Tragovi slavenske

mitologije u prostoru –
sveti trokuti
Seminarski rad iz kolegija
Opća slavenska arheologija

Mentor: Studenti:
Doc. dr. sc. Jure Šućur Antonio Anđić
Emil Kmetič-Marceau
 Uvod
• Proučavanje tragova slavenske mitologije u prostoru je relativno nova
tema u znanstvenoj literaturi
• Istraživanje ove teme, osobito slavenskih tzv. svetih trokuta su još
uvijek u embrionalnoj fazi
• Prije svega, važno je imati opće poznavanje/razumijevanje
(pra)slavenske mitologije  za svrhu ovog seminara pojedini su mitovi
važniji od ostalih i prvenstveno ih treba istaknuti i pojasniti
Pregled slavenske
mitologije – Perun
• Vrhovni slavenski bog 
Stvoritelj, Gospodar svijeta
• Gospodar groma  Gromovnik
Reljef iz Žrnovice s prikazom Peruna koji ubije Velesa,
• Skrbi za stvaralački red  sveti vjerojatno 8. st. (prema R. Katičiću)
red
• Nalazi se gore  položaj na
suhome, na vrhu Gore ili Stabla
• Predstavlja svijet živih

Figurina boga
Peruna iz Velikog
Novgoroda, 12. st.
 Pregled slavenske mitologije – Veles
• U ruskim pisanim izvorima, Perunъ i Velesъ (ili Volosъ), stoje u sustavu
opreka (strukturi)  Perunъ vs. Volosъ
• Perunov protivnik Opozicija red ÷ nered između Peruna i
• Zmijolik Velesa ima plodonosno značenje 
• Javlja se i u liku vuka ili medvjeda izmjena suhih i vlažnih godišnjih doba
• Bog blaga, životinja i zlata (ljeto i zima)
• Predstavlja destruktivni red  nered
• Nalazi se dolje  položaj u vlazi
• Predstavlja svijet mrtvih
 Pregled slavenske mitologije –
Mokoš
• Majka vlažne zemlje
• Atributi Velike majke
• Perunova žena, ali i Velesova ljubavnica
• Pola godine provodi gore kod muža Peruna
• Drugu polovicu godine provodi dolje kod ljubavnika Velesa
• Mokoš ipak ima kompleksniji značaj i ambivalentan odnos prema životu 
zaslužna je za rađanje i smrt, šalje ljude iz svijeta živih u svijet mrtvih (uloga
posrednice između Perunova i Velesova svijeta)
• U baltoslavenskoj mitologiji (očuvano u predajama Balta) ponekad je
poistovjećivana sa Suncem što još više izražava njezin ambivalentan
karakter  jedno vrijeme je Mokoš suha (ognjena), a drugo vlažna (mokra)
 Pregled slavenske mitologije
• Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov i Vladimir Nikolajevič Toporov su proučavali izvore i
folklorne predaje koje sadržavaju podatke o slavenskoj mitologiji  posebno su isticali
srodnost, odnosno izvorište u praindoeuropskoj predaji
• Posebno su proučavali mit o dvoboju između Gromovnika i Zmije/Zmaja koji je prije
svega indoeuropski mit (slična priča je poznata iz staroindijskih Veda)
• U praslavenskoj verziji mita izvedenog iz indoeuropske mitologije, sile Reda predstavlja
Gromovnik, tj. Perunъ, a sile Nereda predstavlja Zmija, tj. Velesъ. Zmija narušava red, a
Gromovnik ga pokušava ponovno uspostaviti
• Ivanov i Toporov su također uspjeli rekonstruirati tijek toga mita, te će jedan od motiva
priče postati veoma važan za shvaćanje slavenskih „svetih trokuta”  Zmija (Veles) se
penje na vrh koji je Gromovnikovo (Perunovo) mjesto te ju on napada svojim
gromovima u hrastovoj šumi (Dubrava) te je tjera natrag u njezin svijet uz vodu (ispod,
preko vode)
• Dakle, Perun (gromovnik)  gore na vrhu gore/svjetskoga stabla
Veles (zmija/zmaj ) dolje ispod u vodi/špilji
 Mit o Jarilu i Mari
• U rekonstruiranim ulomcima slavenskih mitova javljaju se Perunova i
Mokošina djeca  kćerka Morana (ili Mara) i devet odnosno deset
sinova, od kojih je jedan Jarilo (ili Juraj) 
• Jarilo i njegova sestra blizanka Mara  bogovi rodnosti i plodnosti,
vegetacije
• Mit o Jarilu  nakon žetve umire i ponovno se rađa na početku nove
godine
• Neposredno nakon rođenja  odveden je u Velesov svijet gdje boravi
kao njegov sin
• Jarilo čuva Velesove vukove  vučji pastir, hoda s vukovima
 Mit o Jarilu i Mari
• Očuvano/rekonstruirano je cijelo mitsko kazivanje o Jarilu i Mari 
• Dakle, Veles je na Novu godinu odveo Perunovog sina u svoj svijet nakon što je
umro poslije žetve i ponovno se rađao
• Jarilo se na proljeće (misleći da je Velesov sin) vraća u Perunov svijet kako bi se
oženio
• Jelica, Velesova kćerka priprema svog „brata“ za put po nevjestu  on će se
nesvjesno oženiti vlastitom sestrom blizankom Marom
• Zatim, Mara ugleda Jarila u zelenom lugu  slijedi njihova svadba
• Jarilo je ujedno Mjesec što uključuje prevrtljivost Maru (Sunčevu kćerku) vara
sa zvijezdom Danicom (možda je i ona bila shvaćena kao jedna od njegovih
sestara)
• Razrješenje drame  Perun, ili Marina braća, ubijaju ga te slijedi i Marina smrt
• Propadanjem njihovih tijela Kozmos se obnavlja i sve počinje iznova  Oboje se
ponovno rađaju iduće Nove godine
 Mit o Jarilu i Mari
• Njihova veza je zapravo simbol
plodnosti  osigurat će rodnost
cijeloj prirodi, i biljkama, i stoci i
ljudima
• Njihov životni put od rođenja do smrti
prati tijek godine  to treba shvatiti
kao ciklus plodnosti
 Pregled slavenske mitologije
• Sažetak

• Mislav Ježić, indolog i specijalist indoevropskog pitanja kojeg citiraju V. i J. Belaj je

sažeo slavensku mitologiju na sljedeći način:

„[…] središnji kult starih Slavena bio je, s jedne strane, kult nebeskoga gromovnika
Peruna koji boravi u višnjim i suhim područjima ispunjenim vatrom ili suncem i, s druge,
istočnoga boga Velesa, boga blaga, koji boravi u donjim i vlažnim prostorima. Oni su u
opreci i dolaze u sukob, pri čemu Veles uzima lik zmije, zmaja ili zvijeri, koja se može
penjati i u viša područja, a Perun ga svojom strijelom ruši u donje prostore”

• Za nas su bitni sadržaji dvaju glavnih mitova koji smo sada spomenuli 
1. Mit o tome kako je vrhunski Bog (Perun) stvorio i uredio Svijet te uspostavio
relevantne odnose u njemu
2. Mit o tome kako je Protivnik oteo Božjega sina (Jarila) i odveo ga u Zemlju mrtvih
odakle se ovaj vratio da bi oženio vlastitu sestru (Maru) i time donio plodnost na
Zemlju
 Povijest proučavanja i istraživanja
pitanja tragova slavenske mitologije
u prostoru
• Jan Peisker (1851-1933)  češki povjesničar koji je predložio
povezanost između slavenske mitologije i dualizma zoroastrijske
religije
• Zoroastrizam  perzijska religija, naziv prema Zarathuštri,
reformatoru staroperzijske religije Mazdaizma koju je usmjerio prema
monoteističkoj vjeri i dualističkom principu
• Dualizam u zoroastrijskoj religiji  borba između Dobra i Zla, odnosno
između boga svjetla Ahura Mazda i boga tame Deve
 Povijest proučavanja i istraživanja
pitanja tragova slavenske mitologije
u prostoru
• Peisker je pokušao pronaći dokaze tog dualizma u praslavenskoj mitologiji  istraživao je
područja naseljena zapadnima Slavenima (i Slovencima) i utvrdio 32 primjerka gdje se taj
dualizam odražava u prostoru
• Prema njemu, može se govoriti o tragovima dualizma u prostoru kada 
• Prisutna je tekuća voda (npr. rijeka)
• S desne strane, prisutna je stijena koja imenom podsjeća na Vraga (ili nešto slično, tamu, crno,
vranca, itd.)
• S lijeve strane, prisutan je gorski vrh čije je ime povezano Suncem (ili Svarogom, nebom, bijelom,
konjem, itd.)
• Peiskerov zaključak  na lijevoj strani rijeke se štuje dobroga, bijeloga boga, boga svjetla
Ahura Mazdu i na desnoj strani zloga, crnoga boga, boga tame Devu
• Peiskerov dodatni prijedlog  Pri pokrštavanju, na mjesta bivših svetišta Slaveni bi
postavili crkve posvećene kršćanskim svecima. Na lijevu, svjetlu stranu postavili bi crkvu
sv. Vida (zbog povezanosti očinji vid — svjetlost), a na desnu sv. Jurja ili sv. Mihovila koji
su ubili zmiju ili zmaja, simbol zloga
 Povijest proučavanja i istraživanja pitanja
tragova slavenske mitologije u prostoru
• Važno je razumjeti  Peiskerova teorija je temelj za kasnije i daljnje istraživanje
pitanja tragova slavenske mitologije u prostoru (važi za Hrvatsku)
• Hrvatski znanstvenici razmatraju tragove slavenske mitologije kroz spektar
Peiskerove teorije o dualizmu, pa tako i istražuju mogući položaji, naročito na Pagu
• Šufflay  Otkriće velike tajne slavenskog poganstva. Znamenita studija profesora Jana
Peiskera (1928.); Zaratuštra u Crvenoj Hrvatskoj (1931.)
• Ivo Pilar  O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju (1931.)
• Ante Škobalj  Obredne gomile (1970.)
• Međutim, Peiskerova je teorija propala  nema traga dualizma ni u dokumentima
ni u slavenskom folkloru. Međutim još bitnije, teorija s uočenom prostornom
strukturom je odbačena
Povijest proučavanja i istraživanja pitanja
tragova slavenske mitologije u prostoru
• Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov i Vladimir Nikolajevič Toporov  Ruski filozofi
i slavisti koji su istraživali i rekonstruirali praslavenske tekstove, odnosno
mitove
• Prema njima  indoeuropski mit o sukobu između Reda i Nereda, odnosno
njegovu praslavensku inačicu o sukobu između gromovnika Peruna i zmije
Velesa trebao bi se moći uočiti na terenu kroz toponime i njihov određeni
razmještaj u prostoru
• To je njihova glavna inovacija  mitske priče se odražavaju u prostoru
• Ante Šonje  Svetovidov kult na otoku Pagu. Povijesno-etnografski zapis
(1995.)
• Radoslav Katičić  nastavio rad prethodno Ivanova i Toporova u
rekonstruiranju slavenskih mitskih kazivanja, ali također je na području
Hrvatske. Objavio je čitav niz radova o toj temi.
 Povijest proučavanja i istraživanja
pitanja tragova slavenske mitologije
u prostoru
• Andrej Pleterski  ljubljanski arheolog
• 1996. godine objavio članak Strukture tridelne
ideologije pri Slovanih
• Rekonstrukcije mitskih kazivanja koji su vodili
Ivanov i Toporov i njihova reinterpretacija mita u
prostoru su utjecali na njegovo razmišljanje 
bazirao se na njihove zaključke kako bi proučavao
tragove slavenske mitologije u prostoru
• Iznio je teoriju o trodijelnim strukturama  tragovi
slavenskih mitova nalaze se u prostoru tako da se
pojedine točke vezane za božanstva uvijek nalaze u
skupini od troje i time formiraju trokut
 Povijest proučavanja i
istraživanja pitanja tragova
slavenske mitologije u
prostoru
• Vitomir (etnolog) i njegov sin Juraj (arheolog) Belaj
 glavni istraživači nositelji teza o postojanju
tragova slavenske mitologije u prostoru u Hrvatskoj
• Vitomir Belaj se bavio slavenskom mitologijom u
bezbrojnim znanstvenim etnografskim radovima te
se osvrnuo na pitanje tragova slavenske mitologije
u prostoru nakon teorije Pleterskog
• 2014. godine V. i J. Belaj su zajedno objavili Sveti
trokuti : topografija hrvatske mitologije
• Nastavljaju istraživanjem i promoviranjem novih
teorija o tzv. svetim trokutima i o ostalim
tragovima slavenske mitologije u prostoru
 Teorija o svetim trokutima
• Andrej Pleterski je uočio situaciju koja se ponavlja na više mjesta  pojedine
točke u prostoru (vrhovi, sveta mjesta, crkve, itd.) čija se imena mogu
povezati s mitskim kazivanjima o visokim božanstvima slavenske mitologije
se javljaju združene po troje
• Te tri točke su raspoređene u prostoru tako da su međusobno vidljive i tvore
trodijelnu strukturu, odnosno trokut 
• Prva točka povezana s Perunom
• Druga točka povezana s Velesom ili Jarilom/Jurjem
• Treća točka povezana s Mokošom
• Međutim, tri točke u prostoru gotovo uvijek nužno tvore trokut pa je
Pleterski morao postupati određenim pristupom  krenuti od tri točke u
krajoliku koje nekim svojim značajkama upućuju na praslavenska božanstva,
zatim uočiti da te tri točke međusobno stoje u nekom određenom odnosu,
pa provjeriti da li dijele dublji zajednički smisao
 Teorija o svetim trokutima
• Tim pristupom, Pleterski je došao do dojmljivih rezultata i navodio je stroga
pravila kako bi se tri točke u krajoliku mogle smatrati dijelom slavenske trokutne
strukture 
• dva su kuta posvećena muškim, treći ženskom liku
• kutovi u pravilu imaju vizualni kontakt (međusobno su vidljivi)
• jedan od kutova ima oko 23°
• dvije dulje stranice trokuta odnose se jedna prema drugoj približno kao
1:√2 (1,41)
• najduža stranica trokuta obično povezuje muške
• Perunova točka se uvijek nalazi negdje na povišenom
• ženska točka obično je uz vodu
• između točke Perunova protivnika (Veles ili Jarilo/Juraj) i ostalih točaka u
pravilu je tekuća voda
 Teorija o svetim trokutima
• Prema Pleterskom, trokutna struktura je odraz slavenskih mitova koji su
rekonstruirali Ivanov i Toporov  sukob između Peruna i Velesa
• Pokušat ćemo pojednostaviti interpretaciju tih trokutnih struktura kako ju je
Pleterski predložio počevši od svakog prethodno navedenog svojstva trokuta i
objasnit ćemo njegovo značenje
• Dva su kuta posvećena muškim, treći ženskom liku  kao i u mitu, uključena su glavna
božanstva Perun, Veles i Mokoš
• Točke su međusobno vidljive  zbog praktičnih i obrednih razloga (raspravljeno kasnije)
• Perunova točka se uvijek nalazi negdje na povišenom  simbolizira položaj na suhome u
opoziciji na donji položaj Velesa uz vodu
• Između točke Velesa i ostalih točaka u pravilu je tekuća voda  tekuća voda simbolizira
granicu između Perunova svijeta živih i Velesova svijeta mrtvih
• Ženska točka obično je uz vodu  Odgovara atributima Majke vlažne zemlje te prisutnost
vode simbolizira Mokošin ambivalentan odnos prema Perunu i Velesu
• najduža stranica trokuta obično povezuje muške točke  udaljenost između Peruna i
Velesa veća je od njihove udaljenosti prema Mokoši
 Teorija o svetim trokutima
• Interpretiranje kuta i odnos između strana trokuta je malo kompleksnije  za to treba
uvoditi i razjasniti nove koncepte
• Pleterski je uočio kako su trokutne strukture nekako povezane sa suncem  orijentirane su
prema njegovom položaju
• Ovdje su nam važne tri posebne točke položaja sunca  pri izlasku ujutro na istoku, u zenitu
oko podne i pri zalasku na večer na zapadu
• S obzirom da dužina dana (i noći) varira tijekom godine, položaj sunca pri izlasku, zenitu i
zalasku se također mijenja
• Uzmemo li primjer sunca na zimski solsticij, tada sunce dostiže svoju najveću negativnu
deklinaciju  drugim riječima, prema našoj perspektivi sunce dostiže svoj najniži položaj na
nebu (ujedno i na ljetni solsticij dostiže najviše položaj)
• U latitudama (geografske širine) obuhvaćenim područjem kojim se bavimo, razlika kuta
između sunčeva zenita na ljetni i zimski solsticij iznosi oko 47°  razlika kuta između
sunčeva zenita ekvinocija i oba solsticija iznosi 23°27’
• Ta stalna vrijednost oko 23° jednog od kutova „svetih trokuta” je Pleterski naveo među
svojim pravilima  autori su je nazvali Sunčev kut
 Teorija o svetim trokutima
• Dakle vrijednost od 23° koju iznosi jedan kut
trokuta je povezana sa suncem i zapravo
predstavlja razliku kuta između sunčeva zenita na
dan ekvinocija i solsticija
• Međutim, misterij ostaje čitav  što to znači,
kako to interpretirati?
• Pleterski je još jednom našao odgovor u mitskim
kazivanjima  Veles krade Perunu ženu i odvodi
ju u svoj svijet, a Perun je kasnije silom ponovno
vraća k sebi
• Dakle, ako tumačimo situaciju prema mitu 
Mokoš treba poistovjećivati sa Suncem, tijekom
jedne polovice godine (ljeti) se ona nalazi bliže
mužu, nebeskom Perunu, a drugu polovicu (zimi)
bliže ljubavniku, podzemnom Velesu
 Teorija o svetim trokutima
• Preostaje objasniti zašto odnos između
strana trokuta iznosi vrijednost oko 1:√2
(ili 1: 1,4142135...)
• Prema Pleterskom, odnos dviju većih
strana kojih se dužine odnose približno
kao 1 : √2  analogija za dinamički
odnos između tri božanstva Rijeka (ili neka tekuća voda)
• Manje strane  izražava sukob Perun i
Velesa oko Mokoši
• Dulja strana  odraz napetosti koja
vlada između muških bogova
• Zaključak  Nebeski Perun i podzemni
Veles su simbolički povezani s ljetnim i
zimskim solsticijem  žensko božanstvo
koje ih spaja (Mokoš) je povezana s
ekvinocijima
 Teorija o svetim trokutima –
Konkretni primjeri s terena u
Hrvatskoj
• Na terensku situaciju u Hrvatskoj su već davno pojedini slavisti obratili pažnju. Među
njima, Ivo Pilar je 1931. godine uočio topografsku situaciju oko grada Paga  sukladno
Peiskorovim mišljenjima povezivao je položaje s tragovima slavenske mitologije u
prostoru
• Predložio je postojanje slavenskog svetišta na Pagu koje izražava navodni dualistički
princip slavenske mitologije
• Kasnije, A. Škobalj i A. Šonje su se također osvrnuli na Pilarovo pretpostavljeno svetište

• Radoslav Katičić je 1997. također proučavao

topografiju Paga tražeći tragove slavenskih mitova u
prostoru  naglasio je prisutnost vrha gore Sv. Vida
(svetac na tom mjestu zamjenjuje Peruna), šumu
na strmini (Dubrava) i more na dnu (dolje voda)
• Prisutna su tri elementa slavenskog mitskog
kazivanja
 Teorija o svetim trokutima – Primjer
s Paga
• Vitomir Belaj i Goran Pavel Šantek su prihvatili Katičićeva opažanja o pokazivanju
mita u prostoru  pokušali su prema tome tamo uočiti trodijelnu strukturu
• Prva točka (kao što je Katičić dokazao) je vrh sv. Vida (348m)  Perun
• Drugu točku su pronašli u toponim vrha sv. Jurja
(200m) s crkvom sv. Jurja  shvaćanje sv. Jurja kao
Jarila, „posvojenog” sina protivnika Velesa i položaj s
druge strane voda (morskog zaljeva)
• Dakle, druga točka je vrh sv. Jurja  Juraj (Velesov
sin)
• Zatim, pažnju su obratili na crkvu sv. Marije u
Starome gradu  veliki izvor (danas osušen) se
nalazi uz crkvu, a drugi izvor u zdencu  položaj
povezan sa ženskim likom (sv. Marija) i s vodom
• Dakle treća točka je samostan s crkvom sv. Marije u
Starome gradu  Mokoš
 Teorija o svetim trokutima – Primjer
s Paga
• Ako bismo dalje provjeravali svojstva
tog otkrivenog „svetog trokuta” 
• Tri točke su međusobno vidljive
• Kut kod sv. Vida iznosi 21°9’ što se
smatra blizu sunčevog kuta 23°
• Odnos između strana trokuta vrh sv.
Vida – vrh Sv. Jurja i strana vrh sv.
Vida – crkva sv. Marije u Starome
gradu je 1:1,28  blizu 1:√2 (1,41)
• Položaj svih tri točaka u prostoru
odgovora događanjima mitskog
kazivanja
 Teorija o svetim trokutima –
Konkretni primjeri s terena u
Hrvatskoj
• Lokalitet Biskupija je najpoznatiji čitavog hrvatskog
ranog srednjeg vijeka zbog svojih petih crikvah
v Kosovi, ali i po bogatoj materijalnoj ostavštini iz
pojedinih grobova s poganskim obilježjima pokapanja
• S obzirom na to, postavljeno je pitanje 
• Da li je moguće da je Crkvina već i prije
pokrštavanja Hrvata bila sveto mjesto?
• Mogu li se uočiti tragovi pretkršćanske slavenske
religije? Zabat s prikazom „madone”
(bogorodice) iz crkve sv. Marije u
• Ima li pokazatelja o kontinuitetu kulta Bogorodice Biskupiji, 11 st.
na njemu?
• Topografska situacija u Biskupiji  crkva na
Lopuškoj glavici (254m), crkva sv. Cecilije Teorija o svetim
„Stupovi“ (261m), crkva sv. Marije na Crkvini
(278,6m), crkva na Bukorovića podvornici (235m)
crkva pod današnjom pravoslavnom crkvom sv.
trokutima – Primjer
Trojice (278m) Biskupije
• Uzmemo li te tri točke  crkva na Lopuškoj
glavici, crkvu sv. Trojice i lokalitet Crkvina
• Crta između položaja crkve na Lopuškoj glavici i
crkve Sv. Trojice duga je 1150 m
• Udaljenost od sv. Trojice do Crkvine iznosi 900 m
• Crta od Lopuške glavice prema Crkvini ide točno
preko Stupova i duga je 1825 m
• Kut na na točki sv. Trojice ima ~ 125°
• Kut na točki Crkvine ima ~ 31°
• Dakle zadnji kut trokuta na točki kod Lopuške
glavice iznosi točno 23°40’  odgovara
Sunčevom kutu
• Strana trokuta između točke na Lopuškoj glavici i
točke kod crkve sv. Trojice odnosi se prema strani
Lopuška glavica – Crkvina kao 1:1,59
Teorija o svetim trokutima –
Primjer Biskupije
•Nastavimo analizu mogućeg trokuta 
•Prva (klasična )interpretacija
• Perunu se pripisuje najviša točka  Crkvina (278,6m)
• Perun i Mokoš trebaju biti s jedne strane vode tekućice, a Veles s druge 
ako je danas tek potočić između Lopuške glavice i zaselka Bukorovića, nekad
se tu nalazilo korito rijeke Kosovčica (danas ona ima drugo korito)
• Prema tome  Velesa na Lopuškoj glavici treba smjestiti s one strane tekuće
vode i zamočvarene nizine
• Mokoš bi se onda smjestila na točki gdje je danas crkva Sv. Trojica  međutim, tamo nema nikakve vode koja se nalazi uz
Mokoš
• Druga (zanimljivija) interpretacija  crkva sv. Marije na Crkvini bi mogla se smatrati kršćanskom zamjenom
(posveta Mariji kao Bogorodica Isusa) mjesta štovanja praslavenske Bogorodice Mokoš (kao majka Jarila i Mare)
• Otprilike 520m prema jugoistoku od crkve sv. Marije se nalazi malo Bračića jezero  tamo Mokoš ima svoju vodu
• Ako se Mokošinom točkom smatra Crkvina (278,6m), onda bi Perunova točka bila sv. Trojica (278m)  ako se sa Crkvine gleda prema
sjeveru, izgleda kao da je točka sv. Trojice malo viša od nje
• „Sveti trokut“ u Biskupiji odgovara značajkama maloga, seljačkoga trokuta s omjerom kakav je zabilježen npr. kod
Lepoglave (Sv. Juraj – Sv. Marija – Sv. Ivan), Brseča (Perun – Sv. Jelena – Gradac)  V. i J. Belaj dalje
pretpostavljaju tragove drugih mitskih kazivanja (o blizancima Jurju i Mari)
 Teorija o svetim trokutima – Primjer
Biskupije
• Satelitski snimak pretpostavljenog „seljačkog
svetog trokuta” u Biskupiji  tekuća voda
trokuta nije prikazana u trokutu jer kao što je
jasno vidljivo na snimku, korito Kosovčice
danas prolazi lijevo od Lopuške glavice
• Bračića jezero označeno crvenom točkom na
satelitskom snimku (ali je slika snimljena
tijekom ljeta, te je osušeno, pa ga možete
vidjeti dole na slici i uživati u njegovoj ljepoti)
 Liburnijski trokut
• Tomo Vinšćak i Vitomir Belaj su proveli studentska istraživanja
kulturne baštine Mošćenice od 2004. godine
• Zaključili su kako se radi o tročlanoj pretkršćanskoj strukturi, odnosno
Liburnijskom trokutu
• Vitomir Belaj popeo se na Učku, točnije na vrh Perun (881m) te je s
njega na sjeveru mogao vidjeti tek nekakav rt i kućice oko njega
• Pomislio je kako bi to možda mogla biti jedna od točaka s kojom je
žrec sa Peruna mogao imati vizualni kontakt
 Liburnijski trokut
• Kako je kasnije vidio na specijalnoj karti, taj je rt zapravo mjesto
Volosko nedaleko od Opatije
• Tada je smatrao da bi to možda moglo biti Velesovo mjesto
• On i njegov sin Juraj, su na sjeveroistoku potražili nekakvu
moguću točku koja bi činila odgovarajući trokut, te je i našli na
Trsatu, u vidu crkve Blažene Djevice Marije  međutim kut je
ipak bio prevelik (28°)
• Potom su mjerili isti kut, samo su za točku uzeli crkvu sv. Jurja na
Trsatu, te su dobili vrijednost od 26° što je u granicama pravila
što ih je postavio Pleterski
 Liburnijski trokut
• Podno Trsatske stijene - Velesovo mjesto, gdje
je sagrađena crkva sv. Jurja (Velesov posinak)
• Gledajući iz smjera Peruna, nalazila se iza vode,
odnosno rijeke Rječine i mora
• Volosko je dakle moralo biti Mokošino mjesto
• Vitomir Belaj smatra da je mjesto dobilo
Volosovo/Velesovo ime, jer je Veles ovdje često
posjećivao svoju ljubavnicu (Mokoš)
• Vjerojatnija je teza da je ime dobilo po volovima
koji su tu bili nastanjeni te su služili za prijevoz
robe
• To sa brodova
dokazuje grafički prikaz Voloskog iz 1689. godine koji se smatra najstarijim
prikazom ovoga mjesta. Na slici se jasno može vidjeti ispisano ime “VOLOVSKA”.
 Teorija o manjim svetim trokutima
• Dodatne teorije koje su iznijeli Vitomir i Juraj Belaj 
• Osim spomenutih (velikih) trokuta, postojali su i drugi slični 
• Trokuti su manji
• Također imaju uvijek jedan kut od oko 23°
• Nemaju isti odnos strana 1:√2
• Umjesto  ponekad kao otprilike 1:1,2 ; katkada 1:1,26 ; 1:1,6 ili 1:1,8
• Njihova pretpostavka  taj drugačiji odnos strana trokuta upućuje na
drugačiju funkciju (značenje) tih manjih trokutnih struktura
• Prijedlog V. i J. Belaja  u tim manjim i drugačijim trokutnim
strukturama upisan je drugi mit
 Teorija o manjim svetim trokutima
• Prema V. i J. Belaju, mogući zaključak  neki od tih „manjih trokuta” bili su povezani
s mitskom pričom o djeci Mokoši i Peruna, božanstvima plodnosti Jarilu/Jurju i
Mari/Morani
• Prijedlozi V. i J. Belaja 
• Mali trokuti su uglavnom bili povezani s velikima  osmišljeni od strane seoskih
svećenika za potrebe malih seljačkih zajednica
• Funkcija im je bila poboljšati rodnost i plodnost seoskih polja  poljoprivreda je
svakako bila najvažnija djelatnost seljaka
• Trokuti su mogli nastajati i kasnije  moguće da se pretkršćanska vjera
nastavljala i nakon službenog pokrštavanja
• Jarilo je kasnije zamijenjen sv. Jurajem  datum njegova obilježavanja kao svetca se
podudara sa vremenam kada se Jarilo vratio iz zemlje mrtvih, odnosno kada se
ponovno rodio u proljeće
• Mara u pučkoj kršćanskoj percepciji  Djevica Marija, Isusova majka
 Teorija o manjim svetim trokutima –
Konkretni primjeri s terena u
Hrvatskoj
• „Popratni tragovi” u krajoliku uz pojedine trokute ukazuju da su ti
trokuti bili povezani s mitom o Jarilu i Mari 
• Toponimi (sela, mjesta, vrhovi, pećine, itd.) koji su povezani s likom Jarila 
Medvjed, Vuk, Wolfgang, Konj
• Toponimi povezani s likom Mare
• Toponimi vezani s likom Jelice/Jelene
• Crkve s određenim titularima  sv. Juraj, sv. Ivan, sv. Marija, sv. Marina, sv.
Marija Magdalena
• Toponimi vezani za mjesta događaja mitskih kazivanja  livade (Zelena luga),
šume (Dubrava), Grad (Gradac), Gore
 Konkretni primjeri

Lepoglavski trokut
Brsečki „Jelenin” trokut (lijevo) s trokutom kod Trokutna struktura kod
Proces zaposjedanja novog teritorija
Prijedlozi/Teze Vitomira i Jurja Belaja prema pretpostavkama A. Pleterskog

• Nakon doseobe na novi teritorij, slijedi zaposjedanje tog novog
prostora
• Pri zaposjedanju na već naseljenom teritoriju, postavlja se pitanje 
kako „neutralizirati” bogove domorodaca i uspostaviti vlastite (u ovom
slučaju slavenske) bogove?
• Pronađeno rješenje je dovesti bogove u osvojeno područje  unijeti
mit u prostor
• Žrec (iliti poganski svećenik) je prilikom obreda odredio (i pokazivao
puku) okolna mjesta u krajoliku na kojima su se događali pojedini
mitski događaji  ta mjesta (mogla su biti vrhovi, stijene, močvare,
potoci, itd.) su bila povezana s određenim bogovima, tj. personificirali
su njihove atribute, značajke
Proces zaposjedanja novog teritorija
Prijedlozi/Teze Vitomira i Jurja Belaja prema pretpostavkama A. Pleterskog 
• Na primjer kako smo vidjeli uz čitav niz drugih kriterija 
• Perun  gore na vrhu
• Veles  s druge strane vode
• Mokoš  uz vodu
• Uspostavljanje „svetih trokuta” obredom  pružilo plemenskomu vodstvu
legitimitet
• Prema tome  svaka plemenska jedinica, iliti župa je (u ovo vrijeme ne još
shvaćena kao teritorijalna jedinica) pri zaposjedanju novih prostora imala svoj
„sveti trokut“
• Za te velike trokute uspostavljene pri zaposjedanju, V. i J. Belaj predložili su naziv
„župnih“ ili „plemenskih“ trokuta
• Funkcije „plemenskog svetog trokuta“ 
• Simbol veze plemena s bogovima
• Legitimiranje vlasti plemenskog vođe
• Osiguravanje stabilnosti prostora, zajednice i njezinog plemenskog vođe (kneza)
 Utjecaj pretkršćanske slavenske
religije na kasnije širenje kršćanstva
među Slavenima
• Pretkršćansko značenje točaka trokutnih struktura je kasnije bilo zamaskirano
kršćanskim tumačenjima  uglavnom se na njima grade crkve
• Na Perunovoj točki  sv. Vid i sv. Ilija, ali ponekad i sv. Mihovil i Juraj (bore se
protiv zmaja)
• Na Velesovoj točki  isto sv. Mihovil i Juraj
• Na Mokošinoj točki  neka ženska svetica najčešće Blažena Djevica Marija
(Zanimljivo  lik Mokoši u pravoslavlju je sačuvao svoje pretkršćanske
karakteristike u inačici sv. Petke)
• Na mjestima posvećenim Jarilu i Mari  mogu se nalaziti crkve sv. Jurja i Ivana te
crkve sv. Marije i Marine
• Preko toponima, starih vijesti, oralnih predaja (ponekad čak i modificirane ili
nadopunjene kršćanskim značenjem)  sačuvani su tragovi tog pretkršćanskog
značenja pojedinih točaka
 Rasprostranjenost pretpostavljenih
trokutnih struktura u Hrvatskoj
• Mišljenje V. i J. Belaja  trokutne
strukture su nastale za potrebe
pojedinih zajednica
• Dakle, ne bi trebalo biti više
„plemenskih ili kneževskih” trokuta
nego što je bilo „političkih” zajednica
(pretkršćanskih župa) u vremenima
između zaposjedanja teritorija i
pokrštavanja slavenskih naroda
• Dodatni zaključak što se tiče manjih
seoskih trokuta  trebalo bi ih biti
samo toliko koliko je bilo sela ili
skupina sela
 Zaključak
• Zadatak arheologije u istraživanju pitanja tragova slavenske mitologije u
prostoru 
• Provesti istraživanja na pretpostavljenim točkama svetih trokuta kako bi se
potvrdio ili pojasnio značaj ili funkcija tih mjesta i kako bi se eventualno pronašlo
materijalne tragove (npr. okupljanja, žrtvovanja, svetišta, itd.)
• Proučavati mehanizme pokrštavanja slavenskih naroda, preslojavanje
poganskih/slavenskih bogova novom kršćanskom religijom i odnos/povezanosti
između kršćanstva i slavenske mitologije
• Kako smo rekli u uvodu, istraživanje, ali i cijela teorija o slavenskim
svetim trokutima predstavlja embrionalni projekt  opći zadatak ostaje
proučavanje toponimije i topografije prostora (u prošlosti ili danas
naseljenih Slavenima) u cilju određivanja višeg broja tragova slavenske
mitologije u prostoru kako bi se potvrdila (ili modificirala/evoluirala)
teorija i značenje slavenskih svetih trokuta
 Pojednostavljen zaključak
Slaveni = Illuminati confirmed
Kada misliš da si
napokon shvatio

Pri proučavanju literature

Trokuti.
Popis literature
• BELAJ, V., ŠANTEK G. P., 2006. – Vitomir Belaj, Goran Pavel Šantek, Paški
sveti trokut, Studia ethnologica Croatica, Vol.18, No.1, Zagreb, 153-183.
• BELAJ, V., BELAJ, J., 2012. – Vitomir Belaj, Juraj Belaj, Crkvina i svete
trokutne strukture – Iščitavanje mitskoga konteksta petih crikav na
Kosovi, Ethnologica Dalmatica, br. 19, Split, 153-170.
• BELAJ, V., BELAJ, J., 2014a – Vitomir Belaj, Juraj Belaj, Sveti trokuti :
topografija hrvatske mitologije, Zagreb.
• BELAJ V., BELAJ, J., 2014b - Vitomir Belaj, Juraj Belaj, Obredno osnivanje
protourbanih naselja u srednjovjekovnoj Slavoniji, Starohrvatska
prosvjeta, ser. III, sv. 41, Split.