Professional Documents
Culture Documents
Učinci Direktiva
Učinci Direktiva
Učinci Direktiva
direktiva
E U R O P S KO P RAV O I
AK. GOD. 2018./19.
Direktive - općenito
Primjer: javno komunalno poduzeće nadležno za razvoj i održavanje sustava opskrbe plinom
(Foster, C-188/98); porezna uprava (Becker, 8/81; Busseni, 221/88); lokalna ili područna
samouprava (Fratelli Costanzo, 103/88); javno tijelo u sustavu nacionalne zdravstvene službe
(Marshall I, 152/84); opća bolnica (Venizelio, C-6/05); privatno poduzeće u vlasništvu udruge
javnog prava (Sozialhilfeverband Rohrbach, C-297/03)
„Kada su uvjeti pod kojima se pojedinci mogu osloniti na odredbe direktive pred
nacionalnim sudovima ispunjeni, sva tijela uprave, uključujući decentralizirana tijela poput
općina, imaju obvezu primijeniti te odredbe.“ (Fratelli Constanzo, 103/88)
DIREKTIVE – IZRAVNI UČINAK
BEZUVJETNA NORMA: teoretski relativno lagan zadatak, ali u praksi može biti
komplicirano. U svakom pojedinom slučaju mora se procijeniti postoje li
određene rezerve glede donošenja daljnjih mjera za njenu implementaciju, u
odnosu na koje postoji diskrecija nadležnih tijela. To može biti svojstveno samoj
odredbi ili sustavu čiji dio čini. Postoji li takva rezervacija pitanje je pravne
analize.
DISKRECIJA: ključno pitanje kod kriterija bezuvjetnosti norme. Diskrecija
mora postojati u odnosu na sadržaj konkretne odredbe – postoji nekoliko
mogućih izbora, a dopušteno je odabrati bilo koji od njih – prepreka za izravni
učinak.
DIREKTIVE – IZRAVNI UČINAK
Što je zadatak suda (ili drugog tijela) kada su odredbe direktive sadržajno
dovoljno precizne i bezuvjetne?
Nacionalni sud (ili drugo tijelo) koji je u okviru svoje nadležnosti dužan
primijeniti odrebu prava EU, ima obvezu dati puni učinak tim odredbama, ako
je nužno po službenoj dužnosti odbiti primijeniti suprotnu odredbu
nacionalnog prava i nije nužno da sačeka ili zatraži prethodno stavljanje izvan
snage te odredbe zakonodavnim ili ustavnosudskim putem (npr. Loredana
Napoli, C-595/12)
DIREKTIVE – NEIZRAVNI UČINAK
NEIZRAVNI ILI INTERPRETATIVNI UČINAK – riječ je o obvezi nacionalnih sudova i drugih tijela
na tumačenje nacionalnog prava što je moguće više u svjetlu cilja i teksta direktive. Ova
obveza odnosi se na CJELOKUPNO NACIONALNO PRAVO, BEZ OBZIRA JE LI DONESENO S
CILJEM PROVEDBE DIREKTIVE, BEZ OBZIRA KADA JE DONESENO (vrijedi tek od isteka roka za
implementaciju).
Npr. Von Colson i Kamman (14/83); Pfeiffer (spojeni predmeti C-397/01 do C-403/01);
Marleasing (C-106/89), Wagner Miret (C-334/92)
Ograničenja:
1. Tumačenje u skladu s metodama tumačenja koje se primjenjuju u nacionalnom pravu
(tumači se nacionalno pravo!) (Dominguez, C-282/10)
2. Tumačenje mora biti u skladu s općim načelima prava (npr. zabrana retroaktivnosti,
pravna sigurnost, npr. ne može se uspostaviti ili otežati kaznenopravna odgovornost -
Kolpinghuis Nijmegen, 80/86)
3. Nema tumačenja contra legem (Impact, C-268/06)
DIREKTIVE – INCIDENTALNI UČINAK
Kod direktiva koje konkretiziraju opća načela prava EU, ta načela predstavljaju izravni
izvor prava neovisno o isteku roka za implementaciju.
Npr. Mangold (C-144/04)
„Odgovornost je nacionalnog suda zajamčiti punu učinkovitost općeg načela
zabrane diskriminacije temeljem dobi, tako da ne primijeni suprotnu nacionalnu
odredbu, čak i kada rok za implementaciju direktive još nije istekao.”
NEIMPLEMENTACIJA ILI POGREŠNA IMPLEMENTACIJA
DIREKTIVE - POSLJEDICE
Pretpostavke za odgovornost:
Norma dodjeljuje prava pojedincu
Povreda države 'dovoljno ozbiljna'
Uzročna veza između povrede i štete nastale pojedincu
Sva državna tijela mogu počiniti povredu, na bilo kojoj razini: zakonodavna,
izvršna, sudska, upravna vlast, centralizirana i decentralizirana tijela.
Nije nužno postojanje prethodne presude Suda EU kojom se država proglašava
odgovornom za povredu.
Nije potrebno dokazivati krivnju ili nepažnju, ali ako postoji široka diskrecija
države kod donošenja određenog propisa, to se mora uvažiti. Jedino ako je
država očito i teško povrijedila diskrecijsku ovlast može doći do odgovornosti
(postoji skupina kriterija utvrđenih u sudskoj praksi Suda EU)
NEIMPLEMENTACIJA ILI POGREŠNA IMPLEMENTACIJA
DIREKTIVE - POSLJEDICE
TUŽBA KOMISIJE PROTIV DRŽAVE ZBOG POVREDE UGOVORA – ČL. 258. UFEU
Ako država članica nije ispunila obvezu temeljem Ugovora, Komisija o tom
predmetu, nakon što je državi dala priliku da se očituje, daje obrazloženo
mišljenje. Ako država ne postupi u skladu s obrazloženim mišljenjem u roku
koji je dala Komisija, Komisija može podnijeti tužbu Sudu EU.
Ako Sud utvrdi da država nije ispunila obvezu na temelju ugovora, država je
dužna poduzeti potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda.
Tek ako država ne poduzme potrebne mjere da bi postupila po presudi Suda,
Komisija, nakon što je dala državi priliku za očitovanje, može predmet uputiti
Sudu i tražiti da Sud naloži državi plaćanje paušalnog iznosa ili novčane kazne
koju smatra primjerenom s obzirom na okolnosti.