INHIBITORI BETA-LAKTAMSKOG PRSTENA

• Beta-laktamski antibiotici su velika grupa lijekova koji u svojoj strukturi sadrže beta-
laktamski prsten.
• Podgrupe antibiotika: pencilini, cefalosporini, monobaktami, karbapenemi.
• Inhibitori beta-laktamaze: klavulonska kiselina, sulbaktam i tazobaktam.
• Inhibitori beta-laktamaze djeluju tako što inhibiraju enzim beta-laktamazu koji nastaje u
bakterijama i koji je odgovoran za razgradnju beta-laktamskih antibiotika.
• Nemaju samostalan značajan antibiotski učinak pa se koriste zajedno sa nekim drugim
antibiotikom.
 KLAVULONSKA KISELINA

• Izolovana iz Streptomyces clavuligerus

• Kombinuje se sa nekim pencilinima, primarno amoksicilinom i tikarcilinom i primjenjuje
se kod infekcija izazvanih sojevima bakterija koje luče beta-laktamazu.
• Postojana je pri oralnom unosu, a najčešće se primjenjuje u obliku kalijumove soli-
kalijum klavulanata.
• Metaboliše je jetra, a izlučuje se renalnim putem.
• Prilikom primjene, zabilježena je kratkotrajna holestatična žutica i akutni hepatitis koji
uglavnom nestaju nešto poslije prestanka primjene preparata.
• Čak i kada je primjena indikovana, ne bi trebala trajati duže od 14 dana.
 SULBAKTAM

• -je beta-laktamski inhibitor.

• Daje se u kombinaciji sa beta-laktamskim antibioticima da bi inhibirali beta-
laktamazu.
• On je ireverzibilni inhibitor beta-laktamaze; veže se za enzim i ne dozvoljava
mu da degradira antibiotik.
• Zbog slabijeg djelovanja, kombinuje se sa drugim antibiotikom, npr.
ampicilinom.
• Primjenjuje se inekcijama, a luči se putem bubrega.