PRAVNI POREDAK I

MORALNI POREDAK III

PREDAVANJE VIII
• Pravni sistem i proceduralnost prava
• Struktura pravne norme
• Delikt: protivpravna radnja i krivnja
• Odgovornost, sankcija i kazne
• Pravna norma i pravne odredbe
PRAVNI SISTEM I PROCEDURALNOST
PRAVA
• Moral i pravo su nešto više od običnih skupova normi- oni su
normativni sistemi.
• Sistem jeste općenito skup nekih pojava koje su sređene u relativno
neproturječnu i potpunu cjelinu prema određenim kriterijima.
• Najvažnije specifične osobine pravnog sistema su formalizam i
proceduralnost prava.
• Formalizam prava potječe iz činjenice što u pravu nisu važni samo
sadržaji normi i ponašanja, tj. radnje kao obaveze, ovlaštenja, delikti
i sankcije, već su također veoma važne i forme normi i ponašanja.
• Proceduralnost je osobina nekih ljudskih radnji
u pravu da su njihovi subjekti i načini izvođenja
strogo normirani te da samo radnje koje su
izvedene na propisani način postaju pravno
valjane radnje ili radnje koje izazivaju nastanak,
promjenu ili prestanak pravnih odnosa.
• Proceduralnost se ostvaruje putem
proceduralnih pravnih normi, nazivanih još
„formalne pravne norme”.
• Za pravo su naročito važne procedure stvaranja,
izmjene i ukidanja pravnih normi.
• Formalizam prava
 STRUKTURA PRAVNE NORME

• Pravna norma je zahtijevajuća poruka složenog sastava.

• Pravna norma se sastoji iz 4 dijela:
• 1. hipoteza
• 2. traženje
• 3. određenje delikta
• 4. sankcija

PN= H + T + D + S
• Hipoteza (uvjet, pretpostavka) je početni dio
pravne norme koji spominje subjekte
(stanovnike, državne organe, pravne osobe)
kojima je norma upućena tj. adresate norme i
situaciju u kojoj se oni moraju naći da bi se na
njih promijenilo traženje iz pravne norme.
• Hipoteza obično počinje riječima „ako”, „ko”,
„kada” itd.
• Primjer hipoteze: „ako (ili ko) ima maloljetnu
djecu.
• Traženje je središnji dio norme, onaj koji je za cilj
norme najvažniji, i u njemu se nekim subjektima
(onim iz hipoteze) postavlja pravna obaveza da
izvrši neku radnju, činjenje ili nečinjenje.
• Određenje delikta je dio norme koji spominje
neizvršenje pravne obaveze.
• Delikt kao neizvršenje obaveze može se napraviti
činjenjem ili nečinjenjem.
• Sankcija je završni dio norme kojim se jednom
državnom organu pripisuje obaveza i ovlast
(nadležnost) da prisili na izvršenje obaveze
subjekta pravne obaveze ili da mu izrekne
određenu kaznu zbog počinjenog delikta.
• Primarna pravna norma je sastavljena od
hipoteze i traženja.
• Sekundarna pravna norma je sastavljena od
određenja delikta i sankcije.
 DELIKT: PROTUPRAVNA RADNJE

• Delikt u objektivnom smislu

• Delikt je radnja suprotna pravno obaveznoj radnji i kao takav uvjet za primjenu
sankcije.
• Za postojanje delikta potrebna su dva elementa:
• 1. protupravna radnja
• 2. krivnja
• Delikt u subjektivnom smislu
• Krivnja je jedan psihički odnos počinitelja protupravne radnje prema vlastitoj
radnji i njenim posljedicama: svijest subjekta o uzročnoj vezi između njegove
radnje, koja je suprotna pravnoj obavezi i fizičko-moralne posljedice te radnje.
• Dvije su osnovne vrste ili mjere krivnje:
• a) umišljaj
• b) nehat

• Izuzeci od protupravnosti su:

• 1) Slučaj (casus)- štetna radnja počinitelja
koja nije skrivljena, ni umišljajem ni
nehatom.
• 2) Zablusa (error)- štetna radnja koju neko
učini s pogrešnom sviješću o nekim
činjenicama, a ne bi je učinio da je imao
točnu svijest o tim činjenicama.
• 3) Viša sila (vis maior)- nepredvidljivi i
neotklonjivi prirodni događaj koji sprečava
• Nužna odbrana - radnja kojom subjekt odbija
istovremeni i protupravni napad protiv sebe ili
drugih osoba, nanoseći time napadaču manju ili
veću štetu, a koja je radnja pravno dozvoljena
ako ne postoji mogućnost zaštite od nadležnih
državnih službenih osoba.
• Krajnja nužda - radnja kojom se oštećuje tuđa
imovina ili čak osoba.
• Činjenje štete uz pristanak oštećenoga - radnja
oštećenja druge osobe na koju je ova pristala, a
koja je pravno dozvoljena i u granicama je
vladajućih moralnih normi i dobara kojima
oštećeni ima pravo raspolagati.
 ODGOVORNOST, SANKCIJA I KAZNE

• Pravna odgovornost je pravni položaj subjekta koji je

učinio delikt, tj. koji je učinio protupravnu radnju s
krivnjom i koji zbog toga treba biti kažnjen onako kako
određuje sankcija pravne norme.
• Subjektivna odgovornost
• Objektivna odgovornost
• Individuana odgovornost je neko zlo, fizičko i psihičko, što
se nanosi subjektu koji je počinio delikt.
PRAVNA NORMA I PRAVNE ODREDBE

• Pravna norma je zahtijevajuća misao, sastavljena od opisanih

elemenata, koja kao poruka stiže do svojih adresata najčešće
putem jezičnih znakova.
• Govorni i pisani jezik
• Pravne odredbe su pojedine rečenice, jednostavne i složene,
kojima se pravne norme iskazuju, bilo usmeno ili pisano.
• Jedna pravna norma može biti izražena ili u samo jednoj odredbi,
koja sadrži sva četiti elementa norme, ili, mnogo češće, u dvije ili
više odredaba od kojih svaka iskazuje pojedine elemente norme.