
 sudovi protiv čijih odluka je moguće uložiti pravni
lijek imaju ovlast, ali ne i obvezu tražiti interpretaciju
europskog prava od strane Suda;
 sudovi zadnje instance obvezni su pokrenuti kada se
pred njima pojavi pitanje interpretacije europske norme
primjenjive u sporu osim u dva slučaja:
 kada je Sud već interpretirao normu u pitanju (fr. acte éclairé) i
 kada je značenje norme toliko očito da ne ostavlja mjesta
osnovanoj sumnji u njegovu ispravnost (doktrina jasnog akta,
fr. acte clair) – ali mora biti očito i drugim nacionalnim
sudovima; mora se uzeti u obzir da je pravo Unije jednako
autentično na svim službenim jezicima; terminologija prava
Unije je specifična; pojedini pojmovi nemaju nužno jednako
značenje u nacionalnom i pravu Unije; svaka norma Unije mora
se tumačiti u cjelokupnom kontekstu prava Unije.
Ako ne pokrenu postupak: povreda obveza iz Ugovora,
osnova za odgovornost države za štetu.
 Prethodni postupak
(čl. 267. UFEU)

 Kod pitanja koje se odnosi na valjanost

norme Unije, svaki nacionalni sud je dužan
uputiti zahtjev ukoliko smatra da je norma
nevaljana (centralizacija sudskog nadzora
Suda EU nad pravom Unije)
 S druge strane, ako nacionalni sud smatra
da je norma Unije valjana, nije dužan uputiti
zahtjev (predmet Foto-Frost, 314/85)
 Prethodni postupak
(čl. 267. UFEU)

 učinak odluke Suda u prethodnom

postupku:
 Prethodni postupak vezan je uz konkretni spor
koji se vodi pred nacionalnim sudom
 Ipak, tumačenja Suda u prethodnom postupku
obvezuju i izvan spora, jer postaju sastavni dio
norme koju pojašnjavaju (faktički, erga omnes
učinak)
 Prethodni postupak
(čl. 267. UFEU)

 Propust nacionalnog suda da postupi prema

ranijoj praksi Suda EU predstavlja dovoljno
ozbiljnu povredu prava Unije i osnova za
odgovornost države članice za štetu
(spojeni predmeti Brasserie du Pêcheur itd.,
C-46/93 i C-48/93)
 Propust nacionalnog suda da postavi
prethodno pitanje, ako je na to obvezan,
može dovesti do odgovornosti države
članice za povredu prava EU (Komisija
protiv Francuske, C-416/17)
 Prethodni postupak
(čl. 267. UFEU)

 Nacionalni sud pri formulaciji pitanja mora voditi

računa da Sud nije ovlašten tumačiti nacionalno
pravo, niti spojivost nacionalnog propisa s
normom prava Unije.
 Sud je ovlašten preformulirati pitanje, ako nije u
skladu s ovim pravilima.
 Pitanje se može postaviti u svakoj fazi postupka
pred nacionalnim sudom, ali u svakom slučaju
čim se utvrdi da je odluka Suda nužna da bi se
mogla donijeti presuda; preporučljivo je pitanje
postaviti u stadiju kada se može ispravno
definirati činjenični i pravni kontekst pitanja.
 ZPP, čl. 213. st. 1. t. 2.: sud određuje prekid
postupka ako odluči podnijeti zahtjev Sudu EU.
 ZKP, čl. 18. st. 3. – 5.: sud će prekinuti postupak
 ZUP, čl. 45. st. 2.: sud može prekinuti postupak
 Prethodni postupak
(čl. 267. UFEU)

 Hitni prethodni postupak (PPU):

 Ako je pred nacionalnim sudom u tijeku
postupak u pogledu osobe kojoj je oduzeta
sloboda, Sud je dužan djelovati u najkraćem
mogućem roku (čl. 267. st. 4. UFEU)
 Ako se postavlja jedno ili više pitanja koja se
odnose na područja iz glave V. Trećeg dijela
UFEU: područje slobode, sigurnosti i pravde
(čl. 107. Poslovnika Suda)
 Ubrzani postupak:
 kad priroda predmeta zahtijeva postupanje
u kratkim rokovima (čl. 105. Poslovnika Suda)