MORALNI LIK ODGAJATELJA

• Vjerovanje (iman) je polazna tačka i osnov islamskog odgoja

(terbijje).

• Najbitnije na što odgajatelj (el-murebbi) u fazi odgajanja treba da

obrati pažnju jeste njegova lična imanska ispravnost i duhovna
pročišćenost.

• Ako želimo da kur'anske upute, kao savršeni oblik odgajanja, dopru

do srca odgajenika, neminovno, kao odgajatelji, moramo voditi
računa o tome da prvotno naša srca budu natopljena imanom,
kojem će glavna odlika biti iskrenost u vjeri (ihlas).

1
• Srce kao poprište neprestalnih borbi između sila dobra (meleka) i
sila zla (šejtana), mora stalno biti prožeto fazama učenja,
razmišljanja, spominjanja Allaha i oslanjanja na Njega kako bi se
pronašla potpora i zaštita od negativnog djelovanja kojem je srce
podložno.

• O podložnosti ljudskih srca, na vrlo slikovit način, Poslanik, a,s.,

nam govori: „Srca će kontinuirano biti izlagana kaušnjama kao što
se hasura, - prutić po prutić - slaže. Na srcu na koje iskušenja
dospiju pojavi se crna tačka, a na onome koje ih odbije pojavi se
bijela tačka. Tako nastaju dvije vrste srca – tamno koje je poput
iskrivljenog pehara i takvo srce nemoćno je da prihvata dobro a
odbacuje zlo. Ponaša se onako kako mu strast njegova nalaže, i
bijelo srce koje je poput mramorne bijele gromade. Njemu ne mogu
nauditi nikakve prokušnje dok je nebesa i Zemlje. (Bilježi: Muslim)

2
• Srce je zapovjednik ostalim organima
• Srce, u duhovnom smislu riječi, glavni je zapovjednik i gospodar
ostalim organima koji izvršavaju ono što im ono naredi i prihvataju
ono što im ono ponudi. Kao što je svaki pastir odgovoran za svoje
stado tako je i srce odgovorno za ostale organe. U tom smislu, o
važnosti ispravnog srca, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Zar ne? U
tijelu, doista, ima jedan komadić mesa koji – kada je zdrav – zdravi
su i ostali organi u tijelu, a kada je bolestan bolesni su i ostali organi
u tijelu. (Bilježi: Buhari) Na Sudnjem danu, Uvišeni će blagonaklono
gledati i uvažiti samo zdravo, odnosno, čisto i grijesima ne uprljano
srce.
• On kaže: ‫ ِإ<<اَّل َمْنأَ< َتىهَّللا َ ِب<<< َق ْل ٍب‬. ‫ون‬
َ ‫ا<<لواَل َب<<< ُن‬
َ ٌ ‫َي<< ْو َم< اَل َي<<ن َف <ُع َم‬
<‫َس <لِي ٍم‬

• “Na dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će
onaj koji Allahu čista srca dođe spasen biti.” (Eš-Šeara’, 89-90.)

3
• Zdravo srce je, ono srce koje se sustegne i spasi
od svih vrsta prohtjeva i strasti koje se
suprostavljaju Allahovim zapovjedima i
zabranama kao i svih sumnjivih postupaka koji
nisu u suglasju sa islamskom tradicijom i etikom.
• To znači da nema spasa od šejtanskih zamki i
lukavstava bez permanentnog obraćanja Allahu
Uzvišenom za pomoć, distanciranju od svjesnog
griješenja i pribjegavanju poniznoj pokornosti
Gospodaru svjetova, u tajnosti i na javi.
4
• Ako nije tako, onda strasti prevaldaju srcem u koje se ugnjezdi
šejtan koji suštinu pokornosti i sjećanja na Allaha gurne u prikrajak
zbog čega je takvom srcu strast vladar, prohtjev zapovjednik,
neznanje vodič, a nemarnost prijevozno sredstvo.
• Nošeno na krilima pohote, takvo srce nije uopće brižno; da li je
njegov Gospodar zadovoljan njime ili je ogorčen. Čovjek sa ovakvim
srcem ne može spoznati svoga Gospodara, težiti susretu s Njim,
obratiti Mu se iskrenim pokajanjem i nastojati da mu to bude preče
od svih njegovih prohtjeva, već on svoje prohtjeve i užitke stavlja
iznad pokornosti i ljubavi prema Allahu. Na ljude ovakvakvih srca
odnose se riječi Uzvišenog kad kaže:
• َ َ ‫ْت َم ِن ا َّت َخ َذ إِ َل< َه ُه َه َواهُ أَ َفأ‬
‫نت َت ُكونُ َعلَيْ َوكِياًل‬ َ ‫أَ َرأَي‬

• “Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga
svoga uzeo.” (El-Furkan, 43.)

5
• Davanje primjera drugima predstavlja izuzetno
djelotvoran način u vođenju i odgajanju djece i odraslih.
• Ako je odgajatelj pobožna ličnost iz čije pobožnosti
proističe njegova moralnost, to će, uz njegovo znanje i
želju da uspije na planu odgoja, biti njegov dodatni
osnažujući faktor.
• Ako je odgajatelj iskren, pošten, plemenit i častan, i
odgajenici će biti odgajani na istini, poštenju,
plemenitosti i časti.
• Međutim, ako je odgajatelj neiskren, varljiv, pokvaren,
škrt, kukavica ili bjedan, odgajenici će bit odgajani na
laži, varanju, pokvarenosti, kukavučluku i bijedi.

6
• Među najvažnije osobine koje odgajatelj treba posjedovati spada
pobožnost, koju islamski učenjaci stavljaju u kontekst izreke naših
dobrih prethodnika: „Ako boraviš na mjestu koje ti je zabranjeno,
Allah nije s tobom i ne gleda na te; a ako si na dozvoljenom mjestu,
Allah je s tobom i gleda te.“
• Vjerovjesnik, s.a.v.s., je uporedio srca pobožnih sa srcima ptica,
koja su jako plašljiva. Strašljivost bogobojaznih ogleda se u
njihovom strahovanju i opreznosti da ne učinu ni jedan grijeh s kojim
bi rasrdili svoga Gospodara.
• Njihovo kročenje kroz život je kao hodanje trnovitim putem kako
nam je to opisao Ubej bin K'ab kada ga je Omer bin el-Hattab
upitao: „Šta je to pobožnost“, a on mu je rekao: 'Jesi li ikada hodao
trnovitim putem?' Omer, r.a., je odgovorio: 'Jesam!' Ubejj je upitao:
'Kako si postupio?' odgovorio je: 'Pažljivo sam hodao i pri tome sam
bio jako oprezan!' Ubejj je rekao: 'Eto to ti je pobožnost.“

7
• Iskrenost u pobožnosti
• Za svakog učitelja i odgajatelja nužno je da pokaže iskren odnos u procesu odgoja i
obrazovanja. Njegova iskrenost se definira na osnovu motiva s kojim je pristupio
procesu odgoja i obrazovanja.
• Osnovni i polzni motiv svakog islamskog odgajatelje trebao bi, prije svega, da bude,
zadobijanje Allahovog zadovoljstva, kako se ističe u Kur'anu: „A naređeno im je da
samo Allahu robuju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju... (El-Bejjine,
5.)
• Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao hadis kojeg su zabilježile sve vjerodostojne
hadiske zbirke, a to je: „Ljudska djela vrednuju se prema namjeri.“ On je takođe
kazao: „Koliko se djela zamisli u vidu ovosvjetskih, a sa dobrom namjerom (nijjetom)
postanu onosvjetska, a koliko je opet poslova koji se urade kao onosvjetski, ali zbog
loše namjere budu obična ovosvjetska djela.“
• Zato je rečeno da je nijjet vjernika bolji od njegova djela. Allah Uzvišeni ne nagrađuje
zbog obimnosti učinjenog djela već zbog iskazane iskrenosti (ihlasa) u djelu. Stoga
je, uz čuvanje od grijeha, iskrenost u poslu odgajatelja nužno sredstvo s kojim postiže
Božiju zaštitu i pomoć.
• Abdullah bin Abbas je rekao: „Čovjek će biti zaštićen prema nijjetu. Neko je rekao:
„Allah ljude obdaruje na osnovu njihovih nijjeta.“

8
• Imam Burhanuddin Ez-Zernudži u svom djelu, Ta'limul-muteallim, u
poglavlju „Cilj odgoja i obrazovanja“ navodi nekoliko principa na kojima se
temelji istinski odgoj i obrazovanje, kojem svaki odgajatelj treba da teži, a to
su:
• 1) postizanje Allahovog zadovoljstva (rida),
• 2) postizanje, prvenstveno, koristi onog svijeta (ahire),
• 3) otklanjanje neznanja od sebe i drugih,
• 4) afirmiranje vjere i borba za njen opstanak.
• On kaže da asketizam (zuhd) i pobožnost (takva) nisu dovoljni u procesu
odgoja i obrazovanja ako ih prati neznanje (džehl).
• Takođe je pogubno u procesu odgoja da odgajatelj ispolji osobine
nemoralnosti. U tom smislu izrečeni su stihovi:
• Velika šteta je nemoralan učenjak
• A još veća sramota je neznalica pobožnjak
• Oni su opasna smutnja svijetu
• Ko god u vjeri je na njihovom putu.

9
• Stoga je za odgajatelja nužan stalni rad sa samim sobom u cilju njegovog
preispitivanja i održavanja zdravlja srca, radi postizanja iskrene pobožnosti, kao
uslova za uspjeh u odgoju.

• Osoba koja na bilo koji način odgaja ili dolazi u dodir s mladim čovjekom, neupitno,
mora pokazati iskren odnos najprije prema Bogu, a zatim čovjeku. Mora mu pristupiti
iskreno bez egoizma ili bilo kakvih interesa koji proizlaze iz toga egoističnog stava.

• Svaki odgajatelj trebao bi da se ozbiljno zamisli nad riječima Svevišnjeg kad kaže: “O
vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kad govorite
riječi koje djela ne prate!” (Es-Saff, 2,3.) U drugom ajetu kaže se: “Zar da od drugih
tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar
se opametiti nećete.” (El-Bekare, 44.)

• Dolazimo do zaključka da je davanje primjera, sa stanovišta islama, jedno od

najboljih i najdjelotvornijih sredstava u odgoju. Kada druga osoba u primjeru
odgajatelja vidi uzoran primjer u pogledu svega, nadati se da će i ona prigrliti
načela dobrote i pravila islamskog ponašanja.

10
• U naravi svoga djelovanja svaki odgajatelj, neminovno, se izlaže
mogućnosti da bude kritikovan, ukoliko su njegovi postupci
suprostavljeni njegovoj retorici.
•
• Njegovi savjeti i metode djelovanja ostat će bez podrške i
prihvatanja odgajenika kojima su upićeni, što ga kao odgajatelja, na
svojevrstan, način kompromitira.

• Stoga nosilac emaneta odgoja, mora istovremeno biti i nosilac

čvrstog vjerovanja koje neminovno rađa čvrstu etiku.

• Svaka devijacija u moralu rezultat je krnjavosti u vjerovanju.

Dakako, iman je duhovna energija koja se suprostavlja porocima i
upućuje na moralne i plemenite principe.

11
• Odgoj se temelji na humanim principima
• U biti, djelatnost odgajatelja utemeljena je na humanim principima, što
podrazumijeva, žrtvu i samoodricanje.
• Poziv odgajatelja zahtjeva sva plemenita svojstva koja se mogu naći kod
uzoritog čovjeka. Poslanik islama bio je i ostao uzor kojeg su krasile najviše
moralne vrijednosti.
• Suglasno metodama njegovog djelovanja odgajtelj bi trebao da bude
kompletna ličnost, što podrazumijeva; potpuno islamsko uvjerenje,
• uzorno islamsko življenje,
• kreativnu maštu,
• veliko i otvoreno srce,
• niscrpnu energiju i marljivost,
• ljubav i iskrenost spram posla,
• otvorenost, komunikativnost, susretljivost, blagost, strpljenje, ljubav i smisao
za potrebe drugih.

12
• Drugim riječima, civilizacija je izgubila svoj smisao. Ona je, „izgubivši Boga“,
izgubila čak i smisao života.
•
• Onaj ko ne nađe smisao svoga života, taj dvostruko trpi. On ne pati samo
zbog svoje eventualne nesreće, već i zbog njene besmislenosti. Dakle,
ponovo se treba naći neko mjerilo vrijednosti.“

• U odgoju bez Boga, ugroženi su svi: pojedinac, prodica i društvo u cjelini.

Primjerice, „u Estoniji ima više razvoda nego sklapanja brakova.

• U SAD-u još samo 15 posto novih brakova ima statističku šansu da

opstane.
•
• U dijelovima Skandinavije već je polovina ukupnog broja rođene djece plod
vanbračne veze.

• U Njemačkoj već 30 posto – namjerno ne rađaju djecu.

13
• Ljudi su željni ljubavi
• Ljudi današnjice željni su ljubavi. Tu realnost odgajatelji trebaju prepoznati i
iskoristiti, i snagom svoje vjere i morala, moraju postati svjetlo milionima
zalutalih, koje će ih dovesti do „luke spasa“.

• Ali ne može se postati dobrim odgajateljem ako iz njega samog ne zrači

dobrota. Da bi se moglo pomagati ljudima mora ih se voljeti i to bez ikakvog
interesa.

• Za ljudima koji ne kalkuliraju, već istinski vole i pomažu ljudima, osjeća se

potreba na svakom koraku.

• Ako je odgajatelj postojan u svojoj vjeri, ako je učtiv i blag u ophođenju s

ljudima, ako je obrazovan u vjerskom, pedagoškom i psihološkom pogledu,
ako je poletan u svojim nastojanjima, ako je strpljiv i prožet neiscrpnom
željom da uspije u svom poslu, on će zasigurno, na tom putu, imati Božiju
zaštitu i potporu i on će uspjeti.

14
• S druge strane odgajatelj koji je mrzovoljan, lijen, smrknutog lica i nedoličnog
ponašanja, koji nehajno i arogantno ignoriše okolinu, koji svetu ulogu odgoja
doživljava samo kao profesiju i uhljebljenje, bez obzira na njegove stručne i
intelektualne vrijednosti, on je osuđen na neuspjeh.
• Čini se da, što imamo više psihologa, psihijatara, pedagoga, antropologa i drugih
stručnjaka koji se bave čovjekom, isključujući Boga, da je sve više duševno bolesnih,
moralno posrnulih i nesretnih ljudi u životu. Zato je, uz odgajateljevu stručnost, za
savladavanje brojnih devijantnih pojava u društvu, neophodan njegov autentični
vjerski život kojeg permanentno mora čuvati i unapređivati.
• Zaista, obnovu odgoja treba početi od sebe. Budući da je odgajatelj uzor i primjer koji
se slijedi, ukoliko popravka stanja ne započne od njega, sve poslije toga, u velikoj
mjeri, ima obilježje licemjerja i izloženo je kompromitaciji.
• Odgajanje ne može biti ispravno ako se ne oslanja na lijep primjer. Loš čovjek ne
može na svoju okolinu ostaviti lijep utisak. Lijep utisak ostavlja onaj koji privlači
poglede svojom ličnošću, koji fascinira svojim ponašanjem i osvaja časnošću. Na taj
način osvojeni ljudi sa zadovoljstvom nastoje slijediti postupke tog čovjeka.
• Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Lijepo ophođenje s ljudima otapa grijehe kao što
voda otapa led, a loše ophođenje poništava djela kao što sirće kvari med.“ (Bilježi
Bejheki)

15
• Vjerovanje je duhovna energija koja odvraća od niskosti i upućuje
plemenitim principima. Iz nepokolebljivog vjerovanja isklijava
prepoznatljivi ahlak čovjeka.

• Stoga odgajatelj mora praviti sintezu imana i ahlaka koji su kauzalno

i naraskidivo povezani elementi u procesu duhovnog odgoja.
• Ako se grijesi kod odgajatelja namnože, oni počnu izjedati sve oko
sebe i opasno se širiti, a njegova tvrdnja da je vjernik i odgajatelj je
najobičnija fraza i trik.
•
• Zar vrijedi vjera bez odgoja. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Plemenitost čovjeka mjeri se po njegovoj vjeri, čovječnost po
pameti, a časno porijeklo po moralu.“ (Bilježi, El-Hakim)
•
• „Najbolji od vas su oni čije je ponašanje najljepše.“ (Bilježi, Buhari)

16
• Efikasno odgajanje zahtjeva kontinuirano i disciplinirano podsjećanje i
vođenje.
• Mudri Lukman, savjetovao svoga sina: „O sinko moj, obavljaj molitvu i tarži
da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te
zadesi – dužnost je tako postupiti.“ (Lukman, 17.)
• Vidimo kako Lukman na prvom mjestu savjetuje sinu namaz kao simbol i
temelj njegove vjere, koji je uslov svakog valjanog odgoja. Bez njega,
odnosno vjere, bio bi lišen uspjeha u pozivanju na dobro i odvraćanju od zla,
što se spominje u nastavku ajeta.
• Znavši da je proces odgajanja mukotrpan i odveć kompleksan posao kojeg
prate brojna iskušenja i nepredvidive reakcije, Lukman je sinu potcrtao
strpljenje na tom putu. Osnovna zadaća odgajatelja je strpljivo podnositi ono
što ga zadesi, jer je to put kojim su išli svi vjerovjesnici i oni koji su ih
slijedili, na tom putu.
• Mijenjati ljudske navike i popravljati ljudske duše i karaktere ne može svako.
To mogu samo oni koji imaju jaku vjeru i ljubav prema Allahu i pozivu za koji
su se opredjelili. Samo takvima neći izostati Božija pomoć koju On garantuje
u ajetu: „One koji vjeruju i dobra djela čine, Gospodar njhov će na Pravom
putu podržati zato što vjeruju.„ (Junus, 9)

17
• Bez Allahove pomoći, na putu odgoja, teško ćemo uspjeti. Stoga se od odgajatelja
traži principijelnost u vjeri i njegova uzoritost u svim domenima života. Islam ne
prihvata učenost čovjeka bez lijepog odgoja i dosljednog slijeđenja islama.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: “Čovjek neće biti učen sve dok po znanju svome ne
bude radio.” (Ibnu Hibban i el-Bejheki)
• Pred kraj vremena pojavit će se bogobojazne neznalice i učenjaci griješnici.”
• ً‫َمن ازداد علما ولم َيزدَ د هُدىً لم يزدد من هللا إالّ بعدا‬
• “U koga se znanje uveća, ali ne i uputa, takav će samo udaljenost od Allaha postići”
(Ed-Dejlemi i Ibnu Hibban)
• Hasan Basri, rahimehullah, je rekao: “Ne budi od onih koji sabiru znanje učenjaka i
mudraca, a u postupcima svojim ponašaju se poput slaboumnika.”
• Sufjan es-Sevri, rahimehullah je rekao: “Znanje traži djelo, pa ako mu ne odgovori,
ono ga napusti.”
• Navodi se da je Isa, a.s., rekao: “Primjer nemoralnih učenjaka je poput stijene koja se
obrušila na izvor rijeke, niti je pije niti je pušta da oranice natapa. Ili primjer njihoc je
poput zahoda čija je vanjština okrečena (lijepa), a unutrašnjost smrdljiva, ili poput
groblja čija je vanjština bujna a unutrašnjost kostima umrlih ispunjena.”

18
• Sehl, rahimehullah, je rekao: “Svi su ljudi mrtvi osim učenjaka.
Učenjaci su pijani osim onih koji po znanju djeluju. Oni koji djeluju
zavarani su osim onih koji iskreno postupaju. Oni su iskreni u strahu
dok svoj kranji ishod ne saznaju.”
• Isa, a.s., je rekao: “Kako učenjakom može biti onaj koji se čvrsto
dunjaluka prihvario? Kako učenjakom može biti onaj ko govoru
stremi da bi ga širio, a ne po njemu sam radio?
• Ebu Derda, r.a., je rekao: “Teško onom ko ne zna, a sedam puta
teško onom ko zna a po znanju neradi.”
• Hatim el-Esamm, rahimehullah, je rekao: “Neće potištenijeg na
Sudnjem danu biti od čovjeka koji je drugima znanje prenosio, a
sam se po njemu nije vladao, pa oni zbog njega spašeni budu, a on
u propast ode.
• U Tevretu i Indžilu je zapisano: “Ne tražite nova znanja dok ono što
znate ne primjenite!”

19
• Ka’b, Allah mu se smilovao je rekao: “Pred kraj vremena
pojavit će se učenjaci koji će druge ljude odvraćati od
dunjaluka, a sami njemu hrliti, druge ljude strašiti, a sami
se ne bojati, drugim ljudima traženje usluge od vladara
zabranjivati, a sami njima odlaziti.
• Takvi će prednost dunjaluku nad ahiretom davati, druge
klevetati, bogataše nad siromašnim preferirati, među
sobom na znanje ljubomorni biti, poput ljubomore ženske
za muškarcem, i drug na druga ljut će biti ako s drugim
sjedne. To su silnici i Svemilosnog neprijatelji.”

20
• Ibn Mes’ud, r.a., je rekao: “Kur’an je
objavljen da bi se po njemu radilo, a vi ste
njegovo izučavanje uzeli kao radnju! No,
doći će ljudi koji će ga (po svom
nahođenju) poput kanala prilagođavati, a
takvi neće biti vaši odabranici. Učenjak koji
po znanju ne radi poput je bolesnika koji
drugom preporučuje lijek (a sam ga ne
koristi), ili poput gladna čovjeka koji
opisuje slatkoću hrane, a njoj ni traga.”
21